e, moja djeca su u vrtiću obavezno u donjim dijelama trenirke. a vidim da ih i u školu puno njih nosi. ali ja nedam :mrgreen:
a ja se pak na ovom topiku ne mogu načuditi koliko vi idete u te parkove :mrgreen:
Printable View
e, moja djeca su u vrtiću obavezno u donjim dijelama trenirke. a vidim da ih i u školu puno njih nosi. ali ja nedam :mrgreen:
a ja se pak na ovom topiku ne mogu načuditi koliko vi idete u te parkove :mrgreen:
cvijeta baš sam se i ja tome začudila... ja mogu na prste dvije ruke izbrojati koliko puta smo bili u parku :mrgreen:
moji klinci nose donje dijelove trenirka po doma i po vrtiću, za specijale izlaske imaju hlače na gumu, praktičnost i udobnost...
ja kao što sam napisala u prvom postu sam se napokon maknula trenirke, ali nikad nisam izlazila van u trenirci, meni je sada s njih troje sve izlazak... dod dućana kvartovskog do šoping centra i uvijek se sredim, nabacim malo šminkice i super mi je, eto...
ja po vani hodam svakako, ali djetetu fakat rijetko za van ili vrtic oblacim trenirku. tak i vecina djece u vrticu i parku. nije mu u hlacama neudobno, njega nis nikad ne stisce, sva odjeca leluja oko njega, pa cak i hlace koje vec nosi trecu sezonu, otkad je bio beba koja
puze:lol: nisam opsjednuta cistocom i moze se valjat di hoce i u bijelim hlacama. pa cak nekad odemo i na vrt u istoj odjeci u kojoj idemo po vani.
i da imam curicu, sigurno bi joj oblacila i haljinice, pa sad za po ljeti im je to cak i udobnije od hlaca. i ja nosim i haljine i soseve i po zimi i po ljetu.
moji starci su uvijek imali stan(ove) kako se ono kaze 'pod repom', a ja ne samo da sam imala faze trenirke, nego sam jedno vrijeme do jedanaestog mjeseca isla u ducan obavezno u krakim hlacama i kratkim rukavima jer sam spavala po danu, po noci bila budna, valjda nisam skuzila da je doslo drugo godisnje doba:mrgreen:, pa sam godinama hodala u klompama, bilo ljeto ili zima, i na hlace i na sos, svecano ili lezerno, jednostavno nisam htjela nista drugo stavit na noge.
i da, mi smo danas bili ne u jednom, nego u dva parka. skoro svaki dan idemo u park. u park dolaze i djeca koja zive u kuci i imaju sve te sprave i jos i vise i u dvoristu. al djeci je dosadno samima u dvoristu pa dodu u park. meni je draze da odemo u park nego da mi neko dolazi u stan na igranje, bar ne moram pospremat prije i poslije:mrgreen:
meda , nasmija ti mene sa ovim odlascima u dućan XD
cvijeto, cvijeto, samo se ti čudi...
što bih ja dala za svoje dvorište... pa da mi dijete može bosom nogicom na travu, a ne ovako, i sama gledam da ne ugazim u pseću kakicu
a kad krene u pijesak, uh!
da, vidim da govorite i o oblačenju trenerke djetetu...
M. je stalno u nekim pamučnim hlačicama (poput donjeg dijela trenerke) jer mi se to čini najudobnije
recimo, ima hrpu haljinica, ali mi je malo bedasto stalno joj ih oblačiti jer još uvijek puže pa joj smetaju
koliko god ja volim rifle, ne bi mi palo na pamet obući joj (ok, kad bude imala 3, 4 godine, onda može) jer mi se čine vrlo neudobnima za dijete, posebno ono koje je još uvijek u pelenama
da ne pričamo o nekim fensi šmensi kombinacijama u kojima bi se kao trebala čuvati (toga kod mene nema)
nikad nisam voljela trenirke, i, iskreno, ne znam razlog tome.
imam ih par za po doma i, eventualno, trčanje i to je to.
najčešće sam u trapericama, ili ljeti, u haljinicama.
