Podjela stana-dilema

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Ustvari i treba smatrati da je sve njeno. I ja smatram da je sve moje.
To što tako po zakonu nije, je druga prica. Ali, realno, zasto uzimati roditelju, dok je živ,ono što je stvorio.
Nepravedno i točka.
Ni meni ni mom mužu na pamet nije palo uzeti ista svojim mamama kad su ostale udovice. Svega smo se odrekli. Oboje.
Bojim se da moja djeca neće tako. Nikad ih nisam pitala. Niti neću.

---

Beti, ja sam razgovarala s pravnikom iz odvjetnickog ureda. Kod nas tradicionalno ljudi ili dijele po zakonu ili se djeca odricu. Ali to odricanje je prilicno rizicno za djecu jer starce moze netko preveslati, mogu prolupati i oni svasta potpisu. Susjedi dobivaju kuće jer im starci potpisu uzdrzavanje ili starci u zaljubljenosti u svoje lijecnike njima prepišu nekretnine ili se naljute na jedno dijete ili su jedno ionako oduvijek preferirali, a u starosti bude jos izrazenije. Nije to sci fi, to se u Zg dogadja. Da smo se mi odrekli u maminu korist, ona bi to mogla neoprezno izgubiti, a buduci da se ona odrekla u nase ime, pri cemu ona dozivotno koristi te nekretnine, tu ne moze netko s papirom doci da mu mama potpise nesto. Niti ju mi mozemo preseliti ili izbaciti, niti prodati bez njezine suglasnosti. Ima raznih opcija, samo ljudi ne znaju.

I ne vidim kako je nepravedno s djecom dijeliti. Ja to nikako ne vidim

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Beti, ja sam razgovarala s pravnikom iz odvjetnickog ureda. Kod nas tradicionalno ljudi ili dijele po zakonu ili se djeca odricu. Ali to odricanje je prilicno rizicno za djecu jer starce moze netko preveslati, mogu prolupati i oni svasta potpisu. Susjedi dobivaju kuće jer im starci potpisu uzdrzavanje ili starci u zaljubljenosti u svoje lijecnike njima prepišu nekretnine ili se naljute na jedno dijete ili su jedno ionako oduvijek preferirali, a u starosti bude jos izrazenije. Nije to sci fi, to se u Zg dogadja. Da smo se mi odrekli u maminu korist, ona bi to mogla neoprezno izgubiti, a buduci da se ona odrekla u nase ime, pri cemu ona dozivotno koristi te nekretnine, tu ne moze netko s papirom doci da mu mama potpise nesto. Niti ju mi mozemo preseliti ili izbaciti, niti prodati bez njezine suglasnosti. Ima raznih opcija, samo ljudi ne znaju.

