Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

Citiraj:

---

ne moram vam pričati koliko me strah.

---

Nazalost, ne moras...jako dobro te razumijem!Ti si svoje andjele pustila desetak dana prije mene, i pri samoj pomisli kako bih se sada osjecala da znam da u trbuhu imam nesto, mislim da bih izludila! Ali bolje da ti ne pisem o tome, to nije sada tema za tebe ;) Moram ti samo reci da ti se divim, jer si uspjela krenuti dalje!

Citiraj:

---

BOze ostavi mi bar jednu...

---

Evo i ja cu ga moliti za vas,draga Tikice! Da vas ne rastavi i ovaj put! Mozda je ovaj put i bolje bez euforije, samo polako iz dana u dan...Velika pusa

tikice saljem ti ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~ :love2:

patik_moj hvala ti..:heart:

i tebi bigbigmam..:heart:

nekako sam se ogradila od razmišljanja što mi je u stomaku. sve nekako odsutno , baš pravi obrambeni mehanizam.
mislim da neću srce uvući u ovu priču dok ne budem dobrano debela i osjetila bebicu, ako Bog da..

Tikice, nadam se da ćeš ipak uživati u trudnoći. Ajde nek ti uspije pa ćeš mi ti biti ogledni primjerak :heart:
Patik, evo danas je točno 3 mjeseca. Neki dani su mi lakši neki teži, ali još uvijek čekam dan bez suza. Šaljem :kiss:

ma cure evo ja probijam led.. ostajem trudna i onda sve krećete poslije mene u nove pobjede.
treba dignut glavu visoko biti hrabra majka to bi i naši anđeli voljeli..
ja sam zapravo shvatila da sam ovako mirna jer znam da su moji anđeli samnom daju mi snage i kazuju mi stalno da će sve biti dobro..

Tikice,molimo se iz sve snage da sve bude dobro.Odlicno znam o cemu pricas kad pominjes kako ti funkcionise odbrambeni mehanizam jer sam ja tako prosla kroz cele dve trudnoce da bih se tek pred porodjaj osvestila.

lunice puno ti hvala što si mi to rekla , sad mi je lakše već sam mislila da samnom nešto nije u redu.
ali mislim da ima nešto i u tome da mi moji anđeli daju mir.

tikica~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ bravo na smirenosti.

ja da se javim kratko,neki me prate na face. uglavnom naša zadnja transf je zakazana za 5.o6. (9 po redu, dr rekord i najteži njihov slučaj). Ako dobro prođe porod se planira 10-14 dana poslije.Vjerojatno carski. bebica bi se rodila u 35tj, malo nedonošće i čeka nas odjel intenzivne. Pa nema veze, neka oni učine sve što mogu samo da mi nakon toga dođemo doma živi i zdravi.
danas smo 31+5 i težimo 2kg....!!!!::-D

dosta sam se raspitala što nas čeka nakon rođenja, povukla veze pa ćemo vijdeti. Nažalost u svemu trebaju veze. Čekam da prođe ta zadnja tranf pa ću polako u odbrojavnje.Držite nam fige i pomolite se za nas...:bye:

klarita baš sam pitala za tebe neki dan..
izdrži još tu jednu transf. i evo tvoje bebice.
ma biti će to sve ok , a bebica je već prava 2kg!:-)
jedva čekam da nam javiš da si rodila!
sretno draga još ovo malo ~~~~~~~~~~~~~~~~

klarita, sa 35 tjedana uglavnom ne treba intenzivna. Samo malo više pažnje. To je dovoljno tjedana da bebi budu razvijeni svi sustavi. Zadnja 4 tjedna trudnoće su samo za debljanje bebe. To priroda daje sigurnost novorođenčetu.

Pitaj neonatologa, vjerujem da će ti isto reći. Čekam s tobom sretan događaj.:love2:

betida, raspitala sam se...dobra prijatečjica je neonatolog u petrovoj a ivdje sam pitala. terbat će inkubator prvih nekoliko dana i ako diše samostalno.Sve zbog situacije s anemijom.Pratit će se krvna slika i kad počne opadati HGb ide posttrasnfuzija , dakle jedna dio krvi (20ml) izvade i daju čistu krv da isperu antitijela koja su u sustavu sada i razbijaju eritorcite.E sad, koliko će takvih transf biti to se ne zna. Meni je važno da nema drugih oštećenja. krvarenja mozga.....za transf je lako poslije obaviti, ove sad transf koje mi obavljaju su 1000puta rizičnije i za mene i bebu.
Hvala.

klarita, molit cemo, nadam se da ce sve biti dobro

Evo samo da "prijavim" jedan tuzan pocetak dana. Pocelo je sa pjesmom iz latikinog potpisa, a onda nastavilo bez razloga...samo suze, suze i suze...Da bih dosla malo sebi izidjem van, setam jedno sat vremena i kroz tu setnju razmisljam, kako sam se u biti promijenila...kako me prije samo setnja kroz tu sumu mogla oraspoloziti i napuniti pozitivnom energijom...a sada-jedno veliko NISTA! Onda razmisljam o vama, razmisljam o mamama koje su vec godinama mame Andjela i pomislim:"Za par godina bit cu opet na istom mjestu kao i sada. Bit cu jos uvijek prazna i sjetna. I tada ce mi moj Andjeo faliti." Evo drage moje, za par dana ce biti cetiri mjeseca da moj Patrick nije tu...jako mi fali.Tako bih rado setala s njim, budila se uz njeg, kupala ga.Ucinila bih sve da ucinim njega i njegovog tatu najsretnijim muskarcima na svijetu. A ovako...njega ne mogu, jer nije tu, a mm-a isto ne, jer nisam vise ona stara. Sa svojih 25 se osjecam trulo, staro i raspuklo...Osjecam da dani prolaze, a motivacije nemam nizasto. Toliko je pritiska iz normalnog svijeta, a ja se ne pokrecem... predosjecam da ce ovo biti jos jedan tezak dan.Nadam se barem da ste mi vi dobro i da uzivate u suncanim danima.Kod mene je opet tmurno, ruzno, bas za uzgajati depresiju, dusu dalo. Ajd pusa vam

Draga Patrik, strašno mi je žao da se tako osjećaš ali te potpuno razumijem. Razumijem svaku tvoju napisanu riječ, svaki tvoj osjećaj jer i ja prolazim kroz istu tu fazu. Htjela bih ti dati kakav pametan savjet, kakvu pozitivnu riječ ili misao ali nemam ništa od toga. Umjesto toga šaljem ti puno pusica i moje suosjećanje.
Ja sam u fazi kada se pokušavam zaposliti što više, kopam, sadim, farbam, sve samo da što manje vremena imam za razmišljanje i plakanje. Naravno da se ne mogu stalno držati zaposlena pa se uvijek nađe vrijeme kada ispustim koju suzicu za mog anđela. Eto, upravo je jedna krenula.
Draga Patrik nadam se da će ubrzo tvoju prazninu u srcu upotpuniti sreća kad budeš grlila svoju bebu a Patrik će uvijek imati posebno mjesto u tvom srcu.

Tvoja sjena, hvala ti na rijecima podrske i razumjevanja...Evo upravo sam isla sa muzicem na rucak i tako mi ga je zao vidjeti u kojem je stresu. Nije ni on vise sto je bio. Tako bih mu rado pomogla, ali ne znam kako, osim saslusati i pokusati utjesiti. Ali otkako se ovo nama dogodilo, bojim se vise nekom i savjet dati, jer imam osjecaj da pojma nemam i da bih prvo sebi trebala znati pomoci. Al dobro, evo sada odoh nesto za fax raditi, pa cu se i ja sada pocetkom sestog mjeseca dati u farbanje nase spavace sobe. Zelim ju malo osvjeziti i unijeti u nju romantiku kojom je nekad bljestala ;)
Pusa

klarita ti si majka hrabrost, izdrži još malo!!!!
mackulina, ne brini,bit će sve ok
tikice za tvoje mrvice:love2:
Patik, tvoja sjena znam kako se osjećate, veeliki zagrljaj i pusa.
Ja se sutra vraćam na posao, znam bit će teško..sreća pa odma slijedi vikend.
Jutros sam bila na misi, bilo je toliko dječice. Stalno sam ih gledala. Neki su se stalno vrtili, šaputali međusobno. Osjetila sam takvu potrebu da zagrlim nekoga, osobito jednu malu plavu curicu, plavih očiju u ljubičastoj haljinici...Zamišljam sreću toga dana kad dođem ponosna sa mužem i djetešcetom u crkvu, znam da će doći. Bože i anđeli moji pomozite, jer vaša mamica treba zagrljaj, osmjeh, nekoga ko će je noćima buditi..

Draga Milena, iz sveg srca zelim da sto prije poneses svoju bebicu, prvo na krstenje, a zatim da trckara okolo kao i sva ostala djecica. I da vas dvoje pucate od ponosa, jer je to JEDINO sto ste poslije ovoliko patnje zasluzili! Jel smijem pitati, kako ste sada? Jeste odlucili praviti pauzu ili idete hrabro dalje?Naravno ne moras odgovoriti, ako ne zelis! Grlim te puno i drzi se :*

jutro svima..
jučer je malo prerano rodila moja prijateljica blizance..dobila sam slikice njihove u inkubatorima..preslatki su..takvi bi bili i moji za dva mjeseca , ali ih nema..
plačem cijelo vrijeme.. osjećam da ni ovo neće uspjeti a opet ne boli me duša toliko zbog neuspjeha koliko zbog mojih anđela kojih nema..
ne mogu prestati plakati...ipak nisam toliko hrabra:cry::cry:

Citiraj:

---

milena prvotno napisa

klarita ti si majka hrabrost, izdrži još malo!!!!
mackulina, ne brini,bit će sve ok
tikice za tvoje mrvice:love2:
Patik, tvoja sjena znam kako se osjećate, veeliki zagrljaj i pusa.
Ja se sutra vraćam na posao, znam bit će teško..sreća pa odma slijedi vikend.
Jutros sam bila na misi, bilo je toliko dječice. Stalno sam ih gledala. Neki su se stalno vrtili, šaputali međusobno. Osjetila sam takvu potrebu da zagrlim nekoga, osobito jednu malu plavu curicu, plavih očiju u ljubičastoj haljinici...Zamišljam sreću toga dana kad dođem ponosna sa mužem i djetešcetom u crkvu, znam da će doći. Bože i anđeli moji pomozite, jer vaša mamica treba zagrljaj, osmjeh, nekoga ko će je noćima buditi..

---

milena... moram priznati da si ti i roza groza u mojim očima heroine ovog topica.. roditi 3 anđela u 3 trudnoće ( u drugom tromjesječju) i biti tako pozitivna za mene je velika hrabrost koja graniči za čudom..
Ja sam se raspukla nakon prvog gubitka u trećemtromjesječju a ti i dalje guraš naprijed... i tako gledaš okolnu djecu i maštaš o svom..
svaka ti čast.. meneje sve toga bilo strah... bilo me strah pozitivno pomisliti da se ne ufuram previše, da me realnost ne prizemlji....

Milena, od sveg srca svim mamama a i tebi želim da četvrta trudnoća bude rođenjem ŽIVOG i zdravog djeteta....

Citam vas redovito ali tlaka je tipkat na ovom mom cudu. Tikica i klarita iscekujem novosti od vas!!!!!!! I zelim vam puno srece!!!!!!!!!!

Evo nemam vam sto pisati danas mi je 6dan nemam nikakvih simptoma, malo me to rastuzuje, ali valjda bude..
Ne gubim jos nadu i snažno se molim dan i noć..

tikice sretno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Klarita, sretno sutra tebi i tvojoj princezici!!
Tikice, kako se osjecas? Jesi uspjela malo preko vikenda skrenuti misli?

Mm i ja smo sinoc napokon skupili snage i spremili Patrickova kolica, maxi cosi i nosilicu. Kako smo do sada bili jako neodlucni sto, kada i kako dalje, sve smo ostavljali onako kako je bilo prije nego smo otisli u bolnicu. Sada kad smo sigurni da se na taj korak necemo zuriti, spremili smo par stvari. Ja sam bila i za to da mu skinem posteljinicu sa kreveta, operem i spremim, ali tati je to tesko palo, pa smo odlucili ostaviti onako kako je. Poceli smo mu praviti album koji sam jos dobila za vrijeme trudnoce, gdje mozemo sve upisivati do njegove prve godine zivota, koliki je, kad je prohodao i tako. Mi cemo ga ispuniti slikama koje imamo od njega, otiscima stopala i rukica, raznima kartama i pjesmicama koje smo dobili od prijatelja. Planiramo uzeti i jednu lijepu drvenu kutiju i spremiti stvari koje nas podsjecaju na njeg i ona ce naci svoje mjesto u nasem dnevnom boravku. Eto, tako se nas dvoje borimo sa nasom boli.
Drage mamice, ne znam kako je vama, ali ja osjecam da to dijete nikada necu prezaliti...ja bih sve dala da dobijem svog Patricka nazad. Pomisao na neko drugo dijete, ne budi u meni nista posebno. I mislim dok je tako, bolje ostati ovdje gdje jesam, dok ne sredim svoje emocije i ne ozdravim.
Saljem vam puno poljubaca i zelim jedan lijepi dan!

joj Patik moj.. suze mi teku non stop.. jutros sam se probudila i osjećaj da nisam uspjela me obuzeo.. snažno sam se počela moliti Bogu samo da me ne napušta, da mi ostavi bar jednu srećicu. ali nisam uspjela naći utjehu..nego sam potražila moja dva para čarapica i izljubila ih.. i ja nekako mislim da mi nikad nitko neće zamijeniti moje blizance..
sad dođem tu i čitam tvoj post, duša mi se kida, prekrasan je način na koji čuvate uspomenu, Patrika nikad nitko neće zamijeniti u tvom srcu , možda jednog dana jedna bebia bude ublažila bol i donijela neku novu radost ali Patrik ostaje uvijek i zauvijek na posebnom mjestu u tvom srcu.

Joj, tikice, nemoj plakati, evo jedan :-*
Ne znam sto da ti napisem...Sigurna sam da ti sada duplo intenzivnije prolazis kroz sve to, jer si opet probudila nadu i stare uspomene...Ljube moja, drzi se samo, ako ne upali ovaj put, upalit ce drugi, nikada ne znamo sto nas na kraju ceka,koja nagrada. Znam da ce tebi zvucati okrutno ove moje rijeci, ali ja sam od Patrickove smrti teski pesimist, pa se uvijek pripremim na ono najgore i tesko mi je pisati bit ce dobro, bit ce dobro, kad znam da bez truda vrijeme ne lijeci rane. Ispricat cu ti jednu pricu koju sam cula od jedne svoje poznanice...U jednoj mladoj obitelji je vladala sreca i blagoslov. Imali su kcerkicu koja je uljepsavala njihov zivot i bila kao mali andjeo. Kazu svi koji su poznavali to dijete, da je zracila necim posebnim. Bila jako mila i draga, dok se jednog dana nije razbolila. Nakon par dana pala je u komu, i u njoj provela prilicno drugo vremena. Njena majka je uplakana danonocno bdila pored njenog bolnickog kreveta i molila Boga da ju ozdravi, Boze samo ju ozdravi, nista mi vise ne treba. Nakon molitve i molitve upucene Bogu, Bog je uslisao molitvu mlade majke. Malecka se probudila iz kome i vratila srecu svojoj obitelji. Ali ne zadugo...Kao tinejdzerka upala je u krugove droge, loseg drustva i sve sto uz to ide. Odnos sa roditeljima se drasticno promijenio i ona nije htjela cuti za njih, radila im je toliko zla...Njena majka i dan danas zna reci, Boze da si ju barem uzeo dok je bila tako cisto, nevino stvorenje...Jer to je upravo ono sto Bog od nas treba-nase Andjele.
Meni je ova prica jako pomogla, da stvarno pocnem moliti iz srca i reci Boze, tu sam, daj mi Kriz koji zelis, velicine koju mogu trpiti moja ledja i daj da ga nosim ponosno, a ti me zato nagradi onako kako mislis da trebas. Ucini ono sto mislis da je dostojno mene i moje osobnosti. I ne molim vise, Boze, daj mi ovo daj ono, nego ucini onako kako je najbolje za mene, mog muza i moju obitelj i sve one koje volim. Tako i ti pokusaj i sigurna sam da ce ti biti lakse...da ces uvijek lakse naci motivaciju za dalje, jer znas da se sve dogadja sa nekim razlogom.
Draga tiki, nadam se da te moje rijeci nisu povrijedile...zelim ti od srca brdo hrabrosti i snage!Cuvaj se.. :*

hvala ti draga puno na svim ovim riječima, znam i ja da mi nismo krojači svoje sudbine jer nikada mi ništa u životu nije bilo kako sam htjela i planirala Bog me uvijek odveo na neki svoj put i taj se put pokazao najbolji za mene.. samo ponekad bude baš teško..ali izvući ću se ja kako god ova priča završila..

