parni valjak kaži kako dalje

Dragi Vaclave,

odboluj i odtuguj kraj jednog sna i nemoj se sramiti suza. Veliki je dio vaseg zivota doveden kraju, ali svaki kraj je novi pocetak - neceg drugog, i kako god tesko to sad zamisliti - mozda ljepseg. Neopterecenog nadama i cekanjima i ponovnim razocarenjima. Pokusali ste koliko je islo, bili ste uporni kao sto bi malo tko bio uporan, cistog ste obraza pred nepravednom sudbinom.

Da je bilo ovako, da je bilo onako... uzalud ti je to. Eh da sam bila pametnija, ne bih izgubila posao kad nam se desila neplodnost. Eh da sam bila pametnija, ne bih izgubila puste godine na obrazovanje koje nikad necu upotrijebiti. Eh da sam bila pametnija - ili imala malo vise srece - ili napravila samo jedan drugaciji izbor na prekretnici... i tako hiljadu puta...

Proslost gubi na znacaju tek kad nadjes srecu u sadasnjosti. A to nije lagano. Ne moze se naci sreca kad je nasilu trazis, mozes samo nabasati ko slijepa kokos na onaj jedan pravi nacin gledanja na svoju nesrecu, da ju odlijepis od sebe i ostavis kao kamen na putu. Jedino sto mozes je tu slijepu koku pogurnuti s mjesta, da trazi umjesto da se preda, pa makar potraga trajala dugo, dugo.

:heart:

Citiraj:

---

vaclav prvotno napisa

Zlato malo nerođeno

Ja bih tebi oprostio i razbijene bubnjeve i potezanje Mucka za rep i vjenčanja u čudnim godinama i posuđivanje motora na užas tvoje majke i sve bih ti oprostio,pa te molim da ti nama oprostiš što se nećemo nikada upoznati.Nije bilo suđeno,ali znaj da će u katedrali našeg srca uvijek za tebe gorjeti jedna svijeća.

Samo se nadam da će kremen zaborava otupiti oštricu bola i da će vrijeme istkati finu
paučinu koja će zauvijek prekriti sva naša nadanja da bi te mogli jednom sresti.

---

Vaclave, i ja brišem suze, ovaj vaš oproštaj od nerođenog djeteta :heart:!

Nisam u vašim cipelama, ali sam si i milijun puta postavila sva ta pitanja - je li moglo kraće, jesmo predugo bili tu, je li stvar sreće, je li sudbina.... Vjerujem da se puno parova to pita. Moj trenutni odgovor je da je stvar sreće i da čovjek nije baš u svakom segmentu krojač toga hoće li mu se neka želja ostvariti ili ne.

Ono što vjerujem da bih ja mogla je okrenuti list, otpustiti tu želju, jednom kad bol popusti, blago i u ljubavi, otvoriti se nečem novome i ne razmišljat o sebi kao o starima i ofucanima, ako mi uopće sada, iz pozicije toga da smo dobili dijete, uopće možeš vjerovati - ali, doslovno sam bila u emotivnom otpuštanju ideje biološkog djeteta, tj. beyond that point, nasatavak MPO-a bio je zbog mog muža koji nije mogao napraviti taj klik, ja sam bila dosegla točku kad sam znala da ću biti sretna zbog sebe same, zbog života - i bez biološkog djeteta, a bila sam i spremna i otpustit muža i stvarno mu zaželit sreću, u dubini srca, i rođenje djeteta s nekom drugom ženom i već sam se lagano veselila nekim novim mogućnostima za sebe, jer mi je jednostavno tako bilo došlo. Tj. nisam više mogla dijeliti tu tugu, a nisam niti mogla ući u njegov svijet i pomoći mu da u tom aspektu ne tuguje i s tim sam se bila pomirila na OK način. Barem mi se to čini, jer tko sebe objektivno može sagledati?