---

Ovo je istina.
Tako je naša majka nagovarala mene i brata da se odreknemo u njenu korist jer "je lakše da je jedan vlasnik" i "svi to tako rade"
Onog trena kad sam pristala na to promijenila se za 100%.
Da bi nešto kasnije prepisala sve, ali baš sve ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sinu, mojem bratu.
I on se može odmah knjižiti jer je sada vlasnik svega.
Ja tu ne mogu ništa, a za ugovor sam slučajno saznala iz treće strane.
Savjetovala sam se sa više odvjetnika i svi kažu isto: probajte se dogovoriti.
Tužba za osporavanje ugovora je moguća, ali da ću ju dobiti i kada je veliko pitanje.
...i sad priča ide dalje. Jedno vrijeme nismo razgovarali, odnosno ja sam prekinula sve kontakte i onda kad mi je muž bio na odlasku su svi počeli učestalo nazivati i kaj da radim. Počela sam se javljati na pozive i ponovno smo si "dobri".
Buraz je rekao, samoinicijativno da "on zna da i ja imam pravo i da me on nikad ne bi izostavio", ok. Šogorica priča drugo, a znamo koliko supružnik može utjecati.
Ja za sada šutim. Nemam snage. Ali znam da moram nekako mojoj kćeri osigurati dio djedovine.
I imam plan. Koji je dobar za obje strane. Ostaje da ga realiziram kad ću smoći snage.
Mater? Ona je čudo od žene. Čudo! Meni i dalje neshvatljiva.
Dakle, prepisala je sve sinu. Čak i penziju. Cijelu. Jer ona, kakti, nema gdje dignuti novce. Ok.
I sad stalno nekaj žugla kak ona nema. Kako je jadna. Početkom prošlog ljeta je mene tražila 5000 kn za privatnu kolonoskopiju.
Ja bih joj dala. Takva sam, eto. Dala bih joj, ali ona na kraju nije uzela. Opravdanje je bilo da joj je moja kći rekla da joj ne treba kolonoskopija. Što je i točno jer je stara hipohondar.
Iskreno, nije se buraz usrećio sa cijelom ovom pričom, a nije ni stara.
Ona je mislila kako će sad i sin i snaha titrat oko nje, a njih boli ona stvar.
S druge strane ona ih pili i stalno se prijeti kako će raskinuti ugovor i onda se svađaju da je to nemoguće slušati.
Sve u svemu, meni je čisto ok ovako kako mi je. Preboljela sam neke stvari. Prihvatila da me mater ne voli i briga me za to.
Imam divno dijete, dva psa, nekoliko dobrih prijatelja i to je moja obiteljica. Prijatelji su obitelj koju sami biramo.
Dobro kaže muž od Bubilo: kad mi je trebalo nisu mi dali/pomogli. Sad je prekasno i sad mi ne treba.
Nisam ni očekivala da mi ikada pomognu, a samo ja znam koliko nam je bilo teško prije 15-20 g.
Baš neki dan pričam sa kćeri i spomenem i to, a ona u čudu kako nikad nije primijetila da išta fali ili da nam je teško. E to je i bio cilj. Da njoj ništa ne fali.
Muž je 7 godina bio bez posla zbog nezakonitog otkaza i vodili smo sud za to. Dobio je sud i vraćen je na posao, ali trebalo je preživjeti. radila sam samo ja i to obavezno dva posla, a jedno vrijeme i tri. Odlazila od kuće u 6, dolazila u 23. Samo da preživimo i jesmo. Bez kune kredita, minusa. Svi računi plaćeni. Auto registriran. star, ali ispravan. Dijete na raznim aktivnostima, jezicima, sportu...svake godine dva tjedna na moru.
Ja sam se čak i dalje školovala uz rad. I za svo to vrijeme moje dijete nije dobilo ni jednu čokoladu od bake, moje mame.
Pa se polomila sveki, operirana, 91. g, pelene, nepokretna, uselili je u blagovaonu. Izbacili stol i stolice i krevet s bakom stavili jer nismo imali sobu za nju i nismo mogli plaćati dom za nju.
Pa se razboljela kći. Dan danas ne znamo kako i zašto. Prihvatili smo i to.
Pa muž, opet pelene, tuga, jad...ja mjesecima nisam spavala, a ne spavam i dalje.
Noćas ga je kći sanjala. Kaže došao je i rekao kako nije umro, već se htio našaliti s nama. A bio je veliki zafrkant i to bi čak i bilo njemu slično.
...
Hoću reći, sve sam to odradila i platila sve svojim, zarađenim novcem.
Kad sam vidjela da jedna plaća nije dosta, našla sam još jedan posao pa još jedan...
Nitko mi ništa nije dao i ne mora. Dapače, ja sam sve kćeri dala. Htjela sam i grobnicu, ali je ona rekla da ne. Neka bar to bude na mene.
I boli me briga za materijalno.
Imam kolegu iz Indije pa smo pričali, između ostaloga i o karmi i da, karma je zeznuta stvar ilitiga sve se vraća i sve se plaća ili oteto-prokleto.
Zbilja je tako.
Sorry na dugom postu. Misli su mi malo zbrkane, ali poanta svega jest da se najbolje sam pobrinuti za sebe.

Ja bih uselila, nakon što bih mjesecima govorila kako mi je stanarina skupa. I jasno bih s mužem dogovorila koliko dugo ćemo biti u tom stanu. Svaki mjesec bih sa strane stavila bar stanarinu i kupila bih stan.
I nisu cijene svih stanova u ST tako nabrojane, niti je tako nemoguće naći stan za najam. S tim da bih ja tražila stan za kupovinu. Da se razumijemo, s jednom spavaćom za djecu i krasnim kaučem u boravku za roditelje. Ili kuću sat vremena iza Splita. Znam ljude koji voze selo kod Trilj Split svaki dan za posao jer je cijena metra kvadratnog bila toliko povoljnija da su računali da imaju za benzin deset godina.

