Brak je OUT? Nije, nije...

i brak je pojeo konzumerizam, zato se mnogima i gadi. buket košta 100 kn, a isti, ali buket "za vjenčanje" 500. itd. to je gnjavaža, pogotovo danas kad sve mora biti ko na američkim filmovima - bend, cvijeće, torta, djeveruše itd. pa glupe djevojačke i momačke - meni se pogotovo gade jer i za to moram dati lovu za poklon mladoj lisice s krznom i sexy donje rublje. glupost.
ljudi umjesto da uživaju u početku nečeg novog nakon toga moraju uplaćivati wellnesse da dođu sebi...

ali pitanje da li želiš biti u braku (ako imaš sa kime, naravno) je isto kao da li želiš li biti kršten - možeš i bez krštenja vjerovati u boga. ili imati diplomu - možeš studirati i imati znanje a nemati diplomu. ajde ti vozi bez vozačke dozvole ako smiješ (a voziti naučiš prije nego je dobiješ)! ili da budem banalna - imati rodni list - pa nisi se radi njega rodio!!

to je samo papir, ali znači nešto u formalnoj državi ili društvu. neće se svijet prestat okretat bez njega, ali stvarno moraš biti anarhist da ga ono kategorički ne želiš.

(i to govorim kao netko tko se nije udao, iako živimo već 3 godine zajedno i imamo dijete. čista lijenost i splet okolnosti koja nas nije spriječila da vodimo život, ali isto to nekako planiramo napraviti)

Na tragu Ivanasinog posta, ja sam krivo ispunila formular na poslu u drugoj godini braka. Krivi datum vjencanja sam upisala :)

I mi smo vjenčani. Bilo je to tako spontano i ludo vjenčanje, sam čin je upitan godinama poslije, ne bih o detaljima, ali zakonski smo vjenčani, crkveno, nas dvoje, kum i kuma, prijatelj za oltarom. Bacanje buketa makar nisam imala vjenčanicu, muž mi i kum u trapericama, večera poslije i divna atmosfera, bez trunke stresa. Razmišljamo o obnovi zavjeta, nama je stvarno vjenčanje bilo bitno. Ne mislim da je nužno, nismo svi isti, ne pilim ljude pitanjima o istom, svatko živi onako kako hoće. Bili smo na dosta vjenčanja, različitih, uredno u neko doba se pogledamo i zaključimo-naše je stvarno bilo najbolje! Stvarno i je! :p

Citiraj:

---

littletunafish prvotno napisa

to je samo papir, ali znači nešto u formalnoj državi ili društvu. neće se svijet prestat okretat bez njega, ali stvarno moraš biti anarhist da ga ono kategorički ne želiš.

---

A zašto bi ga svatko trebao želiti??

ja stvarno nisam primjetila da nekom nešto moram dokazivati jer nisam u pitomom nego u divljem braku.
šta god trebam divljem mužu nešto obaviti, predstavim ga ko muža i dobijem sve šta tražim, i punomoć na tekući račun u banci (ne znam ko je to pitao jel se može).
nikad me nitko nije tražio vjenčani list.
doduše, nemamo zajedničkih kredita, svatko ima svoje zasebne :mgreen:.

predstavljam ga ko muža jer on to zapravo i je, tako ga doživljavam.
u hrvatskom ne postoji neka riječ kojom bi se zvao divlji muž, u njemačkom postoji riječ za nevjenčane partnere. mislim, ne mogu ga zvati "moj dečko".
koji crni dečko, u kasnim četrdesetima, troje djece imamo.

a nismo se oženili jer se ja grozim formalizama bilo kakve vrste. kad nismo na početku, sad nam se ne da više...

kad smo kod obelezavanja godisnjica
mi nemamo godisnjicu braka
samo godisnjicu veze
ovog meseca smo proslavili 14 godina ljubavi

ali svakog 12. u svakom mesecu, ne samo na okrugle datume, mi bar podsetimo jedno drugo, bar pomenemo, poljubimo se tim povodom i malo duze zagrlimo. a ponekad i obelezimo.
to je nas mali ritual, kao sto malim ritualima obelezavamo i neke druge, nama bitne datume, za koje samo mi znamo :)

Mi smo u braku, i vjencali smo se ne zbog rodbine, formalnosti itd, nego smo bas zeljeli jer smo bili jako zaljubljeni, i bas tada, jer smo se trebali privremeno razdvojiti zbog studija vani. Bilo je jako romanticno kad me zaprosio, kupovina vjencanice je bila nezaboravno putovanje s prijateljicama a svadba tulum do jutra. Ne bih mijenjala nista osim sto bih imala intimniju proslavu. Obozavam gledati slike s vjencanja, uvijek se raznjezim :) Nama je to nesto znacilo i znaci, ali apsolutno ne mislim da su vanbracne zajednice manje vrijedne, stvar je izbora, osobnih preferencija, stila zivota...

