Nismo jos temu o smrti i sl.. mislila sam kad bude malo stariji. Tek je pravo propricao, jos spava sa dudom i tek cemo krenuti sa skidanjem pelena.. malo me zateklo sve ovo i izbezumila sam se.
Printable View
Nismo jos temu o smrti i sl.. mislila sam kad bude malo stariji. Tek je pravo propricao, jos spava sa dudom i tek cemo krenuti sa skidanjem pelena.. malo me zateklo sve ovo i izbezumila sam se.
Moja djeca nisu nikad gurnula neko drugo dijete(barem ne da sam ja tome svjedočila) Jako su miroljubivi oboje, iako se znaju izboriti za svoje na neki "finiji"način(čitaj, lukaviji). Ono što, na žalost, jesu je naguravali se međusobno. Jedno drugo. Nije to namjerno udaranje nego baš naguravanje oko neke igračke/slikovnice...Češće ona njega. Tu beskrajno objašnjavam, gubim glas na tome kako je to opasno, kako se to ne radi, kako se gurati nije opravdano ni u kojoj situaciji itd...Pomalo im ulazi u glavu, iako se i dalje povremeno zaborave. Tete u vrtiću i za jedno i za drugo vele da su živi, ali miroljubivi i da se nikad ne dohvate sa drugima fizički. Kćerina "taktika" kad nešto želi postići je urlikanje :-D a sinova lukavo skretanje pozornosti drugog djeteta na drugu igračku/aktivnost i animiranje za ju/ga zainteresira za nešto drugo kako bi on mogao "uklizat" na njihov teren
Moj je suprotnost - udara, mlati, gura, čupa i ako na koncu ipak ne uspije dobiti to što želi, dođe meni plačući kao da mu je sve pomrlo u kući :mrgreen:.
Ne dam mu da sam započinje i uvijek ga prekorim kada se tako ponaša i motiviram da podijeli svoju igračku s drugim djetetom. Ako njega netko prvi počne udarati, pustim ga da se izbori za sebe. Naravno, ne dopuštam da to preraste u tučnjavu koja bi mogla ozlijediti njega ili to drugo dijete. Ipak mislim da je dobro da se zna izboriti za sebe.
Dakle.. nova sam ovdje.. imam problem sa dječakom koji mi tuče sina u vrtiću. Obojica imaju 3 godine i 5 mjeseci (dan razlike su) i od prvog dana jaslica su nerazdvojni.. međutim u zadnjih mjesec dana taj dečkić konstantno lupa mog sina u vrtiću. Moj sin je jedno nježno dijete, otvoren je, vesel ali nema običaj tuči nikoga.. rekla sam mu nekoliko puta da mu vrati ali on neće, ne želi.. ne znam.. prvo je došao ogreban i pričao kako mu je išla krv iz nosa kad ga je Ivan udario.. prošli tjedan je došao sa šljivom ispod oka je ga je Ivan lupio sa štapom (!!!!!!!!!!) i jučer opet ogreban.. Nakon prvog puta mama od dječaka mi se ispričavala i rekla da je mali ušao u neku fazu udaranja.. jučer sam pokušala razgovarati sa tetom a ona je na to rekla da su im zabranili štapove i da su njih dvojica jednostavno nerazdvojni.. a ja sam već luda ko kupus! Ne želim učiti sina da se tuče. danas ću pokušati popričati s drugom tetom (ona i sama kaže da je moj mali tokiko drag i nježan i pažljiv prema svima) pa ću vidjeti.. ali izluđuje me to! Najtužnije mi je bilo što mi je nakon šta ga je prvi put udario i kad mu je krv išla iz nosa on svima pričao tu priču i na kraju uvijek rekao kako mu Ivan nije rekao OPROSTI..to ga je najviše pogodilo.. sunce mamino! sad već lagano počinje i sa time da ne želi u vrtić jer ga Ivan lupa.. dajte mi savijet neki molim vas!
otići tetama
jasno i smireno raći da to vise nećeš tolerirati
nećeš
točka
po potrebi kod ravnatelja/ice
stručne službe
Podignut cu ovu temu da ne otvaram novu..