čitajući vaše komentare, primjećujem da sam svoju "ljubav" preslikla na klince.
u vrtiću su u trapericama ili curke u haljinama (na njihovo inzistiranje).
trenirke su rezervna odjeća u ruksaku.
starija curka, isto, ne voli trenirke i sva je fensi šmensi (nije na mene, ja se furam na sportsku eleganciju ;))
ne primjećujem kako se drugi oblače, ustvari primjetim samo kad mi se nešto sviđa. ili rijetko kad je netko obučen zbrda-zdola-ono, neke nikako spojive kombinacije (ili meni nespojive).
što se mene tiče, svatko nek fura po svome.
e sad ste vi od ovoga napravili totalno drugačiju temu topica. nije uopće bitno tko što nosi i kako mi to komentiramo i doživljavamo. pitanje je zašto se same (neke od nas) nalaze u trenirka sindromu, a prije recimo nisu bile takve, i hoćemo li se ikad izvući iz toga.
hvala na pokušajima..tema se sama izvitoperila:-)
bjelko :-*
Vidis, vidis, nisam mislila da ce se ova tema toliko razviti. Ali nisam mislila niti da ima ljudi koji ne vole trenerke. Ali eto, sto ljudi, sto cudi...Ja se osobno super udobno osjecam u trenerci i smatram da bas ima lijepih (ne mislim markirane vec sasvim povoljnih cijena). I zapravo ne mislim da je trenerka iskljucivo odraz sportskog izgleda jer ako je dobar kroj moze nekome bas lijepo stajati, moze izgledati bas seksi, cak po meni vise nego ne znam kakve hlace. Ne kazem da nema i traperica koje su vrlo mekane i udobne ali meni je za van do igralista ili obliznje trgovine draza trenerka ili sada po ljeti kratke hlacice.
Za posao volim najvise casual look ponekad sa daskom romantike, nista pretjerano i previse upadljivo. Volim nakit, pravim ga i sama ali sve odmjereno i u granicama ukusa. (naravno, ukusi su razliciti...)
Sto se tice gledanja drugih...pa iskreno, volim gledati druge cure, zene, mame...bas uzivam kada se netko lijepo obuce, i pokaze mi neku novu ideju i inspirira me da se i ja odvazim na nesto novo...
Osobno sam pobornik-bolje vise robe nego jedan markirani komad, jer volim mijenjati odjecu pa mi je zao za jedan komad dati puno novca. Ne mislim da sam se promijenila zato sto sam mama. Jos uvijek sam i zena, zaposlena i bitno mi je kako izgledam. Bez obzira bila trenerka ili stikle u pitanju.
Volim trenirku i osjećam se super, udobno i moderno u njoj. Baš sam si zgodna kada obućem trenirku 8-). Nemam osjećaj kućanice i zapuštene osobe. Eh, više me muče negelirani nokti, povremeno ne uređena frizura, povremeno nedepilirane noge i tako to- to mi je znak za uzbunu da nešto ne štima. Osobno, nemam potrebe za specijalnim uređivanjem u smislu oblačenja, kod kuće sam sa djetetom. Nisam nesretna zbog toga. Da idem na posao, eh- to je drugi par opanaka. Da do dječijeg igrališta i parka, trgovine i sl. oblačim haljinu (pa taman i onu ljetnu, laganu, svakodnevnu), ma ne pada mi na pamet.
Sve ovisi o tome na kakav način nosimo odjeću. Netko može obući haljinu najljepšu na svijetu, a da u njoj ne izgleda baš najbolje, a netko može obući trenirku, pa da sjaji. Tako da.... sve je u duši i sjaju u očima.