Znači čovjek ima imovine u vrijednosti 200.000 eura i treba useliti s ženom i dvoje djece mami u dvosoban stan protiv njene volje, tamo se guzvati i inkomodirati mjesecima da nakon godinu dana uštedi jos 6500 eura i onda magicno kupi stan s 46.500 eura iako normalnog stana za jjih troje nema ispod 200.000 eura (koliko i sam vec ima ima!) I iako nije toliko kreditno sposoban?

Sinoć nakon dugotrajnog razgovora, stavljanja svih solucija na papir, pretresanja svih kombinacija, malo mog uvjeravanja njega, malo njegovog mene, mog razgovora sa mamom oko toga na šta mogu računati od nje, odluka je donesena i mislim da će više manje bit na svačije zsdovoljstvo. Čije više, čije manje, ne može nikako nijedna strana bit zadovoljna 100%. Mislim da će kompromis bit ok. U gužvi sam jutros na poslu nenormalnoj pa ću naširoko kasnije uz kavu.

Citiraj:

---

naplavomzalu prvotno napisa

Sinoć nakon dugotrajnog razgovora, stavljanja svih solucija na papir, pretresanja svih kombinacija, malo mog uvjeravanja njega, malo njegovog mene, mog razgovora sa mamom oko toga na šta mogu računati od nje, odluka je donesena i mislim da će više manje bit na svačije zsdovoljstvo. Čije više, čije manje, ne može nikako nijedna strana bit zadovoljna 100%. Mislim da će kompromis bit ok. U gužvi sam jutros na poslu nenormalnoj pa ću naširoko kasnije uz kavu.

---

sretno, naplavomzalu, ti i muž najbolje znate koje su vam realne opcije i što je cijena čega
po meni ste moralno u pravu, ali život je takav da to ne znači uvijek puno, i biraš ono s čim najlakše možeš živjeti

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Beti, ja sam razgovarala s pravnikom iz odvjetnickog ureda. Kod nas tradicionalno ljudi ili dijele po zakonu ili se djeca odricu. Ali to odricanje je prilicno rizicno za djecu jer starce moze netko preveslati, mogu prolupati i oni svasta potpisu. Susjedi dobivaju kuće jer im starci potpisu uzdrzavanje ili starci u zaljubljenosti u svoje lijecnike njima prepišu nekretnine ili se naljute na jedno dijete ili su jedno ionako oduvijek preferirali, a u starosti bude jos izrazenije. Nije to sci fi, to se u Zg dogadja. Da smo se mi odrekli u maminu korist, ona bi to mogla neoprezno izgubiti, a buduci da se ona odrekla u nase ime, pri cemu ona dozivotno koristi te nekretnine, tu ne moze netko s papirom doci da mu mama potpise nesto. Niti ju mi mozemo preseliti ili izbaciti, niti prodati bez njezine suglasnosti. Ima raznih opcija, samo ljudi ne znaju.

---

X. Nakon što mi je jedan roditelj bio psihički bolestan i preminuo, i nakon što sam vidjela na što psihička bolest liči (stranci u noći, stranci u kući, stranci as best buddies), ne treba mi puno mašte za zamišljat kako se preveslava ili kako porembabivava i ovaj preživjeli i zasad relativno zdrav psihički roditelj da bih se odricala jer se to "tako radi". A uopće ne mora bit u podlozi baš tako jako skretanje, može samo malo tvrdoglavosti, disconnecta od reale ili "zaljubljenosti u liječnike". S mojim preživjelim roditeljem ne bi prošlo odricanje u naše ime :mrgreen:. Jedva je prošlo i traženje ZK uložaka na uvid. Već sam proglašena i zgog toga "ZG korporativnim gadom" :lol:. Tu smo iste grane genetske, svi su oprezni. I neka smo. Maslina je neobrana, kušin stina itd. - to su umrli koncepti koji žive samo na Festivalu klapa Omiš, a i tamo ima anti-festival s "Neka tebi kušin bude stina".