Drage moje,citam vas ali ne stizem ni rec napisati ovih nekoliko dana.Malo smo bolesljivi,malo nervozni,slabo spavamo i onda mama iskoristi svaki slobodan trenutak da bar malo odmori kako bi imala snage za dva pisulinca.
Draga moja Patik,nikada neces zaboraviti svoje cedo ali veruj mi da ces dete koje rodis posle Patrika voleti istom jacinom i da ces njemu dati svu ljubav koju imas u sebi.I ja sam csto mislila o tome pa cak i dok sam bila trudna sa starijim sinom cinilo mi se da tu bebu necu moci da zavolim kao svoju andjelicu,da nikada necu biti srecna sa njim kao sto bih bila sa prvim detetom i jos mnogo toga zbog cega me je kasnije grizla savest.Osecam udarce bebe i mislim kako sam im se u prvoj trudnoci radovala i uzivala u tome a tad skoro nista.To je onaj odbrambeni mehanizam o kome prica Tikica.Slicno se desavalo i u ovoj trudnoci,mislila sam da ovu bebu necu moci da volim kao starijeg sina ali priroda je sve to tako udesila da svako dete u majcinom srcu ima svoje posebno mesto jer majcino srce je veliko i ima ga za svu njenu decu.
Pisala sam o tome da tek sada vidim da je Bog iz odredjenog razloga uzeo moju bebu,da mi je dao taj krst da nosim ali mi je i pomogao da podnesem njegovu tezinu i sada nagradio sa dvoje zive i zdrave dece.Tako ja sad sve to vidim i mnogo sam mirnija ali ipak tuga za detetom koje nikad nisam uzela u ruke,koje nisam podojila,koje nisam prigrlila i ljubila ostace vecno u meni.
Tikice,ne znam kao mozemo da ti olaksamo ove dane iscekivanja ali znaj da smo tu uz tebe.Budi jaka i hrabra.Kazu da je uspeh ako padnes devet a ustanes deset puta.Nemoj razmisljati unapred sta ce biti i kako ces podneti neuspeh jer time samo jos vise stetis sebi.Zamisli ako si trudna koliko ces strepeti do prvog pregleda pa do svakog narednog pregleda i analize.Treba ti snaga i zato skupi snagu koja ti treba na putu ka svom cilju.Obrisi suze,grlim te i molim se za tebe.

Draga luna, samo ti skupljaj snagu za svoje decke, oni te sada najvise trebaju.
Tako se i ja bojim, da stvarno nikada vise necu uzivati u trudnoci kao u ovoj prvoj, da nikada necu moci uspostaviti vezu sa bebom, kao sto sam s njim. Nekad pomislim, pa ne zelim bebu...hocu njega...drage moje, nemogu vam opisati koliko mi fali. Danas su tocno cetiri mjeseca i ja imam osjecaj da se nista nije promijenilo. Svima nam jako fali. Mama od mm-a je jucer navratila nakratko i otisla u njegovu sobicu, i plakala...kad gleda njegove slike uvijek mu tepa i govori:"dusa bakina", a mene srce boli jer znam koliko bi ga volila i pazila da je tu. Tesko je, jako je tesko...nekad pomislim da bih bila najsretnija da nikada vise ne rodim, da zivim sa uspomenom u srcu...jer se tako nikada necemo razdvojiti. A opet znam da su to gluposti, i da cu jednom morati krenuti dalje. :(
Cini mi se da ce ovo biti jos jedan tmuran dan :( vama zelim da je barem malo bolje nego meni!Pusa

Patik pa ti se nikada nećeš ni morati odvojiti od Patrika on je dio tvog srca dok god si živa.
ići dalje neće značiti zaboraviti Patrika.
ja sam jučer oplakala dušu i znam točno znam u srcu da ovo nije uspjelo .
danas sam čak i mirnija jer znam..ne trebaju mi ni testovi na trudnoću ni beta.
a stvar je u tome da sam jučer dok sam plakala u biti shvatila da uopće ne plačem zbog ovog neuspjelog pokušaja već
da plačem za mojim blizancima, plačem jer sam mislila da će mi ih ovo vratiti..

Joj, tiki, ne gubi nadu...znam da je tesko, ali imamo jos tjedan dana fore za moliti ;) izgleda neki losi dani su tu...uzas...Nadajmo se boljem, cuvaj mi se!Pusa

Draga tikica strašno mi je žao. Majčini instinkti su jaki ali ja se ipak nadam da ovog puta griješiš i da je to strah od neuspjeha što progovara iz tebe a ne instinkt. U svakom slučaju želim ti puno sreće.

Danas je mom anđelu 3 mjeseca. Srce me boli sada kao i onda. Ovi su mi dani užasno teški, ponovno sam počela plakati svaki dan. Svugdje oko mene male bebe, stalno su mi u glavi, stalno razmišljam što bi sada radila da je ovdje i razmišljam o svemu što s njim nisam ni neću proživjet.
Ponekad poželim maknuti se s ovog foruma kad pročitam komentare tipa 'bog je tako htio', 'tako je moralo biti', 'bog mi je dao taj križ da nosim'. Možda to nekim mamama pomaže, ne ulazim u to, ali mene to strašno ljuti. Zašto bi itko uzeo moje dijete, a uz to da ga još i veličam??? Mog anđela više nema iz kojekakvih nepoznatih medicinskih razloga, nešto s mojim tijelom nije kako treba i nadam se da ću shvatiti u čemu je problem. Oprostite cure što se malo ispucavam, nisam htjela nikoga uvrijediti. Strašno mi je teško, a nitko me više ne razumije. Svi misle da sam to prebrodila jer im izvana ne djelujem depresivno, a mislim da je većina na to već polako i zaboravila. I to mi je užasna spoznaja, jer ne želim da se moj anđeo zaboravi, ja znam da ja neću, ali htjela bih da ostavi trag na ovom svijetu ne samo u mom srcu već i u srcu svih onih koji bi ga obožavali da je ostao ovdje s nama.

Citiraj:

---

Ponekad poželim maknuti se s ovog foruma kad pročitam komentare tipa 'bog je tako htio', 'tako je moralo biti', 'bog mi je dao taj križ da nosim'. Možda to nekim mamama pomaže, ne ulazim u to, ali mene to strašno ljuti. Zašto bi itko uzeo moje dijete, a uz to da ga još i veličam???

---

Tvoja sjena, nitko ti nece nista zamjeriti, jer je 95% mama andjela barem jednom ako ne napisala, pomislila ovako. Mozda kad saznas razlog zasto se sve desilo, mozda ces se uspjeti smiriti i misliti pozitivno. Jel i ti brojis svaki 5. u mjesecu? Uvijek mislim da ce iduci mjesec biti bolje, jer je kao mjesec dana proslo, a opet kad dodje taj dan, ja sam grozno. I ja puno puta mislim kako bi bilo da je tu, da se nas dvoje igramo s njim, da se budim zbog njeg, al eto...nece nikada biti tako kako ja zamisljam, pa bolje ne razmisljati o tome...A ako ti se place, placi...nekad mislim da je i meni bilo bolje da sam ostala jedno pola godine, plakala i zatvorila se u svoja cetiri zida, a ne tako svjeze izisla medju ljude, na fax, zatrpala se novim problemima i sada lagano pokazujem simptome anksioznosti, jer ne dopustam svom bolu da ispliva, borim se s njim i ocekujem od sebe savrsenstvo, kao u svemu tako i u ovom. Al eto, bit ce bolje valjda...Pusa

Hvala ti Patrik :kiss: Ponekad je jednostavno sve to preteško!

klarita sretno vam danas,da i ta tranf.prodje kao i ostale i da uskoro bebicu primis u narucje :-)
tikice strah ce biti prisutan sve dok ne prodju kriticni tjedni ali moras vjerovati da ce sve biti uredu ovaj put jer ce biti,to sto nemas simptoma ne mora nista znaciti nisam ih ni ja imala i jako puno je trudnica koje ih nikad i nemaju,misli pozitivno i ako mozes zaokupiraj se necim lijepim dok cekas betu jer ti sad treba mir a ne stres,citaj knjigu,setaj,strikaj nesta,makni se od stresnih situacija...molit cemo za tebe i slati pozitivne ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~za uspjeh
patikdraga sve je to proces tugovanja,neko tuguje na jedan neko na drugi nacin,ali nam je svima potrebno nase vrijeme za bol i tugu,sto vise pricas o bebici i prozivljavas sve to brze ce bol postajati podnosljivija i polako ce je zamjeniti zelja za bebicom,za sve treba vremena,pa ga daj sebi ne zuri vec tuguj na svoj nacin samo tako ces moci krenuti dalje...
optimisticna,latika kako ste nam vi,kako bebice napreduju :-)
mackulina draga jos malo izdrzi,ti to mozes i onda sljedi nagrada za sav strah :-)
drage moje svima puno zagrljaja i :-*

tvoja sjena :love2:
eto i posle godinu i 4 mjeeseca bol je tu ali je promjenila oblik i tezinu,jos uvijek bude posebno tesko na godisnjicama ali laganim koracima ide na bolje,vec radimo na bebici i nije me strah samo zelim da se primi da ugledam plus jer smo sa svakim pokusajem blize cilju,sad vam zvuci nevjerovatno svaka pomisao na drugo djete ali doci ce i to samo lagano,nekome treba mjesec,nekom dva,nekom godina,nekom tri ali sve cemo u jednom momentu u svom zivotu prihvatiti svoje breme zivota i krenuti dalje jace i ponosnije jer mi smo mame andjela,i nikad vise necemo biti same jer oni su tu uz nas izele da im mame budu sretne a ne tuzne....

Svi ste mi danas:-( mada nisam nija ništa bolje. Samo sam htjela reći da se divim na snagi ovi mama da idu dalje.

marija,patrik,tvoja sijena, tikica šaljem vam veliki zagrljaj , drzi te se curke:love2:
adal tebe skicam nekad na odbrojavanjima i iscekujem tvoj +, nadam se da ce uskoro~~~~~~~~~~~~~~
mi smo dobro, za 10 dana smo na pola trudnoće...kod mene ce pravi strahovi tek poceti , jer sam ja blizance izgubila u 27 tt....uh vec znam da cu morati na apaurine, ali uzdamo se mi u Boga i vjerujemo da ce ovaj put bit sve ok...
cure moje nama netko sa grobnice ukrao veliku pletenu korpu u kojoj je bilo posadjeno cvijece, ma uzas, kakvi sve ljudi ima....:evil:

ajme zar i to ima,uzeti sa groba nekome nesta :-o,boze sacuvaj
A i ja se nadam draga da ce se i nama sreca osmjehnuti uskoro,tako bi voljela da ugledam + sljedeci mjesec jer bi sljedeci mjesec nas djecak slavio svoj prvi rodjendan da nas nije prerano napustio :cry:,nekako bi taj mjesec s novim plusicem dobio drugi smisao,ah moji snovi :roll:
draga drago mi je da napredujete i da je sve ok,pratim te ja i citam sve sto pises,i uvijek mi je drago kad se javis :-),a samo lagano bice sve u redu :-*

To za korpu nemogu da vjerujem, svakakva naroda.

adal evo pitala si kako smo latika i ja..... Tek sad sam skuzila da smo nas dvije tu negdje sa trudnocom. Ja sam 26 tjedan. To se zove redaljka...:lol:
Mi smo dobro. Od cica ne vidim trbuh, a od trbuha ne vidim stopala. Sad muku mucim s depilacijom i ne znam kako to izvest na bikini zoni i onom drugom mjestu jer mi sad brzo sljedi pregled i sve ispod trbuha strci (vidjela na ogledalu). Inace dobivam jako puno na kilazi i maleni je jako aktivna beba, udara i kotura se. Malo imam fobiju od toga da cu ga prestati osjecati (ono najgore) pa legnem, primim se za trbuh i obavezno se javi kao da zna da ga zovem.....a mozda i zna. :)