:lol:ne mogu vjerovat!
Fali još 9. zadatak: Napišite i vi jednu kratku priču "Kako sam preživio kredit u švicarcima"
Printable View
:lol:ne mogu vjerovat!
Fali još 9. zadatak: Napišite i vi jednu kratku priču "Kako sam preživio kredit u švicarcima"
Možda je Udruga Franak izdala knjigu?
Hm, po tonu kakvim je knjiga pisana, prije bih rekla da je riječ o financijskoj bezglavosti, a ne pismenosti :mrgreen:
Ajme , "pitanja za raspravu o knjizi", fakat k'o u osnovnoj... :lol:
"Što ste naučili iz ove knjige?" haha, za ne povjerovati :roll:
Evo još jedne knjige koju preporučujem, naročito za ljetno čitanje ako tad imate više vremena, jer vrijedi joj posvetiti malo više strpljenja:
Madeleine Thien: Ne reci da nemamo ništa
Počinje kao dječje prisjećanje na iznenada nestalog oca, a ubrzo se pred čitateljem rastvara opsežna i emotivno nabijena priča o dvije obitelji iz Kine, od 60-tih godina pa sve do pokolja na Tianmenu 1989. Zanimljivo je da se postupno fokus romana izmješta - s kanadske sadašnjosti na kinesku prošlost, s jedne obitelji na drugu. Cijela knjiga duboko je prožeta klasičnom glazbom, naročito Bachovim Goldberg varijacijama (jedan od glavnih likova je skladatelj). Priča se razvija malo pomalo, i preporučujem dobro pamtiti imena makar i usputnih likova, jer se sve na kraju uklapa u jedinstvenu sliku.
Knjiga se ne čita baš uvijek lako, zahtijeva koncentraciju i vraćanje na prethodne stranice, ali vrijedi truda. Malo mi je žao što sam je u knjižnici dobila sad, a ne kasnije, kad posuđuju na dulji rok, jer bih je onda možda čitala s više udubljivanja u detalje. Možda joj se jednom kasnije vratim.
Karina Sainz Borgo: Noć u Caracasu
Pripovijest o uistinu katastrofalnom životu i poitičkoj situaciji u Venezueli.
Ono, znala sam da nije pjesma, ali nisam mislila da je baš tako...
Usput, slučajno sam pročitala jedan osvrt koji govori o tome da je riječ zapravo o američkoj propagandi, potkrepljujući to, pored ostalog, i činjenicom da je roman relativno nepoznate autorice vrlo brzo preveden na čak 26 jezika... :unsure:
Meni se činio relativno dobar, ništa spektakularno, ali okej...
Kad Tanja kaze da je nesto prozeto duboko klasicnom glazbom, ja odmah u glavi "not for me"
Pojelo ostatak posta, ne da mi se sve opet, valjda poznavanje klasike nije uvjet za razumijevanje radnje. Ja uzivam trenutno u Alias Grace od Margaret Atwood.
A dobro, to je malo i stvar ukusa. Ja sam nesuđena glazbena teoretičarka, pa me takve knjige vesele :mrgreen:
Iako, u ovoj knjizi, o kojoj je riječ, ima sasvim dovoljno drugih događanja i motiva da je se isplati uzeti u ruke, čak i ako niste ljubitelj Goldberg-varijacija ;) jedan od tih motiva je položaj umjetnika u diktaturi.
Evo sam je ja pročitala. (Btw. na ovom se topiku više piše nego što ja imam dojam - mislila sam da je ovaj post na posljednjoj stranici pa sam se natražila dok sam ga našla.)
Meni se i ova knjiga svidjela. Jako je slična knjizi Normal People. Glavni lik je mlada žena dosta emocionalno oštećena koja ima dojam da je žrtva tuđe okrutnosti i bezosjećajnosti, a na kraju se ispostavi da je i ona poprilično boli nanijela svima oko sebe. Ona to slabo shvaća zbog svoje nezrelosti. Većina njenog djelovanja i ponašanja je pokušaj da dokaže sebi i drugima da je normalna osoba (tema koju je Rooney kasnije više razradila u 2. romanu koji nosi i ime po ovoj opsesiji). Književnica na prilično originalan i svjež način opisuje kako junakinja doživljava emocije, po tome me je malo podsjetila na D. H. Lawrencea - pretvara osjećaje u slike i fizička proživljavanja.
