Pa onda se kani drugih prica i foruma. Vidis da znas sto je izvor tvoje muke.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Printable View
Pa onda se kani drugih prica i foruma. Vidis da znas sto je izvor tvoje muke.Citiraj:
lavko prvotno napisa
To je definitivno izvor sumnji i preispitivanja. Kažem neću i onda ukucam u google i ode sve u smokve. Pa se zapiknem za najteže slučajeve.
Kažem ja, bilo bi najbolje biti u bolnici, radit dva ctg-a dnevno i bez pristupa netu.
Ne razumijem zasto to radis.
zabrani si internet pretrazivace . Ozbiljno ti kazem.
Pretrazuj platnene pelene, robicu i takve stvari.
stvarno. Ja sam sebi u drugoj trudnoci nakon dijagnoze kcerkine srcane greske zabranila internet. Vjerovala sam lijecnicima koji su me pratili, i to mi je bilo dovoljno. Pretrazivanja bi me bacila u ocaj. Zasto bi se bez potrebe trosila na gluposti? Sto ce mi dobrog to dati? Svaki slucaj je prica za sebe i zaista nema potrebe da ja prozivljavam tude price.
Pa ne znam, evo ne znam zašto si to radim...prof kaže da treba vjerovat jednom liječniku i možda je u pravu.
Sto babica kilavo dijete.
Moji doma su ljuti na mene, muž je ljut na mene..guglanje me dotuklo.
OK, držim se ove teme i doktora. Obećajem. A kad odem guglat, kaznit ću se.
Gle , ne trebas slijepo vjerovati ( samo jednom) lijecniku.
ali ne treba svaku rijec i brojku sto puta na internetu provjeravati.
mozes poginuti i hodajuci po cesti, ali neces to guglati.
Joj Lavko isto kako ja nisam bila jedna od onih 5000 kojima je dijete prezivjelo hidrops a jedna je cak i u Hr... tako i ni ti ne budes bila jedna o tih najtezih slucajeva. Danima sam guglala i masterirala higrome i hidropse i genetiku, nije se nista promjenilo. Sto god da sam ucinila, citala, proucavala nije mjenjalo cinjenicu. Kada vidis te najteze baci malo oko na statistiku, to bi cak tvom mozgu dobro i doslo, uzorci i statistika.
Sve ti se na kraju svodi na jedno te isto: ne mozes utjecati na nista i to moras prihvatiti. Nemres sada snagom volje podici trombocite ali mozes utjecati pozitivno na bebu. Da je nesto ozbiljno osobe koje su zaduzene za to bi reagirale, pogotovo jer si se pobrinula da te ne mogu predvidjeti niti zaboraviti :lol:
Npr meni bi u teskim trenutcima kad bi bila zabrinuta (bilo u trudnoci, bilo s bebom) pomoglo da umjesto brige "sto ako" zamislim najcrniji scenarij i pokusavam u njemu naci nesto pozitivno i pokusavsm naci rjesenje kako zivjeti ako se to crno ostvari.
Npr u prvoj trudnoci me hvatala muka kad bi pomislila "sto ako mi beba ima neki sindrom". Uzasne su te misli kad se pojave, kao da bi mi bio smak svijeta kad bi to bila istina ...nesanica, briga, strah, plac.... u drugoj trudnoci, kad bi pomislila da bi beba mogla imati neki sindrom (mozda mi je samo jednom uopce proslo kroz glavu), osjecala sam mir. Jer da se to i ostvari znam da bi to bila moja beba koju bi bezuvjetno voljela i odgajala.
Znam da mozak moze razlicito percipirati, znam da tvoj radi malo posebnije. Al nemoj se miriti sad s tom situacijom da kazes ja sam takva i gotovo. Radi na sebi! Moras. Ne samo kroz terapiju, nego mozda umjesto citanja crnih prica s googla radije procitaj nesto pozitivno..o porodu, dojenju, mozda neki prirucnik o samopomoci kod ljudi koji puno brinu.
I kad rodis... nemoj misliti da ce briga proci. Brinut ces se oko dojki, oko boje i konzistencije govanca. I nemoj mislit da je to lako i nebitno. Jer ako je govance i peti dan crne boje moze biti jako opasno..a tek kad to upises u gugl!. (samo ti zelim docarati da ces imati jos puno vecih briga i da ce te dijete trebati hrabru).
Potpis na KrisZg.
S200, donekle se slažem za "crne scenarije". Naporna sam kad brinem, ali jednostavno imam potrebu znati i u tom slučaju znati i što je najgore što se može desiti. Tada razradim plan - ako se desi to i to, tada ćemo to i to,... to mi daje prividnu kontrolu nad situacijom.
Samo da se javim na svoju temu, danas sam bezrazložno bezvoljna i razmišljam o nečemu što ne znam da li je moguće, pa ajde mi recite.
