Angažiranje roditelja oko zadaća

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

e da, dobivaju li vaša djeca ocjene u boravku?

---

Ne

moja je išla prva dva u boravak i svu zadaću bi tamo riješila, s time da se u drugom razredu njen razred cjepkao na tri dijela i i tri ostala odlazio na boravak. Tako da je učiteljica u boravku tog drugog razreda morala dvije zadaće pratiti. Mojoj je jedino bio problem petak jer matični razred nije imao zadaću pa su odmah znali krenuti s kreativnim radionicama a njena grupica je morala najprije napisati zadaću. A ona je baš uživala u izradi takvih stvari. Jednom je došla doma i s vrata sjela i radila lopoče jer im se nisu stigli pridružiti u izradi. No sve je snimila i sama si doma želju zadovoljila.
Uglavnom ja se sa zadaćama nisam nikada trebala nešto angažirati. Sad je već u višim razredima, i zapravo znam za njenu školu ako nas krene nešto propitkivati pa moramo pokazati svoje znanje :mrgreen: ili nas ponekad traži da ju pitamo. No to je rijetko, možda nas je recimo dva puta tražila ove godine.

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Jest, vala, volemo se pa mi možeš radit što oćeš :mrgreen: . Već danima krepavam od smijeha na Ružicu Jurić na fejsu pa se unaprJed ispriĆavam ako gdže pogrJešim :lol:(ko nije vidiJo očem se radi nek gugla)

---

e nijeti ružca nego božca :mrgreen:

Citiraj:

---

Ginger prvotno napisa

Lili pa obda ipak netko pregleda zadacu i ukaze na greske i tvojoj malenoj
moja ne ide u boravak pa to radimo mi
ona napise zadacu i ja poslije pregledam
ako ima greske mora ih sama naci i ispraviti
pomognem, ako bas zapne, ali joj ne serviram tocno rjesenje
iako, ni samnom nitko nije radio zadace, a bila sam uvijek odlikasica
sto je drugacije, ne znam :-/

---

pa naravno zadace i rade u boravku al ja doma ne radim. Ima roditeljq dj3ce u boravku koji rade i doma s djecom.

nadam se da ce do 3./4. razreda djeca toliko osamostalit da ne trebaju neki veci angazman roditelja :-) osim povremeno za odredjenu problematiku.

ja sam obozavala skolu kao i moj muz tako da bih cak uzivqla objqsnjavat neke teme al ne svakodnevno i redovito :mrgreen:

Nadam se da ce nam djeca naslijedit nasu volju za ucenjem i stjecanjem znanja.Kcer vec ide tim putem a nadam se i sin
iako prerano je jos da ista govorim..
ups novi postovi odoh citat.

[QUOTE=Lili75;2855618]

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

ovoga kod nas nema tj zabranjeno je.

Znači učiteljica spušta djecu na portu u 15:45h i to onu za koju se zna da odlaze doma ranije, ostatak a tu je i moja ostaju u boravku.
Kako koji roditelj dođe na portu, tako teta s porte zove učiteljicu da pusti dijete iz razreda. dijete samo silazi s kata i dolazi na portu.

Nema nikakve šetancije roditelaj po školi, osim kad su informacije ili roditeljski.

Ako dijete iznimno treba izaći iz boravka ranije (npr. zubar, put i sl.) onad se to najavi učiteljici u informativki, barem ja tako radim. Tako ad ako dijete i ne stigne napisat sve u boravku (što je uvijek stiglo do 14h) onda učiteljica može naznačit što se još treba napravit.

Disciplina odlična i ujutro i popodne.

---

Sad je i kod nas drugačije - može se ući po dijete na puni sat i pola sata, a nakon 16:30 (mislim) se može doći u bilo koje vrijeme. Opametili su se. Ali bilo je svakako.

Odlicno larmama i ja mislim da imam isti tip djeteta.

zaboravih skoro: sirius jako mi je zao da moras opet al sta je tu je.

Peterlin eto napreduju malo po malo...

