Hej mama_28, vrlo slična situacija je i kod mene, očito da tijelu treba neko vrijeme da se opet vrati u normalu, nadam se da će se to što prije unormaliti
Printable View
Hej mama_28, vrlo slična situacija je i kod mene, očito da tijelu treba neko vrijeme da se opet vrati u normalu, nadam se da će se to što prije unormaliti
Jos dugo nakon moze biti kapljica mlijeka ako se pritisne. Nebi bilo dobro da ide samo ili se stvara napetost. Evo ja nisam ni pokusala vidjeti jeli ga bilo. Isto sam bila na bromergonu 2tj i nisam se usudila niti provjeravati. Mislim da bi mi se smucilo tada jos to. Sada vidim da i 6mj nakon ima. Nije jos 100% nestalo. Trebala bih i na pregled dojki vec mi je i vrijeme. Da skinem i taj dio s dnevnog reda. Ciklusi su krenuli nekim redom nakon mj. dana. Prvih 30dana su bile normalne lohije nakon poroda. To mi je bilo grozno i najgore. Bas mi je tesko padalo to stanje. Ali prode sve,izblijedi iz sjecanja,samo nikada ne padne u zaborav sjecanje da si cekao bebu ali nisi docekao. Dusa me boli na dane iako bih rekla da sam ja jedna od onih koja se iznenadujuce dobro nosi sa time,kao da imam izbora. Svejedno bih na trenutke skinula kozu sa sebe koliko je ta bol stvarna. Danas sam na fejsu procitala s neke stranice anonimnu molbu majke kojoj se strasno zakomplicirala trudnoca u 22tj. Trazi molitvu za sebe i bebu. Tesko mi je palo i nadam se da ce netko tamo negdje dozivjeti cudo koje ja nisam dozivjela. Bas me rastuzilo i ljuta sam na sebe i sve oko sebe. Danas je tako,nadam se sutra probuditi na desnu nogu
Carmina hvala na informaciji, i kod mene se radi samo o kapima
Inace mene sve vise proganjaju slike iz bolnice, pogotovo pocetak svega, isto se ponasam normalno i onaj tko ne zna ne bi nista ni skuzio, ali sve vise mi je puna kapa ovog zivota, bas sam presita svega, najrađe bih putovala godinama po svijetu samo da ne moram biti tu
Ives kako idu meditacije? :)
Ja sam na bromergonu bila deset dana... počela sam ga piti 2x1 (jednu ujutro i jednu na večer)odmah čim su me vratili u sobu tako još devet dana.
Na svu sreću nisam imala još i sa tim problema. Meni su otpadale grudice kolostruma ali
to nije dugo trajalo , možda dan ili dva. Čula sam da obloge od kupusa spriječavaju upalu. Vjerujem da će cure koje su prolazile kroz probleme s laktacijom bolje objasniti.
VIB evo još malo pa će biti 7mj kako sam izgubila svoju curicu, a još uvijek me proganjaju
slike iz bolnice, cijeli film mi se zna vrtiti po glavi i sve što sam tamo prolazila..:(
noćima znam ne spavati zbog toga.. jedino što mi pomogne su meditacije.
Ali ćim prodje dan dva da ne meditiram opet se sve vrati.. Ja mislim da je to normalno
nakon svega što smo prošle..vjerujem da se i to sa vremenom bude smirilo.
Ako možete ti i tvoj dragi otputovati negdje to bi vam bilo super. Mi smo dva mj. nakon gubitka malene otišli na putovanje po Istri i Dalmaciji.
Ne mogu ti opisati koliko mi je to pomoglo. Samo da se malo maknem od svega i odmorim i mozak i srce, i tijelo.
Ives moj muz ti je non stop na putu tako da sam svako malo negdje, evo bas sjedim na jednoj dalmatinskoj plazi i razmisljam kako me ni more ni plaza ni ljeto vise ne veseli, nista mi nema smisla
VIB normalno je to, ja isto svako malo vrtim film u glavi...od trenutka kad sam saznala da mojoj djevojčici srce ne kuca pa do izlaska iz bolnice...nikad to neću zaboraviti.
