A što je tugom? :cry:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Printable View
A što je tugom? :cry:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
U redu, nek' bude i tuga, iako je neki isljučuju, kao derivat ljutnje. Ispričavam se što smo sad već OT.
To i jest uspjeh. Bravo Zdenka! :heart:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
ali, čitam iz konteksta, da li to znači da za tebe svađati se zapravo znači srditi se (uključuje srdžbu)? jer u tom slučaju zaista imamo različito konotativno shvaćanje pojma svađe - za mene npr. svađa može ići iz ljutnje, a bez bijesa, mržnje ili gubitka kontrole. samo burnija rasprava koja potcrtava ljutnju i dolazi iz nje. meni, dakle, svađa ne podrazumijeva nužno gubitak kontrole. btw, kako si naučila nositi se s burnim emocijama? koje tehnike rabiš (ne znam, npr. distrakciju, time-out, samoinstrukcije neke ili tako nešto?)
Ma dosta rasprave (kažem sama sebi).
ajmo na ljepše teme...
Jučer sam imala milost slušati vlč. Zlatka Suca na seminaru u Raši...mm i ja i djeca otputili se jučer unatoč oblacima i povremenoj kiši na izlet, malo ludo i hrabro (kako dolikuje onima koji žele slušati što Krist navješta), a došla je i moja prijateljica s blizancima i još moja seka sa svoje troje dječice...bilo je živahno, ali unatoč gužvici naravno da smo uživali u nadahnutim riječima ovog Božjeg čovjeka, koji zna direktno, a s puno ljubavi, jasno, a nedvosmisleno, bez koketiranja sa svijetom, istaknuti ono iz Evanđelja što je bitno. Zna posvjedočiti neizmjernu Božju ljubav i milosrđe, zna uperiti prst u naše najskrivenije grijehe, ali ne kako bi nas posramio, nego kako bi nas potaknuo da se vratimo Bogu. I mnogi smo plakali, ganuti nad svojim slabostima, ganuti Božjom milošću, ganuti pjesmom ili riječima koje su zvučale kao da su uperene upravo nama.
Bogu hvala na tom danu, tek sad dok mislim o tome vidim kako sam sretna, teško je bilo koncentrirati se dok dječica trče oko nas i traže sad ovo, sad ono, bebe hodaju, padaju, jedu, spava im se...ali bio je Mir. I Gospodin je bio prisutan. Aleluja!
Duplice, ne provodim nikakve tehnike. Samo iz iskustva znam da je pravdanje samo gubljenje vremena, a meni se to ne da. Ponekad brojim do deset prije nego progovorim.
Nisam još nikada čula vlč. Sudca propovijedati. Ljetos smo s M. nekoliko puta išli u Ćunski, ali nismo imali sreće.
Kad smo već kod svađanja mogu pohvaliti novu knjigu koja je izašla u makronovinom izadanju - Budizam za majke. Ima mnogo praktičnih savjeta o ljutnji i bračnim razmiricama. Knjiga je divna topla i puna primjera duhovnosti iz svakodnevnog života s klincima. Iako su biblija i christian parenting od searsa još uvijek prvi na top listi ovu knjigu zdušno preporučujem. Baš je onako od mame mami. mislim da će se prvi put neke mame osjetiti baš onako shvaćeno kao kad ste u pubertetu slušali neku muziku i pjesma je govorila baš vaše riječi, e ova knjiga ma dosta od toga. A meni je bilo zgodno saznati i nešto o budizmu- da nisam totalni bilmez.
Što se tiče rješavanja bračnih razmirica nigdje nismo dobili boljih savjeta nego u Hrvatskoj zajednici bračnih susreta.
Ali, općenito govoreći u svakoj ljudskoj zajednici, bilo obitelji, bilo na radnom mjestu, često se nađemo u situaciji da moramo smanjiti vlastiti ego u korist zajedništva s drugim ljudima. U tome nemam većeg uzora od Isusa Krista, od Njegove potpune predaje na muku da bi sobom ponio naše grijehe. Kad imam problem na radnom mjestu, kad me žele omalovažiti da bi istakli sebe, samo se sjetim Njegove glave okrunjene trnjem. Rugali su mu se...a za Njegovo Kraljevstvo će moliti...tada znam da mi je jedino bitno u životu vršiti volju Oca svemogućega, onako kako Isus to od mene traži...i sve ću prepreke skupa s Njime prijeći, i sve će doći na svoje mjesto. Pa neka se i meni rugaju.