I ja imam dijete od 18mj koji tuce svojeg psa i prijatelje. Cim se s nekim zblizi, pocinje takvo ponasanje. Konkretno, ima 3 prijatelja s kojim se redovito druzi. Dva su starija godinu dana od njega, a jedan je mlađi mjesec dana. On cim ih vidi, u parkicu najcesce, otrci do njih radostan i pukne ih po glavi. Cesto im nateze i majicu, skida kapu i ono sto mi se posebno ne svidja uzima naocale jednom od njih. Ti djecaci su inace mirni, stalozeno se igraju, a moj mali kao neki iz sume :D
Ovom mlađem stalno uzima igracke, a kad njemu netko zeli uzeti nesto iz ruke postane agresivan.
Iako su mame od djecaka stvarno ok sto se toga tice, meni je strasno neugodno i stalno moram za njim trcati i govoriti ne, to nije u redu, to njima smeta. Da ne zaboravim, u trenucima kada moj sin njih lupi ili navlaci, oni ga samo gledaju, ne reagiraju. Zna takoder nekad starijoj djeci doci i samo im uzme kapu ili ih isto navlaci za majicu.
On je inace jako motoricki spretan i ima puno energije. I inace s njim nemam problema (tantrumi sada ipak malo rijeđi) jedino ovo me izludi. I to sto psa stalno gnjavi i stipa i lupa..uvijek mu kazem i uvijek ga maknem od psa ali nista ne postizem. I kazem mu dragi pas pa ga podraga i onda opet po starom.
Ne znam, koliko traje ova faza :D? Dode mi da ne idem vise među djecom :D
Cak smo par puta jednostavno otisli doma, u smislu tukao si djecu, to ne radimo jer boli i sad se vise nećemo s njika igrati ali mi ni to nije pomoglo.
Imate jos kakav savjet? :)
Tu treba imati jako puno strpljenja. Ovakvo ponašanje je često ako se dijete ne zna izraziti riječima, pa koristi agresivnost da skrene pažnju na sebe.Citiraj:
Mateaaa prvotno napisa
Boldala sam ovaj dio teksta, jer si sama sebi našla rješenje: odeš i odmakneš se od situacije, pa mu tako uskratiš priliku da ostale maltretira dalje. Kad god dijete pokaže neprihvatljivo ponašanje, uzmeš ga i odvojiš od druge djece ili psa, kažeš mu smireno ali odlučno "NE, ne smiješ to raditi, to je ružno". Budući da takvim ponašanjem skreće pažnju na sebe, ti probaj u tom trenutku njemu okrenuti leđa, a pažnju obratiti onome koga je udario.
Trajat će dok ne razvije druge načine skretanja pažnje. Nađi mu neki način da ispuca tu energiju (više fiizičke aktivnosti u kontroliranim uvjetima, da se ne ozlijedi). Ako poželi društvo druge djece, morat će naučiti da ih ne smije maltretirati.
E da, trebala bi se zapravi drugoj djeci posvetit kad im nesto lose napravi. Hvala na ideji!
Cak sam par puta malo pricekala da djeca sama reagiraju ali kako ga oni samo onda malo zbunjeno gledaju, nisu reagirali pa sam se naravno ja umiješala.
Stavila bi ja njega na klupicu sa strane da sjedne jer je nekog lupio, on onda pocne plakati i derati se, i pokusava naravno sici sa klupe. Kad siđe onda je u redu neko vrijeme dok opet ne pocne. Da, i ja pretpostavljam da je to zbog govora ali svejedno nije lijepo :/
Znaci, ti mislis da je to trazenje paznje? Mislim moju svakako ima, a i kad me treba zove me..uvijek sam blizu i gledam ga..mozda onda ne zna kako da drugoj djeci pridje?