Ali isto tako neću nikad zaboraviti koliko me uveseljavala 6 mjeseci...i svaki put kad bi je čula izmamila bi osmijeh na moje lice, tako da pokušavam misliti na to. Teško je ponekad koncentrirati se na ono ljepše razdoblje toliko boli da misliš da će ti srce puknuti...ali pokušavam:)
Ives kako si ti? Možda će uskoro testić pasti? Držimo fige
:ghug:
Carmina drži nam se :love2: I ja isto ponekad mislim da se dobro držim...
ali onda se slomim i najrađe nebi ustajala iz kreveta...i tako u krug.
Izgubile smo jedino zbog čega vrijedi živjeti i boriti se, i imamo pravo tugovati
i slomiti se koliko god puta želimo...oni su naše bebe, naše ljubavi
Žao mi je draga zbog toga!!!
Znam da ti nije lako.. ipak treba proći nešto vremena dok opet ne pronađeš smisao u životu...
Doći će opet dan kada ćeš se veseliti svemu. Vidjet ćeš. :love2:
Citiraj:
Piksi1909 prvotno napisa
Ne planiram još piškiti.. tek za nekih desetak dana, jer mi je danas tek 5dpo.
Polako me počinje hvatat nervoza :)
A joj Ives znam kak ti je, to iscekivanje dovodi do ludila
Mozda bi stvarno trebalo sve poslati k vragu pa sta bude bude, svi kazu da je beba dosla kad im je puknuo film skroz na skroz, da je meni to dozivjet
Joj Ives sorry...ja uranila:facepalm: Meni dani lete...pa sam mislila da je već dosta prošlo... nemoj mi se nervirati,
bit će sve ok....samo se opusti...šaljem ti veliku pusu:kiss:
Ja učim, a tako mi se neda da je to strašno:gaah: Sve vas pozdravljam...moram se uozbiljiti:lol:
Ma sve ok, i meni dani lete.. a što učiš? Svaka čast što možeš.. meni koncentracija još uvijek nula bodova. :/
Joj, ma i moja koncentracija je koma...nije baš da mi ide, ali se nadam da ću se barem koliko toliko uspjeti pripremiti...učim za natječajCitiraj:
Ives000 prvotno napisa
za posao. Voljela bi početi raditi da se bar malo izgubim iz kuće i da se počnem osjećati korisnom. Nadam se da ću uspjeti dobiti neki posao:-)
Ajme super!!!! !vibram.. ~~~~~~~~~~ Da baš tebe izaberu! :love:
Piksi treba samo biti uporan, idi na tecajeve i događanja ako mozes, vizualno uređuj zivotopis, ako mozes prati neke on-line tecajeve, drzim ti fige
Joj curke, mene opet uhvatila neka panika,bojim se pozitivnog testa, a toliko želim da bude pozitivan.
Znam što me sve čeka.. i znam da moram biti jaka i hrabra, ali baš me uhvati panika..
opet mi slike remete san.. noćas sam opet prolazila serklažu i strah kako će sve biti nakon toga..
ajme što će tek biti kad ostanem trudna.. kako da prevladam taj strah??? U idućoj trudnoći
mi je preventivna serklaža obavezna između 12 i 16tt., bez tog ne moram ni planirat trudnoću
tako mi je gin odmah rekao...znam da je za moje dobro.. ali protrnem od straha kad samo pomislim
da ću opet morat ležati na onom odjelu, biti pregledavana na onom stolu.. ajme.. opet proživljavat one trenutke...
Baš to!!! Ali kad ja ne mogu tako... nemam ovulacije i šanse da ostanem spontano trudna bez stimulacije su nikakve!!!Uff baš ne volim ove dpo dane dok samo gledam promjeneCitiraj:
VIB prvotno napisa
na tijelu i simptome.. da se bar mogu opustiti i ostati trudna..
Ives draga, nemoj se bojati. Pozitivan test je razlog za veselje. Znam da je teško i da ćeš cijelu trudnoću strepiti,
ali probaj se bar malo opustiti, jer toliko stresa nije zdravo za bebača. Znam da je meni trenutno lako to reći
i da ću i ja u sljedećoj trudnoći isto biti sva uplašena, činimo sve što je u našoj moći, valjda ćemo imati i malo sreće
uz sav trud i ispunjeno naručje uskoro.
Nemoj gledati promjene, pokušaj se zabaviti nečim tako da što manje misliš o tome i da ti brže prođu dani.
Grlim te
Ives prvo da te zagrlim :love2:
Znam kako se osjećaš jer se i ja pitam kako će proći nova trudnoća, strahova milijun
Opet ne znam kako se osjećaš jer ja nisam imala serklažu, odnosno apsolutno nikad nikakvih problema i opet sam tu gdje si i ti
Kao i u procesu dobivanja bebe, nikad nikakvih problema ni ja ni muž, a bebe nema, s ničim se ne borimo i bebe ni pa ni
Tako da te i mogu shvatiti i s druge strane ne mogu jer nisam prošla serklažu što je još dodatna otežavajuća okolnost i dodatni veliki strah u tvojem slučaju
Sad mislim da bi najblaže rečeno glupo bilo ti reći joj nemoj se brinuti u novoj trudnoći kad smo sve ovdje prošle isto što i ti i svaka od nas će kroz slijedeću trudnoću teže prolaziti nego kroz prvu, bez obzira koje su nam dijagnoze
Isto me proganja ona jedna ordinacija i ono prvo mazanje gelom i kad ne znaš što te čeka i to sve nije ni krenulo, a ti si već mrtav
Čitala sam sad nedavno knjigu jedne biokemičarke koja nije uopće imala zalihe jajnih stanica pa je opet došla prirodnim putem do svoja dva sina
Jedan od odlomaka u toj knjizi je i razgovor sa svojim tijelom, odnosno sa jajnicima, maternicom i ta aparatura jel :)
Znam da sam još davno prije čitala da svaka stanica u tijelu ima memoriju
Mislim da sve mi ma koliko to suludo zvučalo trebamo prijateljski razgovarati sa našim tijelom pogotovo vezano za bebu, tješiti i voljeti tu aparaturu i baš ono iskazivati im ljubav, znam da zvuči totalka blesavo, ali mislim da je i to jedan korak bliže našim bebama, moramo slagati taj mozaik nove bebe ili kako si ti nazvala svoj projekt nove bebe Nova šansa, ja još ni nemam naziv tog svojeg projekta, a već uvelike radim na tome
Moju mengu nikad ne nazivam vješticom jer i kad dođe znam da je to bio krevetić za moju bebicu gdje je trebala provesti 9 mjeseci na sigurnom, i kad prođe zahvalna sam što je moje tijelo i opet spremilo ovaj mjesec taj krevetić iako je bebić negdje u svom filmu i još se nije odlučio doći, znači jedan dio tijela je šljakator i kao u vojsci uredno odradi svoj dio dok ostali iz nekog razloga ne funkcioniraju, ali on uporno radi i ne obazire se na ostale
Znam da je dosta cura pilo tu vrkutu i stolisnik i da im je uvelike pomoglo, ja nisam nikad imala problema osim jednog mioma s vanjske strane maternice koji nema veze s bebom i trudnoćom i koji mi radi društvo dok nema bebe, sad je u trudnoći narastao pa sam mu rekla nek se malo sabere jer mi mora dati podršku oko bebe, da zvuči totalno ludo jel :lol:
Prije trudnoće pila sam vrkutu i skoro pa je bio nestao
Jedna od knjiga koju sam si čak besplatno skinula na program na mobu je "Woman code" od Alise Vitti, ženska je imala problema sa PCOS, i isto se počela detaljno baviti sa svojim tijelom, prehranom i vanjskim čimbenicima, i sve dovela u red sa prehranom i stilom života i ostala i najnormalnije trudna čini mi se s 38, knjiga nije koliko znam kod nas prevedena, ima je, počela ju čitat pa stala jer sam ostala trudna, ali mislim da može pomoći ženama, ima doista nekih jako zanimljivih stvari u njoj
Mislim da nam u ovoj fazi života ništa ne može odmoći
Vib, nisi luda, što razgovaraš sa svojim tijelom.
Potpuno to podržavam u tome.
Ja vjerujem u tvrdnje Michaela Newton-a, Abrahama Hicks-a da smo mi puno više od fizičkog bića. Vjerujem u zakon privlačnosti.
Vjerujem i da smo jednom davno odabrali sami živote koje želimo živjeti, obitelj u kojoj se želimo roditi i životne lekcije koje želimo proći.
kad kažem da nam se sve događa s razlogom, doista tako i mislim. Govorit ću sada isključivo u svoje ime.
Ja jako vjerujem da smo svi došli na ovaj svijet kako bi iskusili emocije koje na duhovnom svijetu znamo i osjećamo potpuno drugačije.
Vjerujem također, da smo unaprijed odredili s kojim ćemo se osobama susresti kroz živote, koje osobe će ostajati u našem životu, a koje
će otići, koje osobe će nam biti oslonac a koje lekcija.
Vjerujem jako da smo si to sve sami jednom odredili. I kad iskusimo sve što smo
htjeli iskustiti naša misija će na ovom svijetu biti završena.
Vjerujem isto tako da je moja curica izvršila svoju misiju, i da je
zato morala otići. Već tako mala, naučila me jako puno o ljubavi, bolu,strpljenju, snazi i praštanju. I ako je kratko živjela taj svoj mali život, sigurna sam
da je osjetila samo ljubav, i toplinu koju sam joj pružala. I ne mogu je kriviti što nije mogla ostati još malo sa mnom.
I ako bi sve dala da mogu uživati u njezinim prvim koracima, osmjesima, i svemu njenom... To je bio njezin put. Ja sam pomogla njoj i ona je pomogla meni. Zahvalna ću joj biti zauvijek što je baš mene izabrala za svoju majku. I što me je u tako kratko vrijeme naučila jako puno o svemu.
Što se tiče mojih strahova. Ima dana kada se ne bojim nimalo! Kao da mi neki unutarnji glas šapuće da će biti sve u redu.
A opet, ima trenutaka kad bol i moje tugovanje napravi svoje i kao da otupim, i sve što sam do tada znala pada u vodu.
Sve ovo što sam vam iznad napisala padne u neki zaborav i ne znam za ništa osima za strah i tugu. Eto baš to dogodilo mi se onog dana kad sam pisala post iznad.
Nadam se da će ti dani polako ostajati sve više i više iza mene. I da ću se potpuno okrenuti i posvetit svojem boljitku..
Nadam se da vas nisam ugušila, samo sam imala potrebu svoju misao podijeliti s vama. Meni je puno lakše otkad tako razmišljam, sve mi sada
ima neki smisao.
Drage moje, jako puno ste mi pomogle i još uvijek mi pomažete, ovdje sam za vas u bilo koje doba. Nikada vam neću
moći zaboraviti sve ove lijepe riječi, svaki zagrljaj i utjehu, pa makar je bilo virtualno. :ghug:
Ives draga, evo i ja zadnja dva dana prepuštena tuzi..i ne učim, jer se ne mogu koncentrirati...ali i to je u redu. Imam
pravo na to da se prepustim svojoj tuzi, imam pravo da ponekad i padnem...Hvala Bogu ima me tko uhvatiti i zagrliti me kad
mi je najteže. Ne znam kada će takvih dana biti manje...zasad mi ne smetaju, znam da mora biti tako, jer ona je moja
najveća ljubav i moje srce je jako ranjeno jer nje nema. U jednom trenutku mislim da mogu napraviti korak naprijed
a u drugom se raspadam i bijesna sam što je nema i što je ne mogu zagrliti.
Dali je tako moralo biti? Dali je bilo unaprijed zapisano da ona ostane tako kratko sa mnom? Ne znam, samo znam da će mi
zauvijek nedostajati.
Slažem se s tobom, ona mi je puno toga pružila i nadam se da je osjetila koliko ju volimo i da zna da bi sve dali da je tu.
Isto tako se nadam da ćemo polako jedna po jedna s ovog foruma imati osmijeh na licu, i pisati o tome
kako mijenjamo pelene, ljubimo male slatke obraze i grlimo naše najdraže a naša dječica na nebu će nas čuvati.
Ali korak po korak...valjda će se sve jednog dana posložiti.
I meni je drago da imam vas...ovdje se uvijek mogu požaliti:ghug:
Ives mudro zboriš, sama sam došla do tih nekih zaključaka, u nekima su mi pomogli neki drugi ljudi, ali ono što osjećam je da me moja izgubljena kćer učinila čovjekom većim od samog života
Meni se grozna kriza uredno dešava čim se sjednem za volan od auta, nenormalno nešto kako me moj obožavani auto uspije otjerati u očaj, čim sjednem u auto gotovo, suze, očaj, usamljenost, strava, jeza, užas, neopisivo nešto
Nikad nisam bila fan pisanja po forumima, ali doći do mjesta na netu na kojem možeš reći imam psihološke traume od mazanja gelom, a s druge strane žene koje su to isto prošle i koje te doista razumiju je stvarno ono mogućnost disanja i udaha
I da dođe kraj svijeta mogle bi se stati jedna drugoj uz rame i pogledati tome svemu u oči jer jedna uz drugu nismo same, jer smo sve iste i sve na isti način drugačije, jače od drugih ljudi na ovome svijetu
Curke.. evo da vam javim.