Sjećam se događaja iz mog djetinjstva. Od mog brata krsni kum se je razveo. Nakon nekoliko godina kod njega se je doselila druga žena. Kada sam sa roditeljima išla u posjetu i tu ženu prvi puta vidjela u životu zapamtila sam je po bijeloj trenirci. Bilo je to prije 30 godina sigurno, no sjećam se kao da je bilo jučer. Imala je predivnu bijelu trenirku, crnu kosu, lakiranje nokte, urednu kosu, djelovala je njegovano i baš me je kao djevojčicu oduševila. I ako je važno, a meni nije, imala je barem 15 kg viška. Meni je izgledala super, super...
Ja sam povremena sindromašica:-)
Imam perioda kad su mi trenerke gotovo srasle s kožom, a isto tako ima perioda da i ne znam di su mi u ormaru. Trenutno sam u trenerka free fazi i moram priznati da mi uopće ne fale. Ljeto je moje godišnje doba i stvarno je more kombinacija u kojima se osjećam udobno, a ujedno i sređeno. Međutim moram priznati da mi ima mrak trenerki u kojima mi žena može stvarno dobro izgledati, a i puno mi je draže takav look nego dopi.njaci i štikle od 15cm.
Moram priznati da moj sindrom i nije baš povezan s godinama majčinstva jer sam mama već skoro 19 godina, a nisam još uvijek potpuno "izliječena".
Poboljšane je jedino u tome da su mi sad trenerke manje zaflekane i manje vrećaste:mrgreen:.
kad već spomenuste haljine, mene izgleda ovog leta hvata taj sindrom...
kupila jednu diivnu, u svojoj omiljenoj boji. i sad ne izlazim iz nje. kad žurim s malcem napolje, samo osim gaća u kojima sam kod kuće dodam grudnjak, haljinicu i baletanke i trrrk napolje. samoj sam sebi lepršava k'o Zvončica, baš uživam!
ah da, haljine... (kad smo se već izvitoperile, kako netko reče...)
kao mala ih nisam mogla podnijeti, teta mi ju obuče, a ja nakon pola sata dođem i kaže kako su me izgrizli komarci i mogu li obući hlače...
na žalost, sada je došlo do toga da su mi haljine, posebno ove ljetne, lepršave prekrasne, ali ih jednostavno ne nosim (imam par) jer u tome ja nisam ja
baš sam gledala katalog jedne trgovine u kojemu ih ima po super povoljnim cijenama, ali eto... ne znam zašto
no, nastojat ću svojoj djevojčici usaditi ljubav prema haljinicama jer mislim da su haljine zaista izraz ženstvenosti (ne mislim tu sad na one podjele, prava žena nosi... bla bla...), a osim toga su i vrlo udobne (naravno, ako se ne radi o nekim ultra uskim, vulgarnim modelima od sintetike...)
mislim da je stvarno vrijeme da ih počnem nositi...
nosim ih povremeno jer su udobne a danas ima ljepih trenirki za kupiti :)
nosim i haljine i suknje i hlače..ovisno o raspoloženju, prigodi...
Meni se haljine sviđaju zato što ne moram misliti šta ću gore uz ono šta ću dole. Navučem i mogu dalje. A to mi je jedino prihvatljivo nakon što obučem dvoje tasmanijskih đavola :)
A ja došla u napast da si za jesen kupim neku trenirku.... možda u paketu odem i na neki fitness malo žešći od joge.
Haljina me načinila ženom, hvala joj svakako! A trenerka, e to mi niko ne smije dirati......
Tema je prejaka!!!
Vi ste prejake, sve redom. Od onih što se od trenirke (tute po mome ;) ) ne odvajaju, barem po kući, do drugih koji će sve drugo.
U planu mi je složit financije i kupit još jednu dooobru tutu. Zašto u nju uložit novac?
Zato što je dobra tuta ko dobra radna odjeća. A ja sam po kući, u šopingu il u dvoru i na livadi praktički ko na nekom poslu. A kad u međuvremenu predahnem, volim da mi je udobno i da se osjećam lijepo. Zato mi trebaju nove patike i još jedna tuta.
