Meni to vase druzenje s djecom i roditeljima stvarno nije jasno.
Moji iz vrtica nikad nikog nisu vodili doma. Imala sam par roditelja iz vrtica/skole ( imam i danas) koji su mi dragi i na istoj valnoj duljini s njima sam pila kavu. Najcesece bez djece. :)
MM se druzi sa sinovom ekipom sa sporta, on ga najcesece razvaza.
Niti se ja ne druzim sa svojom ekipom s posla izvan posla.
Uglavnom, glatko odbijem svaku ideju druzenja koja mi ne odgovara ili za koju nisam raspolozena.
Opet smo se danas sreli...
I znate što je zanimljivo.
Osjećaj da me živcira je nestao. Jer sam mu se posvetila, otkrila što mi smeta (i još par zaključaka ili pretpostavki), prihvatila curicu unutar sebe sa svim osobinama koje ima i sad mi je sve kul.
Živcirao me, izgleda, taj vlastiti osjećaj nemoći zbog neprepoznavanja svojih osjećaja... Jer mi je bio bed da dijete izaziva taj osjećaj u meni, koji su do sad izazvale samo odrasle osobe.
Mala sigurno puno priča i ne da drugima do riječi doći, jelda?
Pa čak i ne.
Pa to je divno.:-PCitiraj:
Mojca prvotno napisa
Da bar meni tako odrasli prestanu ići na živce čim shvatim razlog.
Eto, znam razloge, a i dalje me živciraju. :mrgreen:
Anemona looool!
Mene zivciraju jos vise kad shvatim zasto
sasvim logično, odrasle ipak smatramo odgovornima za svoje ponašanje, pa nije dovoljan samo uvid što je točno to što nam smetaCitiraj:
Anemona prvotno napisa
za neke odrasle koji mi idu na živce pomoglo je što me život prisilio da s njima provodim vrijeme, pa da upoznam i druge njihove osobine koje su sasvim ok, i malo sam se naučila komunicirat bolje s njima, recimo naučila sam ih bolje hendlat
za neke druge, najbolja je pomoć veliki razmaci u kontaktima, da napunim bunker strpljenja
meni je isto rasprava skroz ok, ne shvaćam je tako osobno, nekako mislim da su sva iskustva iskustva, osjetimo što osjetimo, ljudi smo
Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Ja pročitala-"Mislim da bi dijete trebalo pojesti".
Meni tu ide na živce to što većina vas laže. Koliko meni tuđe djece ide na živce, to je poprilična brojka. I moji mi idu na živce često, kamoli neće tuđi. Ne volim dosadnu djecu, glupkastu, nasilnu i nerazumnu. Nema teoretske šanse da bilo kojoj od vas tu nijedno dijete ne ide na živce, lažete ko pasi. I onda analiza zašto joj mala ide na živce?!? Čemu to? Mala joj ide na živce zato što je ili dosadna ili glupkasta ili prepotentna ili joj je ružna, zašto ona sebe mora analizirati zbog toga? Dok god maloj ne podmeće nogu svaki put kad prođe kraj nje ili je vrijeđa ili na bilo koji način joj daje do znanja da joj ide na živce...sve je to za ljude
Kako misliš da se mora analizirati? Ali će je neko odvest u zatvor ako na napravi samoanalizu?
I zašto ne bi nogu podmetnila nekome ko joj ide na živce? Ajde bogati pa neće mala glavu izgubit ako malo natuče kolina!
Hahah. Ponekad još i više! ;-)Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Ovisi koliko je iritantna.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Nisi jedina.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Još bi joj i temu zaključali.
Šta konkretno laže većina nas, Evelina i Trina?
ja se najiskrenije ne mogu sjetiti da me ijedno tako malo dijete nerviralo i išlo mi na živce. il sam zaboravila, što je isto moguće :D ili stvarno nije.
ono što sam skužila jest da razdoblje u kojem me generalno djeca, počevši s mojim, u načelu najviše nerviraju, odnosno nisu mi zabavni i dosadnjikavi su, je predpubertet. onaj period 11-12 godina, kad ne znaju što su, jesu u pubertetu, al baš još i nisu, htjeli bi biti, ali su još djeca, nemaju još neki društveni život, a ni sami ne znaju bi li se igrali il šta bi sami sa sobom, kako da razgovaraju s odraslima i o čemu...
pa su bili on, a i ostali, većinu vremena otresiti i mučljivi mrgudi za kompjuterom. s 13-14 je i to prestalo i opet smo se poklopili, odmrgudili se, propričali i postali, meni, zabavni tinejđeri :D
sad ćemo vidjeti m :D
ja stvarno ne kužim
nađite post u kojem je netko napisao da ga niti jedno dijete nikad nije živciralo i kvotajte ga
mislim da nema potrebe za prepucavanjem. ako nastavi se u ovom tonu kljucat cu.
Sve se svelo na to da se ona mora preispitati, da je normalno da odrasli idu odraslima na živce a ne djeca, da kad bi mama znala da njeno dijete ide nekome na živce ne bi ga više nikad poslala tamo na igru, uglavnom da nešto s njom ne štima jer osjeća to što osjeća. Ne štima ni samnom onda jer po meni je to normalna stvar. Nismo mi svi isti, neki ljudi a i neka djeca iritiraju. I onda ona na kraju napiše da je sve shvatila i da joj to dijete više ne ide na živce :) Nije ovo prepucavanje nego sve nešto mora imati nekakvu pedagošku podlogu, nisu dozvoljeni ljudski osjećaji i sve ono što nije "ispravno" nije prihvatljivo ni osjećati a bogami ni napisati na forumu.Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Ni meni ništa nije jasno.Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Ako saberem nekoliko sličnih mišljenja, dobijem nekako ovako:
U redu je da te neko dete živcira nekad, ali parametri moraju biti precizni: da je dete starije od vrtićkog uzrasta, da budeš 100% sigurna zbog čega te dete živcira, da uzrok živciranja mora da bude nešto neoprostivo tj. nevaspitanje ili agresija, da ti to dete onda više nikada ne sme preći kućni prag, i najbitnije, naravno - nikad nemoj odati nikome da te dete nervira.
Znači, sme da te nervira samo agresivni nevaspitani školarac koga ćeš onda maksimalno, ali bez objašnjenja ikome, zauvek udaljiti od svog deteta.
U svim ostalim slučajevima si valjda psiho. A deca pre škole su sva anđeli. Pretpostavljam da su onda škola i hormoni puberteta ono što neku decu pretvori u živcirače.
Tj. postoji posebna kasta školske dece za koju je sasvim opravdano da se izoluju, jer su nevaspitani agresivci.
Ali je nedopustivo da se ikad ikome reč progovori o tome zašto neku decu ne puštamo preko našeg praga, jer je to za njihovo dobro- da ne osete naša negativna osećanja.
Jel to ta politička korektnost koju ja ne mogu da razumem?
:mrgreen::mrgreen:Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Trina, ne nerviraj se
Ima nas još kojima idu na živce:mrgreen: neka djeca, ali sam uvijek pristojna prema njima, kao i prema svim drugima.
Samo ja sam do sada znala zašto mi idu na živce.
Rješenje je da smanjim druženje ili da odtrpim tih dva-tri sata druženja.
(Imali smo jedan topic o kafićima i restoranima, djeci i roditeljima koja nam idu na živce... malo se razlikuje od ovoga, jer su nepoznati ljudi u pitanju, ali svejedno smo zaključili da nas ima vie kojima smetaju (ili idu na živce, kako god) tuđa djeca (i naša isto tako) kada se ponašaju onako kako nama ne odgovara u određenom trenutku, tj.mjestu.)
Citiraj:
Mojca prvotno napisa
To ti samu sebe pokušavaš uvjeriti da je tako jer su te prisilile da se analiziraš i nađeš razlog živciranja.
Kad te netko živcira nemre to samo prek noći nestati.
Budi i dalje fina prema djetetu, al prepusti se, brate mili, svom osjećaju bez grižnje savjesti.
Nije normalno da ti svi ljudi odgovaraju, pa makar bila i djeca u pitanju, i ne trebamo sami sebe iskasapiti da bi došli do neke samospoznaje jer su to totalne gluposti.
Ja uopće ne kužim šta je vama? :?:
Prislila, kaspaljenje, laganje, izbacivanje iz kuće, nedozvoljavanje ikad ikakvog ljudskog osjećaja...ne čini li vam se da malo burno reagirate na ovu temu?
Pa da dolega....
Nisam burek.
Ginger :kiss:
Ja bih rekla da burno na temu reagira ekipa koja traži analiziranje ;-)
Predlaže, dolega, predlaže. A nije ti to nešto teško, malo promisliš zašto te nešto muči (a tema je otvorena jer nekoga nešto muči), budeš iskren prema sebi, i obično to donese štogod dobroga.
i što točno imaš od analiziranja?
osim što gubiš vrijeme, dolaziš jedino do spoznaje zašto te netko živcira.
da li ćete s tom spoznajom manje živcirati?
neće!
a izgubit ćeš vrijeme bespotrebno
Pa jednostavno - ako nađeš uzrok (izvor) nelagode, to je veliki korak prema rješenju.Citiraj:
dolega prvotno napisa
Evo:
Niti odrasli ljudi mi ne idu na živce bez razloga, a kamoli djeca. Znači, kod djece mi se može ne sviđati neka vrsta ponašanja, ali da mi neko dijete ide na živce ili mi se ne sviđa tek tako, to stvarno nisam doživjela.