Lili, samo sam ti htjela reci da ja sa svojom malenom radim ono sto s tvojom malenom radi uciteljica u boravku
ne pisem joj ja zadacu, kao sto ni tvojoj ne pise uciteljica u boravku
jer, moja ne ide u boravak
da ni tvoja ne ide, sigurno bi i ti pogledala je li dobro napisala

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

A što se tiče unutarnje motivacije koja se spominjala ovdje nekoliko puta. Iz iskustva i na temelju razgovora s jednom psihologicom nekako u vrijeme kad mi je dijete kretalo u školu, rekla bih da je unutarnja motivacija u djece osnovnoškolske dobi iznimno rijetka pojava. U pravilu se unutarnja motivacija razvija tijekom godina, i to na temelju vanjske motivacije.
Tako da očekivati od djeteta od 8-9-10 godina da će učiti samo radi sebe i svoje budućnosti, a ne radi onog što učiteljica kaže, mislim da naprosto nije realno. Ponavljam, možda postoje takva djeca, ali to su onda rijetke biljke.

---

u potpunosti se slazem.

celeste, da li je u razredu tvog djeteta zaista samo cetvoro djece?

Citiraj:

---

Ginger prvotno napisa

Lili, samo sam ti htjela reci da ja sa svojom malenom radim ono sto s tvojom malenom radi uciteljica u boravku
ne pisem joj ja zadacu, kao sto ni tvojoj ne pise uciteljica u boravku
jer, moja ne ide u boravak
da ni tvoja ne ide, sigurno bi i ti pogledala je li dobro napisala

---

Ma da, da slažemo se Ginger, ja se jedino ne slažem da je potrebno općenito s djecom (govorim o djeci bez poteškoća) svaki dan sjediti i učiti i da roditelji ponovno prolaze maltene osnovnu školu, čitaju djeci lektiru i rade puno toga "umjesto" njih. Ono što je casa pisala da bi prosječno dijete trebalo moći manje-više bez velikih intervencija proći osnovnu školu.

Seni nije to ništa čudno ako se radi o područnoj manjoj školi.

ma to je super. samo onda me cudi, da ta uciteljica sa 4 djece u razredu majci prigovara sto ne radi dovoljno sa djetetom.
razred sa cetvoro djece!!!
pa tu mozes stvarno cuda napraviti. u svakom pogledu.

Citiraj:

---

celeste prvotno napisa

Moja djevojčica je u 2. Rz. I ima problem sa koncentracijom tj. Jako sanjari i na nastavi. E sad stvar je u tome što učiteljica to predstavlja kao nešto što nije njezin zadatak da ju zainteresira i navede da bude pazljiva. Mala je seoska škola i četiri učenika u rz. Od mene očekuje da ispravljam zzadaće da joj 'ne bude puna bilježnica ispravaka' .
Ja pokušava m naučiti je da je to njezin zadatak i odgovornost i da je važniji njezin trud i samostalnost u pisanju od savršene zadaće koju sam joj ispravila. Ukazujem joj na greške i želim da sama ih razumije.
Nadalje uz sve to naše učiteljice dolze na posao oko osam , a u podne, jedan najkasnije idu doma. A JA se ne trudim dovoljno.
Kako vi rješavate zadaće? I kako da svoju sanjalicu i kreativku ukalupim u ono što učiteljica zahtijeva?

---

Citiraj:

---

celeste prvotno napisa

Vidim da je zanimljiva tema., a neke su me krivo shvatile datjeram principe i ne pregledavm zadače. UVIJEK ,SVAKI DAN pregledam knjige , radne bilježnice i sve. Ljuti me da mi kćer ispada lošija jer je sanjalica a učiteljica, iako smo prićale ,ne posveti mrvu paznje da je natjera na više pozornosti.
Mozda i to radi ali na informacija ma sam se osjetila prozvanom zbog njenog karaktera i nije mi bilo ugodno jer kakva je , a predivna i prepametna je umjetnička sanjlica, takva je , meni savršena.