Evo sjela sam marendat i popit kavu pa ukratko priča od sinoć....Taman se djeca povukla, mi skuhali čaj, biramo neku seriju, zove svekrva, nešto oko vodokotlića, kaže muž cijeli mi je vikedn show, mogu ti doć jedino odma ujutro u 8.
I kako se spomenula svekrva, odlučim ja odustat od serije i da mi opet malo sjednemo i još jednom popričamo, da se on sutra s njom opet ne uvali u neke razgovore i prepucavanja.

I tako uvjeravam ja njega da odustane od te cijele ideje podjele stana, ona mirnim putem neće pristat, svi pokušaji uvjeravanja su propali, ić to rješavat sudski, iscrpit će ga financijski, iscrpit će ga emotivno, a najgore je šta bi mi dok god to traje imali statsu qou, čekali bi da se nešto riješi, mijenjali podstanarske stanove, i onda to može potrajat godinama, a nama se max vrijeme na koje možemo razvući kredit samo smanjuje.
Mi stvarno se želimo negdje skrasit dok mlađi krene u školu, hoće li to bit ovu jesen ili slijedeću ako bude odgoda, nebitno, jer ne bi njega seljakala iz škole u školu. Stariji je isto jednom zbog selidbe morao promijeniti, ali za dijete sa individualiziranim pristupom, ako ima asistenta, promjena škole je stvarno komplicirana i teška.

On se na kraju složio. E sad druge opcije. Mi smo htjeli kupiti nekih 60 kvadrata, to nam se čini ok za nas četvero. Gledali smo jučer opet oglasnike i stvarno ova udaljenije kaštela bi mogli nać u svom budžetu, ali pisala sam ranije kako mi živimo, da smo mi na poslu od 8-16, ja se ne bi mislila, ali ja znam doć kući i za pola sata me zovu da je neka frka i ja se moram vraćati. Život bi nam se sveo na: Ne znam jesam li pošla ili ošla iz Splita. Također ja nekad imam doslovno pauzu od 2 sata, šta ću spavati na parkingu.

Tako da je nama područje grada nužnost. Ne jer smo snobovi, nego jer su naše prilike takve kakve su. Pod područjem grada smatram od Sućurca do Strožanca naravno.

Dakle, idemo na kupnju jednosobnog stana. 40 kvadrata koliko smo mislili njoj i za koje imamo je nekako ipak premalo za nas 4, ali imam mogućnost preko obrta navući neka dodatna sredstva, malo do grla šta se kaže, ali na taj način bi možda postojala šansa da uhvatimo nekih 50. Evo već sam zvala za jedan od 48, malo je iznas limita, ali možda bi se moglo malo spustiti. Taj ima 2 mini sobe pa bi ih dali djeci, mi bi na kauč, ili ako nađemo neki sa normalnom sobom da oni mogu dijeliti pa ćemo mi soavasti na kauču. Nije idealno, kad čovjek ide na kredit do 65 godina, malo bi da je komodniji, ali prostri se koliko si dug, nismo ni prvi ni zadnji, uostalom niti će mali ići ovako intenzivno na terapije vječno, kako smo uštedili ovih 40.000, tako ćemo stvoriti ako bude zdravlja još, pa možda za koju godinu kupimo nešto veće negdi dalje, ovo prodamo ili iznajmimo, nikad ne znaš šta ti život nosi.

Naravno, uzela sam u računicu porez na promet nekretnina, proviziju agenciji ako ne budemo imali sreće da naletimo na nešto direkt od vlasnika itd. Zato sam zvala jutros mamu da je pitam ako nađemo nešto nenamješteno, moram znati bar osnovno kako ću, jel može ona nešto kupiti. rekla je neka računam na nju za kuhinju sa aparatima šta mi je ogromna stvar, sve drugo ćemo iskombinirat ikea, ne mora se sve ni namjestit, ako stan ima ok kuhinju, onda će ona spavaću djeci i namještaj za devni. Tako da mi sad samo preostaje tražit stan :-P Ko zna možda bi i apn uhvatili.

nastavak priče je da me muž zvao nakon sanacije vodokotlića da je razgovarao s mamom, mada sam mu ja rekla neka joj ništa ne govori, ali ipak je. Taj sad razgovor, odnosno monolog, jer ona nije imala previše komentara, prenosim iz druge ruke, ali mislim da mi se prilično urezao u pamćenje.

