Mi smo to zvali Štokrl.
Printable View
Nam je štokrla bila nesto drugo s 3 nožice,a ovo je meni po standardnom hrvatskom klupčica,al jakooo mi se svidja ta riječ podnožak, bas je "slikovita".
mi to zovemo šamlica
a onu stolicu normalne veličine ali bez naslona - hoklica
Krlezu da, Djetinjstvo u Agramu ne.
Peterlin,ja sam se samo 2 god skolovala u RH u svom cijeloj OS i gimnaziji. Kod nas su se citale drugacije knjige, puno vise srpskih i BiH pisaca.
Tangerina, sestra po nazivlju
Nadodajem bančić!
i dođosmo do 6-7 naziva, nitko ne zna nazive iz drugog kraja, bogatstvo hrvatskog jezika/regija :heart:
Štokrl nije - štokrl ima duge noge, to je običan drveni stolac bez naslona.
Šamrl je mali kratki, kako zutaminuta kaže - podnožak.
Ovo je štokrl, ima noge standardne duljine: https://www.njuskalo.hr/image-w920x6...a-11776138.jpg
Išla sam provjeravati vlastito sjećanje.... Ne mogu naći Djetinjstvo u pdf formatu (vjerojatno bi trebalo imati pass na e-lektire, ne da mi se kopati), ali da - našla sam ovo: Jezična kajkaviana
https://hrcak.srce.hr/file/176706
Kad smo kod bosanskih pisaca - da spomenem Isaka Samokovliju :heart:... Za njega recimo moja djeca nisu čula, a meni su njegove pripovijetke bile milije od Andrića, koji mi isto nije mrzak. Eh....
Da se vratim na temu: današnja djeca - previše ekrana, premalo knjiga....
Pobogu žene. Vidi se da vam je dosadno.
Ja sam danas upecala klincima krasnu analognu igru koju sam voljela kad sam bila mala. Tipka se prstom sa svake strane i odguruju se kružići koji moraju sjest na stupić, ko sinjska alka. Kako me to razveselilo. :heart:
Nije ekran, al ko ekran.
A prstni guromet?
Ne znate ?
Tri novčića i gol,jedan se gura između ostalih dva do susjednog gola .igra se na stolu
Meni zvuci ko neka gadna perverzij
marta :lool:
Mene podsjeća na “krvave kune”.
Marta :lool: ludaro
Marta :lool:
Kod moje bake i prabake, bili su saml i stokl, i jedan i drugi bez R.
Mi smo jučer postigli nula ekrana i iako su se ispočetka opirali poslije su bili puno mirniji i zadovoljniji. Ima nešto u onom da djeca vole osjetit stegu i granice. To znači da roditelj brine, a ne zanemaruje. Dakle, imali su jako posla, duge lektire i zadaću za doma. Ekran na kapaljku, samo da odgovori na poruke.
Prošla sam kroz desetak igri koje imaju instalirane. Sve su koncipirane na sličan način. Jako, jako loše.
To je potpuno nebitno. Ograničiš vrijeme na ekranu, a kako će koristiti to vrijeme - njihova stvar. Moji nisu baš bili obožavatelji glupih igrica, ali povremeno bi se zakvačili i za to (Angry Birds i slično) ali češće su mlatili Minecraft i neke srednjevjekovne strategijske igre koje su meni bile puuuno prezahtjevne :škartoc: