Sve je to normalno.Citiraj:
Zeljka33 prvotno napisa
Drago mi je da si uspjela prebaciti mamu u dom bez drama i šokova.
Vidjet ćeš da ćete i ti i ona sada biti bolje.
Ti ćeš odahnuti, a ona će isto sigurno biti bolje uz redovnu njegu i skrb.
Printable View
Sve je to normalno.Citiraj:
Zeljka33 prvotno napisa
Drago mi je da si uspjela prebaciti mamu u dom bez drama i šokova.
Vidjet ćeš da ćete i ti i ona sada biti bolje.
Ti ćeš odahnuti, a ona će isto sigurno biti bolje uz redovnu njegu i skrb.
Draga, to je sve uobičajeno. Meni je bilo teško kad je baka svojevoljno otišla.
Hug.
Zeljka, doci ce to sve na svoje mjesto. Samo treba vremena.
Hug.
Ne kužim, zapravo, tvoje pitanje. BTW, ne moraju do Filipina, koliko shvaćam, Buljubašić je izgradio jedan takav starački dom u Splitu, izvana izgleda fantastično ko super moderna nova zgrada, ali to je isključivo za strance, nitko od naših (osim možda kategorija "tajkuni" ne bi te troškove, ako dobro shvaćam, mogao pokriti).Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Nije, valjda, da si se sad išla pitat o "moralnosti" starijih - jel' im bitnije da vide dijete ili da žive okružen starim ljudima u odličnim uvjetima. Opet... meni se čini i da u hrv. gradovima rijetko koji zaposleno dijete vidi svog ostajerlog mamu i tatu svaki dan pola sata - osim ako ne žive u istoj kući ili nije baka-dida-servis. A pogotovo ako su djeca odselila u drugi grad, državu.
Dakle, tu je pitanje, po meni, žele li dvoje staraca živjeti kod sebe doma, u lošijim uvjetima (jer, pretpostavljam, u Njem. si taj nivo ne mogu priuštiti) ili negdje vani. Nemam pojma što bi ja, da sam njemački dobrodržeći penzić, odlučila, možda bi i otišla u Filipine, a Split bi mi sigurno izgledao privlačno, pogotovo ako bi našla ekipu staraca za otić tamo.
BTW, ne znam koliko je od vas gledalo meni super drag film Ljubav i pokušaje te kćeri-menadžerice da svojim starcima organizira život... i koliko ona zapravo ne zna što njima treba, radi to sebe radi, misleći da pomaže njima. Film nije samo o tome, nego o onome... (do)kad nam je život vrijedan življenja.
Ne vidim ja tu problem morala, nego pitanje potrebe. Je li bitnije čovjeku da je (u optimalnom slučaju) 23,5 sata u nekom prosječnom smještaju i 0,5 sati vidi svoj dijete ili da je 24 sata dnevno u ljepuškastom bungalovu s vrtom i osobnom njegovateljicom/njegovateljem koji govori njihov jezik, a da s obitelji eventualno preko skypa povremeno komunicira dok je u stanju (na stranu da je tih pol sata vjerojatnije svaki drugi dan, ili jednom tjedno ako se živi u drugom gradu).Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Koliko sam shvatila, njima je često jeftinije otići u Aziju, nego ostati u domovini. Ekonomski win-win situacija.
Nelagoda me obuzima jer ne mogu procijeniti kako je tom starcu odlučiti zapravo fizički napustiti obitelj vjerojatno zauvijek.
Većina nas se našla u nekim situacijama gdje moraš nešto odlučiti, a znaš da nijedna odluka nije dobra.
pa to je stvar odluke. nitko ih ne tjera u aziju. a vjerojatno ti koji odu u aziju baš i nisu previše bliski sa svojom djecom i unucima. pretpostavljam. ja ne bih. al ja ni sad ne bih otišla živjeti sa svojom obitelji ni u italiju jer bi mi falile mama i sestra :lool:
postoji jedan zabavan film nastao po knjizi koja i nije tako zabavna: radi se o engleskim penzionerima koji odlaze u indiju u starački dom. meni su se svidjeli i knjiga i film ali se ne mogu sjetiti naslova.
Zove se Hotel Marigold. Gledala film, Dobar je, a ispred nosa mi stoji istoimena knjiga. Dobio ju je tata u domu za prvo mjesto na šahovskom turniru.
hvala larmama, nikako se nisam mogla sjetiti - jer ja sam dijete starijih roditelja, i stariji roditelj svoje djece
Ma ne bi se ni ja sjetila da mi ne stoji pod nosom ;-)
Gledala Marigold iz 2011. Dobar mi je. Ovaj drugi novi jos nisam.
Drugi dio filma je igrao do nedavno u kinima ;) meni se svidio :)
:ghug:. Ja bih za svoju htjela da bude građanka svijeta, a, ironijom života, neće se htjet iselit iz stana... niti u susjedni kvart pa nam neće preostat drugo nego da mi šibnemo u Indiju :mrgreen:.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Hvala curke, na preporuci za knjigu i film.
A kad vidim one dalmatinske kuće, najčešće trokatnice, koje su stari radili u nadi di bi dolje trebali biti mama i tata, na prvom katu jedan sin+njegovi, na trećem drugi sin plus njegovi (a kćeri bi trebale u takve trokatnice od muževa svojih)... stegne me u grlu (ne zbog tuge starijih, nego "kugle oko noge" mladih) :). Različiti smo...
Mene ulovi klaustrofobija u višegeneracijskim domaćinstvima, iako mi je kao djetetu bilo super kad bi nam se na moru prikrpali i baka i djed :) Sad u nevjerici slušam ljude koji ljetuju s roditeljima.
pa ljetovanje s roditeljima ima puno dobrih strana. pogotovo u bodulima gdje ti je kuća na 2 m od mora, a klinci su još neplivači. kako mm nije uglavnom imao godišnji preko ljeta nego bi uspio dolaziti tek za koji vikend tata mi je bio od velike pomoći. uglavnom je on kuhao, a ja sam pazila na djecu jer ih nisi smio ostaviti ni sekunde same od straha da ne upadnu u more. jednom je mlađa upala s 2 godine i to točno pred didivim očima tako da ju je on odmah i izvadio. to je bilo zadnji put da se dida okupao :mrgreen: znao ih je odvesti sobom na ribe brodom, ali bi im obavezno stavio narukvice, a ja bi imala vremena malo se izležavati na plaži ili terasi uz neku dobru knjigu ili nezaobilazne križaljke. uglavnom, meni je tako odgovaralo, ali kužim da ima i onih kojima to nije opcija. kad bi stigao mm znali bismo otići na cijeli dan u neku skrovitu uvalu, a tata bi nam dovezao friško skuhani ručak. sam se nudio da to radi, nismo ga tjerali. ta ljeta su mi ostala u baš lijepom sjećanju. samo odmor i uživancija.
istekao mi edit.
sad je situacija obrnuta. tata ima 85 godina i iako je još uvijek dosta vitalan i kako sam već pisala ima brdo svojih zanimacija, ja sam preuzela brigu za njega. u smislu da ima skuhano, oprano, da mu odlazim po ljekove i pratim ga po liječnicima ako zatreba jer jako slabo čuje. živi s nama i iako mi nekad to bude tlaka druge opcije ne vidim. za dom definitivno nije, a opet nije ni za skroz samostalan život. par puta je skoro zapalio kuću jer stavi nešto podgrijati, ode za komp i zaboravi. samo radi njega smo nabavili mikrovalnu i indukcijsku ploču da smo sigurniji da neće biti neke nezgode. za sada nam je uglavnom dobro ovako, samo me strah da ne zalegne :/
u srijedu sam bila u posjet mami i super je bila, a u petak je bila zbunjena i nije znala ni gdje je i imala je prividjenja, preko vikenda se pogorsale halucinacije i nije se mogla vise ni kretati sama. Jucer su je odveli u bolnicu na kontrolu kod neurologa i stanje je bilo progresivno te da joj terapiju treba pojacati duplo. Nakon bolnice smo je smjestili u isti dom gdje je i tata jucer popodne. Jutros je za vrijeme fizikalne terapije dobila napadaj i preminula :'(
Zeljka, moje saucesce.
Ajme Zeljka,kao da te znam kroz ovu temu.
Moja sucut.
Zeljka33 primi moju iskrenu sućut!
Moja iskrena sućut, drži se...napravila si sve što je bilo u tvojoj moći...
moja sućut zeljka :-(
Zeljka, iskreno mi je zao :(
Željka, grlim.
Moja sućut tebi i tvojoj obitelji.
zeljka, iskrena sucut. sve ste napravili najbolje sto ste mogli i znali :love2:
zeljka, iskrena sućut tebi i tvojoj obotelji
Zeljka, sucut tebi i tvojoj obitelji.
Iskrena sucut tebi i obitelji Zeljka
Moja sucut, Zeljka.
Zeljka, zao mi je...
Moja iskrena sućut, drži se...napravila si sve što je bilo u tvojoj moći
Zeljka, sucut tebi i tvojoj obitelji.
Potpisujem, moja sućut!Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Moja sućut :(
Ne grizi se, sve si učinila.
Moja sućut :-( .
Moja iskrena sućut...
Zeljka iskrena sucut
hvala vam svima na podrsci