---

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

ma to je super. samo onda me cudi, da ta uciteljica sa 4 djece u razredu majci prigovara sto ne radi dovoljno sa djetetom.
razred sa cetvoro djece!!!
pa tu mozes stvarno cuda napraviti. u svakom pogledu.

---

To se i mama pita :-)

ovo prigovaranje ne treba uvijek uzeti srcu. Pokušati ispraviti ono što možemo ili što mislimo da treba. Naša je bila negativistički tip, i stalno bi mi se žalila da mi kćer ima jak glas. Reko znam, sva sreća pa niste bili susjeda dok je bila beba :mrgreen: . Pa bi ju žalila što iz boravka ide direktno na priredbu a ne odmori se doma. Pa je prvu godinu stalno komentirala kako ona nije došla sa znanjem čitanja i da to ne bude na dobro ispalo. A rezultati su stalno pokazivali drugačije ;) . Uglavnom neka od djece su procvjetala u 5.razredu .
Htjela sam zapravo reći da sve ovisi i o tipu učiteljice i roditelj treba procijeniti koliko su neke primjedbe objektivne i koliko zapravo po tim primjedbama može nešto napraviti.

Citiraj:

---

larmama prvotno napisa

ovo prigovaranje ne treba uvijek uzeti srcu. Pokušati ispraviti ono što možemo ili što mislimo da treba. Naša je bila negativistički tip, i stalno bi mi se žalila da mi kćer ima jak glas. Reko znam, sva sreća pa niste bili susjeda dok je bila beba :mrgreen: . Pa bi ju žalila što iz boravka ide direktno na priredbu a ne odmori se doma. Pa je prvu godinu stalno komentirala kako ona nije došla sa znanjem čitanja i da to ne bude na dobro ispalo. A rezultati su stalno pokazivali drugačije ;) . Uglavnom neka od djece su procvjetala u 5.razredu .
Htjela sam zapravo reći da sve ovisi i o tipu učiteljice i roditelj treba procijeniti koliko su neke primjedbe objektivne i koliko zapravo po tim primjedbama može nešto napraviti.

---

Malo je OT, ali ja to već vidim po odgajateljicama svog djeteta u vrtiću. Njih dvije - dva svijeta. Jedna stalno, uz zabrinuti izraz lica, propitkuje: "A je li on premalen za skidanje s pelena? Ali ne znam zašto se budi uz plač? A njemu je stalno potrebno da ga netko mazi/nosi?.." Uvijek neka zabrinuta primjedba. I uvijek nam ga preda u prljavoj odjeći, uvijek se njoj smoči/obavi nuždu u gaće (dobro, to je češće bilo ranije dok nije usavršio bespelenaštvo).. Često primijetim kako je umorna i bezvoljna.

Za razliku od druge tete koja ga uvijek potiče na samostalno jedenje, obavljanje nužde, koja ga uvijek uredno presvuče prije nego nam ga preda, uvijek je oduševljena njegovim napredovanjem za njegovu dob, uvijek nam prenese što je taj dan sve pozitivno odradio.

I obje su one super tete, obje ih volimo, sa objema smo zadovoljni. Ali jednostavno se razlikuju u toj nekoj motivaciji, želji, oduševljenju svojim poslom.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Ma da, da slažemo se Ginger, ja se jedino ne slažem da je potrebno općenito s djecom (govorim o djeci bez poteškoća) svaki dan sjediti i učiti i da roditelji ponovno prolaze maltene osnovnu školu, čitaju djeci lektiru i rade puno toga "umjesto" njih.

---

Ja sam uvjerenja da puno manje roditelja radi umjesto djece nego što ih nema pojma sto djeca rade.

Totalno se slažem, dapače uvijek se pitam kako to ljudi znaju da roditelji sjede svakodnevno sa djecom i rade umjesto njih.
(da je tomu baš tako valjda bi i više djece imalo dobre ocjene)
Mislim da i oni koju tako počnu u prvom razredu brzo prestanu.

