:lool:
Printable View
Kod moje kćeri ima koliko čujem 8 djece sa 5.0. Koliko ih je prošlo s pet - ne znam. Kod mene u OŠ nas je možda 5-6 prolazilo s pet, a 5.0 ne znam da je itko imao.
Ali, realno, ja sam odrasla u radničkom naselju. Mnoga djeca koja su išla sa mnom u školu, tj. njihovi roditelji su se tek doselili u grad. Kod mene neka djeca nisu naučila čitati do kraja osnovne škole.
Moja kći definitivno mora učiti više od mene u osnovnoj školi, ne više, nego puno, neusporedivo više. Ja se recimo ne sjećam da sam ikad išta učila iz udžbenika - od nje se očekuje da mora znati svaku riječ iz udžbenika.
Tako da ne znam kako bi tu mogli govoriti o sniženim kriterijima. Ono što jest drugačije je da je škola totalno fokusirana na ocjene i ocjenjivanje, i to je strašno važno.
Na stranu osnovnoškolski kriteriji (o njima znam već i više nego što bih htjela znati :roll:), ali stvarno me zanima kako su se snašli srednjoškolci (odnosno gimnazijalci, imam dojam da su takvi ovdje u većini), kakav je uspjeh na kraju 1. razreda, kako su generalno zadovoljni školama koje su upisali? Dojmovi su vjerojatno drukčiji sada nego nakon prvih mjesec dana...
evo, sad pričam s j - nitko nije prošao s 5,0, 4 ih je prošlo s 5, a većina ih je prošla s 4.
što se tiče dojmova...
društvena strana i opće zadovoljstvo - j je jako zadovoljan.
e sad, evidentno je došlo na naplatu :D prijelaz iz osnovne, gdje niš nije učio, u gimnaziju. gdje je mislio da puno uči, ali to nije bilo dovoljno. rekao je da mu je to bila škola i da nema šanse da si priušti ova zadnja 2 tjedna slijedeće godine.
hrvatski, gdje je profesorica jedna od onih kakva mora bit barem jedna u generaciji, strah i trepet, mu je sve živce popio, učio je dan i noć, cijelu čitanku iz književnosti naučio skoro pa napamet. plus lektire. da je upol toliko učio preko godine, bar bi dva imao. sad briljira na pitanjima u potjeri :lool: i dođe predzadnji dan, svi napeti ko puške čekaju hrvatski da isprave komade, a ona mrtvo hladno kaže - danas učimo novo gradivo :-o kakvo novo gradivo profesorice, pa imamo još samo sutra, rekli ste da ćete pitati...ja ne moram brinuti o vašim ocjenama, to je vaš briga. ovaj u šoku.
sutra se ipak smilovala i pitala. kaže njemu, ajde j, od cijele godine, drame, epike, lirike - biraj što ćeš da te pitam za 2. a on njoj, pitajte me što god hoćete, znam sve :D i pitala ga samo jedno pitanje i dala mu 2.
a ovi ostali predmeti - ista stvar, samo ne u tako drastičnom obliku, uglavnom između 3 i 4, s par dvojki i par petica. u svim težim predmetima mu se zalomila i neka jedinica, koja mu je kvarila prosjek. na kraju mu je prosjek 3,6.
u principu - ja sam zadovoljna. obzirom da je iz društva valjda jedini koji ide u gimnaziju, i to ovu koja slovi kao najteža u rijeci, obzirom da je trenirao cijelu godinu, obzirom na sve ostale obzire :D ja mislim da je on super i baš sam neki dan rekla kako sam jako ponosna na oboje. :heart: dođe mi tako ponekad :D
eto ispravka prošlo ih s 8-9 njih s 5, nitko s 5.0, većina ih je prošla s 4, samo par komada klinaca s 3
sve u nije loše, moj je dobio čak i 5.0 iz hrvatskog a u osnovnoj mu nikad nije htjela dati 5 zaključeno
i da cura iz našeg kvarta koja ide u Mioc je prošla s 5.0, što i nije čudno za nju, ipak je bila na puno državnih prvenstva prošlih godina
a je li logično da ima dvojke i trojke kroz godinu pa onda na kraju diže ocjenu? Ili to što se svaka loša ocjena može ispraviti?
rehab, on iz zalaganja ima petice i četvorke, iz usmenog odgovaranja 5-4-3, iz lektira isto.
ali, sve testove iz književnosti, od početka godine ima jedinice. i to je isto učio, za zadnji je čak rekao da je super napisao :D
dakle, nije učio onoliko koliko je trebao i koliko ona traži.
a da je normalno i logično, a ni meni nije baš. kažem ti, al svi se više manje sjećamo bar jednog takvog munjenog, gdje je dobiti 2 bio uspjeh.
rekao je da će se do kraja života sjećati što je to šloka, a da se kladimo i da bolje od tebe zna strukturu biblijskog teksta, starog i novog zavjeta :lool:
kopiran moj 1. razred
i da, najzabavniji dečki su imali slične priče
ne vjerujem da su kriteriji u miocu niži od ovih
valjda su djeca van zagreba manje napaljena na 5,0
i meni je ovo normalno
mene je strah srednje škole u kojoj većina djece u razredu prolazi s 5, a neuspjeh je ako nisi 5.0
selim se nazad
i upisujem kći u svoju staru školu :-)
odlično
pa i ja mislim da je ovo super
i mislim da djeca trebaju i živjeti, a ne samo ganjati ocjene
ja se slažem s mimom.
jedino što ja vidim kao problem u ovom našem slučaju su - nejasni kriteriji. npr. pitanje je, ne znam, napiši evanđelja iz novog zavjeta. on napiše. ona prekriži cijelo pitanje jer nisu napisana kronološki i nije objašnjeno u čemu se razlikuju. a nigdje nije stajalo da to treba napisati.
ali opet - neka djeca su to napisala, dakle, znala su da ona traži više.
onda, sto put ju je pitao jel može ispraviti. ona mu je cijelo vrijeme govorila da ne, jer da mu se mora slegnuti.
i onda kad se sleglo, došao kraj godine.
Ma ne mislim na tvog sina cvijeta, ta vaša profa je očiti primjer loodog profesora sa nejasnim kriterijima. Ima takvih valjda svaka škola, nažalost.
Evo, ja smatram da bi se takav sistem trebao mijenjati. Smatram da bi bilo bolje da se tijekom godine ucenici motiviraju za ucenje putem malih zadaca, projekata, istrazivackih radova, okruglih stolova, seminara i da se na kraju godine uzimaju u obzir bodovi iz takvih radova (u smislu da budu prevaga kod granicne ocjene) i ocjena iz zavrsnog testa. Takav razred bi, po meni, bio mjesto gdje bi se prije svega jacalo zajednistvo u razredu, poticalo na pravo usvajanje znanja i motiviralo ucenike za daljni rad. Umjesto da djeca strepe od ispitivanja, bilo bi bolje usaditi im volju da nesto naprave i nauce.
Ne znam, mrzila sam ta bubacenja i usmjerenost samo na ocjenu jos kada sam bila skolarka, a tek se sada jezim kada mi je sin usao u skolski sustav.
To je upravo srz problema o kojem pisem. Cilj ovakvog sustava je pronaci rupu u znanju, usaditi strah ucenicima i natjerati ih da uce iz straha da ne dobiju losu ocjenu. Samo sto to netko radi na ekstreman, a netko na manje ekstreman nacin. Zar se ne moze napraviti sustav u kojem ce djeca uciti iz zelje da pokazu sto mogu, u kojem ce se stvoriti pozitivan natjecateljski duh i koji ce ih motivirati na jos vise ucenja iz nekih pozitivnih razloga ? Znam da zvucim malo utopisticki, ali bodu me ovakvi primjeri gdje je dijete sve naucilo i ima zakljucenu ocjenu dovoljan, a odlicno znanje.
rehab, sigurno da može bolje, pa vidi fince. al ova profesorica je devijacija i ovog našeg sustava :D
iz drugih predmeta je stvar drugačija - uglavnom, koliko uče - toliko i imaju ocjenu.
Moj L. u miocu je lani na kraju prvog razreda jeeedva izvukao odličan uspjeh. Ove godine je rekao da će imati prosjek 4,43 (valjda) ali je na kraju ipak uspio izvući peticu iz kemije i opet je bila ista priča. U razredu mislim da je samo jedna djevojka 5,0 i lani i sad u drugom razredu, a nešto preko pola razreda ima odličan uspjeh, uglavnom kao i L.
E.je u tehničkoj školi dobio 4,0 i to je prava slika njegovog znanja. Njegov uspjeh nije navučen nego je baš takav kakve su i ocjene. Iz jednog stručnog predmeta dobio je dvojku, a vjerojatno zna za više, ali ima moj dugi jezik i usudi ga se koristiti i u komunikaciji s nastavnicima, što mu ne ide uvijek u korist. Rekao je da mu na pamet nije padalo žicati i moljakati bolje ocjene. To je i L.rekao, da je bio spreman odgovarati svaki predmet za bolju ocjenu, ali nije za sve došao na red.
Zajednički nazivnik je deficitaran kontinuirani rad. Mladi srednjoškolci često krivo provcijene koliko vremena treba za naučiti, a koliko za ponoviti gradivo i često prekasno počnu s radom, oslanjaju se na osnovnoškolski sgil učenja i na kraju izvuku deblji kraj.
Ja nisam nezadovoljna uspjehom svoje djece, sad u srednjoj trudim ih se poticati, ali sve manje nadzirati. Ne kanim im do ženidbe dihati za ovratnik.
Sustav je takav kakav je, i u takvom sustavu ispravljanje ocjena na kraju godine uopće nije fer. Dapače, koliko mi se čini, baš taj običaj ispravljanja ocjena je dobrim dijelom krivac za poplavu odlikaša.
A inače, svakako da bi sustav trebao biti manje orijentiran na ocjene, a više na znanje i učenje. Samo kako do toga doći, to je drugo pitanje. Neocijenjivanje cijele godine i onda polaganje nekakvih zavšnih ispita - to mi se za školarce stvarno ne čini primjereno, nego previše stresno i naporno. Kako bi mogli očekivati od djeteta u osnovnoj školi da polaže gradivo cijele godine iz 5-10 predmeta odjednom i u isto vrijeme. Tek taj sistem bi zahtijevao kontinuirano cjelogodišnje učenje i ponavljanje, a bez kontrole kod djece te dobi - teško da bi to funkcioniralo.
U razredu moje kćeri dvoje ima 5,0.
Navodno su oni najbolji od svih drugih razreda.
Tako nam je raski na roditeljskom rekao.
Moja ima 4,85
Odnosno dvije četvorke i to oba predmeta prosjek 4,3.
Dakle, za dlaku joj izmakle petice.
Tako da nema šanse da je u Miocu labavo i da se ocjene poklanjaju.
Ona je pitala profesorice može li odgovarati za pet, no nisu dale.
Ni njoj, ni ostalima koji su pitali.
Da je bila cijelu godinu zdrava imala bi 5,0 bez problema.
No, nema veze.
Najvažnije je da je ona sada dobro.
pa dobro, ako je takva situacija u miocu, ako su takvi razredi gdje većina djece prolazi s 5, pita da odgovara za 5 :D i ima tako visoke prosjeke, ako dijete nije taj tip, jednostavno - ne ide u mioc. osim ako samo ne želi baš i i isključivo tamo, a onda sam pao sam se ubio :D
moj bi u takvim kompetetivnim razredima ja mislim uvenuo.
Rehab, hajde probaj zamisliti povijest, geografiju, prirodu, biologiju po tom tvom željenom sistemu. Završni test s cjelogodišnjim gradivom? Potpuno je nemoguće držati sve te suhe podatke u glavi.
Kontinuirani nerad mora imati sankciju. Samo usporedi nekakvo završno usmeno ispitivanje kojim učenik želi popraviti par jedinica kroz godinu.
Koliko mu pitanja nastavnik može postaviti u gužvi na kraju godine, 3-4? Pa to usporedi s brojem pitanja kroz kontinuirana ispitivanja tijekom godine.
Moja kći poludi kad vidi da nastavnik u gužvi kraja godine mrtav-hladan pušta da učenici na usmenom listaju knjigu i čitaju odgovore. Pa me pita zašto je ona morala učiti redovito i biti pitana po 20 min., kad je na kraju godine tako lako kroz 2 pitanja dobiti 4 ili čak 5.
Završni cjelogodišnji test može biti u jezicima ili matematici, ali ovi teor. predmeti....
I moj mlađi je jasno rekao da mioc nije za njega. Pa sad ima strogu i ne manje kompetitivnu tehničku školu i nadrapao je s prosjekom na isti način kao tvoje dijete iz hrvatskog, zbog traljavog predznanja u kombinaciji s previsokim mišljenjem o sebi.
Ovaj koji je u miocu nije nikakav natjecatelj, taj oduvijek uči radi sebe. Tako i opstaje u toj sredini jer ga brine samo vlastita zadnjica, a ne i tuđi rezultati.
Ajoj, pa upravo se ti predmeti mogu uciti na kreativniji nacin, nego bilo koji drugi, koje crno bubanje suhoparnih podataka..
Mislim, opet kazem, to je samo moje teoretiziranje, ali ovo mi je bas nepravedan sustav. I da, men nije bed to zavrsno ispitivanje za popravljanje ocjena. Samo mi je bed nacin na koji se izvodi i cime rezultira.
U razredu mog mudraca ima jedna jedina učenica s 5,00 (jedina je u generaciji, misli ovaj moj). On ima tri četvorke i navodno je drugi po uspjehu u razredu. Riječki GAM.
Ako netko izvan zg treba radnu iz hrvatskog Fon-fon nek se slobodno javi, oni ju nisu ispunjavali kaj me i čudi jer su sve drugo ispunili od korica do korica
Ajme, Rehab, pa naravno da bi naš cijeli školski sustav (ne samo kurikulum!) osobito od 5.r.nadalje trebalo preokrenuti, prekrojiti i šivati ga ispočetka, ali ovakav kakav je sada jednostavno ne može iznjedriti kreativno, tematsko, radioničko poučavanje sa smislenim završnim ispitom cjelokupnog gradiva.
Kad ti dijete stigne u više razrede past ćeš u nesvijest kad shvatiš da je suho nabrajanje gomile komprimiranih činjenica jedino što u udzbeniku postoji. Probijaš se kroz gusto i sitno otisnute dugačke rečenice bez proreda (da udžbenik bude tanji) i čitaš ih 2-3 puta da razumiješ. Poludim kad čujem nastavnike da djeca ne znaju naučiti najvažnije. Što ih ne upute na najvažnije? Koje crno najvažnije kad test sadrži i oni pitaju SVE, pa i više od onog što tamo piše!
Znam da je do nastavnika, ali i njih podučavaju na jednak način kako se podučavalo prije 40 g.pa generacije uspješno, velikom većinom (čast iznimkama) voze na isti način dalje.
moja rijetko kad nešto tako kaže, rekla sam joj da gleda samo sebe i svoj uspjeh, što i kako drugi, ne treba je zanimati
a i takve stvari joj baš ističem
kako je njoj super na kraju školske godine
kada ne mora učiti za podizanje ocjene ni žicati da je se pita
nadam se da će je to baš naučiti važnosti kontinuiranog rada
i kako time sebi znatno olakšava život
na stranu to što tako puno kvalitetnije savlada gradivo
Ja cu ti rec za tvoju skolu :D
U matematickom razredu nitko nije prosao s 5,0,samo troje s 5. Moj sa 4,0. Do kraja je bilo cupavo, s latinskim pogotovo, ima 2.
On je zadovoljan skolom, ekipom, razrednikom...
Nezadovoljan ke samim sobom. Jer zna da je mpglo bolje, pa se vec sad nabrijava na drugi razred.
Ja sam zadovoljna I s njim. Uz treninge svaki dan I sve ostalo, super je. Tim vise sto smo pred kraj godine imali jednu vrlo emotivno iscrpljujucu obiteljsku situaciju u kojoj smo se svi, pa I on, jako potrosili.
E, ovo mi je baš zanimljivo.
Dvije - po općem mišljenju najelitnije Zg škole - isti tip gimnazije po usmjerenju, koliko sam pohvatala, isto usmjerenje unutar gimnazije (matematičko). Programi su isti, satnica je ista.
Kako je moguće da u jednoj školi tako puno djece u jednom razredu prođe s odličnim (i to čak s 5,0), a u drugoj samo troje?
Ne prihvaćam ideju da su u jednoj školi djeca "bolja" ili ambicioznija od druge, jer obje te škole, koliko znam, upisuju vrlo marljiva i ambiciozna djeca. Dakle, razlike među djecom smatram zanemarivima.
Je li moguće da u jednoj od tih škola profesori naprosto treniraju strogoću? Ili se radi o nečem drugom?
moguće, kriteriji su od profaća do profača stvarno različiti
Svaka batina ima dva kraja. Doznala sam od razrednice (tj pouzdanog izvora, jer moj sin ništa o tome nije rekao) da su u nekim razredima učenici sustavno izostajali s nastave u dane kad su bili testovi ili planirana ispitivanja, jer im se čini da je bolje imati neopravdane sate nego pokvariti ocjene. To mi je bacilo baš ružnu sliku i na učenike koji to rade i na roditelje koji svojoj djeci višekratno pravdaju takve stvari. Moj sin nije to ni pokušao jerbo se ne bi dobro proveo....
Što se tiče Mioca, tamo sigurno nema labavo.
U razredu od moje male dvoje ima 5,0 ali svi ostali su odlični, mislim da je svega dvoje-troje prošlo s vrlo dobrim, a manje od toga nitko.
Profesori, bar ovi koji mojoj kćeri predaju su svi od reda jako strogi i zbilja puno traže.
Matematiku, kemiju, fiziku, povijest, latinski, hrvatski pa i glazbeni predaju sve jako zahtjevni profesori.
Za izostanke ne bih znala, ali na roditeljskom nije rečeno da su se povećali, a ni kći mi nije ništa slično ispričala.
Iako ne vidim svrhu izostajanja s testa kad ga opet moraju pisati i ne znaju što će pisati tako da...
Pa uvijek mogu pitati kaj je bilo u ispitu
Od mog T najbolji frend iz os ide u mioc, isto mat smjer.
Kaze da kad vidi koliko je T ucio ove godine, drago mu je da nije otisao u petu. Mali je prosao, naravno, s odlicnim.
Ovog markiranja testova ima u svim skolama, nemojte se zavaravati da su peta I mioc ikakve iznimke.
Osim toga, ajmo bit iskreni, svi smo nekad markirali, zasto mislite da vasa djeca nikad nece ili da cete vi za to znati? Naravno, ako ne izmakne (njihovoj) kontroli :D
A sto se kriterija tice, T razrednik je prije radio u drugoj skoli I kaze -sto je ovdje dobar, tamo je bio odlican. Oni od ovog profila djece traze jednostavno vise od prosjeka.
Tanci, naravno da znaju sto je u testu bilo I naravno da je ponovljeni test vrlo slican prvom. Uvijek I oduvijek. Cak I u miocu.
i kod mojeg neki (uvijek isti) markaju neke značajnije testove, ali veli raska kak oni imaju nešto preko hiljadu izostanka, a jedna razred i preko 2.5 tisućice pa si zamislite , ( to je cca 100 po učeniku, a nisu baš svi ni bolesni), recimo moj je imao na bolest skoro isto ko i za natjecanja izostanka, sve skupa manje od 40sati