Mi smo kasnije zbog obrazovanja i posla dosta zivjeli vani i imanje papira (iako ga nismo zato radili) stvarno olaksava zivot. Ne znam kako bi islo s vizama u nekim zemljama bez toga, pa sa zdravstvenim, poreznim i drugim pitanjima (vani, ne kod nas) itd.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

vertex ja se baš slažem sa tvojim stavovima na ovoj temi. I ova usporedba sa titulom. Zalud nekome svi položeni ispiti u indexu, ako nije diplomirao. Mislim, kad već uspoređujemo. Sve taj zna, sve je odslušao, ali...papir fali. Tako ja to nekako shvaćam. Sklapanje braka je kao diploma. Dokaz da trud nije uzaludan. Ma, nije uzaludno živjeti zajedno bez vjenčanja, nikako nije, nego, nekako, kao da je točnije, sigurnije, potvrđenije, ako je službeno.

Gledajući ljude oko sebe koji nisu vjenčani, pričajući s njima, došla sam do zaključka (no, nije to neki reprezentativni uzorak, nekoliko parova) da jedan od njih nije baš zadovoljan postojećim stanjem, ali baš zato što voli ovog drugog, pristaje na vanbračnu zajednicu, iako bi ustvari htio vjenčanje. I to miješano, negdje ženski, negdje muški dio para. Znam slušati kad mi se netko povjeri i ponekad saznam i ono što, možda, ne bih trebala čuti.
Ta ljubav je čudna stvar, svašta smo u stanju za nju učiniti.

S druge strane neću glorificirati brak, jer ih ima svakakvih, dobrih, ali i duboko loših.
Još uvijek mi se čini da je IN, i da je veći postotak onih koji se odlučuju na vjenčanje, nego onih koji ne.

---

Slažem se.

Sjetite se Luigija i Bepine, koliko li ga je puta upitala: Kaš me ženit?

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

oni koji me znaju bolje :mrgreen: znaju da ja obožavam i svatove- svoje, tuđe, samo daj!
volim slavlja, obilježavanja svega. jedino mi je muž malo asocijalan :mrgreen: pa mi to nekad stvara problem :D

---

:lool: X!

Citiraj:

---

Kosjenka prvotno napisa

mm je pokušao slaviti ali se izjalovilo prva dva puta. Meni puno više znači dan kada smo se upoznali, taj da posebno obilježimo a godišnjicu braka onak čestitamo i to je to...

---

Mi obilježimo i to :mrgreen: Uuu prvi poljubac, nikad ga nismo zaboravili, najslađi:heart:

Ustvari bi se ovaj topic možda trebao zvati jel romantika out, nije, nije :angel:

Vidi se da u biti ništa bez romantike, bilo formalno, neformalnoo, kako god ljudi već žive, ali ako nema romantike, ko da nema ničega, između pelena, kakica, vrtića, škole, puberteta, posla, problema, financija itd.. sve što već život nosi. Povremeno naravno, ne svaki dan, i previše romantike je ko i previše slatkoga:mrgreen:

Ubračeni smo, nego! I jedva sam čekala organizaciju tog vjenčanja, koje je bilo sve samo ne tipično. Nakon crkvenog obreda imali smo tulum na plaži, tortu smo rezali u kostimima i već u 2 sata smo spavali dubokim snom. Mrzim vjenčanja koja dugo traju, red plesa red hrane. Mrzim i večere po restoranima. Organizirali smo ama baš sve kakonam odgovara.
Jedini je problem što bi ja ponovno :mrgreen:

A sad na temu. Vjenčani, nevjenčani, meni je to (za druge) isto u glavi.