Pa ja evo to zakljucujem po tome jer mi stalno kukaju, uzdisu, konkretno navode sto su radili jucer sto ce danas npr kolegica s posla a kad je ona na putu ulogu preuzima tata ili baka i koma joj je tih 5dana sto nije ona s njim da to odrade.

kukaju mi nakon 2satnog treninga trcanja nakon kijeg zelis samo leci da sad idu ucit s djecom.
i tako imam primjera koliko hoces.

A da ne spominjem prepadanje unaprijed:Dat ces je u skolu ranije jesi luda znas li ti sto je skola. Jakoooo tesko je u skoli bla bla...

ko da ne zivim na istom planetu s tim ljudima.

Lili, djeca se medjusobno jako razlikuju. Ja tvrdim da nije do skole, nego do djece. I do roditeljskih ocekivanja pa se, u skladu s tim ocekivanjima i tipom djeteta, roditelji vise ili manje angaziraju.
Od mojih troje skolaraca najmladja je super odgovorna, zainreresirana i sposobna - nemam nikakvog posla s njom. Srednji je prilicno odgovoran iako ponekad i malo lijen pa pokusa preskociti pokoju zadacu, ali s njim isto ne treba raditi (ponekad lektiru). Tu i tamo ga ispitam gradivo.
Najstarija je sanjarka i manje-vise joj je sve ravno. U drustvenim predmetima rastura, prirodne moramo svakodnevno raditi s njom, najvise matematiku i fiziku jer ne kuzi i nije zainteresirana. Iz svih predmeta joj svakodnevno treba pregledavati zadace jer se njoj jednostavno ne da pisati zadace. Puna nam je vise kapa tog svakodnevnog kontroliranja i natezanja.

Eto, ista obitelj, ista roditeljska ocekivanja, vrlo razlicita djeca s razlicitim stupnjem odgovornosti i zainteresiranosti.

Slazem se laumi zato mi ta generalizacija kao npr sto je ina33 napisala nikako ne sjeda.

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

Lili, djeca se medjusobno jako razlikuju. Ja tvrdim da nije do skole, nego do djece. I do roditeljskih ocekivanja pa se, u skladu s tim ocekivanjima i tipom djeteta, roditelji vise ili manje angaziraju.
Od mojih troje skolaraca najmladja je super odgovorna, zainreresirana i sposobna - nemam nikakvog posla s njom. Srednji je prilicno odgovoran iako ponekad i malo lijen pa pokusa preskociti pokoju zadacu, ali s njim isto ne treba raditi (ponekad lektiru). Tu i tamo ga ispitam gradivo.
Najstarija je sanjarka i manje-vise joj je sve ravno. U drustvenim predmetima rastura, prirodne moramo svakodnevno raditi s njom, najvise matematiku i fiziku jer ne kuzi i nije zainteresirana. Iz svih predmeta joj svakodnevno treba pregledavati zadace jer se njoj jednostavno ne da pisati zadace. Puna nam je vise kapa tog svakodnevnog kontroliranja i natezanja.

Eto, ista obitelj, ista roditeljska ocekivanja, vrlo razlicita djeca s razlicitim stupnjem odgovornosti i zainteresiranosti.

---

Eto, kao kod nas.
Najstarija - vjeciti sanjar. I jos nesnalazljiva, ta ne bi prepisala zadacu u skoli nikada. Da to napravi isla bi sama sebe prijavit na policiju :-/. S njom, ako se opustis tjedan dana, si opet na pocetku.

Srednji je super, samostalan, nemam pojma sta oni rade u skoli, jedino malo lijen pa ga treba bocnut oko zadaca tu i tamo.

Najmanji je isto ok, on sve sam, jedino je brzoplet pa bude svega, tako da opet moramo provjeravati.

Troje djece, svi razliciti...

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Slazem se laumi zato mi ta generalizacija kao npr sto je ina33 napisala nikako ne sjeda.

---

Sto ti ne sjeda? Cinjenica da je skolstvo isto kao i prije 30 godina kad smo mi isli u skolu? To nije generalizacija, to je cinjenica.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Sto ti ne sjeda? Cinjenica da je skolstvo isto kao i prije 30 godina kad smo mi isli u skolu? To nije generalizacija, to je cinjenica.