Kažu da nas kod drugih nervira ono što ne volimo kod sebe.
baš razmišljam da mi je u ovoj priči iskreno žao te djevojčice i njene mame
a pogotovo takvo dijete proglasiti antipatičnim ili iritantnim a da ništa loše nije napravilo, to mi je zapravo tužno, kao sto je sasa navela svoj primjer
pa nitko ni ne predlaže da promijeni osjećaje prema djetetu, samo ne razumijem kako nekoga može iritirati smijeh ili pogled djeteta, pogotovo zato što se, koliko znamo, ponaša pristojno i lijepo se igra s prijateljicom
to nikako ne mogu razumjeti, kakve god usporedbe se provlačile kroz raspravu, jer, ponavljam, nije riječ o odrasloj osobi, već o djetetu u dobi od pet ili šest godina
ako je vama to isto, u redu, prihvaćam, meni nije.
Meni je neobicno da te neko pristojno dijete, drago tvom djetetu, moze zivcirati toliko da o tome otvaras temu. I ja bih definitivno trazila uzrok u sebi.
Kako su ljudi već više puta napisali (iz vlastitog iskustva) puno puta pomogne kad identificiraš o čemu se zapravo radi. Da, često pomogne da se ne nerviraš i da bude bolje tebi i drugome. Vrijeme nije izgubljeno, nego izvrsno uloženo, pogotovo ako se radi o ljudima koje često viđaš.
ok
gdje u kvotanom točno piše da nekome nikad dijete nije išlo na živce? (budući da lažemo kao psi)
Trina, pa i rekla je Mojca da traži uzrok u sebi, našla ga je i riješila. Kraj priče. Ja bih možda isto tako, ali štajaznam, ja možda ne bih potegnula topic. Možda i bih... nemam pojma.
Možete li vi zagovaračice živciranja na primjer opisati kako se vi to osjećate kad vas netko živcira?
Možda na primjer naprosto koristimo različitu terminologiju.
Kad čujem izraz 'ići na živce' onda smatram da nekoga nešto uzrujava, smeta, ili kako je Mojca rekla: da trpi.
Ako je tako, idu li vama onda stvarno ljudi toliko na živce? Mislim, bogzna da ja ne volim ljude baš previše, i nema baš puno ljudi koji mi se sviđaju, ali da mi idu na živce ?! Smetaju me, uzrujavaju ? I to samom svojom pojavom? Pa stvarno ne.
Pa meni da!
npr.moja kolegica koja je vjerski fanatik i uvlakačica u dupe
i svakodnevno me živcira njezino ponašanje
1. jer su mi antipatični ljudi koji se prekenjavaju da bi se nekome dopali
2. jer me maltretira svojim vjerskim uvjerenjima
I ja sad stvarno ne znam kako mi može pomoći to što ja znam u čemu je problem
Ne izbacivanje iz kuće, nego nedovođenje u kuću deteta koje te živcira, za dobrobit tog deteta. (ako govorimo o istoj stvari).Citiraj:
vertex prvotno napisa
OK dolega, živcira te njeno PONAŠANJE. Ne živcira te njena pojava kao takva.
I ja mogu reći da me smeta (jer živcira doživljavam kao pretešku riječ) ponašanje nekih ljudi, pa i djece. Ali ne živciraju me ti ljudi bezrazložno, a za dječje ponašanje koje me smeta obično mogu shvatiti uzrok takvom ponašanju.
pulinka, misliš da bi ljudi trebali pažljivo i obazrivo voditi računa o onome što si napisala i mislila? :mrgreen:
Pa ako me zivcira njeno ponasanje znaci da me zivcira ona cijela u kompletu
Zato ti stoji ono "puno puta pomogne". Podrazumijeva da nekad nema pomoći. Isto su napisale i druge frumašice, drugim riječima.Citiraj:
dolega prvotno napisa
:lool:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Da, ali znaš zašto te živcira. Mi smo se ovdje uglavnom čudili tome da nekoga živcira malo dijete, i to još bez jasnog razloga.
Recimo da sretneš malo dijete vjerskog fanatika, pa vjerojatno bi bila svjesna da se dijete tako ponaša radi utjecaja roditelja, i bila bi tolerantnija na ponašanje tog djeteta nego što si na ponašanje te odrasle žene.
To je ta razlika između djece i odraslih.