Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

Drage mame,
zanima me dali je koja od vas pročitala knjigu Dijete sjene, Pieter Frans Thomese? I dali ju koja od vas ima kod kuće da bi mi mogla posuditi ili prodati? Htjela bih ju pročitati a neznam di da ju nabavim.

Tvoja sjena, http://www.profil.hr/knjiga/dijete-sjene/3622/, evo ovdje mozes naruciti, jos imas mali popust. Ja ju nisam procitala, ali zato jesam par drugih koje su mm-u i meni bile od velike pomoci. Uglavnom pisane od zena koje su prosle isto. Pa ako te zanima mogu potraziti kako su prevedene na hrvatski. Pusa

Patrik hvala ti. Naravno da me zanimaju i druge knjige vezane uz tu temu. Bila bih ti zahvalna ako biš mi mogla dati kakav naslov. Neznam dali čitanje više pomaže ili odmaže ali svakako ponekad je dobro vidjeti da nisi jedini na svijetu i da je normalno to što osjećamo, i da nas netko razumije.

Upravo sam trazile te knjige na hrvatskom, i nisam niti jednu nasla. :( Ako ce ti ista pomoci, i ako baratas malo njemackim onda se mozes posluziti izvornom verzijom Wenn die Wiege leer bleibt od Sabine Rode i Fritz Roth, a druga je Gute Hoffnung jähes Ende od Hannah Lothrop...Kod nas zbilja ima jako puno knjiga na tu tematiku.Mm-u i meni je citanje jako pomoglo.Cak smo na sam dan izlaska iz bolnice narucili jednu knjigu i citali skoro svaki dan po dva sata. Moj muzic cim bi skuzio da sam tuzna samo pitao :"Hocemo citati malo?", ...iako smo se isplakali uz citanje, moram priznati da nam je jako puno pomoglo...Kao prvo, sto sam mu samo tako dopustala da bude blizu mene( na pocetku me tjelesni kontakt jako smetao),ususkani pod dekicom, a drugo, bilo je dobro procitati da nismo sami...da nismo jedini koji prozivljavaju taj pakao i sto je najvaznije, znati da ce nekada doci i kraj tom paklu, da cemo se moci opet smijati i biti sretni...
Zao mi je sto ti nisam mogla vise pomoci. Ali mozda neka druga mamica se javi i pomogne!Ima netko???

Nažalost njemačkim ne baratam nikako, engleski i talijanski dolazi u obzir. Ali u svakom slučaju hvala na informacijama. Probat ću naručit Dijete sjene, mislim da knjiga ne može biti loše napisana jer je isto tako pisana od roditelja koji su izgubili svoje dijete.

bok cure, neki dan sam započela pisati ovdje pa me sestre prekinule. Napsiala sam poduži tekst i onda se sve izbrisalo.
Ja sma i dalje na sv.Duhu evo, prošla su 2mj. sad sam 29+3 i ako Bog da dr nas želi s tranf gurati do 34. pa na carski.Imala sma inače 7transf , za 10 dana slijedi 8.
Primila sam 2 puta deksiće za pluća.Bebica je jako aktivna, iako sam primjetila da noću spava. :-)
Dr ne želi riskirati iza 33tj s transf (tako za sada planira) jer m,aternica raste a posteljica slabi pa može u toku transf doći do puknuća. tako da je bolje ići na carski a 34 tj je dobra granica.
Uskoro se bliži 2 godišnjica mojoj M i ne mogu na groblje, nesotaje mi jako...msilim na nju svaki dan. K mi je daleko, bila je ovdje 2 put, mm dođe svaku transf pa ga eto vidim barem svaka 2tj ali svi mi jako fale.