A nekidan sam kupila finu dobro krojenu haljinu. Ona mi je za na posao, a definitivno će teško podnijet da me djeca dok ih nosim izgaze po nogama il gdje stignu. Na tuti je to dio štiha. Ona, makar i nova novcata služi za valjanje u travi. Molim, ne i za branje šparoga.
KAd smo već kod vrsti odjeće, nekako mi se čini da bi se skoro mogla dobro navuć na specijaliziranu odjeću za treking, onu iz iglu športa. Ona je otporna na štošta i za slobodno vrijeme sasvim je ok.
Da se ja napokon vratim na temu, nisam konkretno odgovorila.
Trudnoća i majčinstvo me nije dovelo u trenirka sindrom. Trenirke sam jednostavno nosila i prije.
Volim udobnu odjeću, mene uvijek nešto steže. Nevezano za kilograme, tako je od dobi kad sam bila totalno premršava, pa do danas kad imam 5 kg viška.
Sad po ljetu, doma nosim kratku traper suknju, ili nešto slično, a za posao uglavnom lanenu obleku u svim bojama.
da nam tema ne krepa, a o trenirkama smo rekli čini mi se sve :mrgreen:
evo ja npr. ni mrtva ne bih obukla crocsice. ne bih i gotovo. ružnije cipele od crocsica nisam nikad vidjela. na djeci su mi ok. ali sad ih je kupio mm i ne skida se iz njih, a ja ga ne mogu gledat u njima. šta fali običnim japankama? di ćeš bolje ljetne obuće od japanki? ko je izmislio te glupe crocsice?
:mrgreen:
Ja sam žena-trenirka oduvijek i to nema veze sa trudnoćom. Volim kad mi je udobno i uglavnom nosim pamučne donje dijelove trenirke ili pamučne tajice. Sve ostale hlače nosim kad moram, tj. kad idem na posao, k doktoru, na neke događaje gdje se treba prikladno obući, nekom u posjetu itd. Sve ostalo slobodno vrijeme doma, po gradu, na obiteljskim druženjima sam u onom u čemu mi je udobno. Bila bih u trenirki cijelo vrijeme da mogu.
Evo i ja ovako.
A vi sto nosite haljine, kako dojite napolju? Zadignete celu haljinu? Ili to samo na posao....
Cvijeta i meni su crocs bile odvratne, ali od kad sam ih dobila ne skidam se iz njih. Ja u japankama uvek zapinjem, oderem prste. Crocs su mi patike za leto.
Crocs-ice su mi O D V R A T N E! Imam roze, i nosila sam ih samo u bolnici do poroda. Dobila ih na poklon od sestre prije par godina. To ne bi obukla na sebe vanka ni u ludilu. Ha ha ha sad tek kužim kako možda nekome djeluju trenirke :)
Inaće na noge ljeti nosim havaianas japanke i birkenstock šlape.
A haljine imam one koje se vežu sa tračićem, jednostavno za dojenje.
E da, netko je gore napisao, sindrom trenirke me nije zahvatio nakon poroda...brijem po trenirkama od kad znam za sebe. Možda to ima veze sa mojim životnim stilom, uvijek sam imala pse, bavila se jahanjem, hajkingom, najjednostavnije mi je i najugodnije. A kad mi je dupence bilo u formi, dobro je i izgledalo.
Cvijeta, i ja mrzim crocsice. Lijepe su mi jedino na malim klincima.
Po ljetu se ne skidam iz japanki; gumene za slobodno vrijeme, kožnate za sve ostalo.
(Dobro, ajde, nosim i sandale, ali japanke su mi najdraže.)
Ps: inaće mi dobro izgledaju crocksice na nekom drugom, samo na meni grozno izgledaju, da me ne napadnu sad crocsk fans ;)
Da, istina je za crocsice - rijetke su žene kojima to dobro stoji. NIsam od tih... Ali čini mi se da ću naslijediti uskoro jedne od sina, he he he... Za grunt budu odlične.