Rekao joj je slijedeće otprilike: "Mi smo odlučili da ćemo ipak kupiti sebi neki mali stan, to ti govorim iz 3 razloga. prvi, da znaš da je priča oko podjele stana zasad gotova i da je ja neću načimati ukoliko se ne daj bože ne nađemo nekad u situaciji da nam je potrebno za liječenje. Ti taj stan smatraj svojim kako i smatraš do daljnjega za svog života. Drugi razlog, mi idemo na maksimalan kredit, koliko god možemo podnijeti, dakle šta se tiče ovih stvari koje smo ti mi plaćali, regiostracija za auto, tehnički, popravci po stanu, ako budemo u mogućnosti, hoćemo i dalje, ali da znaš da postoji mogućnost da nećemo moći pa gledaj to nekako izorganizirat. Treći razloig, ja ću u ovu sobu koju ti ne koristiš donijet novi madrac i ugradit klimu, jer ljeti kad mi punica uleti kad smo mi prerastrgani na poslu, dosad je spavala u dnevom, ako smo mi u dnevnom, neće imati gdje spavati pa ću onda ja spavati ode kod tebe, da ona može spavat sa mojom ženom. Potrošnju klime ću izračunat i sve ću ti platit da ne brineš.
I na kraju mi je žao da ti parcelu i komad stana smatraš većom sigurnošću za starost od mene i mislim da ni ja ni moja žena ničim nismo pokazali na primjeru oca da se ti u starosti ne možeš na nas oslonit. Mi smo svaki put, vikend,organizirali tako da ti za svako minjanje pelene imaš pomoć. Vama je dida ovaj stan poklonio za života, ne pričajući o svojoj sigurnosti za starost. Moja dica, a posebno R. isto tako znaš tribaju neku sigurnost, ali ti si stavila sebe ispred svih i u redu, imaš pravo, ali ne moš cili život samo uzimat, lipo je nekad stat pa pogledat jel možeš nešto i dat. Eto to ti je to, ovo za klimu ću vidit kad ću ugrađivat, madrac stari ako ćeš negdi spremit ću ti ja primistit i to je to. U nedilju ćemo ručak tek oko 3 jer stariji ima utakmicu, oćeš ti sa svojim autom"

"doć ću ja sa svojim, eto drago mi je da smo sve dogovorili, ma madrac je najbolje bacit, flekan je ionako."

Eto tako vam je to bilo. Šta ona misli, nemam pojma, sigurno ne misli samo ovo šta je rekla, ali je očito zaključila temu i tako je najbolje. Ja sad idem napravit malo prije vremena obračun poreza na dohodak da mi uđe prošla godina u izračun za kredit, idemo slijedeći tjedan da nam opet točno izračunaju šta možemo, jer su se mijenjali i uvjeti nešto od 1.1. i idemo u potragu. Držite fige. :love2:

Odlično, držimo fige, naravno!

Mislim da ćete tako svakako imati najveći mir i biti najsretniji. I super da tvoja mama može pomoći pa ste makar za jedan dio namještaja sigurni.

Nasmijalo me baš ovo dogovaranje ručka na kraju razgovora, kod nas nakon teških razgovora nitko s nikim ne priča po 3 mj. :lool:

Teška tema pa nisam do sada pisala, ali imam puno iskustva s kupovinom stanova. Računaj da svi stavljaju u oglas veću cijenu. Ja sam računala da ćemo cijenu spustiti barem 10-20%.
Osim toga, kada bi vidjela neki stan u oglasniku, tražila bi taj stan ako je oglašen bez agencije, a ako nije onda sam pokušavala skužiti adresu, pa zk, pa po zk vlasnika, a onda bi googlala vlasnika da nađem njegov telefonski broj. Kod nas je ukupna provizija obično 5-6%+pdv pa mi se isplatilo potruditi oko toga. Ili ga barem potraži u agenciji koja ima manju proviziju.
Na kraju smo kupili stan na odličnoj lokaciji koji je imao neke mane (bučna lokacija, bez lifta, za adaptaciju, neodržavano stubište...) pa pokušaj uloviti tako nešto ako možeš pristati na neke kompromise.
Ako imaš nekog odvjetnika, postoji registar prodanih stanova i u tom registru se može vidjeti po kojoj cijeni je stvarno i prodan koji stan u nekom periodu, to bi ti dobro poslužilo kao orjentir.