Što mi vrijedi osvetit se bližnjem, ako time vrijeđam Boga. Kratkoročno možda olakšanje, ali na duži rok nikakva dobra od toga ako me to odvaja od Boga.
zašto onda sv. Pavao u nekoj od poslanica kaže: srdite se ali ne griješite.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
:?
stiglo mi na mail:
Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
''O, oprostite mi, molim vas!'' bio je moj odgovor.
On je rekao, ''Molim vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.''
Bili smo tako učtivi, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.
Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.
Kasnije toga dana, dok sam kuhala večernji objed,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.
Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
''Makni mi se s puta!'' rekla sam uz viku.
On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.
Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
''Dok si dijelila sa strancem
uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.
Otiđi i pogledaj na kuhinjski pod,
naći ćeš cvijeće pokraj vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.
Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.''
Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele kapati niz lice.
Tiho sam otišla i klekla pored njegovog kreveta;
''Probudi se, maleni, probudi se,'' rekla sam.
''Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?''
Smiješio se, ''Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.''
Rekla sam, ''Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas;
nisam trebala vikati tako na tebe.''
Rekao je, ''O, mama, u redu je.
Svejedno te volim.''
Ja sam rekla, ''Sine, i ja tebe volim,
i volim cvijeće, posebno plavo.''
Cmolj :heart:
Pa, (kad već inzistiraš :? ), radi se o slobodnom prijevodu. U grčkom originalu stoji glagol exorgizo koji znači razljutiti se, a i svi ostali jezici tako prevode. Ali, nisi trebala ići daleko, jer ti već pet rečenica dalje stoji: "Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću!".Citiraj:
vrabec-te-dal prvotno napisa
Nisam siguran kolikoje uspijeh sve držati u sebi i nikad ne izreci ono sto mislis.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Meni je NEUSPOREDIVO teže kad se moja supruga na mene ljuti, a nece reci zasto i ne zeli raspraviti problem vec joj je lakse šutijeti...ja poludim.
Osobno misim da je ponekad "zdravije" izreci sto mislis nego to zadržavati u sebi i trovati sam sebe. Treba cuti i drugu stranu jer nista u zivotu nije crno/bijelo.
na taj aspekt sam i ja bila mislila. :love:
Mene je koštalo godina dok nisam naučila da kod mene vrijedi upravo suprotno: ne reći baš sve što mislim. :mrgreen:Citiraj:
TATA MATA prvotno napisa
Moći zauzdati negativne emocije ne znači nikada ne izreći ono što misliš. Baš naprotiv! Izreći to na jedan način koji neće povrijediti niti tebe niti TŽ.
Zdenka hvala na svemu što sam od tebe naučila :heart:
AdioMare,potpis!
Mare...napisao sam ponekad !
Napisao si i ovo
U svakom slučaju, bilo bi idealno kada bi uvijek komunicirali raspoloženi, pristojno i bez nervoze. Ali kako to nije uvijek moguće ljutnja je sasvim očekivana čovjekova reakcija.Citiraj:
TATA MATA prvotno napisa
Neću govoriti umjesto Zdenke, ali mislim da ona nije nigdje napisala kako se nikada ne naljuti. Ja u svakom slučaju nisam.
Ali mislim da je hvalevrijedan bar POKUŠAJ da to ipak bude na jedan, što manje bolan način.
Sve 5...skuzio sam ja Zdenku jako dobro kaj je ona htjela rec, samo sam htio naglasit da se treba nekad izrec neke stvari.
Kad tad negdje puknes i skoro uvijek je to na krivom mjestu i na krivim ljudima...vidi pricu gore.
Potpisujem. Ne da nisam napisala da se ne ljutim, nego sam izričito napisala da se znam razljutiti. A što se tiče izricanja onoga što mislim, evo, kod mene je isto kao i kod AdioMare - moram se suzdržavati da ne kažem uvijek ono što mislim, jer je ovo potonje moje prirodno stanje. Skužila sam i ja što tata mata misli - ponekad je šutjeti jako loše i u privatnim odnosima i javno. Ja sam osoba koja teško šuti, ali sam s godinama naučila da je ponekad i šutjeti zlato, odnosno da nije sve vrijedno rasprave. Ali, u ovoj diskusiji htjela sam reći samo to da treba paziti na način kako se nešto kaže i kako se raspravlja, jer mislim da uz malo dobre volje i razumijevanja rasprava može biti i bez ljutnje, povišenih tonova i svađe.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
TATA MATA, i ja tebe dobro kužim i slažem se da nije dobro potiskivati emocije. Mala ljutnja na malu ljutnju- složi se malo veća. Pa još jedna mala na malo veću- eto ti razloga da nakon nekog vremena pukneš.
Samo, iako sam većinu života trzavice rješavala na prvu loptu, sada sam žestoki zagovornik trezvenog i kontroliranijeg pristupa koji će ti oduzeti minutu više.
