Strah od vožnje?

Citiraj:

---

kate prvotno napisa

pa gdje su sve friške vozačice, sunce granulo, a niko se ne javlja???

---

kate telepatijo!

taman sam neki dan krenula tražiti ovaj topic i zaglavila na nekom desetom :mrgreen:

ja imam još 10ak sati za odvoziti, ali ih razvlačim jer čekam plaću da mogu platiti zadnju ratu škole, ionako ne mogu na ispit s dugom :mrgreen: :P

inače, naučila kretati pod ručnom - pa zaboravila.
usavršila bočno parkiranje - pa zaboravila.
naviknula provjeravati mrtvi kut pri skretanju - pa se odviknula.
a ono ubrzavanje-kočenje na poligonu nikako pa nikako :nope: :( :predaja:

onaj početni strah zamijenilo je posvemašnje oduševljenje vožnjom, ali sad se polako vraćam u prvu fazu :/

(i hoću onu naljepnicu :mrgreen: !)

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Citiraj:

---

kate prvotno napisa

5. Pri koliko okretaja otprilike mijenjate brzinu u veću?
6. Brzina km/h od - do = u kojoj brzini?

---

Dosta ovisi o autu, ko mene ovako, mjenjam brzina na cca. 2500 okretaja.
U 1. do 20, drugoj do 40, trecoj do 60, cetvrta ide i do 90-100, dalje ide peta do kud ide.

---

ajme ja ovo po zvuku motora (mislila sam da ovo NIKAD neću reći : smajlić koji krepava od ponosa: :dancingfever: )

Citiraj:

---

melange prvotno napisa

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Citiraj:

---

kate prvotno napisa

5. Pri koliko okretaja otprilike mijenjate brzinu u veću?
6. Brzina km/h od - do = u kojoj brzini?

---

Dosta ovisi o autu, ko mene ovako, mjenjam brzina na cca. 2500 okretaja.
U 1. do 20, drugoj do 40, trecoj do 60, cetvrta ide i do 90-100, dalje ide peta do kud ide.

---

ajme ja ovo po zvuku motora (mislila sam da ovo NIKAD neću reći : smajlić koji krepava od ponosa: :dancingfever: )

---

Pa i ja sad po zvuku, vozim 2 godine, al prije sam bome vise gledala na okretaje nego cestu :mrgreen:


kate I ja vozim srebrni 307.
:D
Na benzinskoj sljedece, lijepo se uparkiraj kraj odgovarajuce pumpe, nek ti bude s desne strane, prije pitaj muza kaj da tocis, ugasis auto, uzmes kljuc, otvoris onaj poklopac, gurnes kljuc, okrenes i na kljucu ti ostane poklopac rezervoara, lijepo ga okacis na malu kukicu koja ti je na onom prvom poklopcu, uzmes pumpu za gorivu i tocis, kad natocis, vrati poklopac, okreni kljuc i nemoj zaboravit platit benzin! :mrgreen:

ja još uvijek pred svako krizanje stanem da razmislim, nema automatike 8)

fala koksy, blizi se kraj rezervoara pa cu jos malo u akciju

kad sam ja prvi put trebala na benzinsku, lijepo sam se dovezla, stala kraj pumpe, izasla i pokucala covijeku na prozor koji je bio iza mene. Lijepo sam mu rekla, ja sam prvi put na benzinskoj i nemam pojma, mozete mi pomoc pa da budemo brzo gotovi ili cete cekati dok se ja snadjem :mrgreen: . covijek mi natanko bez frke, bila brzo gotova a bome i naucila kako 8)

Pročitala sam prvih par stranica topica pa se umorila :) no zanima me zašto je dosta žena prestalo voziti u trudnoći? Da li to znači da su se općenito prestale voziti ili one više ne voze? jer ne kužim razliku. Ja normalno vozim, jedino pojasa trebam malo više izvući da se opašem :mrgreen:

Naučila sam voziti u 16oj, mamina ideja, jer je stariji brat isto tad naučio pa je mama htjela da budemo jednaki. Tad sam odradila većinu sati vožnje, a pred 18 godinu samo desetak da ponovim (malo mjesto je u pitanju pa se moglo). Imala sam u tih 7 godina dva sudara (nisam kriva! :) ) i jedno zabijanje u ajmo reći rasvjetni stup. Jedan od tih je sudara je bio malo teži po auto (totalka) al na sreću bez težih posljedica po učesnike. Svaki put nakon sudara bih što prije sjela u auto. Kad sam došla u ZG sam nakon godinu dana počela voziti i to mi je bilo super jer sam prako tramvaja upoznala dobar dio grada te sam se lakše orjentirala.
Bilo me strah autoputa, al sam onda skužila da je po njemu laške voziti nego po običnoj cesti. Danas mi je lakše po ZG voziti nego po mom rodnom gradu jer tu koliko-toliko postoji neka kultura vožnje dok su dole indijanci na cesti. Neću reć da savršeno vozim, al mislim da sam za svoje godine iskusan vozač. Mogu čak reći da su sudari pridonijeli tome. Pomogli su mi da se osjećam sigurnije u autu (znam da je ovo paradoksalno). Svake godine nekoliko puta pređem relaciju od 500 km u jednom pravcu.