naplavomzalu, baš sve što je rekao stoji 100% a ona nek si razmisli malo o svemu...

taman sad će krenuti APN, držimo fige onda da nešto ulovite :mrgreen:

Ma moš si misliti da će ona razmisliti o svemu :mrgreen:.
Nema toga kod nje, psiholozi bi rekli “osoba koja nema uvid”.

To su takvi ljudi i točka.

Sretno!
Ako te tješi mi smo izdržali s troje djece u 45 kvadrata, nije sreća, ali nije najgora stvar na svijetu ;).

Sretno!

Citiraj:

---

Riri92 prvotno napisa

Odlično, držimo fige, naravno!

Mislim da ćete tako svakako imati najveći mir i biti najsretniji. I super da tvoja mama može pomoći pa ste makar za jedan dio namještaja sigurni.

Nasmijalo me baš ovo dogovaranje ručka na kraju razgovora, kod nas nakon teških razgovora nitko s nikim ne priča po 3 mj. :lool:

---

To sam već vidjela više puta kod nje...može čuti ne znam šta i nastaviti ko da nije čula. Nekad to ide na živce, u ovakvim situacijama kad se više ionako nema ništa za reći je olakšanje

naplavomzalu, ne poznam tebe niti muza ti, vjerujem da je sve ovako kako si napisala, nemam razloga da ne vjerujem u to i zelim ti samo reci da iz tvojih redova isijava razum,stalozenost, zrelost,empatija i ljubav.:heart:
Isto vrijedi i za tvog muza.
Zelim vam svu srecu, zasluzujete to! Svemir nekad poslozi puno bolje nego se i nadamo.

A svekrva mozda na nedjeljnom rucku kaze i koju vise

:ghug:koji je tvoj muž maher, od nedam, ispalo pa ipak može za tebe.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Ma moš si misliti da će ona razmisliti o svemu :mrgreen:.
Nema toga kod nje, psiholozi bi rekli “osoba koja nema uvid”.

To su takvi ljudi i točka.!

---

Slazem se, ja ne bih o ovome sanjarila, a vjerujem da vam je lakse jer ste prelomili.

Sretno, to je za vas najbolje rjesenje - uvijek treba onako kako je covjeku najblize uradit!

Sretno, naplavomzalu!



S obzirom da svi u principu pisemo iz vlastitog iskustva, reci cu da nikako ne bih preporucila odricanje od bilo cega. Ikad.

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

Sretno, naplavomzalu!



S obzirom da svi u principu pisemo iz vlastitog iskustva, reci cu da nikako ne bih preporucila odricanje od bilo cega. Ikad.

---

Da. Da sam bar to znala i tako postupila prije u prošlosti :roll:... Sad je, naravno, kasno...

A nije mi se dalo zafrkavati s time da budem 1/8 vlasnik nečega, pa sam prepustila radi mira :roll:.

Na sreću imamo gdje biti, ali voljela bih da imam još malo više :mrgreen:.

Super Naplavomzalu! Sretno s pronalaskom stana!

Ja bih se samo pobrinula da se muž prijavi na tu adresu da i on formalno bude u posjedu, čisto da se ne bi neka prodaja dogodila.
Inače, sretno... Naći ćete nešto. GoHome tražilica je meni bila super.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Ja bih se samo pobrinula da se muž prijavi na tu adresu da i on formalno bude u posjedu, čisto da se ne bi neka prodaja dogodila.
Inače, sretno... Naći ćete nešto. GoHome tražilica je meni bila super.

---

Nema veze posjed, prebivaliste i prodaja.
Ne moze svekrva prodati stan bez da sin potpise jer nije 1/1.