Znam da postoje dijagnoze zbog kojih se žena porodi čim ue u 37-38 tt. Ne čeka se termin. Ne znam sad napamet, alipostoje takvi slučajevi.
Da li je psihička bolest takav slučaj? Tj. da li na temelju dijagnoze i stanja mogu roditi čim se ostvare uvjeti?
Nadam se da ne mislite da sam sad neko čudovište ali patim se, a i beba sa mnom.
Mislim da ne, gdje god gledam ne nalazim da je psihicko stanje indikacija za carski/inducirani iako o tome moras sa svojim doktorom porazgovarati.
Popričat ću sigurno, ali ne vidim zašto ne, psihička bolest je isto bolest i to stanje utječe na dijete a i nekad je bolje za trudnicu da je što prije stave na lijek koji ja sad ne smijem piti.
Dupli post. Obrisala.
Ne igraj se s time, lavko! Rodit ćeš dijete, koje će biti tvoja potpuna odgovornost. nemoj da krene u svijet tako da je majčino pshičko stanje odredilo raniji porod. Da se radi o tvome životu, možda bi se liječnici mogli "igrati" sa sigurnošću djeteta, ali puno je, puno pametnije da to ne rade u tvom slučaju.
Jesam, izravna sam. Zbog onoga što sam preživjela, usudila sam ti se obratiti se ovako izravno.
Strah je normalan, briga je normalna, ali ti pretjeruješ. Sredi se kako god znaš, jer odgoj i njega djeteta su puno teži od trudnoće. Ako se ne promijeniš, teško ćeš izdržati prve tjedne.
Još imaš dovoljno vremena da dobro razmisliš, staviš sebe i svoje strahove u drugi plan i razmisliš jako dobro o djetetu. Sad je dijete najvažnije. Djetetu treba sretna i mirna mama. Sve ružne misli izbaci i gledaj ružičasto.
Ako se nešto dogodi! Pa što! Ako se ima dogoditi, dogodit će se. Ali, zato ne treba o tome unaprijed razmišljati.
Napravila si i više nego si trebala. beba je dobro. Sad je vrijeme da i ti budeš dobro!!!
Razmišljaj što ćeš od robice spremiti za izlazak iz rodilišta. Razmišljaj o sreći kad rođaci vide novog člana. Razmišljaj o tome da ćeš imati nešto najdivnije što žena može imati: bebu u rukama. Ono divno, majušno lišce, one savršene prstiće, ona medena ustašca, one očice u kojima kao da je sva mudrost svijeta. Novo ljudsko biće!
Zaboravi na trombocite, carski rez, i što je već sve radi čega se bojiš.
Bit ćeš MAMA. Uskoro. Skoncentriraj se i spremi za novu ulogu. A crne misli odbaci, kako god znaš i umiješ i prihvati svaku pomoć koja ti se pri tome pruža.
Beti, ok je, budi izravna, zato sam i postala,,
Problem je što ja sad ni fizički nisam dobro, imam napadaje panike koji znaju trajat nekoliko sati, puls mi skače u nebesa, ne jedem dovoljno jer nemam apetita, ne spavam...ne znam kakvo sam ja utočište za bebu, koliko je to zdravo za nju. A može biti još gore, znam kakva sam u svojim najtežim fazama.
Pa ja baš porod s 37 ili 38 tjedana ne bih karakterizirala kao nešto prijevremeno. Puno žena i same od sebe rode u tim tjednima
Navodno (čitah negdje) da može psihijatar dati preporuku za carski, ako žena ne može podnijeti vaginalni porod. Ali sad, dal mogu reći u kojem to tjednu, i da to bude prije 40tt, nemam pojma. Ali onda se moraju s time upoznati i dr u rodilištu, a neki preporuku ignoriraju
Tako je, za carski žene dobe preporuku i kad nemaju psihičkih problema. Isto, puno žena dogovori porod s doktorom ranije, to se radi ali nitko ne kaže. Pod ranije mislim 38 tt.
Žene bez dijagnoze, to mi je već hir. Ali ja imam realnih problema.
Razgovarat ću s gin i s psih.
Lavko, valjda mi je promaklo ako si napisala, ali pretpostavljam da dobro funkcionišeš tokom dana uz propisanu terapiju kada je piješ?
Ako terapiji treba vremena da u punoj meri prodeluje, onda bih ti savetovala da za prvih nekoliko nedelja (meseci?), obezbediš sebi stalnu svakodnevnu celodnevnu pomoć u kući i oko bebe.
Jer ćeš se inače nakon porođaja doslovno raspasti psihički. Sasvim sigurno. I nadam se da si u svojim crnim scenarijima dobro uplanirala i razradila i plan za takav rasplet. Meni se čini da je bebi i tebi upravo takav plan ono što je najneophodnije.