---

Slažem se. Jako je malo pomaka, premalo.

Meni dodje muka kad je rijec o nasem skolstvu. Ostali smo daleko...

Kad usporedim sto i kako rade vrsnjaci mojih klinaca u Slo mi dodje da selim samo zbog skole.
A ni tamo nije bas idealno ali opet miljama daleko od naseg skolstva.

Upravo zato mi i roditeljski angažman ima smisla. Da imam samo jedno dijete, radila bih s njim puno više nego što sad mogu s njih troje. Pa radim najviše s ovom kojoj baš treba. S dvoje mlađih radim samo engleski jer želim da znaju više nego što profa stigne s djecom u školi napraviti. Engleski mi je struka i bezveze mi ih je slati na tečaj. I povremeno ako me baš nešto pitaju, ali to je rijetko. Za sada, u nižim razredima, sve kuže.
S najstarijom smo morali raditi i u nižim razredima, matku uglavnom.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

..... I onda sam okrenula priču i došla na čokoladu jer sam vidjela da mi nema druge, da većina to radi i da, da pustim, to bi 'ošlo fijuu, a čemu (plus jedno je dijete, pa stignem).
...
Realno ne - de facto sam krenula opet u školu, pa se tješim bit će to samo do 4. razreda, a već vidim da će mi aleksandra reć - dream on, girl :).

---

Sirius evo ovaj dio.
to mi zvuci ono kao mozes govorit sto hoces to te neminovno ceka i ici ces ponovno u osnovnu.

I znas da se ja ne bahatim samo se propitkujem zasto je to tako postalo normalno.

i ne mogu reci nase se uciteljice stvarno trude uz to smo full opremljena skola pa je onda i lakse radit kad imas sva ta pomagala.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Sirius evo ovaj dio.
to mi zvuci ono kao mozes govorit sto hoces to te neminovno ceka i ici ces ponovno u osnovnu.

I znas da se ja ne bahatim samo se propitkujem zasto je to tako postalo normalno.

i ne mogu reci nase se uciteljice stvarno trude uz to smo full opremljena skola pa je onda i lakse radit kad imas sva ta pomagala.

---

Ne bih rekla da to sve ceka. Djeca su razlicita, pa se nekima i posreci da im sustav odgovara.

Ono sto JEST postalo normalo je ocekivanje sustava da roditelji budu angazirani i/ili angaziraju nekog da uspjeh bude bolji.
to je razlicito od vremena kad smo mi isli u skolu. Ne sjecam se da se to od nasih roditelja ocekivalo . Sigurno ne u toj kolicini koja se ocekuje od nas.

Izgleda da je tako.

Nama stvarno nijednom nije receno da se ocekuje nas angazman kao sto je slucaj kod alex.

A sustav ko sustav trebalo bi skroz promijenit a tko ce i kad, eh pitanje na koje je tesko odgovor dobiti :-/

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Ono sto JEST postalo normalo je ocekivanje sustava da roditelji budu angazirani i/ili angaziraju nekog da uspjeh bude bolji.
to je razlicito od vremena kad smo mi isli u skolu. Ne sjecam se da se to od nasih roditelja ocekivalo . Sigurno ne u toj kolicini koja se ocekuje od nas.

---

S ovime se mogu složiti. Evo razrednica moje sedmašice stalno ponavlja: Radite s njima, učite s njima, stalno ih kontrolirajte. To je, izgleda, postalo uobičajeno. Meni je normalno pomoći djetetu kad me nešto pita jer ne zna ili ga ispitati gradivo prije testa. Tako su i moji roditelji radili sa mnom. Nije mi normalno svakodnevno visiti nad djetetom. A upravo to imam s najstarijom.

Da draga Sani, četvero učenika u razredu.
Uglavnom, svojoj curi kupila sam mali blokić za pernicu, te ju zamolila da tamo bilježi sve što treba donijeti sve obavijesti i obaveze. Vidjet ćemo da li će biti kakve promjene.