A sto se tice energije, idemo dva puta dnevno vani ili u parkic ili se secemo s psom (tad i on hoda i trci, cak mi se cini da se tad vise umori jer sam trazi da ode u kolica).
Pa on nije agresivan i on ne tuce djecu kako ti to tumacis. On je impulsivan i nema osjecaj za tudi privatni prostor.
Ne, ne mislim da je agresivan, znam da je to normalno ponasanje za uzrast ali ne znam preostaje li mi to ponavljanje ili postoji li jos koji trik u rukavu.
E, impulsivan je dobra rijec.
P.s. on tako reagira i kad se veseli, tako da nije to ljutnja ili tako nesto.
I uopce ne mislim da je to privlacenje paznje.
Malac se uzbudi kad vidi frendove i kocnice popuste. On uopce ne razumije sto radi krivo jer im ne zeli nauditi nego je to njegov nacin komunikacije.
Prekidas opasne stvari. Ne ispravljas svaku komunikaciju koja se tebi cini pre( bilo sto). Ako ga ispravljas i kaznjavas za sve sigurni se nece osjecati dobro.Citiraj:
Mateaaa prvotno napisa
Ali im moze nauditi, pogotovo kad uzme malom naocale.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Naravno da trebaš to prekinuti.
Sad ih lupa i otima naočale, sljedeće će gristi i štipati i tako redom dok ne naleti na jačeg koji će ga ozbiljno ozlijediti ili će ga pas ugristi.
Sent from my iPhone using Tapatalk
slažem se sa sirius
inače je meni i uživo sa mojom vlastitom djecom koju dobro poznajem često bilo teško razlučiti jel to sad traži pažnju il traži granice, nekad sam frustrirana znala priupitat dvogodišnjaka "reci dušo, da li to ovaj čas izražavaš potrebu da ti poštujem integritet ili da ti postavim granice?"
hoću reći, nema jedno objašnjenje i jedan trik, mateaa
mislim da radiš ok, ja osobno ne bih puno inzistirala na tim klupicama i sličnim "kutevima" u smislu da sad ti tražiš da on tu mora sjedit, on vrišti..iako mi se čini da si i sama to skužila
malo mu pokazuješ, budeš model kako postupiti
malo upozoravaš "ne to raditi"
kad postane previše, odete ća
sve ovo što radiš, samo tisuću puta
i obavezno kad nešto dobro napravi pohvališ
E pa zato sam pustila da djeca regiraju da mu ne govorim samo ja..voljela bi da vidi reakciju od djeteta kojemu nesto radi.
Ali nisu reagirali, a on bi nastavio npr navlaciti majicu..onda mi bude neugodno i zbog mama te drugr djece, pogotovo sto djeca to ne rade.
Ne stavim ja njega svaki put na klupu ali mu svaki put kazem da to ne radimo.
Pohvalim ja njega obavezno, bas pazim na to da ne bude uvijek samo ne ne ne.
Premali su da rade reda među sobom.Citiraj:
Mateaaa prvotno napisa
Ali napadnuti se može i treba braniti.
Što ako je jači i ozbiljno ozlijedi tvoje dijete?
Zato trebaš ti reagirati i prekinuti to nepoželjno ponašanje.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Tako ti reagiraju djeca koja se ne znaju snaći u socijalnim situacijama. Kao prvo, to nije slatko, pa pazi kakve mu signale šalješ.
I stvarno pazi na psa, ne daj mu blizu psa dok se tako ponaša.
Imam osjećaj da sad ne reagiraju jer vide da je mali..ne znam..mama od tih vecih deckica govori za njega " beba" pa ga oni tako dozivljavaju pa ne reagiraju, a ovaj manji je inace miran i gleda samo ono sto ga zanima.
A to za pse, slazem se..bas smo nedavno vidjeli psa i on se zatrcao kod njega i poceo mu rep navlaciti. Svasta moze biti.