Ja sam eto bila najdirektnija od svih.
Da, da, plan je odmah na staru terapiju bez odgađanja, mama će biti sa mnom, muž koliko bude mogao. Trebat će mi 2-3 tjedna da prodjeluje.
Lavko zaista ne znam sto da ti kazem, ako mislis da bi bilo bolje da ide ranije van nego sto je naumila sama onda pitaj doktore. Imam u obitelji osobu koja se skinula sa seroxata da bi mogla imati dijete i nije izvodila nista priblizno ovome i dan danas zivi super zivot bez tableta, beba joj je bila poticaj a ne kamen spoticanja do terapije. Ne znam kako si ti zamislila zivot nakon rodenja bebe kad ce te hormoni i kemija mozga sorati na entu ali ako si sada u raspadu zaista bi trebala sto prije na terapiju.
Nazalost kod mene ne ide bez lijekova. Izdrzala sam do sada sto je dugo za mene i sad mi fali serotonina. Ne znam koju je dijagnozu imala tvoja rodjakinja, moja nije bas samo anksioznost. A netko se izvuce, netko ne. Meni je psih rekla da je nakon svakog skidanja s lijekova povratak jos tezi.
Mogla bih sad dugo pisati o tome, poanta je da je tedko razumjeti psih.poremecaj jer je neopipljiv, ne hodas svgipsom na nozi pa svi znaju da te boli. Hodas s neprijateljem u sebi zbog kojeg ne mozes biti sretan. Zao mi je sto ljudi ne smatraju psih.poremecaje bolescu kao svaku drugu. Na to se uvijek glrdacs osudom, da sam dijabeticar, svi bi rekli - daaa, carski rez, to je normalno. Kad boli dusa, isto boli.
Anksioznost, depresija i kombinirana ovisnost...s time se ona susrela a i svi mi oko nje. Razumijem da ti je potrebna terapija ali bilo bi dobro za tvoju bebu da nades privremeno drugu soluciju kada si vec dosla do ovdje.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Citiraj:
lavko prvotno napisa
Daj lavko ne sekiraj se..ako ti se psih i ginekolog slože oko ranijeg poroda, odi..i ne brini..s 38 tjedana beba je zrela, niš joj nece biti..i ja sam rodila s 38 tjedana, isto zbog med. indikacije i sve 5. Da je idealno, nije..al ne moze sve biti idealno ;-)
A iza poroda, kako ces s terapijom? Hoces smjet s tim dojiti. Ako neces, odmah se pripremi i na taj sok i prouci kako ces s dojkama da se ne upale.
lavko, a zasto si trenutno bez prave terapije? Imas malo nize na ovom pdf-u topic o takvim lijekovima u trudnoci.
Nažalost, neću dojiti, važnije je da dijete ima stabilnu majku. Mislim da u bolnici daju nešto za zaustavljanje mlijeka, zar ne?
Martina, psih mi nije htjela dati moj ad jer je stariji, triciklički ad i osim toga, ne smije se uzimati s inekcijama heparina na kojima sam.
Nije meni bilo tako loše sve dok mi se beba nije počela slabije micati, tu sam pukla i počeli su svi mogući strahovi.
Potrazi iskustva majki koje su morale uzimati teraliju i kako su one bile sredile stvari s laktacijom. Nije to samo bas da dobijes injekciju i gotovo. Informiraj se i o tome, jer osoblje rodilista moze nece znati sve o tome, pogotovo ako ti bebu par minuta nakon poroda stave na prvi podoj.
Mozda i ja mogu pomoci. Sa mnom u sobi, nakon poroda (prije 8 mj.) je bila cura koja je imala psih.problema i goodinnama na nekoj terapiji (ne znam ni kojoj ni šta). Rodila je zdravog djecaka na carski, odmah su joj poceli davati tablete za zaustavljanje laktacije i odmah su ju stavili na terapiju lijekovima. Bebu je drzala i vidjela tek 2.dan nakon poroda. Nikakva panika, problem...cak dapace! Primjetila sam da se med.osoblje prekrasno odnosi prema njoj, svi su bili tu kad je trebalo. Zato glavu gore- i bez panike!
Duma, ovo mi je dragocjena informacija. Gdje si rodila?
Nije mi samo jasno zašto je bebu vidjela tek 2. dan?
Cesto su nakon carskog mama i beba odvojene, ovisno o rodilistu. Rodilja nekad mora biti 24 sata na intenzivnoj, a beba ne moze biti s njom.
Za terapiju je najvaznije da unaprijed dogovoris s lijecnicima koji te vode, tako da budes spremna.
Zaustavljanje laktacije nekim lijekom zvuči grozno. Zašto sam to čitala? Radije ću hodat s kupusom.