Ja ne razumijem, ako nije normalno visiti nad djetetom kao što ti laumi visiš, kako misliš da bi trebalo biti? Tko bi njoj trebao pomoći da usoije u školi? U 'moje' vrijeme sasvim sigurno većina roditelja nije pomagala djeci sa školom, ali je isto tako većina djece u mom razredu imala prilično loše ocjene. Možda je u tome stvar, što većem broju roditelja danas nije prihvatljivo da im djeca imaju loše ocjene, a djeca sama od sebe nemaju dobre. Evo ja na redovitoj bazi slušam od nekih roditelja kako su iznenađeni jer im je starije dijete bez problema imalo petice u petom razredu, a mlađe,eto, nema. I što da oni sada rade - mogu ili pustiti da dijete ima dvojke i trojke, ili pak mogu pomoći.

Meni se isto čini da su očekivanja veća, glupo je 2016. uspoređivati sa 1976. Tada je srednja skola jos bila dostignuce poput fakulteta danas. Nitko nije planirao da mu se djeca skoluju za neko konkurentno zanimanje, niti se nadao da ce nauciti 2 jezika i zbrisati van u bolji zivot.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja ne razumijem, ako nije normalno visiti nad djetetom kao što ti laumi visiš, kako misliš da bi trebalo biti? Tko bi njoj trebao pomoći da usoije u školi? U 'moje' vrijeme sasvim sigurno većina roditelja nije pomagala djeci sa školom, ali je isto tako većina djece u mom razredu imala prilično loše ocjene. Možda je u tome stvar, što većem broju roditelja danas nije prihvatljivo da im djeca imaju loše ocjene, a djeca sama od sebe nemaju dobre. Evo ja na redovitoj bazi slušam od nekih roditelja kako su iznenađeni jer im je starije dijete bez problema imalo petice u petom razredu, a mlađe,eto, nema. I što da oni sada rade - mogu ili pustiti da dijete ima dvojke i trojke, ili pak mogu pomoći.

---

Upravo tako. To sam i napisala u svom prvom postu na ovoj temi. Tu se radi i o roditeljskim očekivanjima.
Iskreno, frustrira me činjenica da kraj mene i svog tate, koji smo bili jako dobri učenici, išli na natjecanja i završili fakultete, ona gleda gdje bi hvatala krivine. Poteškoća nikakvih nema. I čak ne mogu reći da ona nema ideju da bi mogla studirati - dapače, već zna što bi htjela studirati. Ali je, naprosto, ljenguza. Želi se provući s minimalnim trudom. Da ne želi studirati, rekla bih ok. I s vremenom bih se pomirila s time. Jer je to ipak njen život, koji je bitniji od moje frustracije. No ona stalno govori da želi studirati. Iako se i dalje ne trudi dovoljno.
Pa visim nad njom jer se nadam da će se desiti onaj famozni klik i da će se sabrati i postati savjesnija i više se truditi. To je sad neka moja osobna priča i nije bitna za ovu temu. Moja očekivanja se ne trebaju poklapati s očekivanjima nekog drugog roditelja. I nijedno od nas nije u krivu.

Ono što meni nije normalno je današnji sistem u kojem smo svi pretjerano opsjednuti s ocjenama. Sistem u kojem ne možeš upisati gimnaziju s prosjekom 4,6 (jer ti npr. ne idu matematika, fizika, tjelesni i tehnički - tu imaš četvorke, a četvorka btw. nije loša ocjena; dok ti sve ostalo ide super).
Nije mi normalno da roditelji ganjaju učitelje i profesore da djeci poklone višu ocjenu jer djetetu treba za prosjek. Da se saziva roditeljski sastanak na inicijativu roditelja jer prof. tjelesnog "prestrogo ocjenjuje i sad njegovo dijete neće imati 5,0". Ovo sam vidjela, ne pišem iz rekla-kazala izvora.

U redu mi je da djetetu koje nije u boravku pregledam zadaće (jer kad bi učiteljica to stigla, a da ne oduzima djeci od nastave).