Japanke ne nosim (smeta me onaj stupić među prstima) a natikače samo tu i tamo, po kvartu. Imam neke svijetle kožne koje mi pašu uz ljetnu torbu. To je za uz haljine. Ne mogu u natikačama voziti pa ih izbjegavam. Bolje su mi sandale ili obožavane balerinke. Baš sam si u subotu u Sloveniji kupila jedne s imenom za 25 eur, na nekom sniženju. I to me mm nagovorio, meni bilo puno jer su mi to druge u sezoni. Fućka mi se za ime, ali bile su krasne crvene, od tkanine i brušene kože, đon od sirove gume. Super su!
Meni je trenirka obavezan dio garderobe. Uvijek imam bar dvije nove (za van :mrgreen:) i dvije starije. A crocs su mi nezamjenjive već 3 godine. Ali ko me zna kaže da ja uopće nisam žensko (osim po izgledu).
Kad sam ja prvi put vidjela Crocs-ice, u prodavnici u Beču (a neuka nisam bila čula za njih prije) pomislila sam da se radi o veselim klompama za rad u vrtu. Kod nas u bosni postoji nešto što se zove Kaloše. To je kao gumena cipela, umjesto gumene čizme, i to ona ortodoksna, crna, sa kramponima na đonu :lol: Meni su se Crocsice učinile kao kaloše u boji, sa odrezanom petom i izbušenim rupicama. I priđem ja štandu, pravo mi zanimljive, ali kad sam ugledala cijenu od 25eur, odskočila sam u nazad. Ko bi tolike pare dao za podrezane kaloše? U glavnom, dobila sam fake, roze i nemaju mi alternativu za plaže, za vikendice i za bašte, naravno :mrgreen:
A sad se vračamo na trenerke ...
Ha ha baš si me nasmijala...ja sam se isto začudila kad mi je sisterica došla sa crocksicama i govori kupila sam ti prave crocksice...a ja zinula ko tele u šarena vrata, mislim se: e,i? Tek sam nekidan vidjela u dr scholl dučanu koliko koštaju, pa to je nenormalno!
ni ja nemam crocsice
prošlo ljeto odlučila kupiti prave , ali nema srećom broja za mene
to je bio prst sudbine
dijete mi ima dvoje :-)
Meni su i kroksice bezveze. Ko i trenirka. A na listi su mi i one trenutno moderne cipele/sandale/cizme, znate one koje su zatvorene oko gleznja, a dolje ko japanke, uglevnom izgledaju mi ko da su ih psi rasčerupali, pa je ostalo to sto je ostalo, a za nove se nema. Imam jos toga na listi, al bolje da sutim.
marta, haha i ja te ne volim, kao ni sve one ljetne čizme, moš si mislit, čizma pa ljetno, nikako skupa ne ide
( a nosila sam marte na ljetne suknje davno, davno)
Baš danas razmišljam o tim ružnim papučetinama. Pa iskreno samo do broja 22 su slatke, sve ostalo je bljak. Ljudi zgrnuli pare na njima, valjda su udobne. Ja sam zakleti japankoljubac. I da, mnogo je bezveznije mi vidjeti mamu u tim papučetinama, no u donjem dijelu trenerke.
Moram biti iskrena i reći da iako sam uvijek nosila trenerke, i rado ih oblačila ali i kupovala,danas kao mama troje djece, prije su mi nadohvat ruke no ranije, i nekako su mi trenerke uvijek čiste i posložene, za razliku od ostale najdraže odjeće. Nekidan sam morala nešto obaviti vezano za posao, i obući crne hlače na peglu, košulju, visoku petu, našminkati se, bilo je zaista super.
Crocsice su najudobnija obuća koju sam stavila na nogu - ali, kao i trenirke, nosim ih za po kući, kao šlape.
I MM isto tako. Nosim ih i na moru, oko kuće i po vrtu.