Test je pozitivan. Naša dugica je na putu.
Molite se za nas :*
Jeeeej samo sam to čekala :)
Želim ti svu sreću svijeta, i da ti u ožujku stigne mala ribica (koliko napamet računam :lol:)
Po zm.. termin bi trebao biti 19.02 :)
Hvala ti draga :* Eto bila si u pravu.. taman na tvoj ročkas :lol:
A termin je i mom malcu bio tad :) Po nekim dr 18.2., po nekima 19.2.
Joj kako lijepo, stiže bebica :heart:
Eto prvu bebicu sam trebala roditi 19.3.
Nadam se da ću sad ovu mrvu roditi 19.02.2017.
:* šaljem.. i od srca ti želim dugicu na putu
Ajme Ives čestitam!! Napokon malo veselja:-D Baš mi je drago...bit će sve u redu... samo polako i opušteno..
jedva čekam 2017.g., valjda će nam svima biti bolja:)
Joj...super, baš si me razveselila, šaljem ti pusu:kiss:
sretno veselim se za tebeCitiraj:
Ives000 prvotno napisa
Hvala vam drage moje. Nadam se da ćete i vi po svoje dugice kada osjetite da je došlo vrijeme za to.. grlim vas sve :*
Kako smo cure? Ives kako nam se osjećaš? Kad je prvi pregled?
Mi bili u Zagrebu na savjetovanju, malo popričali sa doktorom, vadili krv za kariogram i to je to, rekli su nalazi za nekoliko tjedana.
Ives :-D :-D :-D svu ali bas svu srecu ovoga svijeta zelim. :ghug:
Hi, curke moje.
Čula sam se sa svojim dr. pregled za neka dva-tri tj. imamo vremena, on je sada na godišnjem,
i rekao je da nema potrebe ranije ići.. tek sam 4+5tt. terapiju pijem. Sad se samo moram opustit i čekati. ( samo .. :roll: :lol:)
Idem s mužem na more ovih dana pa ću malo opustiti..valjda.
Piksi, drago mi je da poduzimate sve što možete. Nadam se da ćete uskoro i vi dobiti zeleno svjetlo za dugicu.
Svima vam to od sveg svog srca želim.
Carmina hvala ti mila moja. :love:
Kako si mi ti? Dugo nisi pisala :*
:heart: Ives, super, super, samo tako sretno dalje od sveg srca ti zelim! :ghug:
mama, hvala ti :*
Tu sam ja uvijek al nemam bas vremena pa manje pisem. Dobro sam kao i uvijek. Prije par dana sam sanjala da sam poprilicno trudna i da nije dobro zavrsilo. Podsvijest radi svoje. Koliko god se ja pomirila sa situacijom nikada izgleda necu prihvatiti 100% i ne misliti da je barem moglo biti drugacije. Nadam se nekim lijepsim snovima o mom djecaku. To bi bilo lijepo. Ne preostaje mi nista drugo nego nadati se i cekati.
Do neba mi je Ives drago za tvoj plusic. Zelim ti laku trudnocu i bebicu u zagrljaju. U mojim si molitvama. Zelje nam se polako ispunjaju. Brzo si docekala plusic to je bas velika sreca. Nadam se da ce ti se jos koja ova nasa zenica sto prije pridruziti u slatkom iscekivanju. ❤
Carmina.. tako i ja živim za dan kada ću je opet sanjati.
Da opet vidim te okice male nasmijane. Valjda nam bude dragi Bog ispunio tu želju.
Hvala vam curke što se veselite zbog mene.
Nadam se da ćete mi se uskoro pridružiti u ovom išćekivanju i da ćemo se skupa veseliti svojim dugicama.
Evo i 7 mj. je prošlo kako smo izgubili našu curicu..našeg malog anđela. A boli i dalje jednako.
Nedostaje neoposivo. Što bi sve dala da je tu .
Da ju mogu zagrliti.. poljubit.. sunce moje malo. :(
Dva mjeseca kako smo tata i ja ostali sami bez tebe, svakim danom smo sve više usamljeniji
"On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti, neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe..."
Vib :love2: drži se :ghug:
VIB :love2: drži se