ronin prvotno napisa
Ne znam kako si iščitala Akvinskog na način na koji si ga iščitala. On je detaljno objasnio kako pomiriti vjeru i razum, podastro sasvim racionalne racionalne argumente za Božju egzistenciju i koristio se logikom prilikom obrane kršćanskog vjerovanja.Njegovi napori su rezultirali Crkvinim priznanjem filozofije koja je postala obavezni dio nastave kojeg su morali proći svih doktori teologije.
Što se tiče mračnog srednjeg vijeka i preporoda humanizma i renesanse koji su "upalili svjetlo", prva stvar koju nam je dr Goldstein na prvom satu kolegija srednjevjekovne povijesti rekao, jest ta da je mit o mračnom srednjem vijeku samo mit i da ga što prije zaboravimo, jer se radi o velikoj povijesnoj neistini.Štoviše čak kršćanstvo se smatra najvažnijom formom u kojoj je kultura kasne antike u biti uspjela preživjeti.Plus što je imalo i utjecaj u širenju kulture na području sjeveroistoka našeg kontinenta gdje Rimljani nikada nisu bili.
Jedan pak od najvećih mitova o znanosti i vjeri je o tome kako je Crkva zbog određenih teoloških problema odlučila potisnuti sve Aristotelove zapise, kao i cijelu antičku znanstvenu tradiciju Grka, a humanizam i renesansa su to sve "vratili". Srednjevjekovni učenjaci JESU bili u velikoj dilemi (npr Aristotel je vjerovao u vječni svijet i smatrao je da je svijet deterministički, bez ikakvog mjesta za Božju providnost i djelovanje, što je kršćanskim teolozima definitivno bilo neprihvatljivo, no s druge strane tražili su načine kako UKLOPITI bogatu tradiciju klasičnih znanosti.( upravo je gorespomenuti Toma Akvinski prošao kroz Aristotelov opus, dio po dio, nastojeći pomiriti i uskladiti njegove s kršćanskim teološkim doktrinama.)
Znanstvena revolucija predstavlja nastavak razvoja srednjovjekovnih institucija(sveučilišta) i kršćanske klasične znanstvene tradicije Srednjeg Vijeka.
Teologija nije bila izvor iz kojeg se moderna znanost pojavila ali su pružili kontekst u kojem se prirodna znanost razvila i procvala.
Odjeljivati jedno od drugog je besmisleno i povijesno netočno.
Što se tiče ljudskih prava i neotuđivih prava pojedinaca, upravo su nasljednici skolastičara izveli iz prirodnog zakona prvu razvijenu teoriju prirodnih prava sa ciljem ograničenja vlasti europskih vladara nad urođenicima u njihovim novim kolonijama. Tako su teoretičari de Vitorio/ de Las Casas tvrdili kako američki indijanci, iako nevjernici, imaju pravo na život, slobodu i vlasništvo; kao ljudska bića nisu ništa manje podložni prirodnom zakonu nego što su to kršćani i samim time posjeduju ista prirodna prava poput kršćana.
Što se tiče protestantskog kršćanstva, John Locke je razvio vlastitu verziju teorije prirodnih prava koja je dominantna u amričkoj političkoj tradiciji.
Sekularno humanistički principi nisu nastali UNATOČ i USPRKOS kršćanstvu, nego su se razvijali na temeljima koje je položila srednjevjekovna (kršćanska) filozofija.