Slazem se..meni to isto nije slatko ni simpaticno.
Tocno to.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Zato treba naci mjeru i prekidati opasno ponasanje , a za sve ostalo pokusati diskretno moderirati.
Ali kako? Evo npr danas nije ni izasao iz kolica, vec je malog lupio po glavi jer je bio sretan da ga vidi. Ja nisam ni stigla nista npraviti. Dobro, nije da ide i lupa ih bas cijelo vrijeme dok smo s njima, ali svejedno :/Citiraj:
sirius prvotno napisa
Zaboravila sam kako. Srecom imam selektivnu memoriju , pa sam puno toga izbrsala iz pamcenja sto se tice mog sina. 8-)
Obzirom da znas i pretpostavljas kako ce se ponasati ( ne kuzim kako si uopce iznenadena obzirom da to napravi svaki put :-) ) mozda da pokusas svojim prmjerom pokazati kako prije nego ga on zgrabi, ali ne ocekuj da ce to ici odmah. To je proces.
slicno se dogodilo meni neki dan kad je jedan trogodisnjag naskocio na moju pasicu (na lajni) koja je zarezala. nakon toga se mama izderala na mene jer njeno dijete je od dragosti htjelo pozdravit psa, a pas je rezao.Citiraj:
Mateaaa prvotno napisa
zamisli da je pas drugacije reagirao
Moj nije imao nikakvu potrebu za djecom u toj dobi, uopće ih nije percipirao. Još uvijek više voli društvo odraslih, premda se veseli kad sretne svoje iz vrtića.
Našeg je jedno malo dijete do krvi ugrizlo za rame. Djedu je bilo jako neugodno, a ja sam baš bila ljuta, uz svo razumijevanje - malo dijete itd. Ja ponavljam da ako je malo dijete da se makne, a ako je veće nek vrati. Isto nije vratio dječaku, ali je bio jako tužan i plakao dugo.
Mi imamo isto svojih bisera pa ga ja ne vodim u te situacije dok ne sazrije za njih. Ili bih birala vrijeme kad je parkić prazan ili bih otišla u manje popularan parkić. On očito nije zreo da shvati da je to nešto krivo, a isto mi se čini kontraproduktivnim stalno govoriti - ne ovo, ne ono, za one stvari koje ne moraju biti.
Baš tako...tko je odgovoran ako malo dijete gnjavi psa i ovaj ga ugrize?
A gle, redovito imam taj problem.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Da mi pokušavaju gnjaviti psa.
I to mala djeca.
I kažem ne i molim roditelje i stalno sam na oprezu...
Uzalud.
Moj pas je mali i slatki.
Aliii nije plišanac i ne voli da ga diraju, a posebno ne voli djecu.
I reži i vjerujem da bi i ugrizao da može.
I stalno vodim rat s roditeljima koji misle da je njihovo čedo svima neodoljivo.
I stalno čuđenja pa i uvrede kad kažem da se klone psa i pripaze na djecu.
Uzalud.
Da se kojim slučajem što dogodi, sigurna sam da bi zvali policiju i moj bi Bobby ni kriv, ni dužan izvukao kraći kraj.
Sent from my iPhone using Tapatalk
pa ono... roditelj? :mrgreen:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
ja sam poprilično bezobrazna, pa uglavnom odgovorim roditeljima, ali ovaj jedan put me zaskočilo
nego, jednom, ali samo jednom mi se dogodilo da nam je prišlo dijete od 5 godina i pitalo smije li pomaziti pasicu. e to je odgojeno i dobro naučeno dijete
A joj, ima tu i ovakvih i onakvih priča. Ja sam veliki ljubitelj pasa pa mi je zbilja teško nekad braniti neke vlasnike. Ja sam pak vlasnicima prijetila komunalnim redarima - mi na klupi kod ljuljački (dječje igralište), a doga nas dođe eto malo onjušiti, al neće ona ništa, mlada je. Ma nemoj! I to ekipa dođe s autima i sjednu se na klupicu na dječje igralište, a psi okolo trče.