Bitno da ste odlučili. sretno u potrazi za stanom :fige:

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

Nema veze posjed, prebivaliste i prodaja.
Ne moze svekrva prodati stan bez da sin potpise jer nije 1/1.

---

Tako je.
Jedan bez drugoga ne mogu ništa i to je mužu jedino osiguranje da sveki ne bi prodala i prepisala stan bilo kome, a da on to ne sazna.

Što se tiče dogovora, plana… super.
Bitno je da se pobrinete za sebe, a ovo kad bude i ako bude.
Na kraju će to završit kao i kod mene; proći će 15-20 godina, vi budete sebe stambeno osigurali, sveki bu onemoćala i vi ju budete zbrinuli/bedinali… jer ste takvi ljudi.
Neka. Meni je to ok.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Tako je.
Jedan bez drugoga ne mogu ništa i to je mužu jedino osiguranje da sveki ne bi prodala i prepisala stan bilo kome, a da on to ne sazna.

Što se tiče dogovora, plana… super.
Bitno je da se pobrinete za sebe, a ovo kad bude i ako bude.
Na kraju će to završit kao i kod mene; proći će 15-20 godina, vi budete sebe stambeno osigurali, sveki bu onemoćala i vi ju budete zbrinuli/bedinali… jer ste takvi ljudi.
Neka. Meni je to ok.


Sent from my iPhone using Tapatalk

---

Pa kaj ne može prepisati svoju polovicu?

Pa može, ali ne može prodati stan. Može se preudati pa svom mužu recimo prepisati ili bi on eventualno naslijedio od nje dio(to ne znam kako ide).
Bitno je da je sinov dio zaštićen.

Ima svakakvih crnih scenarija ali to je ionako sad nebitno jer je sin očito odlučio zbog mira u kući se praviti da pol stana nije njegovo...

Težka stvar, muževa mama mi se ćini dosta hladna i egoistična osoba koja ne želi sinu pomoći da dodje do nekretnine.

Svaka čast autorici da ima tolike živce. Šta napraviti, to ti težko na forumu možemo reći, trebaš sjesti s mužem pa vidjeti.

Te obiteljske peripetije i podjele su fakat koma - predpostavljam da kad se bude dijelila imovina mog muža jednog dana, da će biti koma sa njegovom sestrom, koja ima mentalne probleme, živi doma, strudira još uvijek, a ima 34 godine i nikad nije radila,... ali o tom potom.

Sa mojom sestrom ćemo se sve lako dogovoriti, sve na pola i mirna Bosna.

Mi smo naš stan u obiteljskoj kući iznajmili, jer kad je sestra prestala piti ljekova, a ima šizofreniju, mislili smo da ćemo i mi poludeti zbog njenih izpada, jednostavno nam nije dala mira, morala sam se zaključavati, jer bi dolazila i odnosila naše stvari, kao da su njene, radila gluposti samo takve, itd... I sada smo rentali stan u SLO, isto razmišljamo što i kako dalje, moj muž ne želi prodati stan dok su roditelji živi, nemam pojma, ne bi da ga u bilo šta nagovaram, jer su iovako napeti odnosi u njegovoj obitelji.

Sad sam tek shvatila da se godinu dana nisam oglasila na navedenu temu...Na kraju sa svekrvom nismo postigli nikakav dogovor jer kako život uvijek piše neke romane tako smo skoro i odustali uopće od kupnje, ali je onda u priču ušao moj otac, inače nismo u dobrima, on je alkoholičar, ovisnik, problematična osoba, ali su ga stisle dijagnoze i fizičke i osjetio je valjda potrebu da ispravi ono šta je uništio kroz godine svog zlostavljanja, tako da je došao sa izdašnom svotom i to uz kredit nam je bilo dovoljno za stan za nas četvero. Tako da smo mi već par mjeseci u svome, a svekrva u miru, ali sad želi prodati ovaj stan u kojem je. Ma smiješno sve skupa ali mi smo svoje pitanje riješili tako da se dalje ne nerviram. Rekao joj je muž neka radi šta hoće, neka traži kupce, on će ako ga nađe svoj dio prodat

Pa odlična vijest da ste svoj u svome.

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

Pa odlična vijest da ste svoj u svome.

---

Slažem se

Odlicno, sloboda!!!