A majke ti mile načina ....
Printable View
A majke ti mile načina ....
Katastrofa.
Nema tu ljudskosti, pa i jučer dok smo prosvjedovali, naš predsjednik izjavljuje da nas se u Beogradu nije okupilo ni 9000. Ma nemoj, volio bi da je tako, ali slike sve govore. Nadam se da će nas biti još više na idućem.
Nisu oni, nisu https://www.index.hr/vijesti/clanak/...jesti_ostalo_d
Uvid u profile i mrežu klečavaca:
https://www.portalnovosti.com/mariji...nici-podzemlja
Linkani tekst je dug i informativan, a profil klečavaca daleko od onog predstavljanog ovdje na forumu kao - muškarci su slabije zastupljeni na molitvi pa eto tu mole.
Ma užas.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Opet se širi negativna propaganda protiv muškaraca koji samo mole. Duboko me to pogađa. Njihova su srca čista, moje krvari jer to ne vidite :cry:
Odlučno ustajem protiv insinuacija da UIO ima išta s time. Pa UIO samo želi siromašnoj djeci omogućiti ljetovanje u vili s bazenom. I svi oni isključivo rade za dobrobit najranjivijih skupina društva.
Ali kako očekivati od ovih woke srpskih ljevičara da to vide...
Mozda se i ovaj najnoviji raskrinkani nasilnik prikljuci pokajnicima koji klece i 'ratuju' za Mariju.
ina33, ja sam totalno izvan sebe od te momčine rukometaša i njegovih prijatelja koji ga štite. Kako li se to shvaća 8. božja zapovijed Ne reci lažna svjedočanstva. Gledam baš na nekoj fb stranici od neke župe tumačenje te zapovijedi, koje počinje s:
Bit će da to spada u diskreciju i čuvanje privatnog života.Citiraj:
Ovom zapovijedi poziva se na iskrenost i istinoljubljivost u ponašanju i govoru. Dopušta se diskrecija i čuvanje privatnog života, poštivanje povjerljivih iskaza, državnih i strukovnih tajni.
I komentar našeg poznatog patera Ike Madunića "omiljenog među mladima".
"Denis Buntić je učinio jako lošu stvar jer je (ako je) tukao svoju ženu. Muževi, to nikad i nikad ne smijete napraviti! Osuđujem to potpuno. I jako je loše ako ima onih koji to ne osuđuju. A da nam nije to svima jasno, pokazuje uvijek neki novi slučaj nasilja nad ženama. No, osim žaljenja za pretrpljenu bol Denisove žene, nakon što sam preslušao njezin snimak, nekako, stadoh misliti o muževima koji, tko zna kakva sve nasilja i maltretiranja namjerno-iritantnih žena ne podnose? A takvih muževa je jaaako puno: strpljivih, snažnih, postojanih. Šteta što se o njima nikada ne govori, ne priča: More je divnih, snažnih muževa koji se stoički nose s lažima, cmizdrenjima, optužbama, manipulacijama, prenemaganjima, s nezrelošću… Naravno i posve je logično da ima jako puno brakova u kojima su žene negativne i loše, a muževi plemeniti i postojani. Dakle, more je muževa koji su prošli teške trenutke i ostali muževni, odvažni i ispravni."
Sad sam usput naletila na komentar istog genija na BBB-ove, gdje traži da se prigrli sina razmetnog, jer nas inače neće biti. Pa kaže:
Čovjek izjednačava homoseksualca s huliganom i ubojicom i želi ga prigrliti nakon pravednog suđenja. Čista dobrota iz njega teče.Citiraj:
Napominjem i podsjećam: nikada nitko nije tražio da se ove nesretnike poštedi pravde i istine, suđenja i zakona koji su pravedni, sankcije koja je prikladna i uobičajena. Što više, to ni njihovi roditelji nisu nikada tražili. Nego, samo to da moj brat, danas BBB, sutra Torcida, prekosutra neki „pe*er“… – ima pravedno suđenje, i da mu se otvore vrata povratka kući.
Razmišljala sam, neki dan pod tušem, kaj bi se moglo napraviti da ih se demotivira. Da stanem pred više njih i kažem "gledam te". Ili samo pofotkam lice telefonom. Da im se nasmijem u lice. Ili što? Obični ignore od cijele javnosti? Ali čitajući ovaj tekst jasno je da je to red umobolje kojem ne bi pomogao cijeli red psihijatara. Što je gore, nekad mi se čini da su većina muškaraca latentni mizoginisti.
Meni je ozbiljno loše od jučer. Kao da imam kamen u želucu od količine komentara žena i muškaraca koji se pitaju s čime ga je isprovocirala, što je do sada čekala, koliko je usne napumpala, koliko je histerična jer valjda je za očekivati kad te netko udara da šutiš i trpiš. Komentara da nije dobila batine nego par šamara, a to je valjda u redu, to je odgojna mjera.
Stav ovog svećenika me nije šokirao iako mi se povraćalo kad sam pročitala, šokiralo me da je to javno napisao, a napisao je jer zna da ima podršku većine javnosti.
Lijepo naše hrvatsko društvo izgleda još nije izašlo iz špilje... Fuj.. Fuj.. Fuj
Slažem se... ali nije problem što društvo nije izašlo iz špilje. Bili smo mi izvan špilje prije par desetljeća, ali smo se vratili dublje nego ikad. Na mnogim razinama, ne samo ljudskim pravima.
Smrznula sam se na komentare ispod vijesti o malom 14 g koji je prijavio oca za šaketanje. To bi sad redom službe trebale kroz ove komentare i gledati tko ima malu djecu i izdvajati ih od ovih kojima je "lomljenje kuhača" na djeci super.
Ja te u potpunosti razumijem. Toliko duboko je mizognija usla u sve pore da je rijetko tko, kad zagrebes malo dublje, ne iskazuje lijepeci epitete "histerija", 'nema humora", "glupa", to su glupe teme i zasto se nije makla (ovome su posebno sklone zene, po mom iskustvu). I meni je mucno u zelucu od toga. I ta muka ce ostati i zahtijevat ce od mene neke prilagodbe vezano za dosad rel. blozak krug ljudi.
Nevezano za zlostavljanje, ali svrbi me moram napisati.
Rasprava s prijateljicom koja je bila prevarena, dosta neočekivano od mirnog i povučenog frajera, nakon više od 20 godine veze i 15 godina braka. Žene i to često već varane žene su imale takve komentare da mi se povračalo. Od toga da je ona vječito namrštena, da je dojila dijete do 4 godine i zapostavila muža, da joj je kućna prijateljica koju isto tako mu povremeno skoro pa javno prevari je rekla da što muž nema doma traži drugdje.
Žene su bile te i oplele po njoj.
Većina muškaraca iz okoline ga je proglasilo kretenom.
Varanje partnera je također oblik zlostavljanja.
S druge strane, zlostavljanje (i varanje) još prolazi u našem društvu upravo zbog toga što žene to podržavaju, a da čak možda i nisu svjesne toga. Mislim, svakome se može dogoditi da se zagleda u drugu osobu ili uleti u drugu vezu, ali brate - ako se već zatekneš u takvoj situaciji, budi onda čovjek i hrabar i reci bračnom partneru o čemu je riječ. Ne mislim isključivo na muškarce, svejedno je. Takvo ponašanje je neprihvatljivo, ali prolazi jer mnogi okreću glavu. Čak i žrtve.
One idu vrlo cesto u paru u smislu da zena partnerica mizogonog muskarca smatra da je zrtva sama sve ispotencirala jer zna se da boys will be boys i kak se sika, uostalom, ona bi to sve mudrije rijesila. Rekla bih cak da vecina zena tako razmislja...ono...ovo se meni nikad ne bi moglo dogoditi (kao i za sto drugih shitova, od bolesti nadalje, jer ja - pa upiso sto vec treba). Lakse je tako misliti, suocenje s problemom u tebi i oko tebe puno.je teze, izdvaja iz tople mase. Kao i spoznaja da vrlo lako mozes postat predmetom nasilja/sutanja.
Nastavno na to idu lamentiranja da bi se jednostavno otislo od nasilnika, a ja u to uopce nisam sigurna, odn. uopce to nije jednostavno u nekim slucajevima. I jedna i druga mizoginija su mi jednako shvatljive/neshvatljive.
Jednostavno odlaženje od nasilnika ne postoji. Čini mi se da žene koje bi stvarno bile toliko jake da "jednostavno odu", u startu ne bi ni bile s takvim muškarcem, jer su dovoljno samosvjesne da bi na nekom ranom znaku upozorenja rekle zbogom. A koliko sam čitala, one koje ostaju preko "svih razumnih granica", najčešće smognu snage tek kad se nasilnik okrene i zastrašivanju ili napadu djece. Ne bi zbog sebe, jer duboko u sebi misle da su to zaslužile ili da tako mora biti, ali djeca nikad ne mogu zaslužiti.