E, a treba se zapitati zašto su nam očekivanja veća. Ne znam, da se može živjeti pristojno i samo sa sredjoškolskom spremom, kao što se moglo nekad, možda sveg ovog cirkusa ne bi bilo. Gledam oglase za radna mjesta, danas već i tajnica treba imati fakultet i znati dva strana jezika.

I ovo što čokolada kaže, ljudi gledaju da djeci pruže čim bolje obrazovanje da zbrišu van. I tko bi im mogao zamjeriti?

Mislila sam da joj nešto lošije ide, pa da treba pomoć, ali i ta motivacija je gadna stvar, možda i najproblematičnija.

Meni roditelji definitivno nisu pomagali sa školom, ali motivaciju su mi usadili vrhunski, da mi je samo dokučiti kako im je to uspjelo.

Kod nas je škola naprosto bila užasno važna, i loše ocjene jednostavno nisu dolazile u obzir.

Ovo sa ocjenama, to je zaista istina, škola se totalno vrti oko ocjena, i to zaista nije normalno.

Ali teško se izvući iz toga - evo, tvom bi djetetu laumi vjerojatno bilo od koristi da ju se pusti da joj se nakupi loših ocjena, možda bi ju baš to trgnulo. Ali kako da to čovjek napravi, ako razmišlja da to djetetu može ugroziti upis u srednju školu. Čini mi se da od toga počinje dosta problema.

I Mima, to sam zaboravila napisati - prihvatljivo mi je i poželjno djetetu pomagati s onime što mu ne ide. Nije mi normalno (ali to radim) visiti nad djetetom u 7. razredu i provjeravati jel napisalo sve zadaće. A to radim jer me dopalo takvo dijete. I vjerujem da ću joj u konačnici tako više pomoći, nego da je pustim da radi što hoće, da pokvari ocjene i da se jednom kad odraste ždere zbog toga. I da me pita gdje sam ja bila i šta je nisam naganjala.
Da imam dijete koje sporije shvaća ili ima neku drugu poteškoću, bilo mi bi sasvim normalno da svakodnevno sjedim s njime i učim i organiziram mu vrijeme.

A ne znam, meni je isto sasvim normalno da to radiš, puno normalnije nego da pustiš dijete da se samo koprca, pa da se ne uspije upisati u neku pristojnu srednju školu.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Mislila sam da joj nešto lošije ide, pa da treba pomoć, ali i ta motivacija je gadna stvar, možda i najproblematičnija.

Meni roditelji definitivno nisu pomagali sa školom, ali motivaciju su mi usadili vrhunski, da mi je samo dokučiti kako im je to uspjelo.

Kod nas je škola naprosto bila užasno važna, i loše ocjene jednostavno nisu dolazile u obzir.

Ovo sa ocjenama, to je zaista istina, škola se totalno vrti oko ocjena, i to zaista nije normalno.

Ali teško se izvući iz toga - evo, tvom bi djetetu laumi vjerojatno bilo od koristi da ju se pusti da joj se nakupi loših ocjena, možda bi ju baš to trgnulo. Ali kako da to čovjek napravi, ako razmišlja da to djetetu može ugroziti upis u srednju školu. Čini mi se da od toga počinje dosta problema.

---

Da, da, da. Sad se razumijemo.

U mojoj obitelji je škola isto bila jako važna. Mama mi je učiteljica. Lijenost i loše ocjene nisu dolazile u obzir. Samo što sam ja bila totalno drugačije dijete od svoje kćeri. Kao prvo, bilo me sram dobiti ocjenu lošiju od četvorke (a ni njih baš nisam voljela) i fakat sam voljela učiti. Volim i dan danas. A moje dijete živi na svom oblačiću, s kojeg nas tek povremeno posjeti, i sve joj je ok.
Drugo dvoje su kao ja, posebno najmlađa. I s njima nikakve brige.
Da mi je makar još jedno kao najstarija, ispalila bih.

I zato se do poda klanjam sirius.