Istinski se nadam i iz najdublje pore vam želim da budete sretni i da vam bol i razočarenje popuste :heart: !

Ispala mi je riječ dirljiv u prvoj rečenici gore...

:cry: :cry: :love: :heart: :heart:

:cry:

moram priznati da sam i ja očekivala neki drugi kraj :cry:

no baš sam sretna što ovo poglavlje vašeg života ima svoje finale.

sad je vrijeme da krenete dalje i da se ne osvrćete previše.
pospremite za sobom sve što je još preostalo i proslavite. da, proslavite jer je ovo kraj patnjama.

neki dan, sjedimo tako ja i muž, otupjelo umorni od posla, obaveza i bavljenja klincom, a klinac, to naše jedva dočekano, čudesno srebro kako ga zovem od milja se bezbrižno igra na drugom kraju sobe i meni proleti kroz glavu misao o tome gdje bismo bili i što bismo radili u ovom trenutku da ga nikad nismo dočekali.
i baš sam pitala muža što misli, gdje bismo bili...
bismo li postali razočarani, čangrizavi starci neostvarenih snova ili...

zaista ne znam gdje bismo bili, zaista ne znam bismo li žalili i čeznuli, ali sigurna sam da bismo živjeli i da bismo vrijedili.
sigurna sam da bismo nakon potpunog odustanka ipak bili sretni na svoj način i da bismo ostarili na svoj način, možda uskraćeni za jedno zaista veličanstveno iskustvo, ali od života, od življenja, od nekih drugih nada ne bismo odustali.
jer, nikad zaista nikad ne znaš što donosi sutra.
važno je gledati naprijed.

veliki pozdrav vaclave tebi i tvojoj supruzi, vaš život ne mora biti ni tužan, ni izgubljen, ni besmislen, sad je bitno samo da malo promijenite smjer.
vaše iskustvo je baš bolno, vjerujem da će se mnogi ljudi u njemu naći i dragocjeno je to što si sa svima nama podijelio svoje boli pretočene u prekrasne misli.

u vašim životima će biti još puno sreće i smijeha, vidjet ćeš, samo im dopusti da dođu. :love:

:heart: :love:

a dragi moj vaclave, nemas pojma kako si me rasplakao i rastuzio. sa zebnjom citam svaki tvoj post pitaju ci se hocu li tako i ja pisati pismo bebi koja se nikada nece roditi...
zao mi je sto tako predivni ljudi nece postati roditelji.... mozda vas sudbina iznenadi kad dignete ruke (mrzim ovu uputu cuti, ali iskreno joj se nadam u vasem slucaju)..

volite se, pazite i mazite. vasa ljubav je toliko jaka da je izdrzala toliko suza... i zao mi je do bola sto je sada niste poklonili svom bebacu, iako zivim u uvjerenju da ipak hocete. a tada, kada tz ostane "cudom" trudna, molim te da nam se javis i uljepsas zivote. ja vjerujem u vas jer tolika dobrota, zelja i upornost ipak bude nagradjena

ogromne :love: saljem tebi i tz :* :heart: :heart:

mogu samo potpisati sve ono što je Pinky rekla....
:cry: :cry: :love:

Vaclave i TŽ :cry: :heart:

dragi vaclave i TŽ puna sam nježnih i dirljivih riječi, ali u ovome času one ne mogu naći put od suza koje ih guše :cry: :cry: :cry:

možda drugi put...