Mogu samo ponoviti ono što su svi prije mene rekli, treba puno puno voziti. I onda kad vožnja postane automatska a ostane strah, spržite si neki cd pa pjevajte u autu. To sam ja radila (tad se mogu derat i ne maltretirat druge).

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

Citiraj:

---

kate prvotno napisa

2. Kako se nalijeva gorivo (za benzinca) u detalje please?

---

2. dovezes se na benzinsku. izaberes stranu na koju ces ici prema strani na kojoj ti se nalazi rezervoar. parkiras. obavezno ugasis auto (mozda je nekima smijesno, ali moja mladja sestra je krenula tankati s upaljenim autom :shock: )

---

ako je sa mnom u autu mm i ima rezervne ključe od mog auta, ja auto niti ne gasim. uzmem njegove ključe, otvorim rezervar i nalijem gorivo. s upaljenim motorom. ne brinite se, neće ni vama ni autu ništa bit.

vožnja početnicima je kao hodanje malim bebama, nova vještina koja se praksom svladava.
sve ono o čemu sad razmišljate tipa mijenjanje brzine, gledanje na sva 3 retrovizora, prestrojavanje....sve to s vremenom postaje rutina. i meni je tako bilo u početku. sad vozim automatski. ponekad mi se dogodi da dođem na odredište a da nemam blage veze kako sam došla ni kuda. ili odlučim krenit do jedne točke i nađem se na pola puta do duge jer vozim automatski putem kojim npr. svaki dan idem na posao. znači da ne uključim mozak baš svaki put kad sidnem za volan :oops:

dok nisam naučila vozit meni je bilo nepojmljivo kako vozač može držat auto pravo na cesti, kako zna kad će prominit brzinu, kako zna kad triba pritisnit koju papučicu.....ali kad postaneš vozač i stekneš iskustvo sve to postaje rutina.

netko je sugerirao uzimanje dodatnih sati u auto školi za one koje su već položile a duže vremena nisu vozile. ja to ne bi preporučila. iz čistog iskustva moje prijateljice. položila je vozački i nije godinama vozila. onda je kupila sebi auto i uzela dodatne sate u istoj školi i kod istog instruktora kod kojeg je polagala. taj je skroz izludio jer je njemu bilo nepojmljivo da je ona postala nesiguran vozač i da je "zaboravila" vozit. i skoro je odustala od vožnje. sjela sam u njeno auto, odvezla ga do lokacije gdje se inače obučavaju budući vozači i "radila" s njom. polako, smireno i s puno koncentracije. i uvjerila je kako ona može. i danas ona vozi odlično.
najgore je kad te netko obeshrabri umjesto da ti da poticaja.

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

najgore je kad te netko obeshrabri umjesto da ti da poticaja.

---

pa naravno, ali to ti se može desiti i kad tek učiš, prije nego uopće položiš, ako dobiješ luđaka za instruktora.

meni se čini da je njoj najveća greška bila što je išla kod svog starog instruktora :mrgreen:

Citiraj:

---

melange prvotno napisa

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

najgore je kad te netko obeshrabri umjesto da ti da poticaja.

---

pa naravno, ali to ti se može desiti i kad tek učiš, prije nego uopće položiš, ako dobiješ luđaka za instruktora.

meni se čini da je njoj najveća greška bila što je išla kod svog starog instruktora :mrgreen:

---

istina. to sam joj i ja rekla. jer je on dočekao u stilu: "kako to ne znaš, čega se bojiš, pa znala si, nije to problem....." naravno da je znala (u prošlom vremenu), ali znanje triba obnovit i zato je i otišla kod njega. i da joj nije bio problem ne bi ni došla na dodatne sate. ali on je njoj bio super kad je učila vozit, ali 10 god. kasnije više i nije bio tako super. godine rada i tisuće kandidata očito su učinile svoje pa je čovik bio malo i tanji sa živcima.