To je neki moj laički stav...
Vidimo na djelu da u Hrvaskoj i regionu ne postoji "jednostavno odlazenje". Cijelo javno mnijenje je ugl. protiv zrtve, sto se reflektira i u ponasanju institucija. Da je drugacije, ne bi sve ostalo na aktivizmu, svi bi se ogradjivali od nasilja, ne bi bilo "ne bih se stela/o mesat", "ne bi ni mrava zgazio/takvog ga ne poznajem" - svi bi bili jasni kao, npr. Zlatko Matesa.
Ja imam npr vec rolleyes na "mudro" ista, al to sam ja, izolirana ma hridi....ostale su ugl. u mom okruzenju moglo bi ovako/moglo bi onako, a moze i jednoznacno s osudom nasilnika, ali ako bas bas bas ne moze nikako i iscrpilo se ama bas bas bas bas sve i ponasalo "mudro". Ili, ne zamaram se s tim, sori, imam svoje muke (ugl i istina) ne znam sto je bilo. Al defaultna poziija mojih zena je nevjerica i jel to bas tako.
Istina Svimbi.
Tako nekako je i moje iskustvo. Ja bi samo iz vlastitog iskustva dodala da nasilnik razara i širu obitelj.
To su toliko komplicirani,kompleksni problemi da tu bi uistinu trebala dugotraja i jako dobra terapija.
Netko može biti u suživotu sa takvim ljudima, ja ne mogu. Ja sam morala prerezati sve odnose koje sam imala sa ženom koja bi mi trebala biti bezuvjetna i najdraža u životu, al eto nisam mogla. Jednostavno, u nekom trenutko sam shvatila da je previše za mene.
Iskreno , nadan se da neće imati akutnu situacju više ikada, ali ako hoće jako je teško biti cool i suzdržati se i od pomisli "a rekla sam ti" i opet bezuvjetno biti uz tog nekog.
Da, prvo te obitelj, pa okolina, a onda on uvjeri da si glupa, jadna, nesposobna i da zaslužuješ koje god zlo da te snađe. Msm ja se i danas borim s negativnim mislima. Jučer dok sam išla ostavit robu to me tak uhvatilo jako samo sam si vrtjela kak sam budala i kak bi mi bivši rekao da nisam normalna kao ni moja mater. A objektivno gledano učinila sam ispravnu i dobru stvar.
Tako da da, to je psihološka kvaka zašto netko ne ode iz zlostavljajućeg položaja. Kao kad si anoreksičar govori da ne smije jesti. Pakao je onaj psihološki.
Pa ne znam žuta da te obitelj uvjeri.
kod mene je drugačije, zapravo meni je puklo jer sam cijelo vrijeme i govorila da može bolje i zaslužuje više, da si ne smije dozvoliti da ju se maltretira. Pa sam dobila da ne volim njezinog muža i zamjera mi se.
Ja sam se potrudila i nastojala maknuti sa svojim stavom i o, ako je to tako i ti si sretna ok. No, nažalost bila sam upravu, u jednom momentu je otišlo tako daleko da je u sigurnoj kući s djetetom završila (ne živi u RH), nakon velikog pomirenja sam problaa ali me naš odnos toliko uništavao da sam prerezala i okrenula se.
Nadam se samo da će biti poslušna ženica sa kučkastom sestrom i da joj više nikad neće toliko zakuhati da će morati bježati. et.
Na to sam mislila kad sam napisala da nasilnik razara i širu obitelj.
Vidim da me obitelj krivo odgojila jer su dvije godine poslije ujak i mama, iako sam im sve rekla, uporno ponavljali da bismo se bivši i ja trebali pomiriti. Takav mentalitet. Žena neka trpi.
Nisam shvatila dio s kučkastom sestrom, ne shvaćam da nedostatak kofeina može toliko smrdati dan. :unsure:
Pa ja sam kuč** koja sere protiv njezinog muža. A nisam srala, majke mi. Jesam u početku, kasnije sam prihvatila da je to tako kako je. No nakon tog bježanja i povratka nisam više mogla glumatati pa se to shvatilo da ja nikako ne mogu prihvatiti da ona svog muža voli i da su oni sretno zaljubljeni. Eto ne mogu.
Žuta, žao mi je što to sve prolaziš sama.