Ovaj sam roman, kao i Normal People, teško ispuštala iz ruku, ali ne uspijevam racionalizirati zašto je tako i mogu vjerovati da je nekom dosadnjikav.
Zapravo ne dijelim puno osobina i doživljavanja s glavnom junakinjom, ali ipak sam se uživjela u njena.
Možda me po svoj toj nesigurnosti i nesporazumima podsjeća na mladost? :mrgreen:
Knjiga je Razgovori s prijateljima
Drugi dio trilogije Margaret Atwood o Gazeli i Koscu - Godina potopa - odličan mi je kao i prvi, još i bolji, a treći - Ludi Adam - dosta je slabiji, ali meni je svejedno bio zanimljiv jer sam jako htjela dalje čitati o tom svijetu i likovima.
Godina potopa pripovijeda o istom vremenu kao i 1. roman, iz perspektive drugih likova, i na svom kraju dođe do trenutka u kojem završava i 1. roman pa se linije radnje spajaju, i likovi susreću.
Treći dio nastavlja gdje završava drugi (i prvi) - na moje olakšanje jer mi se ne bi dalo još jednom vraćati u prošlost. Meni nije bilo drago što se više bavi likovima Godine potopa, a manje prvog romana, ali to sam ja, tko mi je kriv.
Trilogija mi se čini kao dobar materijal za seriju.
Čitala sam da Darren Aronofsky želi snimiti film, a nadam se da neće jer bi to bilo predepresivno i tjeskobno.
Lana Bastašić: Uhvati zeca
Usporedba s Elenom Ferrante nameće se sama po sebi, ali bolje je čitati ovaj roman bez opterećivanja Napuljskom tetralogijom. Struktura romana je vrlo logična, lako se čita i vjerujem da bi mnogima na ovoj temi dao materijala za razmišljanje i komentiranje.
Čitajući prva poglavlja, bila sam naprosto oduševljena, kasnije je oduševljenje malo splasnulo. Knjiga je ipak jako dobra, iako ima i svojih nedostataka (nekom će oni više upasti u oči, nekome manje).
Opis ženskog prijateljstva iz djetinjstva je dojmljiv, iako pomalo i predvidiv. Stvaran i metaforički mrak u Bosni bio mi je ipak previše. Završetak romana je vrlo intrigantan, zapravo potpuno neočekivan.
U svakom slučaju, preporučujem!
pa što je to ove godine :-(
https://ezadar.net.hr/politika/38364...i-romanopisac/
Ja nadoknađujem klasike koje nisam dosad. Trenutno C.Bronte Jane Eyre. Volim taj period engleske književnosti, nakon cijele Austen i jos koje knjige tipa Middlemarch, prešla na sestre Bronte. Za sad Profesor i Jane.
Maya Angelou: Znam zašto ptica u kavezu pjeva
Jedna od autoričinih autobiografskih knjiga koja obuhvaća razdoblje njenih ranih godina, a govori zapravo o rasnoj segregaciji u Americi...
Prilično potresno i dojmljivo štivo, zanimljivo napisano, tako da se čita u dahu...
Odlično.
Ja sam napokon nabavila nove naočale, sa staklima za čitanje doooosta jačima nego prije. Izašla iz optike i pravac produljiti članstvo u knjižnici, nakon godine i pol samo na elektroničkoj literaturi.
Donijela doma Strah nema žensko lice Svetlane Aleksievič (čitala sam to u e-formatu i prije, ali drvena knjiga je ipak nešto drugo) i Ljestve Jakovljeve. Bingo! Naočale su super, a za knjigu sam pomislila kako bi je trebalo kupiti i imati doma. Nisam još, ali mislim da bi to bila dobra ideja... Ta se knjiga ne može pročitati samo jednom.
Sebastien Japrisot: Zaruke su dugo trajale
Drugi svjetski rat, petorica vojnika osuđenih na smrtnu kaznu zbog samoranjavanja, jedna djevojka koja traži svog zaručnika...
Knjiga koja nije ni povijesni, ni ljubavni, ni detektivski roman, a opet je sve u jednome.
Zanimljiv pristup i nekonvencionalan stil pisanja me privukao, ali moram priznati da mi se često činilo sve skupa dosta konfuzno i teško mi je bilo uhvatiti nit.
Kraj očekivan, a što se tiče preporuke - ne znam ni sama :unsure: 8-) (a rijetko mi se dogodi da sam tako neodlučna u ocjeni knjiga...).
Ja sam tu knjigu čitala nakon gledanja filma, to mi je pomoglo da si zorno predočim s čime su se likovi susretali.
Jedan od rijetkih slučajeva da je film na razini knjige
https://www.imdb.com/title/tt0344510/?ref_=nm_knf_i4
Inače, pročitala sam prije spomenutu knjigu Ogled o sljepoći.
Da sam je čitala prije pola godine - bila bi mi na razini fantastike.
Riječ je o misterioznoj zarazi sljepilom koja polako zahvaća cijeli grad, a vjerojatno i svijet. Tko bi rekao :o
Obavezno pročitati.
Domogla se i ja Vladara sjena. Što da kažem... Cercas je sjajan pisac, njegov tekst ne čita se uvijek lako i brzo, ponekad je malo naporan, ali redovito me na kraju oduševi svojim pristupom temi i načinom pisanja.
Konkretno, Vladar sjena je roman, ali nije fikcija - autor tu nastupa kao ravnopravan lik pod svojim punim imenom i prezimenom. I ne samo to, nego diskutira i raspravlja s prijateljem koji nam je također poznat književnik i filmaš - David Trueba. Naizmjence se nižu poglavlja Cercasove potrage za davno poginulim stricem, i poglavlja u kojima na temelju svjedočanstava i dokumenata pokušava rekonstruirati njegovo jednogodišnje ratovanje, a pokušava se i približiti načinu razmišljanja tada mladog (18-godišnjeg!) poručnika koji je u tih godinu dana spoznao više nego u cijelom dotadašnjem životu. Paralela s pričom Danila Kiša je izvrsno pogođena, a spoznaja o smislu i besmislu tog rata na kraju knjige jedna je od najljepših na koje sam dosad naišla.
Ja sam pak pročitala njegove Salaminske vojnike - i bome se dobrano pogubila u Španjolskoj povijesti. Al sam neke stvari i naučila.
Zadnje sam pročitala Uspavanku, autorice LeileSlimani.
I sad ne znam kaj bih napisala. Tema mi je strašna, čitatelj se odmah upoznaje s temom, odnosno krajem knjige, ubojstvom. No sama knjiga, ako izuzmemo odmah spomenutu tragediju mi je odlično pisana i zanimljiva, u formi kratkih priča. Lagano se čita, lijepo napisano. Samo kaj ja nisam tip od tragedija, mislim tko je
Tommi Kinnunen: Na križanju četiriju cesta
https://hena-com.hr/europa-iznutra-i-izvana-knjige/cijena/na-krizanju-cetiriju-cesta
Francesca Melandri - Eva spava
Potvrdjujem vase dojmove, divna knjiga.
Uistinu pojma nisam imala o kompleksnoj povijesti Juznog Tirola.
Toni Morrison: Ljubljena http://www.kgz.hr/hr/procitajte/2020...jubljena/55331
Sad moram posuditi neku malo laganiju literaturu, vraćam se krimićima (a to obično ne prijavljujem ovdje, jer ih čitam za opuštanje i s pol zadnjice :-))
Hej, drage ženice koje čitate!!
Evo, da se malo i ja javim sa svojim čitalačkim izvješćem..
Meni se posrećilo tijekom korone da imam divnu prijateljicu koja a)živi u blizini, b)također voli čitati i c)ima doma bogatu knjižnicu..
Prvo sam pročitala Otok Victorie Hislop, zanimljiv veći dio romana, no završetak mi nije baš sjeo. Radnja je smještena na grčki otočić Spinalongu gdje se nalazila posljednja europska kolonija gubavaca koja je zatvorena tek oko 1960. g. To me baš šokiralo, mislila sam da je guba biblijska bolest iz filma o Ben Huru, a kad ono...:-o Dojam većine romana ok, završetak tak-tak, očekivala sam više..
Nakon toga sam pročitala Susjeda, Otpusno pismo i Pitanje anatomije Marine Vujčić. Dobre su mi sve tri, žena lijepo i pitko piše, zadovoljna sam.
Onda je već stigao svibanj i otvorile su se knjižnice. Prvo kaj sam zgrabila bila je knjiga koju se tu na topiku puno preporučivalo, Zulejha otvara oči. I super mi je Zulejha, baš po mom ukusu..
Ako bih morala izdvojiti tri najbolje knjige koja sam pročitala ove godine, bile bi to:
Čovjek zvan Ove
Kradljivica knjiga
Zulejha otvara oči
Sad trenutno čitam roman Ljubavni život izraelske spisateljice Zeruye Shalev na preporuku gore spomenute prijateljice. Tko voli romane nabijene erotikom, ovo je za njega..ha, ha..tek sam na polovici, čitam dalje..
Pusa svima!
Procitala Bezvodni potop od Margaret Atwood, nastavak Gazele i Kosca, a prethodnica Ludog Adama. Davno sam citala Gazelu i Kosca pa sam malo proguglala radnju. Dojam je mixed. Zabavilo me, ali nije me uvuklo kao njena Sluskinjina prica, Testamenti ili Alias Grace.
totalno si me zbunila s Bezvodnim potopom - Godina potopa :mrgreen:
kakvi su ti Testamenti?
Haha, ina, opet se poklapamo, taman uzela trilogiju kao ljetno stivo. No, jos premalo procitala da ista kazem.
Upravo čitam Gazelu i kosca, kad se nešto spomene na ovom topiku ja odmah rezerviram u knjižnici :-)
Zanimljivo mi je što mi je to treća po redu knjiga vrlo sumornog ugođaja.
Kulo je s Ogledima o sljepoći, pa onda SF Mletački sokol Milene Benini.
Tu se radnja također dešava nakon globalnog zatopljenja i potpunog potapanja Venecije i Japana.
Ovih dana čitam jednu fenomenalnu knjigu koja je idealna baš za ovo naše vrijeme.
Laura Spinney: Blijedi jahač - kako je španjolska gripa 1918. promijenila svijet
Knjiga je objavljena prije 2 godine (hrvatsko izdanje je iz 2019.), kad još nitko nije ni pomišljao na reprizu. Čitajući je sad, sa zaprepaštenjem otkrivam kako se neke rečenice mogu doslovno prekopirati na sadašnju situaciju ili potaknuti na razmišljanje. Pa tako, između ostalog, knjiga navodi podatak da je u španjolskom gradu Zamori (osobito teško pogođenom epidemijom), u novinama na istoj stranici uz preporuke za izbjegavanje velikih okupljanja objavljen i raspored svetih misa. Ili da je jedna od ključnih protuepidemijskih mjera u New Yorku bila - nezatvaranje škola (jer su djeca kod kuće živjela u higijenski znatno lošijim uvjetima, dok su u školi bila pod nadzorom).
Osobito je interesantno porijeklo samog imena bolesti (zašto "španjolska" gripa kad bolest nije potekla iz Španjolske?), a govori nešto i o trendovima u imenovanju novih bolesti (što se jasno može vidjeti i iz imena ove "naše" pandemije).
Uglavnom, knjiga je fantastična, a pravi gušt je čitati je upravo sad (pitanje bi li me se tako dojmila da sam je čitala prije godinu dana, iako, inače volim literaturu takve vrste).
Meni su romani Zeruye Shalev bili iznimno potresni, a onaj Muz i zena nisam mogla citati. Kasna obitelj mi je bio manje potresan od Ljubavnog zivota. A Ljubavni zivot me silno rastuzio s tom samodestruktivnoscu glavne junakinje.
Davno sam to citala, mozda bi mi sada dojmovi bili drugaciji. Mozda bih mogla Muza i zenu pokusati sada.
Eto, kad napisem bez tipfelera, zeznem bitnije :). Testamenti su mi odlicni.
Mene Zeruya u potpunosti zapravo nervira. Ja sam suzdrzan lik, ako do 50-te nisam otkrila takve razarajuce ljubavi, ni necu. Nervira me ta drama, autodestrukcija pa imam iste reakcije bijesa ono..kog vraga. Al, vjer. je to oklop na moju mamu koja je bila takva. Enivej, kad citam Zeruyju, kao i neku poeziju, i reference na klasicnu glazbu - to je jezik koji ne razumijem. Nek je nesto malo misaonije, ne toliko utopljeno u emocije - moze.
Procitala sam Njemacku kucu od Annette Hess. Meni je bila odlicna, zabavila me jako vezano za fabulu, a temu, ma kako to naopako zvucalo, 'volim' i nikad je se ne mogu zastiti - kako je vecina dopustala nacizam. Ima na momente ljubic momenata, al sam i zasuzila par puta i progutala sam je pa je preporucam:
https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/...0aAr86EALw_wcB