http://www.24sata.hr/fun-sexy/clanak...e_id=main_page

Ja, bivša prometna trtarošica, položih jutros vozački!! :D I to s komentarom ispitivača "Pametna i spretna ženska.". :mrgreen:

Svjesna sam da mi je dugo trebalo i da sam to mogla bar 13 godina ranije, ali kako sam dugo nosila strah od vožnje i općenito prometa (radi žešćeg pada s bicikla kao klinka, od kada nosim taj strah), bilo je pametnije učiniti to kad sam zaista spremna i zdravijeg stava prema svemu. Kao sad! :)

Sad sam odlučila što ranije se prebaciti na naš auto (moram prvo proanalizirati razlike i uskladiti se s novim vozilom
8) ) i voziti i voziti... sto vise, to bolje.

Pauze su stvarno loša stvar. Sad sam u samoj autoškoli pauzirala radi puta mjesec i pol i trebalo mi je dosta da opet osjetim koliku toliku sigurnost.
Dok ne osjetim da sam postala pravi vozač, izbjegavat ću pauze maximalno.

________

Neke upute za mladu vozačicu? :mrgreen:

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Ja, bivša prometna trtarošica, položih jutros vozački!! :D I to s komentarom ispitivača "Pametna i spretna ženska.". :mrgreen:

Svjesna sam da mi je dugo trebalo i da sam to mogla bar 13 godina ranije, ali kako sam dugo nosila strah od vožnje i općenito prometa (radi žešćeg pada s bicikla kao klinka, od kada nosim taj strah), bilo je pametnije učiniti to kad sam zaista spremna i zdravijeg stava prema svemu. Kao sad! :)

Sad sam odlučila što ranije se prebaciti na naš auto (moram prvo proanalizirati razlike i uskladiti se s novim vozilom
8) ) i voziti i voziti... sto vise, to bolje.

Pauze su stvarno loša stvar. Sad sam u samoj autoškoli pauzirala radi puta mjesec i pol i trebalo mi je dosta da opet osjetim koliku toliku sigurnost.
Dok ne osjetim da sam postala pravi vozač, izbjegavat ću pauze maximalno.

________

Neke upute za mladu vozačicu? :mrgreen:

---

Čestitam, Anita! I ja sam se osećala kao da je svet moj pre godinu i po kada sam položila...Sada sam uglavnom zadovoljna kako vozim - ne pravim velike propuste, pažljiva sam, a ne i prespora. Ponekad me uhvati laka panika kad treba da krenem u deo grada kojim nisam vozila, ali onda stanem, smirim se, 'objasnim' sebi da ja to mogu i - uvek uspem.
Šta da ti kažem? Vozi, vozi i vozi, što više. Dok ne osetiš da je auto deo tebe, dok ne stekneš potpun osećaj o njegovoj veličini i mogućnostima.
Meni je vožnja dala potpuno novu dimenziju slobode, osećaja da mogu sama gdegod hoću i trebam i to obilato koristim...

čestitam anitaa :D

gdje si vozila? jel bilo "opasnih" situacija?


vozi, vozi, vozi. baš tako. ako ti prilike dopuštaju, ispočetka vozi s nekim i u vrijeme kad promet nije baš gust (ja sam neki dan imala sat u subotu u 10ujutro, savršeno :mrgreen: ), a poslije .. gdje će ti biti kraj.


što se tiče pauze, moja je bila dva mjeseca i to kad mi je samo 8 sati ostalo. mislila sam da ću morati ponovno upisati svih 35 sati, kad ono, bolje sam vozila nego prije pauze :? svejedno me čeka barem pet dodatnih sati pa ćemo vidjeti.

Cestitam! :D

Ja sam se na pocetku drzala ovoga sto melange kaze, vozila uvek sa nekim, u doba kada nema puno prometa i iskljucivo u poznatim delovima grada. I dok sam se toga drzala, svega sam se bojala. :(
Mislim da bas suprotno, treba sesti sama u auto jer jedino tako mozes shvatiti da zaista ti upravljas vozilom i da si za to sposobna. Kad god si u mogucnosti, vozikaj se gde god. Ako se izgubis, nema veze, pitaces nekoga za put...ako napravis guzvu na raskrsnici zato sto ti se ugasio auto ili zato sto ti treba 10 minuta da se uparkiras(ovo iz visestrukog licnog iskustva pricam :lol: ), ne uzbudjuj se i ne stvaraj sebi pritisak-tek ucis i normalno je da ne ide sve odmah glat- najgore sto moze da ti se desi da te kolona ispsuje...opsujes i ti njih, i opusteno dalje, nema im druge nego da cekaju :mrgreen: .

