Pročitaj sve, jer mislim da nisi shvatila bit topica pa tako niti napisane rečenice :-)
I, da, nešto se nekome ne mora dati, drugi par rukavica je što to mora napraviti pa i napravi.
Printable View
Peterlin, slažemo se! Razlika je možda jedino u tome što ja mentalno nastojim na sve potencijalne obaveze gledati na isti način, karikirano - po principu “ne mora se ništa osim umrijeti”. I onda za neke obaveze znam zašto sam ih odlučila ne napraviti (npr. za peglanje :mrgreen:), a za neke druge znam zašto sam ih odlučila napraviti (npr. otići na informacije jer mi je važno djetetu i na taj način pokazati da brinem o njoj/njemu, ili jer mi je to manje neugodno nego dočekati da me učiteljica pismeno poziva, ili na kraju krajeva - ne otići na informacije jer smatram da će nam više koristi donjeti ako to vrijeme iskoristim na xyz, pri čemu xyz može biti i obično opuštanje...). To je samo ta faza donošenja odluke, kad jednom odlučim, onda kao što je već netko spomenuo palim “autopilot” i odradim. Znači sve je zapravo isto, jedino je meni bolji osjećaj (a možda sam nekad i produktivnija) kad razmišljam na način da je to što radim moja slobodna volja i odluka, a ne nešto što se "mora" ili "treba".
Ja moram obrnuto sebe uvjeravat. Znači da neke stvari moram jer moram iz raznih razloga. A de se mene pita....
Da, Marta, ali tko si ti?
:zbunj: ne kužim te. kak to misliš?
hoću reći, sve sam to ja - i ti razlozi (jer ti "moram" razlozi su razlozi koje ja biram), i to što ja bih "da se mene pita"
A pa dobro, na to sam i mislila.
Zanimljiva su ta "naša" objašnjenja nama samima.
evo, baš ovako
meni je nezamislivo da ne odvezem dijete na rođendan na koji želi ići jer mi se ne da
uopće mi takvo što ne može biti predmet ozbiljnog razmišljanja
mogu i reći mm da mi se neda, i može i on meni reći da se njemu neda
sve legitimno
ali naposljetku neću sigurno dozvoliti da mi dijete zbog toga pati
vjerujem da ni leonisa zbog svog osjećaja nije pustila da mala ostane doma
i da, i meni je lakše kad sebi u glavi posložim stvari tako da je to ono što ću obaviti jer je mojoj djeci važno da to obavim, iz onog ili ovog razloga
naravno da se ne mora, ništa se ne mora
flopice, slažemo se :-)
(nije važno za raspravu, ali baš za taj konkretan primjer - meni nije ni najmanje nezamislivo da dijete ne odvezem na rođendan na koji želi ići jer mi se to neda, ne da mi nije nezamislivo nego sam to barem nekoliko puta i napravila :mrgreen:)
(što uopće nije tako loša statistika kad se uzme u obzir period kad su svi u razredu svakoga pozivali na rođendan, a kod nas su tri razreda bila u pitanju :))
naravno da nije ostala doma, taj dan je isla cak na dva rodjendana :mrgreen:
ko sto sam vec spomenula da lako odem putem "neproduktivnosti" i upadnem u hiperfokus, navucem se na nesto do krajnjih granica, end bijond :D kontroliram sebe i drzim djecu na prvom mjestu, no to ponekad ode u takvu krajnost da se moram podsjecati da zadovoljim i sebe.
problem je onda opet izaci iz tog balona, al da mi napune baterije, napune.
i bez beda kazem djetetu da mi se ne da citati joj film od 2h. ili s njom gledati neki crtic. ili bas tada s njom slikati vodenim bojama. kad ce mi se dati, budem, i to ucinim. ma koliko ona to jako zeljela i mozda zbog toga "patila".
meni je to normalno stajaliste jer i mi smo ljudi, ne njohovi roboti. i ja imam svoje granice.
to uopce ne znaci da necu biti tu uvijek za nju i njene potrebe, ali da i ja, kao i ona, imam svoje. a bome i zelje.
U mladosti sam bila, i to strašno, i to je često bio veliki izvor problema koje sam stvarala prvenstveno sama sebi.
Danas više nisam impulzivna. Ali trajalo je, stvarno godinama, da svoje emocije i impulzivna reagiranja stavim pod kontrolu.
Makar i danas ponekad osjetim kako mi navire, točno osjetim, tu je, sad će, samo što ne eksplodira, ali se više ne dogodi i točno osjetim olakšanje kako sam stvar uspiješno riješila propustivši onu nagonsku reakciju koja još uvijek negdje čuči u meni - odmah na prvu loptu.
moram reci da sam nakon ovog topika pocela kontrolirati misli.
cak ih uspijevam utisati i na tren cvijetasto blejati. ok, to traje sekundu ili dvije, ali treningom do novih postignuca i uspjeha :mrgreen:
Meni se čini da si se ti nakon ovog topika dobrano forumaški cvijetasto zblejala :mrgreen:
Meni je draže kad ti ne kontroliraš misli, tada puno (i lijepo) pišeš :-D