Ako nećeš moći dojiti zbog ljekova nemoj uopće dijete ni stavljati na prsa...tako ti možda mlijeko neće ni doći (čuj doći...ka da dolazi "avijonom iz Frankfurta" :lool: ) ako ga nešto i bude izdajat ćeš samo ako osjetiš bolni pritisak,napetost....i to ručno samo par kapi da ti olakša napetost. Budi na vezi s forumom ako gdje zapne. Kakvo ti je raspoloženje? Jesi bolje? Trudiš li se bit optimistična? Vježbaš li pozitivu il te trebamo pronaći i zalijepiti ti osmijeh selotejpom ako treba :mrgreen:
A ja imam puno bolje rješenje.
Stavi bebu na prsa, zaboravi na lijekove, neka ti dijete bude ono što će ti donijeti svijetlo i radost.
Znam što znači zaustavljanje laktacije, jer nisam imala koga dojiti nakon poroda. To su tjedni problema. Kad popiješ tablete, ako ne stvore probleme, opet će mlijeko doći, manje količine dosuše. Ni kupus, ni peršin, ni tablete, ni podizanje grudi, nekad nije dovoljno. nekad to sve brzo prođe, nekad ne. Svjesna si tog problema, nadam se,
Tko zna kako ćeš se osjećati kad bebu priviješ na prsa, to je nirvana samo takva. Na tvom mjestu bih ostavila sve opcije otvorene, Baš sve.
Dok ne vidiš svoje dijete i ne znaš za što si sve sposobna.
Ovo šta Beti predlaže bi bilo najljepše. Ja bih od srca da se, kad vidiš svoju bebu, u tebi nešto prelomi i da ti nabolji lijek bude tvoja prekrasna bebica. Od srca ti tako želim. Beti vjerujem da i ona sama sebi ovaj scenarij želi,ali u pitanju je ta nesretna bolest koja ju drži zarobljenom,koja ju sputava. Nije njena odluka o ovome bez razloga
Ajde o tom ću brinut kad dođem do toga tj. kad budem blizu poroda, zasad samo vidim da lijek ima tisuću nuspojava. Možda me ponesu neke ljepše emocije ali to je teško, kako je sad, još će me hormoni još više zašorat. Al dobro, vidjet ćemo.
Carmina, baš lijepo što pitaš, jučer super, nekako mi je i beba bila aktivna, a danas dno, jer beba nije aktivna, tako je slabo osjetim - sve se vrti oko toga, pa crnjaci izlaze na površinu. Pozitivno je što ne ležim i buljim u plafon, stavila sam dvd Života na sjeveru i gledam. Tj. trudim se svim silama pratit radnju.
XCitiraj:
Carmina406 prvotno napisa
Ajme "život na sjeveru" mene bi to uljuljalo u san. Tebi treba komedija,nađi nešto da se nasmiješ...da te malo digne. Smijeh je lijek ;-) Beba se ugnjezdila i uživa,spava....bebi je lipo. :love2:
Mene to smiri, priroda, šuma, sjever..
Gasim komp i idem ležat i razmišljat.
Potpis! Informiraj se o dojenju, nemoj ga unaprijed odbaciti, pričekaj dok rodiš. Nije kraj svijeta ako ne dojiš, ali bi ti sigurno bilo jedno od najljepših iskustava u životu (o koristi za bebu neću ni govoriti).Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Što se lijekova i tvoje bolesti tiče, velika je razlika strahovati u trudnoći i poslije. Ti si sad uvjerena da bi moglo biti problema, liječnici te uvjeravaju da je sve u redu, no ni ti ni oni zapravo ne znate ništa dok se beba ne rodi i tvoj je strah normalan - zato što ne možeš ništa učiniti da budeš sto posto sigurna da je sve u redu, ne možeš požuriti vrijeme, ne možeš nikako djelovati osim pustiti da sve ide svojim tokom.
A kad se beba rodi, možeš - s kojim god se problemom susretneš (od dojenja, kakanja itd.) moći ćeš ga otkriti i moći ćeš djelovati. Zato mislim da ti lijekovi možda neće trebati i da bi mogla dojiti. Sigurna sam da bi dojenje pozitivno utjecalo na tvoje samopouzdanje i opće psihičko stanje.
Što se carskoga tiče, ja sam bila pod općom anestezijom pa sam bebu vidjela sat i pol nakon buđenja, čim su je okupali i obukli. Polegli su je pored mene na krevet (na intenzivnoj) i taj dan donijeli još jednom poslijepodne i isto polegli pored mene. Od sljedećeg jutra sam je imala sva 24 sata.
O dojenju ću stvarno još razmisliti, mislim da ovisi najviše o mom stanju i potrebi za lijekovima.
Zasad imam još drugih problema...
Nastavljam sa Životom na sjeveru. I povremenom panikom.