Ali onak trenutak stavljanja prstena i svećenikovih riječi neću nikad zaboraviti, nikad nisam osjetila toliko veliku odgovornost (čak niti kad sam djecu dobila). Puno puta se sjetim tog osjećaja, naročito u kriznim situacijama. Žao bi mi bilo da sam si to uskratila.
Rastemo i razvijamo se oboje, brakom pred Bogom smo obećali da ćemo to raditi u istom smjeru.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ubračeni smo, nego! I jedva sam čekala organizaciju tog vjenčanja, koje je bilo sve samo ne tipično. Nakon crkvenog obreda imali smo tulum na plaži, tortu smo rezali u kostimima i već u 2 sata smo spavali dubokim snom. Mrzim vjenčanja koja dugo traju, red plesa red hrane. Mrzim i večere po restoranima. Organizirali smo ama baš sve kakonam odgovara.
Jedini je problem što bi ja ponovno :mrgreen:

A sad na temu. Vjenčani, nevjenčani, meni je to (za druge) isto u glavi.

Ali onak trenutak stavljanja prstena i svećenikovih riječi neću nikad zaboraviti, nikad nisam osjetila toliko veliku odgovornost (čak niti kad sam djecu dobila). Puno puta se sjetim tog osjećaja, naročito u kriznim situacijama. Žao bi mi bilo da sam si to uskratila.
Rastemo i razvijamo se oboje, brakom pred Bogom smo obećali da ćemo to raditi u istom smjeru.

---

Pa možete lijepo slaviti barem okrugle godišnjice!

Na tragu sam onoga što pišu Nena Jabuka i Trampolina.

Nikada nisam maštala o vjenčanju niti sam se htjela udavati - barem ne do tridesete. MM je također bio stari neženja :mrgreen: (u mom mjestu, ako se nisi udao/oženio do tridesete, teško da ikada hoćeš :mrgreen:)

MM-a sam znala još iz srednjoškolskih dana. Uvijek mi se sviđao i uvijek sam mislila, kada bih imala dečka iz svog mjesta, to bi bio on. No, kako je pet godina u tim godinama značajna razlika, naravno da me on nije primjećivao :mrgreen:

Tek nekoliko godina kasnije zbio se sudbonosni susret i ljubav na prvi pogled. Nakon nekoliko dana pitao me šta mislim hoćemo li se nas dvoje jednog dana vjenčati, odgovorila sam potvrdno. Nakon 15 dana vozili smo se nekim malim primorskim ribarskim mjestaščcem i on je nekako spontano izvalio kako ćemo tu uživati u penziji.

Nakon nekoliko mjeseci fizičke razdvojenosti, beskrajnog skajpanja, msn-anja, telefona, itd., ja sam odbila ponudu za posao za koji bi danas netko ubio u državi, on je dao otkaz na istom takvom poslu (a sve iz razloga da možemo biti zajedno) i vjenčali smo se. U ovih nekoliko godina braka prošli smo sve i svašta - seljakanja u nekoliko država, podstanarstva, tri puta smo bili na dnu i vraćali se nazad (što se posla i financija tiče), bolest i smrt djeteta... jedino što smo znali bilo je to da želimo biti skupa, voljeti se i graditi svoju obitelj. Psihoterapeutica je zaključila da smo srodne duše :love2: što ne znači da kod nas nema problema, burnih svađa.. Pa, bilo je i trenutaka kada smo mislili da nećemo moći dalje zajedno, unatoč ljubavi.

Mislim da nam je u svim tim trenucima jako pomoglo i ovo što trampolina piše, citiram: " trenutak stavljanja prstena i svećenikovih riječi neću nikad zaboraviti, nikad nisam osjetila toliko veliku odgovornost (čak niti kad sam djecu dobila). Puno puta se sjetim tog osjećaja, naročito u kriznim situacijama. Žao bi mi bilo da sam si to uskratila.
Rastemo i razvijamo se oboje, brakom pred Bogom smo obećali da ćemo to raditi u istom smjeru."

Svadba je bila sve ono što MI nismo željeli, a naši roditelji jesu, ali nama to ionako nije bilo važno, važan nam je bio taj zavjet, javno dan pred Bogom i pred ljudima, zakletva koju smo dali jedno drugome. Meni sve to ipak ima neku drugu dimenziju, veću težinu od izvanbračne zajednice, ali to sam ja osobno. Ne umanjujem pritom vrijednost obitelji u kojima supružnici nisu u braku, ne mislim da su njihova ljubav ili obitelj manje vrijedne, samo mislim da je osjećaj obveze i odgovornosti nekako veći kada se obećaš javno.

mi smo se vjenčali kad je naša starija kćer imala godinu dana...ne zbog pritiska okoline ni zbog neznam ja čega..samo nam je došlo..bilo je lito, sidili vani na terasi i pokušavali uhvatiti malo zraka i odjednom krenula priča o tome da bi se mogli vjenčati..3tjedna nakon tog razgovora smo bili vjenčani..poslije obreda u crkvi, skromna feštica kod nas doma, 20-tak ljudi, naj, najuža familija i kumovi..