šaljem vam svima puno pozdrava i nadam se i dalje s dobrim vijestima. !:bye:

p.s. da, prije 7 dana , dakle sa 28+5 smo imali 1300-1400gr. :klap:

klarita želim ti puno sreće još ovo malo da izgurate ti i tvoja mrvica .
Biti će sve dobro draga, M.vas čuva i uskoro ćeš biti sa svojima doma i maziti svoju malu mrvicu.

ja sam krenula u novi postupak.. neizmjerno me strah , ali strah gubitka trudnoće.
jedino hvala dragom Bogu što me uputio kod doktora koji je predivan i koji je moja snaga.
ma biti će sve dobro ovaj put..

:-) Klarita i tikica sretno i drzite se.

samo sam malo svratila da pošaljem veliki topli :love2: svim mamama, i da vam kažem iako se baš ne javljam stalno mislim na sve vas!

klarita, optimistična, mačkulina i sve ostale trudnice šaljem vam puuuuuno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da sretno donesete svoje male srećice na ovaj svijet!
luna draga čestitam ti draga od srca! :zaljubljen:

svima velike puse! čuvajte mi se! :heart:

Drage cure!!!
Čitam vas već dugo vremena ali nikad nisam skupila snage da pišem. Isplakala sam se s vama, ali ste mi i pomogle. Kad mi je bilo najteže, kad me nitko nije razumio, niti mogao razumjeti, došla bi na ovu stranicu i našla utjehu.
Ja sam mama tri anđela!
Prvi put 2008. godine u 24.tj. trudnoće odjednom sam prestala osjećati pokrete djeteta, nažalost moj maleni je umro, uzrok infarkt posteljice. Nakon oporavka uradila sam obradu i navodno uzrok nije nađen, nego se jednostavno neke stvari dešavaju..Jako sam željela dijete, samo sam mislila o tome kad ću opet zatrudnit i čim sam dobila dozvolu nakon 4 mj. ostala sam trudna. Trudnoća, izuzev mučnina je tekla uredno, radila sam , bojala se jesam ali prošao je i taj 24. tj. odahnula..i onda iznenada u 28.tj.bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, završila u bolnici , upala u eklampsiju, razvio se Help sindrom, i opet moj mali anđeo je usnuo u majčinoj utrobi. Bila sam u teškom fizičkom i psihičkom stanju. Totalno uništena, tako smo muž i ja odlučili i preselili se, započeli život u novoj sredini, nadajući se da će sve biti bolje. Javila sam se hematologu na Rebro, on mi je uradio kompletnu obradu, testove koagulacije, punkciju koštane srži, biopsiju kosti..Postavljena mi dijagnoza trombofilija i esencijalna trombocitemija. Preporučen mi andol 100 do začeća a zatim niskomolekularni heparin. Nakon obrade i pauze od tri godine otišla sam u Petrovu kod prof. Đelmiša da vidim šta dalje, on mi je preporučio trudnoću. Nakon potvrđene trudnoće uveo mi je Duphaston i Clexan 0,6, redovito sam odlazila kod njega u Petrovu svaka 2, 3 tjedna. Od početka sam imala jakemučnine, bolove u trbuhu, primala infuzije bog dehidracije. Njega nije to ništa zabrinjavalo, svaki put bi rekao sve je to ok, očekivano.. U 19. tj. došla sam kod njega na kontrolu, poslao me na uzv u podrum. Dolje mi je doktor rekao da imam hematom i da mi je posteljica nisko ali na nalazu nije uopće spomenuo hematom. Pokazala sam nalaz prof, poslao me kući na mirovanje. Nakon 2 dana prokrvarila sam i otišla svom ginekologu, on me pogledao te zaključio da je hematom iscurio..Pri sljedećoj kontrolu, na uzv u Petrovoj sve uredno, uredne mjere bebice, prot

Jojjjj, klarita, super da nam se i ti ponekad javis.Jos malo! Jos samo malo i imat ces svoju bebicu u rukama!A to sto 20.05. ne mozes na groblje, znam da ti je jako tesko...pretpostavljam kako bi meni bilo :( Ali cim izidjes iz bolnice, cim se oporavis, moci ces upoznati svoju Mariju sa sekom ili bracom. Ona zna da nije sama, pa cak i ako si ti daleko od nje...Ona je u tvojim mislima, mislima tvoje obitelji, i nasim.
Evo pozivam sve nase mamice da na 20.05.zapale jednu svijecu, barem na kratko, za nasu malu Mariju!
Cuvaj se, draga i drzi! Pusa

Juče me nešto zezao komp pa nikako nisam mogla dovršit post.
Sa 21tj. sve uredno mjere bebice, nema hematoma, protoke nisu gledali. Nakon 10 dana išla sma kod soc. ginekologa, izmjeren mi povišen tlak, pozitivni proteini u urinu. Sutradan se javila u Petrovu, primila ma prof. Ivanišević, uvedena terapija za tlak. Radili uzv: ustanovljen zastoj u rastu, manjak plodne vode, protoci loši. Tlak se održavao do 150/100 , ja sam se dobro osjećala. Svako juutro bi u viziti pitala šta sada, kako, zašto. odgovor bi bio samo mirujte, nikad ništa konkretno. I nakon 7 dana ležanja u noći u 2 sata osjetim da moja malena više nije živa. Nisam nikog zvala nego sam do jutra plakala i molila da to nije istina...U viziti nisu mogli naći otkucaje , uradili su mi uzv, nažalost nije bilo više pomoći... Nakon 9 sati trudova , sa puna 24.tj rodila se moja malena. Bila je tako sićušna ali slatka, sklopljenih ručica,izgledala je kao da spava..
To je bilo prije mjesec dana..
Moja malena je sada anđeo a ja sama, izgubljena, pitam se kako , zašto, je li se moglo više učiniti, šta dalje...
Toliko sam vjerovala u uspjeh, toliko puta zamisljala njen prvi plač... a sada sam nigdje..
Kako nastaviti dalje , kome se obratiti u budućnosti, kako naći nekoga ko će se uistinu boriti da dočekam prvi plač...

Draga milena,
strašno mi je žao što ti se sve to izdešavalo (iako nisi napisala post do kraja, već je i ovako dovoljno tragično). Biti mama tri anđela i nastaviti sa životom to je ogromna hrabrost. Nadam se da ćeš dovršiti svoju priču tako da znamo što su ti dokroti rekli nakon zadnje trudnoće? Što misle o eventualnoj novoj trudnoći? Što ti misliš o tome? I kako se nosiš sa svime? Nevjerovatno je kroz što si sve morala prolaziti. Strašno mi je žao. Nadam se da ćeš jednoga dana i ti pronaci svoju sreću, koja naravno da neće umanjiti bol prema tvojim anđelima ali će upotpuniti prazninu u tvom srcu. Šaljem ti veliki zagrljaj :love2: . Drži se draga, i piši nam. Tu smo da te poslušamo.

draga Milena , tvoja priča je doista prestrašna.. jako mi je žao da si ovaj pakao morala proći čak tri puta..:cry:
skupi snage i budi ovdje s nama piši nam kako se osjećaš i možda će ti biti lakše bar malo..:love2:

Drage moje hvala vam puno!
Čitajući vaše postove vidjela sam da nisam sama u borbi i da većina priča uvijek ima sretan kraj.
To me tješi, gura me naprijed. Znam da će biti teško ali moramo se boriti, odustajanje nije rješenje.
Nadam se da ćemo svi jednog dana napisati sretnu priču ali znam da ćemo uvije na prvom mjestu biti mame anđela!!!
Grlim vas sve!!

Draga Milena uzasno je to sto ste dozivjeli,bol gubitka jednog djeteta me je dovela do ludila i mogu samo zamisliti kakva je vasa bol,ne znam zasto nam zivot priredjuje ovakve stvari ali nadam se da ce nam stigi nagrada za sve preziveno,drzi se draga :love2:

Klarita drago mi je sto napredujete i sto sve ide po planu,izdrzi draga jos malo :-*

Tikica puno srece u novom postupku i da ovaj bude dobitni zasluzila si

adal hvala ti.. ne moram vam ni pričati koliki me strah prati.. ali nekako kao da me neka nada gura dalje..
nešto mi daje snage..možda moji anđeli..

milena :( jako mi je zao :( tri anđela uh, ja to ne bi mogla izdrzat , vec sad ludim i ne vidim izlaz iz situacije :(



tikice sretno, znam da te strah , znam ,drzi se !!!

milena Bože jako mi je žao čitajući tvoju priču.Ali ui tvojim redovima iščitavam da si žena velike hrabrosti.:love2:

optrimistična- drago mi je zbog tebe i malenog.:klap:

tikica-sretno!

pozdrav svima.

Nitko nije svijestan koliko boli može izdržati...
Da sam prije 4 godine znala da ću i sada biti na istom mjestu, u istoj boli, u istoj situaciji vjerovatno ne bi nastavila živjeti..
Većina ljudi oko mene se čudi da već i ranije nisam odutala i da ću nastavit i dalje borit se. Kažu ne bi mogli podnijeti.. Lako je njima, svi imaju svoje dijete, imaju zašto živjeti a ja ,iako imam savršen brak , muža koji je samnom u svemu, ne mogu odustati, ne mogu se pomiriti s time da je gotovo, da nemam izlaza.
Mislim da nisam tako loša osoba i da patnja, trud i upornost moraju završiti nagradom.
Drage moje, ne dajte se, pokušajte se same dignuti, nemojte odustajati i gubiti vrijeme sažalijevajući se, naši anđeli će nam pomoći!
Ja sam prošli tjedan bila jako loše, uglavnom sam plakala i mislila na svoju malenu,uzimala sam sedative. Za vikend sam odlučila da se neću predati, krenut ću dalje, ispočetka, ma kako bilo teško. U tome imam potporu muža, brata i prijateljice, s njima sam podjelila sve, najprije se isplakala a onda im rekla svoju odluku za borbu. Sada se puno bolje osjećam, izašla sam iz stana među ljude. Počela sam planirati i o povratku na posao i vraćanju životu.
Moji anđeli bit će uvijek u mom srcu i mislima ali znam da moram dalje!!!

draga milena ima strašno puno snage u tebi.. ne znam zašto je to tako moralo biti..budi hrabra i dalje inspiracija si svima nama koje smo i prečesto htjele
pokleknuti, jer x puta nam se učinio naš križ pretežak ..tvoj je najteži a ti ga tako hrabro nosiš..hvala ti što postojiš uvijek ćeš mi biti u mislilma i znam da ćeš jednog dana biti nagrađena za sve boli jednom predivnom bebicom..

Ti si jedna toliko jaka zena da je mene stid kad citam tvoje rijeci zbog ove tuge sto mi srce razara a ja se s njom naucila nosit tek posle godine dana,a u tebi je toliko hrabrosti i zelje za dalje da nagrada mora doci.....i pisi nam jer nam tvoj hrabri stav daje vjetar u ledja...

Cure hvala vam!!
Sve smo mi posebne žene, mame anđela moraju biti posebne! Razumijemo se međusobno, razumijemo okolinu i ne očekujemo previše od okoline.
Mi smo te , jedine , koje najviše pate zbog gubitka, imaju najveću želju za djetešcetom, a stoga moraju imati najviše snage, odlučnosti, upornosti da bi postigle svoj cilj. Jer o nama najviše ovisi, ako se predamo, ako odustanemo, osuđene smo na samosažalijevanje cijeli život a ovako dok god postoji mogućnost i najmanja nada nemamo šta izgubiti nego samo nadati se boljim , sretnijim danima.
Vjerujte, iz osobnog iskustva znam, koliko su me drugi sažalijevali prvi put, pa drugi, treći, sve to trajalo je nekih mjesec dana, dok sam bila glupo je reći " tema za razgovor na kavi" a poslije toga , došla je nova priča i nikad me nitko, osim mojih najnajbližih nije pitao za moje anđelčiće, nitko nikad ni slučajno nije ničim pokazao da su postojali..
Nego sada kad kažem da ću neću odustati od borbe smatraju me ludom. Kažu toliko si patila cijelu trudnoću, povraćala, mirovala, pikala se svaki dan i vidiš ništa ti nije pomoglo. Nakon tri puta svako bi pametan odustao, pomiri se, postoji toliko ljudi bez djece...to su komentari od nekoliko ljudi, meni bliskih, mogla bi ih nazvati prijateljima..
Zato budite uporne, nedajte da vas išta odvrati od vašeg cilja jer jednog dana moramo uspjeti, mada mi već jesmo uspjele, nizašto ne bih mjenjala taj osjećaj malenog bića koje raste u meni, svaki njegov pokret koji sam osjetila, razmišljanja kako će izgledati, kako će plakati, mirisati...Meni su mojianđeli upotpunili život jer bez njih protekle godine ne bi imale smisla..

Draga milena, ja nemam rijeci...samo mogu potpisati postove drugih cura. Zbilja si jaka zena i majka. Nadam se da ce Bog uskoro dati zalijeciti tvoje rane, jer si stvarno to zasluzila...
A ono sto mene brine, je to da vidim da ipak nije istina kad ljudi kazu:"Iduci put mora biti dobro". Ne, ne mora, nazalost. I mislim da sam svakog dana to vise svjesna, jer nitko mi ne garantira da cu biti mama samo jednog andjela...al eto, ja tako razmisljam, jer nisam jaka kao ti :( divim se svakoj mami koja nakon gubitka moze biti optimisticna. Veliki zagrljaj i hvala ti sto si nam se javila. :*

Citam mileninu pricu i mislim si kako su svima nama zajednicka ta hrabrost i ta zelja koja gura zenu da ide dalje,dalje. Da sazna i pokusa opet. Sve mi bez obzira na ruzno iskustvo uvjek ponovo zelimo na isti put,nadamo se da ce biti lakse,jednostavnije. Skoro pa sadomazohisticki. To mogu jedino majke.
Pokusavati dok se ne uspije. I tragedija te ako se desi opet i opet samo osnazi u zelji umjesto obratno,da zelju ubije.
milena sretno. Saljem ti pozitivne energije. Ako zelis dijete- (rekao mi jedan doktor)nema druge pokusat i cetvrti put. Samo se nemoj fizicki mi primorci kazemo- rovinat. Unistit. Vidim da si u glavi ma hrabrica na pravom putu. drzi se!!!

da kazu " iduci put mora biti dobro " a ne mora :( događa se opet nazalost ...nekome i 3x :(
tako me strah ...

crvenkapica ne razmisljaj tako. Samo sama sebe tako bacas unazad. Moze se desiti svaki put ako cemo zapravo. Niko nikada ne garantira. Ali i svaki put su dobre sanse da sve bude ok. Spalit ces na mozak ako ostanes trudna i pocnes si misliti kako nece biti dobro,da ne govorim kako onda dijete trpi.

Slažem se sa Optimističnom. Ja sama sebi kažem da sam od 20-30 godine stalno bila trudna:-). Nekome za dvoje djece treba 9 mjeseci trudnoće, a nekome 9 godina trudnoća. Svi smo različiti. Mi smo, tj mm i ja bili uporni i uporni, plakali i veselili se, i uspjeli. Nadam se da ćete i sve vi koje još niste.