Drago mi je da si shvatila poantu mog posta.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Jos nesto vas moram pitat:
Da li bi vam bilo lakse da netko onako dobronamjerno povišenim tonom nesto kaze pa i sa vidljivom ljutnjom ili da uz šeretski smiješak pokušava glumit pribranost i objasnit vam poantu svojih rijeci ?
Meni ovo drugo, osim ako šeretski smiješak ne bi bio ironičan. Teško mi je prihvatiti dobronamjernost ako se netko dere.
Ako ocijenim da je čovjek dobronamjeran, i tim tijekom ide naš razgovor, i jedan i drugi način mi je OK.
Odnosno, nemam problema ako će se netko iskazati malo žešće - pod uvjetom da ne viče na mene. ;)
iskreno, drago mi je da sam ovo napisala, jer mi je drago da poznaješ Pisma. jer ih ima koji ih ne poznaju, i govore neka svoja viđenja o Pismu i Kristu.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
hvala ti na tome :*
i meni.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
mislim, to je stvar osobnosti i osobnog stila također, ni jedan način nije bolji ni gori, bitno je, kako si rekla, da se doista trudimo biti u načinu takvi da ne ugrizemo drugoga...meni, na žalost, u zadnje vrijeme baš ne uspijeva uvijek, to sam govorila, jer napori naprave da je fitilj kraći...to nije opravdavanje, samo argumentiram. ali da to volim kod sebe - nikako! samo svjedočim moje iskustvo - nekada i sav trud nije dovoljan... tada se oslanjam na Očevu milost, inače bi samu sebe teško uopće mogla dalje prihvaćati.
civiliziran, asertivan način bio bi i moj prvi izbor uvijek. :*
Poruka, 25. studenog 2007.
“Draga djeco! Danas kad slavite Krista Kralja svega stvorenoga želim da on bude kralj vaših života. Samo preko darivanja dječice možete shvatiti dar Isusove žrtve na križu za svakog od vas. Dječice, darujte vrijeme Bogu da vas on preobrazi i ispuni svojom milošću kako biste vi bili milost za druge. Ja sam za vas dječice milosni dar ljubavi koji dolazi od Boga za ovaj nemirni svijet. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
www.medjugorje.hr
www.ika.hr
www.ver.hr
-na ovoj stranici možete napisati molbu, molitvu, nakane sv.Anti, a onda ih franjevci s sv.Duha isprintaju i mislim svaki mjesec nose na grob sv. Antuna u Padovu
www.isusovci.hr
- ovo vam je stranica prostora Duha, gdje možete moliti i pisati molitve
Bog vas blagoslovio, ne stignem vas pratit, ali učinilo mi se da ste raspravljale o svađi pred djecom.
Ja sam upravo time zaokupljena zadnjih mjesec dana.
Emanuela ima skoro 8 mj. a čitala sam da bebe već negdje s 6mj-7mj. budu zbunjene, jer počinju primječivati razliku u majčino ponašanju, tj. je li sretna ili tužna i to ih plaši.
E, sada, ja sam malo glasnija osoba, tako pričam, i kad nešto govorim ili se raspravljam uvijek djeluje kao da se svađam i da sam ljuta. Ali ja sam takva, malo strastvenija, emotivnij, možda i agresivnija :/
Vidim da Emi zbunjeno gleda ako povisim ton na muža, to uglavnom nisu svađe, već neke kraće rasprave, ali eto ja na bučniji način reagiram.
Nadala sam se i nadam se da će se Emi u budućnosti naučiti na mene takvu, i da će moći razlikovati moju glasnu raspravu od svađanja.
S druge strane dijete sam roditelja koji su se stalno svađali, i to konstantno, i dan danas, to je njihov način komunikacije ili ne komunikacije, - ne rešavanja problema.
Koliko god se ja opirala tome, vidim da se pretvaram u njih, a kada toga postanem svijesna to me dodatno iznervira.
Ne bih željela takav život za Emi, ali opet s druge strane, moja tetka se nedavno razvela (mučna priča ne bi o tome, još prva u velikoj vjerničkoj obitelji:ja sam ju podržala).
U tom braku nije bilo ni jedne svađe. Sve ove godine dok je tetak živio s ljubavnicom i sinovljevim prijateljima, dolazio je od nje redovito doma, mojoj tetki, da mu opere veš.
Tu nije bilo razgovora ni svađa.