Da, nekad jednostavno ne možeš. Ja bih voljela da sam imala nekog iz obitelji da mogu doći požaliti se. Nisam.
Eh, okretanje glave na drugu stranu kad je nasilje u pitanju vjerojatno je jednako gadno kao i samo nasilje, ako ne i gore.
Korijeni toga su duboki (patrijarhalno društvo, jelte), jer najlakše je napraviti korektnu mrežnu stranicu https://mrosp.gov.hr/istaknute-teme/...ji-12046/12046, ali promijeniti sadržaj lubanje (ili nedostatak istog) je bitno teže.
Hvala Ina. Ja sam ok, ja nisam zlostavljana, sestrinski odnos sam presjekla zapravo vrlo brzo i lako, zapravo mi uopće ne fali.
Nije baš za pohvalu,no što je tu je.
Htjedoh samo reći puno je tokompleksnije , jedna budala može nekoliko generacija jako oštetiti i cijele obitelji uništiti.
Evo i psihijatrica slicno pise:
https://www.autograf.hr/brutalno-zlo...i-nasilni-cin/
Žuta, ti si pravi borac. :heart:
Ja sam pokupila šamar u srednjoj školi. Bio je jako otrežnjujući. Ali lako je u toj dobi krenut svojim putem. Čak mi se čini da je taj lik maštao o nekom filmskom životu, a u filmu čovjek vidi svakakvih scena. Gotovo romantican izraz naklonosti.
Sad sam se sjetila i one gluposti iz djetinjstva sto smo znali vikati - Tko se tuče, taj se voli.
Žuta, žao mi je zbog svega što si prošla.
Ne mislim sada konkretno na tebe, pišem iz iskustva koje imam s osobama u RL, to nije tako jednostavno i pravocrtno i ne može nikako biti “ja bih samo otišla”. Jer upravo to, ona koja bi samo otišla nikada, ali baš nikada se ne bi ni našla u takvoj situaciji jer ima ogromne senzore i otišla bi 5 minuta nakon prve situacije koja je samo za podignuti obrve “što je sad ovo bilo”.
Sjajna je knjiga “Žene koje previše vole”… kako sad da ovo napišem da ne zvuči krivo. Mislim, napadnite me slobodno ako zvuči krivo ;). Ali osoba (ne samo žena, nego to može biti i muškarac - u knjizi su dani i primjeri muškaraca koje zlostavljaju žene) koja je u vezi s nasilnikom ima čitav svoj sustav vrijednosti, navika, uvjerenja o sebi i slici sebe koje su je uopće dovele u situaciju da dugi vremenski period ostane u takvom odnosu… odnosu u kojem je zapravo na kraju ta osoba “skuhana žaba”. (Nadam se da ovo ne zvuči “sama si je kriva” jer ne pišem to). S druge strane, nasilnik nije nasilnik od prve minute, nego su to situacije “toplo-hladno”, “Dr jekyll and mr hyde”… gdje je “psihološki lako” objašnjiv fenomen kuhane žabe. Ne samo direktne same žrtve, nego i užeg/šireg kruga osoba.
Drugo… nasilnik nije nasilnik sam po sebi, to je uvijek i samo uvijek osoba s nekim psihološko-psihijatrijskim problemom, poremećajima ličnosti (npr. Narcisi) i sl. Većina nas vjerojatno ima mišljenje da osoba kojoj treba psihijatar “iz aviona izgleda kao osoba za psihijatra”, ali to baš nije tako… mnoge obitelji žive s nekim članom koji bi trebao prolaziti “psihoterapijiski ili psihijatrijski” tretman nekakve vrste, gdje nasilje nije samo ili isključi fizičko nasilje na relaciji partner-partnerica, već i roditelj-dijete ili dijete-roditelj i svi drugi mogući međuljudski odnosi u nekoj obiteljskoj ili sličnoj zajednici.
Vjerujem da moj post zvuči nenormalno… ali sve ove situacije tipa gdje je jako agresivni muškarac ovisnik jako izmlatio ženu su meni samo vrh sante leda, i rijetko kad itko u javnosti zagrebe kolika je zapravo ta gromada ispod površine psihologije svih nas, naših roditelja, pa i baka i djedova koji su nas doveli do toga da se zapravo tolerira sve što nije bacanje niz stepenice, a zapravo je nasilje… i da se tek kad se baci niz stepenice čudi “zašto nije otišla, ja bih otišla”… a nitko ne pita kako dođemo do toga da se skuhaju sve te žabe.