Klarita, Tikica, sretno do kraja :love:

Milena, prestrašno je izgubiti dijete, a ti si to proživjela 3 puta. Šaljem ti zagrljaje i nadu da ćemo uskoro roditi zdrave lijepe bebice :love2:

Svima veliki :naklon:
pratim Vas iz prikrajka!
Nevjerojatno koliko su velika srca mama :angel:.
Držite se jer poslije kiše dolazi sunce.:-D

Hvala na lijepim riječima, potpori...
Izgubiti dijete je sigurno najveća nevolja koja može nekog snaći u životu.. Uvijek kažem: bol i gubitak koju sam pretrpjela i koju ću osjećati cijeli život ne bi poželila ni najvećem neprijatelju!
Teško je, preteško, riječi ne mogu opisat bol ali mislim da se ne smijemo prepustiti, bez obzira na sve moramo misliti pozitivno. Bez nade u bolje život nema smisla.
Treba uvijek gledati naprijed ali i nikad ne zaboraviti šta se desilo u prošlosti.
Ja sam ovaj put stvarno bila uvjerena da će sve biti u redu i sada mi nije jasno kako se sve tako brzo izdešavalo. Nekad imam osjećaj kao da sam sanjala trudnoću, kao da sam proteklih 6 mjeseci spavala a onda se probudila u stvarnosti: nema bebice, nema isčekivanja, nema ništa osim problema, istih koji su bili i prije "sna". Možda mi to dođe jer nikad nisam imala priliku oprostiti se sa svojim anđelima. Nijednom mi nisu dali, mada sam tražila, da ih dodirnem, pogledam malo duže, oprostim se s njima..
Iako sam bila uvijerena u uspjeh, strah je uvijek bio prisutan, nije bilo noći kad ne bih molila: Bože čuvaj je, daj da bude sve u redu..
Nakon gubitka bila sam jako razočarana, izgubila sam vjeru u Boga, ljude. Nabrajala sam kako netko može dobit dijete jednostavno a i ne želi ga,trudnoća prođe jednostavno, bezo, bez problema... Pitala sam se šta sam u životu učinila da me Bog toliko kažnjava.Kao što beti kaže već 4 godine sam trudna a još uvijek nemam djeteta. Sad, nakon mjesec dana vidim da moram dalje, plač, samosažalijevanje ništa mi ne pomažu nego guraju još dublje u očaj , nastaje začarani krug... Da bi nastavila borbu, trebat će mi puno snage a to nju mogu crpiti samo uz veliku vjeru i nadu da će sve biti dobro.
Mislim da tako moramo sve misliti, teško jest, ali same se moramo ohrabrivati, gurati se dalje. Drugi mogu pomoći ali mi smo tu glavne, moramo biti hrabre.
Stalno to sebi ponavljajte i pokušajte misliti pozitivno.
Mene je juče i muž ohrabrio. Bili smo kod ginekologa po uputnicu za kontrolu u Petrovoj i vozimo se natrag kući a on kaže: ljubavi mi još uvijek stignemo imati troje djece,tebi je sad 30 , iduće godine ćeš rodit pa sa 35 pa u 40oj jedno malo.. Najprije me začudila njegova izjava ali kad sam kasnije razmislila, razveselila sam se ako on ima vjere u mene, u nas, u našu sreću , ljubavi i snage moramo uspjeti!

Strašno je ovo šta si napisala, da ti nisu dali ni da vidiš bebice. Ja sam (uz puuuno moljakanja, kao da na to nemam pravo) uspjela biti na par minuta pored mog mišića, dodirnuti ga po obrazima i diviti se njegovoj ljepoti. Imam i njegovu slikicu poslikanu na dan sahrane i ona me drži u najtežim danima kad se bojim da s vremenom ne zaboravim kako je izgledao. Strašno je što se u najtežim trenucima života moramo boriti u bolnici da bi vidjeli svoje dijete. Tko su oni da odlučuju o tome???!!! To me strašno ljuti.
A tebi milena, želim ti troje zdrave djece koje ćeš cijeli život moći grliti i maziti. :love2:

Mene je juče i muž ohrabrio. Bili smo kod ginekologa po uputnicu za kontrolu u Petrovoj i vozimo se natrag kući a on kaže: ljubavi mi još uvijek stignemo imati troje djece,tebi je sad 30 , iduće godine ćeš rodit pa sa 35 pa u 40oj jedno malo.. Najprije me začudila njegova izjava ali kad sam kasnije razmislila, razveselila sam se ako on ima vjere u mene, u nas, u našu sreću , ljubavi i snage moramo uspjeti![/QUOTE]

:klap::klap:

evo i mene nakon nekog vremena,nisam sve procitala,ali i prvih par stranica me jako raztuzilo jer vidim ima novih mama andjela.Saljem vam svima veliki zagrljaj,eto za nove mame koje me neznaju,postala sam mama andjela prije skoro sest godina,bilo je svega..dobila sam karcinom na stitnjaci radi ogromnog stresa,zavrsila na psihijatriji,ugl dno dna! Eto ono bitnije sto sam htjela napisat je da sam slucajno lani ugledala plus i da je to dokazana trudnoca,bilo mi je grozno ali zelja za bebom jaca,teska trudnoca,strah ogroman,dodatno teze jer nemam stitnjacu,jer se nisam kontrolirala hormone,mislim da i ne nabrajam,izdrzala sam sve i evo nakon dugo vremena osjecam se dobro i ispunjeno, jer rodio se moj Neo 10.02. carskim rezom. Postoje jos uvijek trenuci koji me rasplacu,isto ko i sada kad procitam postove kao sto je napisala Patik i sl. jos uvijek ima trenutaka kada se vracam ali je sve lakse i sve ste vi drage moje koje ste me tjesile bile u pravu,kad dobijes svoju bebu zivu i zdravu zivot dobiva smisao,mali je caki i sve je sad na svojem mjestu..BUDITE HRABRE jer cijeli zivot je rizik ,a prekratko traje ,volim vas sve i pozdravljam,pusa svima!!

Stafi, pusa tebi i bebaču :heart:

tikica ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ do neba¨!
klarita :love2:

milena neznam sta da ti pametno napisem, citajuci tvoje postove suze su mi se slivale niz lice. koliko god iz njih citam tvoju tugu , toliko i snagu jedne majke u borbi za bebu, jedne najbrabrije zene...... bitno je da ne odustajete. nikad!!
znam da ti se sada, to mozda cini daleko,i meni je tako bilo samoj,ali ce doci dan kada ces doci kuci sa svojom mirisljavom strucom!
i meni su znali govoriti, nakon tri izgubljene trudnoce, da nije smak svita ako nemamo djece, da nismo jedini takav par..... ali meni je to bilo jedenostavno nezamislivo!! pet dugih godina sam sanjala palc diteta, miris, osmjeh........ i moj san se ostvario.... samo hrabro naprid

optimisticna pusa tebi i decku!

svim dragim mamama saljem brdooo vrucih pojubaca iz Splita

Draga bambus, tvoja ustrajnost i priča koja završava sretno trebaju biti svima nama poticaj da nastavimo dalje. Odustati znači izgubiti svaku nadu u uspjeh a to nikako ne želim. Dok ima mogućnosti i života u meni ja ću se boriti i čekati dan kada ću zagrliti svoje maleno!!

:heart::heart::heart::heart:
Svima Vama

@stafi, uvijek mi je drago procitati kada jedna mama Andjela dodje sa dobrim vijestima. A bolja vijest od te da vec drzis svoju strucu u rukama ne moze biti bolja. Na dan rodjena tvog deckica, smo mi sahranili naseg Patricka :( Jedva cekam kad ce se neke stvari u nasem zivotu malo slegnuti i doci na svoje, pa da i mastanje o novoj trudnoci nadje svoje mjesto...Za sada je to samo jedna velika daleka zelja...Svi kazu osjetit ces kad budes spremna...a ja se bojim da ce ta moja "spremnost" ipak dosta vremena trebati :/

Drage mamice, saljem vam puno pusa i nadam se da vi malo bolje podnosite ove tmurne i promjenjive dane :*