Dijete je to gledalo i bilo zbunjeno-znao je da je tata sada s mamom njegovih prijatelja, a nije shvaćao zašto dolazi doma, i zašto mama i tata nikad ne pričaju, a kada i progovore, ne svađaju se. Bio je zbunjen njihovom ne reakcijom na problem, ravnodušnost, nedostatku emocija, hladnoći, pravljenja da je sve u redu, normalno, a on je shvaća da to stanje nije normalno i da zahtjeva bilo kakvu reakciju, koja će mu objasniti njegove i njihove osjećaje. :cry:
Danas tinejđer, ne zna se nositi s problemima ni nezna komunicirati niti se snalazi u konfliktima, to ga zbunjuje. Ne zna kako bi trebao reagirati na konflikt i kako ga riješiti.
Ostao je zakinut za emocije, pa makar one i bile negativne- on je vidio samo hladnoću između dvije osobe, nije bilo niti toliko ljubavi ni volje da se barem posvađaju.Dok je bio mali, jeo je kožu s prstiju do kosti.
A danas kada se netko posvađa pred njim, on odmah bježi.
Inferioran je i neosjetljiv na tuđe probleme.
Ne želim Emi pružiti život kakav sam ja imala, ali ne bih željela da živi život bez emocija i reakcija.
Molim Boga da se uspijem svladati u svađama s MM, i to na taj način da te svađe, rasprave dovedu do nekog rešenja, a ne samo optužbi i prebacivanja, i da će na taj način Emi naučiti da se ne treba bojati konflikata, nego da se treba suočiti s problemima, riješiti ih na donekle miran i konstruktivan način, a opet ne biti ravnodušna, ne bježati od problema, i misliti kako problem ne postoji ili kako će se sam od sebe rijšiti. :saint:
Mislim da je zlatna sredina najbolje rešenje: ne izlagati djete beskonačnim glupim svađama, bez kraja i početke, a isto tako ne štititi djete od života, stvarajući mu iluziju-raja na zemlji, bez patnje i bola-ljudi moji to je pravi put za narkomana-ne moći se nositi sa stvarnošću!
"POMISLIH; KOLIKO ŽIVOTA U JEDNOME "NE"! ZLU, NERVOZI, GRUBOSTI I OVISNOSTI.
I KOLIKO ČARA I RADOSTI U JEDNOM "DA!" ŽIVOTU, BOGU, SEBI I SVAGDANJEM SUSRETANJU S LJUDIMA." Tomislav Ivančić
:love:Citiraj:
vrabec-te-dal prvotno napisa
Velika je razlika između pitanja Što ti je lakše... i onoga Što ti je draže.... Moguće je da je na ovo drugo i TATA MATA mislio.
Dakle, lako ti je sve ono na što si naučen, a drago ti može biti i ono što nikada na svojoj koži nisi osjetio.
Na poslu sam okružena ljudima s kojima imam dobar odnos. Dobra smo ekipa i ima tu, manje - više, uzajamnih napora da se prihvatimo takvima kakvi jesmo.
Ovdje mi "težina" nečije naravi ne smeta jer se u svakom trenutku mogu ustati, ispričati se na posao ili glavobolju i ne sudjelovati u kavama ako me tema, način na koji je ispričana ili tko ju priča - zamara. Ali, mogu i ostati ako sam dovoljno raspoložena, pa mi sve skupa ne smeta.
To bih ja nazvala druženjem bez obaveza.
U obitelji smo i te kako obavezni jedni prema drugima. Najmanje što smo si obavezni je osigurati sebi i drugima mjesto unutar obitelji gdje će se svi osjećati ugodno i zaštićeno. Gdje nećemo odlaziti jedni od drugih jer nam se ton, način ili tema ne sviđa.
U svojoj obitelji ja zato radije mijenjam ton i način, jer sam shvatila da nas to zbližava, a mijenjanje prostorije udaljava.
Naravno da je ljudski podviknuti. Pa i poludjeti! Međutim, radije ODABIREM skulirati se. Kao i svugdje, skužih da i ovdje mogu birati.
Ono što želim podijeliti ovdje s vama je moja spoznaja kako nekontroliranim reakcijama činim sebi najveću štetu.
Prvo, nikada ništa na taj način nisam riješila.
Drugo, nekada davno osjetila bih trenutačno olakšanje nakon takve reakcije, dok se danas osjećam loše.
I zato se trudim višeput razmisliti, bar jednom prespavati, ako ništa, barem duboko uzdahnuti. Nakon takvih pauza reagiram drugačije.
U svakom slučaju, zadovoljnija sam ishodom.
Takve moje korekcije uvelike su olakšane mojim velikim pouzdanjem u Gospodina.
AdioMare, to je to upravo to. :love:
adio mare :klap:
:heart:
Točno ovakav razvojni put prošli smo MM i ja. Pomogli su nam duhovni seminari HZBS, ali još više svakodnevna molitva. Davno smo postali svjesni da srdžba i ružne riječi nisu od Boga i da nas od Boga udaljavaju. Naravno da se onda i osjećamo loše. Ali bez molitve nismo tome mogli stati na kraj. Od kada se u našoj kući svaki dan moli, srdžba se može pojaviti, pogoditi nas poput otrovne strelice, ali samo na čas. Opstati ne može. Jer gdje je molitva tu je Krist - kako ono kaže u Evanđelju - gdje se dvoje ili više okupi u moje ime, ja sam s njima.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
O, ljiljan@ ma baš sam neki dan poslala MM link na te seminare pa da malo razmislimo o njima.
Neznam nikoga tko je išao, slučajno sam naišla na te stranice pa mi se činilo baš zanimljivo. Ustvari kad malo bolje razmislim, sigurno nije bilo slučajno.
Kad kažeš da se molite, jel molite zajedno ili svatko za sebe nađe svaki dan određeno vrijeme za molitvu?
I da vam se pohvalim malo. Ovih dana sam "u oblcima"; naime vratih se iz Tabora. :*
bubimira blago tebi ja sam tako željela ići, ali bebica mi ima samo 7 mj, i isključivo doji, a MM ne mogu nikako nagovoriti, ne znam što mu je.
On je od malih nogu u FRAMA-i, svira u crkvi, imamo band koji izvodi duhovnu modernu glazbu, on piše i tekstove, hoće otići na seminare fra. Zvijezdana, ali na nešto ovakvo,samo za nas dvoje, sav se zgrozi ko kakav tinejđer, to mu je glupo, sektaški, cmoljavo, ženskasto, to za njega nije vjera, citira bibliju:dolaziti će lažni svjedoci...... tipično muški bla, bla :cry:
Ustvari ja znam da se on toga ustvari boji, boji se suočiti sa sobom, i tako prestati biti površan oko nekih stvari. A tu onda po meni nastupa njegov strah, da on možda ne bi otkrio nešto o sebi (čega je možda i svjestan, a bježi od toga), što bi možda moglo ugroziti i naš brak, i staviti pod pitanje i sumnju ljubav npr. prema meni, ili neke odluke u njegovu životu...što ja znam :?
Što vi mislite?
www.hzbs.hr evo rasporeda, za one koji nemaju vremena otvarati stranicu;
www.ofm.hr/tabor/Citiraj:
BRAČNI VIKENDI - JESEN 2007.
--------------------------------------------------------------------------------
Zagreb
9. - 11. studenog | Samobor-Tabor
14. - 16. prosinca | Vrhovec
Opatija
19. - 22. listopada
30. studenog - 21. listopada
Split
19-21. listopada
Vukovar
5. - 7. listopada
Zadar
12. - 14. listopada
DUBOKI VIKEND:
9. – 11. studenoga | Tabor - Samobor
NACIONALNO VIJEĆE HZBS
17. studenog | Zagreb, Jordanovac
GODIŠNJI SABOR HZBS
5. siječnja 2008. | Zagreb, Jordanovac
Prijave za Vikend
--------------------------------------------------------------------------------
ZAGREB
Marijanka i Tomo GLOBAN
T.: 043 / 232 085
F: 043 / 222 016
E. tomo.globan@bj.t-com.hr
OPATIJA
Ivanka i Milan DOŠLIN
T. 051 / 709 515
vlč. Anton Zec
T. 051 / 857 077
E. antun.zec@ri.t-com.hr
SPLIT
Ivanka i Ante BAJIĆ
T. 021 / 473 684
VUKOVAR
Marija i Mirko DOMAC
T. 032 / 398 634
E. antun.zec@ri.t-com.hr
Citiraj:
22.-25. studenog: Seminar osnovnog kršćanskog iskustva: Kraljevstvo Božje je u vama! Vodi
fra Zvjezdan i suradnici. Preporuča se osobito mladima.
26.-29. studenog: seminar ozdravljenja i oslobođenja: «Ako se samo dotaknem njegove haljine
bit ću zdrava!» Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
30. studenog do 2. prosinca: biblijska dopisna škola.
6.-9. prosinca: seminar o kršćanskoj nadi s molitvama za ozdravljenje i oslobođenje: «Bog sam
hita da vas spasi!» Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
13.-16. prosinca: predbožićni seminar priprave za Božić: «Dođi, Gospodine Isuse!» Vodi fra
Zvjezdan i suradnici.
18. prosinca: druženje s poslužiteljima Tabora (od 16 do 18 sati: prigoda za ispovijed): 18 sati: sveta
misa; potom domjenak.
29.-30. prosinca: susret predstavnika Šenštadtske obitelji.
3.-6. siječnja: seminar za mlade: Otvorite vrata Otkupitelju! Poziv na hrabri hod za Isusom
prema obećanjima koja smo na krštenju svečano izgovorili. Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
10.-13. siječnja: seminar obnove krštenja, ozdravljenja i oslobođenja: «Duh Sveti je na meni i
posla me proglasiti sužnjima oslobođenje!» Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
OPĆE OBAVIJESTI:
Prijavite se što prije da imate osigurano mjesto u Taboru. Mjesta se vrlo brzo popune.
Ipak vas molimo da u tome budete odgovorni i ako dođe do promjene u vašim planovima da svaku
odjavu javite na vrijeme jer u protivnom vaše mjesto ostane neiskorišteno, a mnogi žele doći i čekaju.
Oni koji ne borave u kući prijave se kod dolaska. Obavezno je nošenje bedža za vrijeme sudjelovanja.
Prijave: telefon: 01 3369-781 (svakog dana osim nedjeljom od 8 do 14 sati) ili na mobitel: 091 5986-
972. Faksom: 3361-844 ili elektronskom poštom (tabor@ofm.hr) (ili: zvjezdan.linic@ofm.hr) . Kod
prijave ostavite svoje ime i telefon.
Napomene: Za seminare koji su obilježeni jačim crnim slovima može se prijaviti i doći na
boravak odnosno na sudjelovanje svatko tko osjeti poticaj i želi sudjelovati u programima .
Cijene boravka: Puni pansion je 120 kn. Redoviti seminari uključuju 3 puna pansiona tj. ukupnu
cijenu od 360 kuna. Sobe su dvokrevetne odnosno trokrevetne sa sanitarnom kabinom u svakoj sobi. Za
samo slušanje na seminarima bez boravka i hrane ne plaća se nikakva kotizacija.
Raspored na seminarima (ako nije drukčije označeno): prvoga dana početak u 17 sati i program traje
do 22 sata. Drugi i treći dan: 9-12.30 sati i popodne 15-22 sata; od 14 sati drugog dana je ispovijed.
Posljednjeg dana program traje do 12.45 sati (potom ručak); završna misa počinje u 11.30 s.
Parkiranje: Tabor ima lijepi broj parkirnih mjesta za vaša kola. Molimo da ne parkirate ispred
samostanske zgrade, već samo oko kuće Tabor. Ako je ispunjeno sve, onda uz crkvu na ulici.
POTREBE TABORA: Tabor je prava kuća susreta. Gosti Tabora mogu uživati blagodati boravka. Bez
Vaše dobrote i pomoći u svim tekućim potrebama Tabora mi ne bismo mogli!
Često neki potrebni duhovne pomoći ne mogu financijski podmiriti boravak na Taboru. Svojim darom
možete pomoći takvim osobama koje su jako potrebne Isusa Spasitelja. Hvala vam za sve što ste do sada
učinili. Tabor djeluje i blagoslov je mnogima. Mnogi zahvaljuju Bogu za ovu mogućnost. Dionici ste
njihovih blagoslivljanja i zahvalnih molitava.
Naš žiro-račun kod PBZ: Franjevački samostan kuća susreta Tabor, Langova 18, Samobor:
br. 2340009-1110016506. Devizni je: PBZ d.d. br. 703000VAL-0700000-558590
Za dobročinitelje Tabora molimo svakodnevno; potom kod klanjanja za vrijeme seminara, a i
svakog utorka navečer u 20 do 21.30 sati kod molitve cijelog ružarija. (Tu možete i vi
sudjelovati.) Za neke koji mogu od 22 sata nastavlja sec jelonoćno klanjanje pred Presvetim.
Iskreno vas pozdravljamo. Pozovite i druge. Dođite! Fra Zvjezdan i fra Remigije.
Bravo Mare moja :*
i ja kažem bravo Mare!
bubimira, blago tebi...ajde napiši nam malo koja je bila tema i pokoji biser koji ti je ostao...
ivana zg, ne kužim baš...tm-a, mislim...kako to hoće na fra Zvjezdanove seminare, al neće u Tabor? Pa to je isto, i te seminare vodi Zvjezdan (znam da to znaš, samo podcrtavam što je meni nelogično), jedina je razlika što se u Taboru može i fizički odmoriti, fino papati, mirno spavati i biti prisutan na seminaru duhom i tijelom 3 dana na miru. Neponovljivo je!
Moli za to ako imaš poticaj i ponizno ga pitaj da te prati pa možda pristane, čisto kao muž ženi. Jednom kad je tamo, Duh će ga obujmiti i neće više bit otpora. Sorry što se rivam sa nezvanim savjetima, vraćaju mi se milosna sjećanja se mog (jedinog za sada aBd) seminara u Taboru! :love:
Bila je ova tema: seminar ozdravljenja i oslobođenja: «Ako se samo dotaknem njegove haljine
bit ću zdrava!»