za vas imam snažan virtualni :love: i veliko :heart:

dok odbrojavam zadnje dane prije termina poroda, noćas doživjeh luđačku epizodu straha, drmah svoj trbuh između 3 i 4 sata ne bih li probudila svoje usnulo zlato samo da mi dade znak da je s njim sve OK... ufff... ne znam zašto sam to napisala ovdje... željela sam da nitko ne sazna, a i kakve to ima veze s vama

dragi valcave i TŽ, svatko tko je pročitao vaš oproštaj od nerođenog djeteta osjetio je, ali baš onako do srži, svu tugu koju nosite u sebi; dirnulo me baš pošteno.. :(
pomislila sam na meni jako blizak par koji se prije par godina tako oprostio od svoga nikada rođenog djeteta, nakon godina i godina i godina nadanja i čekanja.. i njihov je oproštaj zvučao baš kao vaš.. no, napokon su pronašli mir u sebi.
svako dobro vam želim, da pronađete mir i sreću kamo god da vas put ponese, u vašoj ljubavi. :heart:

pretužno :cry:

nadam se samo da ćete naći način kako nastaviti sa životom

:cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
ne mogu ih zaustaviti... stvarno mi je žao i nadam se da ćete uspjeti ovo preboljeti.

od suza ne mogu nista napisati :cry:

Tako dirljivo i tako tužno... :cry: :cry: :cry: :cry: :heart:

Vaclave i tž ne mogu reći koliko mi je žao. :(

Žao mi je iz dubine srca.
Želim vam svu sreću

:cry: :love2:

Bože koja nepravda, teško je miriti se sa negativnom betom, svijet se ruši, a doći do oproštaja od mogućnosti ponovnog pokušaja je prebolna.

Ali ja vjerujem da patnja ostaje zauvijek, ali isto tako vjerujem da ćete naći druge radosti života i njima se polako prepuštati.
Kao što je naša Pinky rekla, nikad se ne zna.

Ja, mm i naša P silno smo htjeli društvo za nju, ali nije išlo. Svoj mir smo pronašli u tome da se brinemo za jedno dijete u dalekoj zemlji Ruandi i ja nekako u sebi držim da je to ono naše izgubljeno čedo koje nikad nećemo upoznati, al znamo da tamo negdje postoji.

Valclave tebi i TŽ želim svu sriću i da što prije odbolujete svoju tugu :heart:

:heart:

Vaclav :love: vas do neba
:cry: :cry: suze samo idu..... ne znam što napisati......tako me strah da ću i ja jednog dana morati ovo prolaziti.....uhh........preživite ovo to je što vam u ovom trenutku od srca želim i mogu napisati.......jer opet počinjem plakati


:love2: vas do neba

:cry: :cry: :cry: :cry: :cry:

:cry: :cry: :cry: :cry: :cry:

:heart: !

:cry:

Vaclave, ja sam silno ponosna na vas dvoje, na vasu snagu i odluku da pocnete docekivati neki drugi, drugaciji a mozda i ljepsi zivot.
Cini mi se da si bio na pravom tragu - sreca je i u trazenju srece, a sreca se nadje i tamo gdje se ne sjetimo traziti.

Kako vele, tek kad nesto das, otvoris prostor da primis - zelim vam da se jednog jutra, vrlo, vrlo skorog jutra, probudite nasmijeseni, a da vec sljedeceg dana zaspite veseli - jer, zivot je lijep, zivot je upravo onakav kakav treba biti. Zivot vam je pokazao da ste snazni i svako za sebe i zajedno, da mozete prezivjeti mnogo i opet ne zaboraviti disati.

Doci ce dan pa ce jesen biti lijepa, zima romanticna, a proljece zaljubljivo, pa cete se prisjetiti da ste poceli kao dvoje i znati da ste sretni sto nastavljate kao dvoje - dvoje koje se voli, uprkos i unatoc.

:love: :heart: :* ....ne znam šta drugo reći :heart:

Citiraj:

---

vaclav prvotno napisa

Zlato malo nerođeno

Ja bih tebi oprostio i razbijene bubnjeve i potezanje Mucka za rep i vjenčanja u čudnim godinama i posuđivanje motora na užas tvoje majke i sve bih ti oprostio,pa te molim da ti nama oprostiš što se nećemo nikada upoznati.Nije bilo suđeno,ali znaj da će u katedrali našeg srca uvijek za tebe gorjeti jedna svijeća.