Ja učim svoga da ne ide nepoznatim psima. Imamo dosta poznatih da se može igrati. Takav smo kvart s velikom populacijom pasa, svakakvih ljudi ima.
istina, ima svakakvih ljudi
Pa o tome i govorim - roditelji ponekad nisu potpuno svjesni da su u ovoj dobi ONI odgovorni za svoju djecu, jer dijete do 3 godine ne zna da pas nije plišana igračka, nego živa životinja kojoj ponekad ne možeš predvidjeti reakciju.Citiraj:
magriz prvotno napisa
Isto, dijete ne razumije da drugu djecu boli ako ih ono udari, pa je roditelj tu da to spriječi i koordinira. U dobi ispod dvije godine ne razumiju u čemu je problem, pa je zadatak roditelja da misli za njih. Neke situacije neće moći predvidjeti, ali ako poznaje svoje dijete - mnoge hoće. Mateaaaa je tu na dobrom tragu, ali trebat će dosta vremena da klinac doraste do spoznaje kako se treba ponašati prema drugoj djeci, drugim ljudima, životinjama itd. Do tada - ona mora misliti za njega, što i čini.
Ja bih ga svaki put udaljila iz parkića kad krene maltrat drugu djecu.
Sa psom isto ne bih dozvolila da ga navlači, kad bi počeo s tim maknula bih ga od psa.
Mislim da djeca mogu relativno brzo povezat uzrok i posljedicu ako vide da ta posljedica postoji (bit ću dosadna i reći da treba bit dosljedan u smislu da osjeti posljedicu na svojoj koži).
Kad je moj sin bio u fazi da je volio gristi onako bezveze sjedi pokraj i kao da brusi zubiće zagrize me za ruku..prvo sam bila wtf,a poslije sam mu lijepo nepedagoški vratila i ugrizla ga, gle čuda kako je jako brzo prestao s tom blesavom navikom.
Jednako sam uputila kćerku da mu vrati da osjeti kako je drugima. :-)
Ne znamo jel djetetu griženje ‘zgodna’navika ili gubitak kontrole. U svakom slučaju bi udaljila dijete iz parkića SVAKI PUT kad to učini bez obzira na uzrok. Ako grize zbog gubitka kontrole mislim da nikakvo griženje’ milo za drago’ ne može pomoći. Samo vrijeme ( može trajati mjesecima).
Nama je oduvijek bilo efikasnije pokazati ono sto ili kako treba, a ne kaznjavati za ono sto se ne smije, pogotovo kod tako malog djeteta.
Kaae pa rekla bih da upravo tako mama i radi,al ne vidim da joj takav pristup polučuje rezultate zato sam i navela svoj primjer gdje sam postupila suprotno i pokazala djetetu kakobse drugi osjećaju kad im se to radi. Upalilo je.
Lili, slazem se ali ne bi ga bas htjela lupiti po glavi, lupi on sam sebe u glavu ili se negdje udari, zna da to boli.
Ja sad posvetim paznju ili djetetu ili psu pa sad on ostane malo zatecen. Nadam se da ce to pomoci.
Kaae, pokazujem ja njemu kako treba, zna npr. dragi decko ili dragi pas i lijepo i polagano podragati.
Ili kad dodemo u parkic, prvo ja lijepo pozdravim djecu da on vidi, pa tek onda on dode do njih.
[QUOTE=Lili75;3115878]
Sa psom isto ne bih dozvolila da ga navlači, kad bi počeo s tim maknula bih ga od psa. [QUOTE]
Tako i radim.
Mozda da preskocis ovaj dio sa : dragi ovaj/onaj.Citiraj:
Mateaaa prvotno napisa
Probaj s tim da on NE dira i ne ulazi u tudi privatni prostor cim nekoga vidi.