Moji roditelji su 15-16godina živili u izvanbračnoj zajednici, jednog dana ih puklo da se idu vjenčati u crkvi, 2godine nakon toga su se rastali (koji smajlić bi tu stavila):lol: ma najbolje opalit na smijeh..

eto, ni jedan izbor nije garancije ili recept za dug i sretan život pun ljubavi i poštovanja...Bračna ili izvanbračna zajednica, svatko će odlučiti onako kako želi ili što smatra ispravnim..Poštujem i jednu i drugu odluku!

Citiraj:

---

anamar prvotno napisa

radi čiste želje da raspičim gomilu love, ko pijani milijarder, a iz trenutne perspektive, određene besparicom i neizvjesnom financijskom budućnošću, ponekad mi bude žao što nakon obreda, MM i ja, nismo imali (što veći) svadbeni pir, sa svim pripadajućim običajima :mrgreen:


još nisam požalila što mi vjenčanica nije bila bijele boje. ali posve je izvjesno da će mi se i to dogoditi.

---

Aaaaaaaa, :lol:

A meni ni dan danas nije jasno zašto sam pristala na to.

Moji starci su se vjenčali na faksu bez prebijene pare. Dvadeset godina kasnije, vjenčali su se u crkvi, u maloj kapelici u zagorju, svećenik je bio tatin frend iz razreda..malo je reć da je bilo predivno
Čak i meni srednjoškolki ateistici :-)

@marta

Ja sam baš zato pristala jer sam pomislila da bi mi jednog dana moglo biti žao ako to propustim :mrgreeen:
A večeru i druženje s prijateljima mogu bilo kad organizirati.

I toliko sam se izdovoljila da ne bih više ponavljala. Za ovaj život dosta.

Doduše nisam imala vjenčanicu i pop je usred vjenčanja održao prikladnu propovijed o sedam smrtnih grijeha, al sve ostalo je bilo o PS-u.

A ja i vjenčanicu, sve do ibera :mrgreen:
I zanimljivo da ja nikad u životu nisam vidjela vjenčanicu koja mi se sviđa, a opet sam vjerovala da ću sebi naći neku koja će mi biti divna.
I našla je, u prvom časopisu koji sam otvorila.

Ne baš bijelu, nego champagne.
Bit će i to zovu bijela.

ajme, super su mi postovi na ovoj temi, sad me neka romantika pukla.

od mrgudne marte i trine :lol:, do anamar :lol: pa anci koja voli svatove i roditelja od lolamo koji su se vjenčali nakon 20 godina braka, pa ovi od anabeg koji su se oženili pa rastali :lol:...

život :zaljubljen:

Nama je nagodinu 15godina braka i ja to želim slaviti, ocuuuuuu tulum, ****gadaga****, nisam tumačila ne sjećam se više kad.... Meni je svaki povod dobar za provod, dajstadas, uz ovoliko godina i djece, briga me koji je blagdan, jel crkveni, državni, vjestičji sabat, rođendan il godišnjica mraka, ako se zvijezde poklone, slavim.

Nisam tulumarila, yebo tablet i ispravke koje ne da isključiti.

Tako smo MM i ja htjeli napraviti tulumčinu za okruglu godišnjicu braka, a Lea nam je govorila - pa stvarno bi trebali napraviti tulum kad smo već tako dugo u tom braku (ona je mislila da je i ona u braku).
Ali ipak nam se nije dalo na kraju, previše smo lijeni.

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

samo mislim da je osjećaj obveze i odgovornosti nekako veći kada se obećaš javno.

---

Svatko misli što želi, ali brojke govore suprotno: Prvi-put-u-povijesti-kod-nas-jednak-broj-vjencanja-i-razvoda

Možda je nekome potrebno svoju obavezu i odgovonost povećavati javnim načinom, kako Mamica piše, ali vjerujem da se mnogi ipak ne vjenčavaju zbog toga i da bi jednaku odgovornost osjećali i bez tog čina.