Srecno!

Potpisujem polfezenu! Ako dozvolis da te strah zakoci i ako ga ne pokusas sama prevladati, uzalud ti i vozacka i auto. Imam frendicu koja ima vozacku vec 3 godine a nikad nije bila na autoputu. Ja sam sama, nakon par tjedana od kad sam dobila vozacku odlucila otic na autoput, istina, vozila sam svega 10-tak min, do prvog izlaza ali sam se osjecala dobro, prevladala sam taj strah i sad uzivam na autoputu, smiruje me, nema vise onog grca u zelucu.
Voznja u rikverc mi je uvijek bila katastrofa, a sad sama sebe hvalim (doslovno) kako se odlicno snalazim kad moram u rikverc vozit cijelu jednu ulicu.
Parkiranje, crkavanje auta na semaforu, prespora voznja...sve je to dio ucenja dok se ne opustis i steknes osjecaj za auto i promet.

ja sam baš razmišljala ovih dana da bi mi trebao neki ovakav topic...

ja sam valjda najustrašenija osoba ikad koja je sjela za volan. danas vozim šesti sat u autoškoli. a ovih pet je prošlo majko mila....

totalno mi je nepoznato kako bi ja to trebala mijenjat brzine, gledat cestu , mrtvi kut, retrovizore, pratiti okretaje i brzinu, skužit šta rade oko mene,.... AAAAAAAA!!!!

ja to ne mogu. ja imam problema sa koordinacijom dok koristim nož i vilicu, a kamoli ovo.
jučer, dok je padala ona najjača kiša, ja na poligonu, instruktor kraj mene objašnjava, a ja samo razmišljam kako mi brisači idu na živce i kako od kiše ne vidim trake.

inače mi je činjenica da sam ćorava ko kokoš stvara dodatan pritisak. kao i moje radno mjesto koje je usko vezano za aute i svi na poslu već broje dane do kad ću položit vozački, pa da mi daju auto. a to ne dolazi u obzir. radim na pantovčaku i umirem kad se s nekim od njih spuštam na britanac, a kamoli sama.

pomagajte, nikad od mene vozača

Ma ja zato baš naglašavam koliko je važno takve stvari napraviti u svoje pravo vrijeme.

Jer meni sad ide sve super. I vožnja u rikverc i nisam prespora (dapače) i uživam po brzim cestama, parkiram savršeno u rikverc i bočno (naprijed mi lošije ide, ali izvježbat ću to).

Ovih dana se slikam i idem po vozačku i za vikend vozim po autoputu do vikendice! :D

Možda je stvar u izvrsnom instruktoru, ali on je meni tako savršeno izdefinirao što kako moram napraviti, da nema greške. I sad nakon toliko sati mi je to prirodno i super.

_______

Od nezgodnih stvari na cesti, oko 3,4 puta sam imala nezgodne susretne s kamionima. Posljednji je bio ozbiljno opasan. Čovjek se jednostavno krenuo prestrojavati (bez žmigavca) u moju traku NA MENE!! Pobjegla sam u biciklističku traku. A instruktor mi sjeo na trubu i zajedno smo vikali "idiote.... :lol: " Sad tek vidim da ni ne stigneš trubiti kad se stvarno nešto događa, stigneš samo reagirati. To je jedini put da sam skretala lijevo bez da pogledam mrtvi kut. Srećom nije bilo bicikliste. :/

e da, mm je odličan vozač, vozi skoro 10 godina i nikad nije imao nikakav incident, a kamoli nesreću. ali ja prije svakog sjedanja u auto imam unutarnje dijaloge i uvjeravam sebe da se ništa neće dogoditi. ja vjerujem njemu, ali ne vjerujem nikome drugome na cesti, pogotovo kad znam masu njih koji se otvoreno hvale svojim umjećem i sigurni su u sebe ko da su bogom dani za volan. e njih me najviše strah.

e da, kad položim (ako ikad se dogovorim s volanom, kako kaže instruktor) i sjednem u auto (to je sf), ne ginu mi slavonska, bologna i samoborska. a zbog toga se budim oblivena hladnim znojem , a šta sanjam, bolje da ne govorim...

