tikice, javi se! cijeli dan provjeravam forum da vidim novosti. :cekam:
Printable View
tikice, javi se! cijeli dan provjeravam forum da vidim novosti. :cekam:
Samo da je sve uredu:fige: Tikice, i ja sam medju nestrpljivima :cekam::durise:
Javi se kad mognes!
Tikice,mislimo na tebe i nadamo se da je sve u redu!
???????????????????????????????????
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
tikice sta se desava,javi se...........~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
ne, nema ti to veze sa pupkovinom...Citiraj:
Boxica prvotno napisa
toima veze jedino i isključivo sa posteljicom... beba je zdrava, BUG je u nama..kako se kroz posteljicu filtrira krv i hrana, gusta krv ne hrani sitnekrvne žile posteljice te dijete ne dobiva ni kisik ni hranu.. i počinje zaostajati u razvoju.
Prvi 'laički' znak toga je zaostoj u razvoju (ne gubitakplodne vode ili nešto treće).
Nakon svega, dijete dobija fetalnu patnju i guši se odnosno umire od nedostatka kisika i hrane koji prolaze posteljicom i umire (ništa majčin organizam ne odbacuje) jer su majka i dijete dva odvojene organizma (osim krvotoka koji ih veže)
nahodala sam se po Rebru po hematologiji te načitala medicinskih enciklopedija doknisam otkrila što mi je jer 2007 godine o tome se baš puno nije znalo
od srca ti želim sreću i potpuno te razumijem oko višeplodnih trudnoća...Citiraj:
tikica78 prvotno napisa
sjećam se kada sam ja išla dr Lučingeru izričito sam mu rekla da neželim vraćanje dva ili tri embrija ...( zaista ja u tome ne vidim kao visokorizična trudnica i trombofiličarka kojoj posteljica uredno otkaže u 35 tjednu nadalje te kao četrdesetogodišnjakinja koja je osuđena na amnicentezu) nikakvu prednost - već strašan psihički pritisak i grozan rizik...
Daj bože jedno po jedno....puno manji rizik te koji se lakše da sanirati ako nešto loše krene
tako da onošto sama želiš i ja ti od srca želim
Mačkulina tako mi je drago što si dobro, to mi daje nadu da i mi ostali možemo imati sretne krajeve.:bye:
Tikica nadam se da je sve ok
tikiceeeee !!!!!
javi nam seee
nadam se da je sve ok, i da uzivas u lipom vrimenu!
Želim ti da ti tjedni do poroda prođu što bolje i sigurnije. Nije mi jasna ova tvoja rečenica:
Nijedna četrdesetogodišnjakinja nije "osuđena" na amniocentezu, nijedna trudnica ne mora ići na amniocentezu. To je osobna odluka.Citiraj:
mačkulina prvotno napisa
tikice, nemoj da se brinemo :-/
javi nam se
točno, ne mora ali ajd ti u tim godinama ostvari trudnoću i odbij amniocentezu i budi mirna u cijeloj trudnoći svih 40 tjedana, dok ti cijeli konzilij doktora drugo govori.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Možda ti možeš, i želiš....ja ne mogu i ne želim.
ne znam sto nam se ne javi,pise joj posljednja aktivnost 17.o6. u 18:13??????????????????????????
pa javiti će se kada bude to željela ili kada bude pored kompa...
za dobre vijesti nikada nije kasno a o lošimanećemo razmišljati .. zar ne?
u mom slučaju dolazi i do odbacivanja ploda odnosno dobijam kontrakcije i počinjem se otvarati...naravno da nije kod svakoga, ali eto u mom slučaju jeCitiraj:
mačkulina prvotno napisa
isto tako je bilo ugrušaka i na posteljici, ali mi je i jedna žila pupkovine bila skroz začepljena pa su umjesto tri samo dvije bile u funkciji...
Cure, znate jel nam klarita rodila i kako je??
ne, ne razmisljamo o losem, ni slucajno.Citiraj:
mačkulina prvotno napisa
nego , eto volila bi da na se javi, cisto da znamo :-)
Patrik,cini mi se da nije Klarita jos rodila
Drage moje evo me..nisam vam se javila jer sam u subotu nakon pregleda na povratku doma imala strasnu prometnu nezgodu i lezala sam u bolnici na traumi. Puštena sam kuci ali sve me boli svaki i najmanji dio tijela, jako sam nagruvana i plava posvud. Dr.je vidio na uzv dvije male bebice..srceka naravno jos nije ali sad tko zna sto će biti..
To vam je moja prestrasna sudbina..:cry::cry:
Jao tikice, ne mogu vjerovati kakve si ti ''sreće''. Kao prvo čestitam ti na bebicama i iskreno se nadam da prometna nezgoda nije ostavila nikakve posljedice na njih. Znam da u tim trenucima to izgleda nemoguće ali pokušaj ostati pribrana i pozitivna jer one to zaslužuju. Čuvaj se tikice, bit će sve u redu. Od srca ti želim da nam za 8 mj budeš neispavana od dječjih plača a ne od briga i stresa. Mislim i navijam za tebe svaki dan. Pusa
Tikice sigurna sam da su tvoje bebice dobro. :love2: "Usvakom zlu nešto i dobro"
Draga Tikice, šta da ti kažem? Prestrašno...kao da se neki vrag okomio na nas! Nemoj gubit nadu, potpisujem Mariju1411 i šaljem tebi i mrvicama ogromni :love::fige:
XCitiraj:
nina70 prvotno napisa
tikice, bit ce sve ok. hoce! mora!
pusa tebi i tvojim mrvicama :*
Tikice,mora biti dobro!Veliki kiss od mojih decaka i mene!!!Bas sam se zabrinula kad sam videle da te nema ali sam cutala i vise puta u toku dana proveravala da li si se javila.Ja sam inace veliki panicar:).
Drage, samo da vas pozdravim. Držite se, gurajte polako.:love2:
Ja sam počela radit pa više ništa ne stignem. Dođem doma i legnem, baš se umaram. Vjerovatno je to posljedica dugotrajnog ležanja. Ali psihički sam bolje, posao mi pomaže, vrijeme brže prolazi ,osjećam se korisnijom a zbog umora i spavam što mi je ranije bio veliki problem.
Tikice , mislim da su tvoje mrvice jake, izdržat će one uz takvu mamu do kraja, pusa i što skoriji oporavak od povreda.
Mackulina još malo i happy day!!!!
tikice, bit će sve ok, drž se draga! borci su to mali, probaj misliti pozitivno i to prenositi mrvicama!
kad opet ideš na pregled?
Dobro jutro, drage moje.
Tikice, jako mi je zao sto ti se to desilo. Nadam se da ce na kraju ipak sve biti uredu sa tvojim tockicama. Kako se osjecas?Jel puno bole ozljede?U ovom stanju tesko i uzeti nesto protiv bolova, jel da, a da ne naskodi mrvama malim. Drzim fige da sve bude uredu. Ljubim te
Moram vam se opet malo izjadati. Osjecam se tako mizerno, tuzno, gutam knedlu za knedlom. Osjecam da sto vise od tuge bjezim, ona me jos jaca stize. Stigli su i ti dani kojih sam se najvise bojala...meni dvije drage i bliske osobe su jucer i prekjucer dobile bebice. Ne znam kako vam opisati kako se osjecam. Ljubomorna nisam, ne daj Boze, ali me njihova sreca podsjeca na to, kako bismo i nas dvoje trebali biti sretni i ispunjeni. :( Samo bih plakala...ne mogu izbiti sliku tog malog andjela iz glave, zapravo i ne zelim. Budim se s njegovom slikom u glavi, lijezem s njom, provodim svaki sekund svog zivota uz njeg. Neizmjerno mi fali moj Patrick. Nemam snage za dalje, najradije bih da umrem, da legnem i da se nikada ne probudim. Kako dalje???Sto da radim da mi malo lakse bude? Kosu bih si od muke cupala...jos nikad u zivotu se nisam osjecala tako slabo...Moj Patrick mi neopisivo nedostaje. Sve bih dala na svijetu da barem pomirisem njegovu kosicu, da me pogleda onim krupnim smedjim okama i da mi jedan osmijeh. Drage mame andjela, ja zbilja ne znam kako dalje...kako vratiti ovom je.... zivotu smisao? Kako se opet smijeti sitnicama, kad mi on ne izlazi iz glave? Kako smoci snage nazvati mamu i tatu i cestitati im sto su po drugi put postali baka i djed? Oni nisu tu nista krivi...ali ja nemam snage...Znam ako nazovem, pocet cu plakati, oni nece razumjeti, pa cu se opet osjecati usamljeno i neshvaceno. Bit ce opet, ma imat ces i ti sine, ako Bog da. Pri samom pisanju ove recenice dodje mi da se ubijem, jer ju vise ne mogu cuti!!!Srce mi se raspada i boli!Do kada vise???
Draga milena, tako mi je drago što si se oporavila i nastavila s životom nakon svega šta si prošla tako si jaka.Oprosti što te podsjećam na te dane ali nakon prve trudnoće jesi li radila nalaze za trombofiliju ili tek nakon druge trudnoće. Kodmene je isto bio infarkt posteljice i sad čekam nalaze. Nekako se stalno pitam zašto uz terapiju i sve znanje, trudnoća nekima završi sretno a nekima ne. Zašto?Kako? Sam Bog zna. Nadam se da će nam iduće trudnoće imati sretan kraj.Drži se idalje tako dobro:love2::kiss:
Draga Patrik, mislim da si stalno okružena nekim bebicama i tako sama sebe mučiš. Možda bi se trebala malo odmakniti bar na jedno vrjeme jer sve je to još svježe. Družiti se više s parovim koji nemaju djece ili bar beba. A te prijateljice s bebicam će shvatiti ako su prijateljice. Znam kako ti je misliš da si dobro onda te to vrati nazad.
Drži se draga
Tikice kako si? Kad imaš sljedeći pregled? :love2:
Draga moja Patrik, sve sam to isto prosla, prvih pola godine sam se budila sa mislju kako bi bilo bolje da se nisam probudila, kako bi bilo super da me Bog uzme k sebi da budem sa svojim sinovima....i sad je bolje, BIT CE I TEBI, sigurna sam u to....prolazis kroz razne faze kao sto vidis i sama, a rodjenje bebica u obitelji te vraća na tvoj porod i tvog Patricka.Poznati su mi i ti osjecaji, kao sto kazes nije to ljubomora ali se ipak tuga povećala.slazem se sa marijom1411 mozda se previse mucis okruzujuci se tako rano sa malim bebicama i mladim mamama. Znam i sama kakve su priče u društvu trudnica i novopecenih majki,dijete je centar svijeta i samo se o tome priča a tebi kasnije bude loše...ja sam to u sirokom krugu zaobilazila, jer nisam htjela jos vise patiti...polako, ne očekuj od sebe velike pomake, oni ce doci ..i bit ce bolje, opet ces se smijati i opet ces biti sretna, dobit ces i zelju za novim dijetetom i tvoje ce ruke grliti jednoga dana to malo Božije čudo, bit ces i ti mama zivog i zdravog dijeteta , samo polako i daj si vremena. ja sam znala popiti i apaurin kad bi bila puno tuzna i uznemirena, meni je dosta pomogao! nadam se da ces uskoro biti bolje...grlim te!
tikice čestitam ti na bebicama, ~~~~~~~~~~~~~~ bit ce sve ok !!!
žene drage, klarita2 nam je danas bila na CR i rodila malenu palčicu!!!!! za sada je sve ok!!
:-D
:-D:-D:-D
http://forum.roda.hr/threads/74219-r...62#post2168662
Baš me obradovala ova vijest danas!!!:-D:-D:-D
Klarita2 čestitam, uživaj s svojim curama. Za dobre stvari vrjedi se boriti.:dancingfever:
klarita2 iskrene čestitke :klap::heart::bouncing:
Draga marija i latika, imate potpuno pravo...samo mucim sama sebe. Pokusat cu se udaljiti od svega malo...mada to onda znaci vjerojatno i potencijalni gubitak cijelog drustva, jer sada svi parovi u njemu, imaju djecu. Ali eto, valjda ce razumjeti kao sto to uspijete vi, drage moje ;) Pusa vam
Klarita, sve najbolje tebi i malenoj! Ipak je Bog uslisao nase molitve ;)
Klarita čestitam!!! Bila si uporna i strpljiva, nadam se da je malena dobro i da se konačno možeš opustiti.
Marija,moja prva trudnoća je završila početkom 2008. god, tada se o tromboifiliji u Hrvatskoj znalo jako malo. Tako da nisam išla na testove. Nego uradili su mi kompletnu ginekološku obradu, ustanovili da je sve ok i da se infark jednostavno desio onako, bez razloga. Brzo sam zatrudnila po drugi put ali prijateljica mi je preporučila da uzimam pola Andola 100 svaki dan. Pitala sam ginekologa, on je bio skeptičan ali rekao je da uzimam tek nakon 12. tjedna. I tako je i bilo. Dogurala sam do 28. tjedna kada sam iznenada pala u eklampsiju, razvio se HELP i moj maleni je postao anđeo i prije nego se rodio. Jako mi je žao što tada nisam imala ovoliko informacija o svemu tome. Imao je preko 1000grama i cijeli život ću žaliti zašto netko nije pokušao da ga spasi, jer znam da je imao dobre šanse za život, samo da su ga na vrijeme izvadili i borili se za njega. Nakon toga sam išla hematologu, on je odmah postavio dijagnozu samo što je očekivao da ću biti homozigot a ja sam heterozigot ( lakši oblik).
Ovaj put sam sve pripremila, trebalo mi je više od tri godine da se oslučim za trudnoću. U petrovoj su mi rekli da mi se 100% neće desit infarkt uz clexan ali ne mogu garantirat za ostale komplikacije trudnoće. Ipak se desio i to u 24. tjednu, kao i prvi put kad nisam uopće uzimala lijekove.
Trombofilija je još uvijek nedovoljno istražena, posteljica je kompleksan organ a istraživanja s lijekovima su jako ograničena.
Snagu za dalje crpim iz sretno iznešenih trudnoća. Neki dan sam prvi put uživo vidjela jednu bebicu čija mama ima trombofiliju i koja je stvarno savršena. Nadam se da i mene čeka jedna takva.
Milena draga, sigurna sam da nas sve čeka jedna mala savršena bebica. Mada ništa koliko vidiš nemožeš reći 100%
Vjerujem da čeka
Draga moja Patik,volela bih ti reci da ce npr. za mesec ili dva biti lakse jer je i meni tako bilo ali na zalost nije.Ja pisem kako je meni bilo i kad je meni bilo lakse sto ne znaci da ce tako biti i tebi.Prolazilo je vreme,trebalo je 7 meseci da se odlucim da pocnem da radim.Nije mi bilo bolje u pravom smislu te reci jer bolje sam mozda izgledala drugima ali u dusi je ostala ista pustos.Ona jaka bol i ocaj su se pretvorili u jaku tugu.Isla sam,radila,komunicirala sa ljudima i spolja se nista nije primecivalo.Kada bih ostala sama sa sobom borila sam sa svojim demonima.Zivot mi takodje nije imao smisao.Pisala sam ti da smo kupili jedno malo kucence koje mi je koliko toliko zaokupljalo paznju da ne izgubim razum.U isto vreme sam ocajnicki pokusavala da ostanem trudna pa me je svaki neuspeh ponovo bacao na dno.Dani su prolazili.Kada sam posle 13 meseci ostala trudna osetila sam veliku radost i veliki strah.Posle jako stresne trudnoce moj zivot je dobio smisao kad sam svog sina uzela u ruke a danas kada imam jos jednog milog momka srce mi je najzad puno radosti.I nisam i nikada necu zaboraviti moju milu plavokosu devojcicu i zivim,zivot je dobio smisao i srecna sam.Kada sam ovde sa vama ja sam blize njoj.Cim ukljucim komp prvo ovu temu pogledam.Moja andjelica je postala sastavni deo mene,ona zivi u meni.Citiraj:
Patik_moj <3 prvotno napisa
Ja nisam bila okruzena bebicama u to vreme ali sam bila okruzena pricama jer su dve koleginice rodile u isto vreme kad i ja pa su stalno pricale sta rade njihove bebice.Ja sedim i slusam,smeskam se a u dusi pakao-moja beba mene ne ceka kuci,moja beba je andjeo i nije ziva.Uzasan je put majki andjela,uzasna iskusenja,puno bola i povredjivanja na svakom koraku.Nekad nas ne razumeju ni oni najblizi ali to nije zato sto ne zele vec sto ne znaju.Pre neki dan sam se rasplakala dok sam peglala bebine pelene i rekla mami kako cesto razmisljam kakva bi bila moja devojcica.Ona je rekla nemoj sine da places,nemoj.Nije znala sta vise da mi kaze a ja sam tako imala potrebu da pricam o njoj.Nemoj se zato Patik ljutiti na svoje,veruj mi da ne govore to da bi te povredili vec zato sto ne znaju kako da se postave,ne znaju sta da kazu.
Klarita,cestitam i neka ti je ziva i zdrava devojcica 100 godina!!!
Tikice,kako je?