Ne postoji papir koji bi mi povećao odgovornost koju osjećam za svoju obitelj, kao ni bilo kakav bog, stablo ili osoba pred kojima bih nešto imala za reći, a da mi to znači više od moje vlastite savjesti.

joj mima, lea :lol:

Mima, šteta, ja moram ponoviti da mi je tulum za 10. godišnjicu bio događaj godine. Tjednima se hranim onom dobrom atmosferom.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Svatko misli što želi, ali brojke govore suprotno: Prvi-put-u-povijesti-kod-nas-jednak-broj-vjencanja-i-razvoda

Možda je nekome potrebno svoju obavezu i odgovonost povećavati javnim načinom, kako Mamica piše, ali vjerujem da se mnogi ipak ne vjenčavaju zbog toga i da bi jednaku odgovornost osjećali i bez tog čina.

Ne postoji papir koji bi mi povećao odgovornost koju osjećam za svoju obitelj, kao ni bilo kakav bog, stablo ili osoba pred kojima bih nešto imala za reći, a da mi to znači više od moje vlastite savjesti.

---

X
osim što sam se ja udala.
E da a mm kojem je ta ženidba bila jako bitna je na samom vjenčanju bio mutan ko drina, pojma nema šta je bilo a ni svjedok mu nije bio puno bolji. Nije ni čudo da mi godišnjica braka njie bitna :)
Enivej, bez obzira na to divan je suprug, partner, otac...a i svjedok nam i dalje puno znači u životu.

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

jedino me malo zasmetalo ono od vertex o spremnosti na predanost

---

Eto ga na opet...
A jesi pogledala na koji post je to bio odgovor?

Uopće se iz tog mog posta ne da iščitati (zato što to uopće i niti mislim) da bi brak bio isključivi način na koji se ta spremnost pokazuje.

A malo me već ide i na živce tolika opća osjetljivost :/

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Lea nam je govorila - pa stvarno bi trebali napraviti tulum kad smo već tako dugo u tom braku

---

Joj, :lol:

Sad ste me inspirirali. Dogodine je nama 15 godina braka, a meni se isto tumumari.

marta, moj prijedlog je da napravite tulum, na stijenama, na plaži, recimo ovoj :mrgreen: u periodu 15.07-15.08.2014. i pozvani su - svi :lool: .

lea misli da je u braku :lol:

Ja ne bih mogla bez braka i prstena (kojeg sam btw izgubila)...valjda sam staromodna :roll:

Mm je živio s drugim ženama prije mene, ali je samo mene oženio...to mi je jednostavno bila najromantičnija stvar na svijetu...(inače volim ljubiće gledat...sva sam cmoljava:lol:)

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

marta, moj prijedlog je da napravite tulum, na stijenama, na plaži, recimo ovoj :mrgreen: u periodu 15.07-15.08.2014. i pozvani su - svi :lool:

---

Moraš slušati mudru cvijetu! :mrgreen:

Citiraj:

---

palčica prvotno napisa

Meni je diploma našeg neozakonjenog odnosa naše prekrasno dijete. To je meni to. Dokaz da smo silne godine uspjeli, prošli, preživjeli i doživjeli zajedno i stavili onu trešnju na kup koji smo slagali i gradili godinama. I ništa sada ne nedostaje.

---

X

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ajme, super su mi postovi na ovoj temi, sad me neka romantika pukla.

od mrgudne marte i trine :lol:, do anamar :lol: pa anci koja voli svatove i roditelja od lolamo koji su se vjenčali nakon 20 godina braka, pa ovi od anabeg koji su se oženili pa rastali :lol:...

život :zaljubljen:

---

Upravo tako.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Svatko misli što želi, ali brojke govore suprotno: Prvi-put-u-povijesti-kod-nas-jednak-broj-vjencanja-i-razvoda

Možda je nekome potrebno svoju obavezu i odgovonost povećavati javnim načinom, kako Mamica piše, ali vjerujem da se mnogi ipak ne vjenčavaju zbog toga i da bi jednaku odgovornost osjećali i bez tog čina.

Ne postoji papir koji bi mi povećao odgovornost koju osjećam za svoju obitelj, kao ni bilo kakav bog, stablo ili osoba pred kojima bih nešto imala za reći, a da mi to znači više od moje vlastite savjesti.

---

Lijepo napisano..Ja se jesam vjenčala, ali ne smatram da sam zbog toga išta više odgovornija..Jednako volim i poštujem svog muža, našu malu obitelj prije i poslije vjenčanja..Ustvari volim ga više i poštujem više iz godine u godinu, ali ne zbog javnog obećanja, nego zbog njega samoga, njegova odnosa prema meni i prema našoj djeci...

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

A meni je interesantno to što se razvilo toliko stranica na ovu temu a, gledajući oko sebe, papir ili bez papira, tako je svejedno. Odnosno, iako živim u malom mjestu, selu, zapravo selendri, tu ima čitava hrpa ljudi koji žive u izvanbračnoj zajednici, i to ima ljudi koji tako žive po 30,40 godina, imaju već odavno unuke i svašta..i nikome to nije ni čudno ni neobično.

---

Isto!
Znam stvarno puno nevencanih parova, mnogi sa decom, kreditima, stanovima, neki bez icega itd. Ne znam da imaju neke posebne probleme zbog toga. To su sve jako slicne, konvencionalne zajednice, sa papirom ili bez. Zapravo, kad se pokrenula tema za neke parove sam morala dobro da se zamislim jesu li vencani, a bliski su mi.

Ja inace nisam zelela brak. Ne volim formalnosti. A i ne verujem u vecnost ljubavi.
Ali decko je jako zeleo, meni je to bilo slatko - i eto mene udate :-) Vencanje bilo napolju, na kalemegdanskoj kuli, rucak za najuzi krug ljudi u obliznjem restoranu, a uvece maskembal - zurka za drustvo. Jako mi je drago secanje na taj dan, bio je skroz nas :heart:

Citiraj:

---

Kosjenka prvotno napisa

X
osim što sam se ja udala.
E da a mm kojem je ta ženidba bila jako bitna je na samom vjenčanju bio mutan ko drina, pojma nema šta je bilo a ni svjedok mu nije bio puno bolji. Nije ni čudo da mi godišnjica braka njie bitna :)
Enivej, bez obzira na to divan je suprug, partner, otac...a i svjedok nam i dalje puno znači u životu.

---

Kod nas je slično - nije bilo nikakvih mutnih drina, ali mm-u je to vjenčanje mrvicu više značilo nego meni (zato jer je sin jedinac u majke udovice, pa ju nije htio razočarati).

S druge strane, da te ceremonije nije bilo, vjerujem da se naš odnos ne bi bogznašto promijenio. Svjedoci su nam bili dugogodišnji prijatelji s obje strane - to su i ostali do danas, a družili bi se i da nisu stavili potpise na naš papir.

Citiraj:

---

ivanas prvotno napisa

A zašto bi ga svatko trebao želiti??

---

ma ne treba, naravno. ali kako sam rekla, ne želi svatko ni vozačku, diplomu itd. ali nećeš sad vidjeti baš puno ljudi koji govore policajcu: "kužiš, ja stvarno znam vozit, vozim već 10 godina i kamione s prikolicom ali vozačka dozvola mi je samo papir i formalnost!"

iako svi znaju da su te stvari formalne jer, ljubav je ljubav, znanje je znanje, ne može ti to nitko ni dati ni uzeti sa papirom, ipak je u društvu općenito potreban neki oblik definiranja prema vani.
ako nisi napravio to konvencionalno s papirom, onda često imaš situacije da moraš objašnjavati _______ (ubaci bilo kojeg subjekta u priču).

mi se nismo stigli oženiti prije bebe, sad čekamo da prestane dojiti/neke bolesti da prođu/neke pomorce da dođu itd, tako da sam i ja dokaz da život ide, a papir je papir, ali lakše je kad imaš taj papir u dosta situacija (pa makar da te roditelji ne pilaju)
pogotovo jer se stvarno ne moraš odreći ni pinke svog integriteta (ime,prezime, imovina itd)

i nešto mi je palo na pamet, da je brak baš tolika OUT konzerva, zašto bi se prije/za vrijeme svakog rata, pa i ovog našeg, hrpa ljudi ženilo, ma bilo kako, samo da svoju ljubav "ozakone" (glupa riječ, možda bolje objave)

Ja mislim zato sto u toj situaciji i imas samo to - svoj osecaj i papir... nazalost.