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

ja sam baš razmišljala ovih dana da bi mi trebao neki ovakav topic...

ja sam valjda najustrašenija osoba ikad koja je sjela za volan. danas vozim šesti sat u autoškoli. a ovih pet je prošlo majko mila....

totalno mi je nepoznato kako bi ja to trebala mijenjat brzine, gledat cestu , mrtvi kut, retrovizore, pratiti okretaje i brzinu, skužit šta rade oko mene,.... AAAAAAAA!!!!

ja to ne mogu. ja imam problema sa koordinacijom dok koristim nož i vilicu, a kamoli ovo.
jučer, dok je padala ona najjača kiša, ja na poligonu, instruktor kraj mene objašnjava, a ja samo razmišljam kako mi brisači idu na živce i kako od kiše ne vidim trake.

inače mi je činjenica da sam ćorava ko kokoš stvara dodatan pritisak. kao i moje radno mjesto koje je usko vezano za aute i svi na poslu već broje dane do kad ću položit vozački, pa da mi daju auto. a to ne dolazi u obzir. radim na pantovčaku i umirem kad se s nekim od njih spuštam na britanac, a kamoli sama.

pomagajte, nikad od mene vozača

---

Najvažnija odlika budućeg vozača je sigurnost u sebe (uz zadrzavanje opreznosti). I ona se stiče vremenom, ali prvenstveno sa zdravim stavom! Nemoj sama sebi puniti glavu da nešto ne možeš kad zapravo nisi ni probala! Svi smo se bojali na isti način u početku i ipak to odradili! Tako i ti možeš. :heart:

Možda je OFF topic, ali ja sam čvrsto uvjerena da se sve naše vještine i nova znanja primjenjuju i na sve ostale segmente našeg života.

Skužila sam koliko različito vozim kad sam mirna ili čak tužna i kad sam sretna. Jako dugo sam se borila s tim da ne usporavam čim nisam sigurna gdje idem i što me tamo čeka. A to radim i u životu. Moram sve znati unaprijed i onda idem sigurna naprijed, inače kočim....

Kad mi je poslovni partner spomenuo kako čim mi se nešto ne sviđa, ja kočim, sve stopiram.... i istog dana mi je to rekao instruktor... baš je bilo zanimljivo. Od tada obraćam pažnju na svoje prepuštanje životu i cesti, bez kočenja kada za njega nema pravog razloga.

S ovim samo želim naglasiti da autoškola može biti poput vrlo zanimljivog suočavanja sa time kakvi smo. Možemo puno toga novog naučiti o sebi na jedan sasvim drugi način. Barem je meni tako bilo.

Bilo mi je odlično zamjetiti također koliko ja zapravo NISAM sigurna u sebe i koliko sam u nekim stvarima poput malog djeteta... i kako stalno očekujem da sam napravila nešto krivo.
Ma meni je autoškola bila prava spontana cestovna psihoanaliza.
I usudim se reći da sam osvještavanjem vrlo brzo morala biti primorana uzdiići se iznad tih stvarčica da bi mogla napredovati.

I to mi je suuuuper. 8)

____________

anita, hvala :* :heart:

nadam se da ću i ja uspjeti tako rezonirati kad sve ovo bude iza mene.

Anita mudro zboriš i moram reći da sam u jako sličnoj situaciji kao ti prije.
Imam strah od vožnje, pa čak i bicikla (jer sam kao mala pala), čak mi nije ugodno ni na rolama.
Probala sam voziti, ali vidim da još nisam za to, pa se ni ne trudim ići na vozački. Sve ima svoje vrijeme.....

i mene je bilo jako, jako, jako strah voziti auto. kao dijete sam dozivjela tesku prometnu nesrecu i nikad me to nije proslo. brat me nagovrio na polaganje vozackog ispita i sve je neko vrijeme bilo ok. ne znam sto se prelomilo, ali dugo nisam bila u stanju voziti. panika me lovila i pri samoj pomisli na voznju, na sve te silne papucice (ko da ih ima 128 :lol: ) i brzine.
mm je problem rijesio tako da je kupio auto sa automatskim mjenjacem i rekao da on vise nema ni vremena ni volje da me vozi okolo. i upalilo je :mrgreen: tu gdje zivimo ne bi mogla bez auta ni po kruh. nakon skoro tri godine bez problema se odvazim i na put od par stotina kilometara.
i mislim da ovo sto je sorci rekla, par dodatnih satova voznje, cini cuda.

Uhh. Nisam vozila negdje od 2000-te, ako se dobro sjecam, a u to vrijeme mi je dobro islo. Vidjet cemo sto ce biti kad opet probam. Preko bare me ceka automatik.

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

Preko bare me ceka automatik.

---

milina - to može i najgori vozač voziti
ja inače vozim vulgaris, sa mjenjačem, a mama ima automatika
kad sam ga prvi put probala vozit lijepo sam izula lijevu nogu da mi slučajno ne padne na pamet nešto s njom radit, trebalo mi je cijelih pet minuta da se naviknem
najljepše mi je bilo pred svetim rokom u koloni u automatiku (nema da utrne noga od stiskanja papučica)
automatici su idealni za izbacit ruku kroz otvoren prozor dok iz auta trešte narodnjaci :mrgreen:

onda kad se vratim u svoje auto imam osjećaj ko da traktor vozim
al zato ako mama pokuša vozit moje nakon njenog automatika ja dobijem još deset sijedih vlasi (ne zna žena više vozit obično auto, tako je to kad se fina guza postane :nope: )

mislim da je na prethodnoj stranici detaljan opis mojih strahova i suza nakon prvog sata, i točno se i sad sjećam onog wtf :? kako-ovo-itko-može svladati osjećaja.

pa kad su mi ljudi pričali da voze bez da razmišljaju što treba stisnuti i kada i gdje gledati i da im je sve automatizirano - reakcija - jea right :lol:

kad ono .. ja to mogu!

za vikend sam vozila par ulica s mamom, nije me paralizirala činjenica da sad JA upravljam i da nema duplih papučica.

jedino ona prestrojavanja po slavonskoj i sličnima :nope:
mogu se prestrojiti jedino ako nema apsolutno nikoga.
čim vidim auto ili ne daj bože dva-tri, imam osjećaj da su tu, odma kraj mene, da nema mjesta, da ću ih lupiti. pa gledam u ogledala tristo puta :roll:

I sada reci da nisam glupa!
MM ide na put! Neće ga biti par dana. Ide naravno sa službenim autom.
Obično kada radim ujutro, dižemo se u 15do6, ja pripremim sve za djecu, on ih obuče dok se ja šminkam i ostalo, sjedamo u auto i već smo u 6:20 u vrtiću. Ja odlazim na bus da bi došla na posao do 7h, a on s kolegom u suprotnom smjeru sa službenim autom dok naš ostaje ispred zgrade.

I što ja radim???

Auto stoji ispred zgrade, a ja ću se vjerojatno morati ustati u 5, da spremim i djecu i sebe i da se busom i pehaka doteglim do vrtića, za što mi treba 30 minuta, dok istu radnju autom obavim za manje od 5 minuta.
Jesam li ja normalna?
I kako da ja sada sebe natjeram na vožnju ako mi ni ovo ne može natjerati, a sve samo zbog straha!!! :(

Danas sam vozila našu mazdu!! :D Super mi ide. Malo mi se gasila u početku (benzinac, a učila sam na dizelašu), ali kad sam skužila princip super!

Ja ne kuzim ovo s automatikom, kaj onda radite cijelo vrijeme? :lol: Meni je bas fora stiskat papučice. 8)

ana.m, a koja je tvoja priča? :love:

ja sam se danas rasplakala od jada.
sve je išlo super, i onda je instruktor htio pozdraviti kolrgu, pa me fino naveo da skrenem desno, stisnem kuplung i stanem. i super. ali je onda trebalo i krenut, od nekud se stvorio neki auto koji mi je bio preblizu (udaljen bar 5 metara i ja sam se uspaničila i više nisam znala šta bi... i opet stala na sred ceste i rastulila se ko malo dijete...

danas se osjećam da ja to stvarno ne mogu i da jednostavno vožnja premašuje moje fizičke i mentalne sposobnosti.
koma.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

I sada reci da nisam glupa!
MM ide na put! Neće ga biti par dana. Ide naravno sa službenim autom.
Obično kada radim ujutro, dižemo se u 15do6, ja pripremim sve za djecu, on ih obuče dok se ja šminkam i ostalo, sjedamo u auto i već smo u 6:20 u vrtiću. Ja odlazim na bus da bi došla na posao do 7h, a on s kolegom u suprotnom smjeru sa službenim autom dok naš ostaje ispred zgrade.

I što ja radim???

Auto stoji ispred zgrade, a ja ću se vjerojatno morati ustati u 5, da spremim i djecu i sebe i da se busom i pehaka doteglim do vrtića, za što mi treba 30 minuta, dok istu radnju autom obavim za manje od 5 minuta.
Jesam li ja normalna?
I kako da ja sada sebe natjeram na vožnju ako mi ni ovo ne može natjerati, a sve samo zbog straha!!! :(

---

Ako nisi sigurna tj. ako te stvarno toliko strah, rade to sve odradi s busom jer bolje da ne vozis djecu dok nisi sigurna u svoju voznju.
Kad sam ja pocela sama voziti malca, iako nisam imala vise strah, doslo mi je da otvorim prozor i svima masem da se maknu s ceste jer sad idem ja i vozim svoje dijete i ne zelim da ga itko ugrozi :)
Ali sad vec nas dvoje i pjevamo u autu i pomazim ga na svakom semaforu, i bas nam je super kad se nas dvoje uputimo negdje i kad nismo ograniceni nicim, ni busom, ni vremenom... Mozemo sta hocemo i kud hocemo!

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Ja ne kuzim ovo s automatikom, kaj onda radite cijelo vrijeme? :lol: Meni je bas fora stiskat papučice. 8)

---

pa i dalje stišćeš papučice, samo to radiš jednom nogom :)
i desna ruka obavezno mora biti na volanu inače će svi misliti da nije automatik :mrgreen:

no uglavnom, skužila sam zašto žene u T prestanu voziti auto... dok se okenem pogledat mrtvi kut prođe voz
al i dalje se borim (šta ću kad moram)

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

I sada reci da nisam glupa!
MM ide na put! Neće ga biti par dana. Ide naravno sa službenim autom.
Obično kada radim ujutro, dižemo se u 15do6, ja pripremim sve za djecu, on ih obuče dok se ja šminkam i ostalo, sjedamo u auto i već smo u 6:20 u vrtiću. Ja odlazim na bus da bi došla na posao do 7h, a on s kolegom u suprotnom smjeru sa službenim autom dok naš ostaje ispred zgrade.

I što ja radim???

Auto stoji ispred zgrade, a ja ću se vjerojatno morati ustati u 5, da spremim i djecu i sebe i da se busom i pehaka doteglim do vrtića, za što mi treba 30 minuta, dok istu radnju autom obavim za manje od 5 minuta.
Jesam li ja normalna?
I kako da ja sada sebe natjeram na vožnju ako mi ni ovo ne može natjerati, a sve samo zbog straha!!! :(

---

Nakon 2-3 buđenja ujutro u 5 možda se dogodi onaj čarobni klik ;) . Meni je bilo slično. Vozačka je skupljala prašinu petnaest godina i zaista sam vjerovala da nikad, nikad neću voziti ni do prvoga dućana. A onda mi se dogodilo slično - MM je dobio službeni auto dok je naš šest mjeseci netaknut stajao pred zgradom, a ja sam svakodnevno, po suncu i mećavi pješačila kamo god je trebalo ili ovisila o drugima. Odluci je pridonijela i činjenica da mi autom do posla treba najviše 15-20 minuta, a javnim prijevozom najmanje 45. Bilo mi je dosta tegljenja torbi, mokrih nogu kad pada kiša, navlačenja kolica po autobusu i sl. Moram priznati da je pripomogao i ovaj forum jer sam saznala za kondicijsku vožnju. I tako sam ja još jednom odvozila program autoškole, sve dok već i instruktoru nisam dojadila. Ne mogu reći da sam neka vozačica, ali nisam više hendikepirana - vozim kad zatreba, a katkada i tek tako :mrgreen:. Iako sad već vozim godinu dana, još uvijek izbjegavam nepoznato, ali mi je i usprkos nesigurnosti i ograničenim rutama život znatno lakši. Vožnja mi je još uvijek donekle stres, ali ne bih se vratila u pješake ni za što.
Mislim da je najvažnije naći dobrog instruktora/osobu od povjerenja (i živaca :mrgreen: ) i započeti malim koracima.

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

ja sam se danas rasplakala od jada.
sve je išlo super, i onda je instruktor htio pozdraviti kolrgu.

---

ajme pozdravljanje kolega.
to mi je stresnije nego prestrojavanje.
a uvijek se nađu na poligonu pa on meni aj stani tu desno, di desno,
tu desno (još uvijek vozim), fulala si, ma samo stani, (stanem), uz crtu poravnaj, koju vražju crtu, ima ih 100, ovo je poligon :nope:

Citiraj:

---

melange prvotno napisa

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

ja sam se danas rasplakala od jada.
sve je išlo super, i onda je instruktor htio pozdraviti kolrgu.

---

ajme pozdravljanje kolega.
to mi je stresnije nego prestrojavanje.
a uvijek se nađu na poligonu pa on meni aj stani tu desno, di desno,
tu desno (još uvijek vozim), fulala si, ma samo stani, (stanem), uz crtu poravnaj, koju vražju crtu, ima ih 100, ovo je poligon :nope:

---

X

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

ja sam se danas rasplakala od jada.
sve je išlo super, i onda je instruktor htio pozdraviti kolrgu, pa me fino naveo da skrenem desno, stisnem kuplung i stanem. i super. ali je onda trebalo i krenut, od nekud se stvorio neki auto koji mi je bio preblizu (udaljen bar 5 metara i ja sam se uspaničila i više nisam znala šta bi... i opet stala na sred ceste i rastulila se ko malo dijete...

danas se osjećam da ja to stvarno ne mogu i da jednostavno vožnja premašuje moje fizičke i mentalne sposobnosti.
koma.

---

ja sam jednom otkazala sat vožnje jer sam skužila da nisam u stanju, i još me instruktor pohvalio za odluku 8)

btw, moj strah od vožnje mi se činio nesavladivim, a da me vidite sad... 8)

anita, čestitam na uspješnom savladavanju vožnje!

Nisam sve čitala, ali da i ja dodam svoj doprinos...

Nisam neki oduševljeni vozač - to mi je vještina koja ima svrhu i to je sve.

Imala sam vozačku dozvolu dugo godina prije nego sam kupila auto, a onda.... ajoj... koljena su mi klecala od straha kad sam se nakon višegodišnje pauze morala sasvim sama odvesti s Kustošije u Utrine (prek rotora :shock: ) ali uspjelo mi je. A sila me na to natjerala jer mi je bilo mrsko tandrkati se gooodinama gradskim prijevozom s kraja na kraj grada i k roditeljima u provinciju vlakom. :oops:

Vožnja se uči ovim redom koji vrijedi i za sve druge vještine (recimo, dojenje - to mi je baš primjerena usporedba za ovaj forum :mrgreen: )-

I stupanj - nesvjesna nekompetencija (ni ne znaš da ne znaš voziti, kao što to moj sin misli da zna voziti jer gleda mene pa mu se čini laganim)
II stupanj - svjesna nekompetencija - shvaćamo što nas čeka i da to nije "samo tak"
III stupanj - svjesna kompetencija - to je ona faza kad još moramo misliti kak se šaltaju brzine ili kak se uparkirava na rep (ne volim to ni dan danas, pogotovo ne u autu koji rijetko vozim)
IV stupanj - nesvjesna kompetencija - sjednemo i vozimo i uopće više ne razmišljamo što i kako, samo idemo

Eh, da... Kriza nastupa s godinom dana vozačkog staža - kad pomislimo da smo stekli nesvjesnu kompetenciju, ali još nemamo iskustva. Negdje sam vidjela statistiku da se u toj drugoj godini vožnje događa najveći broj nezgoda/nesreća, pa treba pripaziti.

Ima i dalje - moj tata vozi već 40 godina i ja pomalo primijetim da nije više "onaj stari", zapravo krivo - jest stari i refleksi mu nisu kao prije 10 ili 20 godina. Stalno sam na oprezu, a i podsjetim ga tu i tamo da pazi, jer takve stvari mora nam reći netko sa strane.

No, friškim vozačima ova faza je još daleko. Sretno svima - kad jednom dođete do IV stupnja kompetencija, pitat ćete se (kao i ja) kako je to uopće bilo živjeti bez auta... NIJE mi još prirastao za stražnjicu, jer se svjesno klonim toga, ali se uz napor moram prisjećati one faze kad su mi noge klecale od pomisli na volan. To je bila neka druga osoba! ;)

evo da se pridružim (ne) vozačicama. ja također imam vozačku već tri godine i nikako , mogu voziti kasno navečer kad nema nikoga na cesti i ciejle noći ako treba, al po danu kad vidim promet ajme majko.... nikako...i kažem si sjedni i ajde i opet ništa....čak i po nioći ako auto stane iza mene na semaforu ja samo govorim neće se ugasit neće se ugasit neće neće...napetost me hvata kad vidim auto iza sebe, onaj ispred još dobro i dođe al iza, odmah se sjetim nekog nervoznog vozača koji mi sve po spisku....... :lol: :lol:
Samo da još shvatim da nek onaj iza pazi da se ne lijepi na guzicu jer je on kriv ako udari od iza, i da me baš briga što se nervira tko mu kriv :lol: , i to bi bilo tako 10 puta i onda bi vozila, ali ja NE, tvrdoglava tuka najobičnija :evil:

ja već nekako vidim da će noćna vožnja biti zadnje što ću se usuditi.

jučer mi je bilo puno bolje, ja sam fino objasnila instruktoru čega se (momentalno) bojim, pa smo puno vježbali kretanje i stajanje, lijevo skretanje... sad mi je lakše kad vidim da nisam totalno nesposobna :(

ali na cestu ne idem još barem ovoliko sati(7)

Peterlin :klap:
Super si to objasnila! Mogu s ponosom rec da sam ja IV stupanj!