Teško je sad izdvojiti par bisera od ta tri dana. Toliko toga ima. Zvjezdan je stvarno čudesan, kako on djeluje, kako propovijeda, one njegove šale koje sipa kao iz rukava.
Uglavnom mene su se najviše dojmila svjedočanstva ljudi zadnji dan. Plakala sam ko kišna godina. Bilo je dosta ljudi koji su govorili kako se u njihovim obiteljima sve preokrenulo na bolje kad su svi počeli moliti zajedno i kad su se cijele obitelji počele duhovno hraniti na seminarima ili hodočašćima.
I polaganje ruku na klanjanju me oborilo s nogu. Doslovno :)
Tako mi je drago da sam išla. Toliko sam se dugo spremala. Stalno sam mislila kao ću to s V uspjeti izorganizirati. Kad sam krenula nisam uopće očekivala da ću biti svaki dan cijeli dan, a na kraju sam bila na cijelom seminaru. Eto ti Božje providnosti. Sve se posložilo.
I ono najvažnije- sada znam koliko puno još moram raditi na sebi
Što je najbolje on je već bio na seminaru na Taboru s FRAMA-om, kao jako mlad dečko, i to sa mladima, to je drukčije, a ja sam bila s FSR-om(Franjevački(treći)svjetovni red) i FRAM-a (Franjevačka mladež) 2 puta prije 10g :(Citiraj:
dupla duplica prvotno napisa
Inače često hodočastimo:Međugorje, Marija Bistrica, Sinj,Padova, Assiz....
Odgojen je religiozno, prije bebe smo bili svaki dan u crkvi, poznamo svećenika i fratara :lol: , nastupali smo na Uskrs festu, i raznim drugim festivalima duhovne gazbe, pišemo glazbu i tekstove, izdajemo drugi album.....idemo na zornice...redovito Nedjeljom na misu, on na ispovjed ide češće nego ja.........
Nije njemu valjda isto ići s društvom i sam samnom. Ne voli pred drugima razgovarati o intimi svoga braka, kaže da se to tiče samo nas dvoje. :heart:
Inače redovito par puta godišnje idemo u Međugorje, Mariju Bistricu, trudimo se da svaki dan bar malo molimo skupa, mada moram priznati da smo u zadnje vrijeme totalno zakazali.
A na seminar od Zvijezdana u Dom sportova, ode jedva, ali samo jedan dan-ovaj put je i beba bila s nama, a i moje dvije seka, jedna s zaručnikom, druga s mužem.
Ali ne vjerujem da bi išao na seminar npr.Jamsa- onog indijca, ne znam kako mu se točno piše prezime Makal.
Ne znam sve kao da se sve raspada, toliko smo oboje premoreni, ja od bebe, on od posla, pronalaženja novaca za stan, jer smo postanari, malih plaća, slabih živaca- svakom je njegovo problem teži i bitniji, nema se volje za imati volje, za razgovor, razumjevanje....
Ja sam gora-meni se gušt posvađat, kao da živnem, a pogotovo zato što bi se on odma pomirio i prvi popušta, a ja to mrzim-zašto?-zato što on misli da će se problemi riješiti i da će nestati ako ih ne spominješ i ne misliš na njih.
Ja nemam niti malo razumjevanja za neke njegove probleme, jer nakon nekoga vremena uvažavanja njega i njegovih potreba kao primarnih, puknem i postajem nezrela, i na krivi nčin tražim da se malo misli na mene, da se malo uvažavaju moji problemi i trud,,,,,- i naravno tako svijesno naš brak ulazi u kolotečinu i kopiju loših brakova naših bližnih- samo zato što se više nikom ne da truditi...
Mislim sve u svemu meni je super u braku i zadovoljna sam svojim MM, ali ne mogu se nasilit prihvatiti neke stvari- i kao da nešto u meni želi sve to uništiti svijesno- mislim na to da svijesno i namjerno burno reagiram, zato da se ispušem i osjećam se nadmoćnijemo, a opet glumim žrtvu i njega na taj način kažnjavam, a naravno da bih mogla u tome trenutku mirnije i zrelije reagirati.
Mislim ono tipično ženski ali na žalost istinito: kad on nešto napravi tome se mora odati počast, a moje svakodnevno trgane između male bebe, kućanskih poslova nitko ne primjeti, nego se još prigovara ili se misli kakav je to posao biti cijeli dan doma......bla.....
jednostavno tražiš za sebe malo pohvale i poštovanja- i time se pretvaraš u svoju mamu :lol: :cry:
Imam osjećaj da mi je dosta da sam ja stalno ta koja se mora diviti drugima, prihvaćati sve, razumjeti, kao da se ja tu više trudim, i onda namjerno neću-zato što vidim da to ne radim iz ljubavi i iskrenosti, već glumim ženu kakva nisam, glumim osjećaje razumjevanja, mirnog reagiranja, i tako se opet ja stavljam u drugi plan i opet me to navodi da se osjećam kao žrtva.
Ja se od tog razumjevanja drugiih uopće ne osjećam bolje-po onoj tko više daje, još više prima. Ali čovjek nema što više dati, kada je prazan, kada nema mjesta i vremena da napuni te svoje baterije.
Kada je sam željan priznanja, ljubavi i poštovanja. Možda zvučim razmaženo, ali ja volim ravnopravnost, zašto bi ja kao "žena" morala stalno biti "žrtva", znate ono, o ženi ovisi skladan brak, koliko je mudra itd
Ja mislim da je to preveliki pritisak i da to nije fer, očekivati od jedne strane više od druhe, i onda ta jedna strana uvijek za loše u braku krivi sebe.
Ja znam da hoću, mogla bi biti super žena, majka, na poslu, doma, uvijek s osmjehom na licu, ali ne želim jer bi me tada još manje uvažavali i mislili kako je meni sve lako jer sve tako dobro obavljam.tj. da to onda i nije nešto teško, da sam jaka osoba i da mi nitko ne treba pomagati ili slušati moje probleme.
Ne želim biti super žena- već običan čovjek-koji sam treba pažnju i pomoć.
mislim da je vrlo, vrlo opasno neciju vjeru i duhovnost procjenjivati prema spremnosti odlaska na razlicite seminare
Crkva je puna razlicitih darova - zajednica, pokreta, propovjednika, nacina molitve - i na svakome od nas je da pronadje onaj put koji je najbolji za njega
kad je rijec o obitelji vazno se truditi neke stvari zivjeti zajedno (odlazak na misu, obiteljska molitva) ali nikako ne nastojati da se vjera mora shvatiti apsolutno isto i ljutiti se na drugoga ako on nije za to spreman. Vjera je prvenstveno osobni odnos s Bogom.
prema onome sto si ti Ivana napisala, ja uopce ne vidim problem osim sto tebe smeta da tvoj muz ne zeli ici na seminare - pa zasto bi isao ako on to ne dozivljava kao vazno za svoju vjeru, ne kuzim?
A sto se tice uvazavanja i paznje - to je drugi problem odnosa medju vama kojeg ne treba gledati kroz prizmu zajednickog zivljenja duhovnosti (jer ima mnogo ljudi koji zive u mjesovitim vjerskim brakovima i imaju mnogo manje zajednickih dodirnih tocaka s duhovne strane, ali su im medjusobni odnosi u redu)
nitko nema pravo ocjenjivati iskrenost vjere drugog i na nesto ga prisiljavati - eto to je uglavnom moja poanta[/u]
U najsvjetlijim trenucima molimo svi zajedno, cijela obitelj. Nekada nam to izgleda nemoguće, zbog ostalih obveza koje imamo pojedinačno svatko od nas teško se zajedno okupljamo. U takvim trenucima molim barem ja sama i to svakodnevno. MM navečer zabavlja Ivana da bih mogla moliti i govori mu da moraju mami biti zahvalni što moli za sve :heart: . On isto ponekad moli u vlaku dok putuje na posao, kad ima priliku.Citiraj:
bubimira prvotno napisa
Ako veliku djecu vozim u školu ili negdje drugdje, obavezno se u autu zajedno pomolimo. Bitno mi je da oni vide svrhu i prednosti. Jer današnji čovjek živi od dojma do dojma koje mu pruža izvanjski svijet i zato često bude zbunjen i izgubljen, osjeća prazninu. Jedini način da se to prekine je predana molitva, na taj način sam i sama stekla jednu bazu iz koje (duhovno) izlazim u svijet i ma kakav da taj svijet jest, koliko god da me razočara, pokolebati me ne može. Jako je bitno da mladež to osjeti.
Što se tiče HZBS, mogu reći samo jedno - nitko, ama baš nitko od onih koji su prošli vikend nije požalio. Dapače, ja sam prošla puno duhovnih obnova, prisustvovala molitvi u dvije molitvene zajednice, ali ovo je iznad svega.
Svatko tko se dvoumi u pogledu HZBS preporučam da se prepusti blagodetima bračnog vikenda jer će doživjeti čudo u Kani - voda (već pomalo zamućena) vašeg bračnog života pretvorit će se u prvoklasno vino!!!