Samo se nadam da će kremen zaborava otupiti oštricu bola i da će vrijeme istkati finu
paučinu koja će zauvijek prekriti sva naša nadanja da bi te mogli jednom sresti.

I za kraj:

«Kucnuo je čas da odem,ja ću ¨umrijeti¨ a Vi živjeti.Kome će od nas biti bolje,nije jasno nikom osim Bogu.»

---

Ja ne mogu zaplakati lako, a sada plačem :cry:

Jako mi je žao što vaš MPO put završava prije očekivanog cilja, žao mi je što svu ovu ljubav koja pršti iz tvojih postova neće osjetiti onaj kome je namjenjena.

Molim Boga za čudo, molim Te Bože učini ih roditeljima, molim Te!

Ajoj Vaclave baš mi je žao da ste odustali od svog sna, nadam se da ćete ipak pronaći utjehu bar jedno u drugom :heart:

:love:

Dragi Vaclave,nikada ne treba odustajati.
Na dan kada ste otisli iz Praga mi smo po nasu bebicu dosli.
To je bio drugi pokusaj u Pronatalu.
Sledece godine slavicemo 15 godina braka ali sa bebom u kuci.
Odmorite malo ali ne odustajte.

Moram da primetim da supruga ima TSH nesto ispod 4,
to bi mogao biti veliki problem za zacece.

Citiraj:

---

Snjeska prvotno napisa

Citiraj:

---

vaclav prvotno napisa

Zlato malo nerođeno

Ja bih tebi oprostio i razbijene bubnjeve i potezanje Mucka za rep i vjenčanja u čudnim godinama i posuđivanje motora na užas tvoje majke i sve bih ti oprostio,pa te molim da ti nama oprostiš što se nećemo nikada upoznati.Nije bilo suđeno,ali znaj da će u katedrali našeg srca uvijek za tebe gorjeti jedna svijeća.

Samo se nadam da će kremen zaborava otupiti oštricu bola i da će vrijeme istkati finu
paučinu koja će zauvijek prekriti sva naša nadanja da bi te mogli jednom sresti.
Ja tek sda ovo čitam :cry: :cry: :cry:
Žao mi je što se niste dobili svoju borbu.Ali iskreno se nadam da će vam se desiti čudo,na ovaj ili onaj način,molim Boga za to...


I za kraj:

«Kucnuo je čas da odem,ja ću ¨umrijeti¨ a Vi živjeti.Kome će od nas biti bolje,nije jasno nikom osim Bogu.»

---

---

Tek sada ovo čitam i :cry: :cry: :cry:
neka vam dragi Bog da snagu za dalje i da vas iznenadi sa jednim malim čudom.

Citiraj:

---

wewa prvotno napisa

Vaclave, ja sam silno ponosna na vas dvoje, na vasu snagu i odluku da pocnete docekivati neki drugi, drugaciji a mozda i ljepsi zivot.
Cini mi se da si bio na pravom tragu - sreca je i u trazenju srece, a sreca se nadje i tamo gdje se ne sjetimo traziti.

Kako vele, tek kad nesto das, otvoris prostor da primis - zelim vam da se jednog jutra, vrlo, vrlo skorog jutra, probudite nasmijeseni, a da vec sljedeceg dana zaspite veseli - jer, zivot je lijep, zivot je upravo onakav kakav treba biti. Zivot vam je pokazao da ste snazni i svako za sebe i zajedno, da mozete prezivjeti mnogo i opet ne zaboraviti disati.

Doci ce dan pa ce jesen biti lijepa, zima romanticna, a proljece zaljubljivo, pa cete se prisjetiti da ste poceli kao dvoje i znati da ste sretni sto nastavljate kao dvoje - dvoje koje se voli, uprkos i unatoc.

---

Jako lijepo napisano,Wewa :love:

:love: