M.c. mislim na Austriju. Na masu formulara sam naisla gdje se moralo upisati vj. opredjeljenje. Ja sam uvijek to polje ostavljala prazno.
Printable View
M.c. mislim na Austriju. Na masu formulara sam naisla gdje se moralo upisati vj. opredjeljenje. Ja sam uvijek to polje ostavljala prazno.
pa ostavljaj i ubuduće. i ovdje ima takvih formulara i ja ih ostavljam prazne. al' za posao, ne sjećam se da sam ikad išta na tu temu odgovarala (a i ovo za sestru me iskreno rečeno zgrozilo, to je potpuno... neustavno itd). recimo u ch je zabranjeno pitati ženu jel je trudna ili to namjerava uskoro biti. tj. ako te itko prilikom intervjua to i pita, ti smiješ lagati (notluege). tj. ne smiju ti zbog te laži kasnije dati otkaz. (al ovo je sad već druga tema).Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Klia tako mi je drago procitati ovo sto si napisala. Ja sam kontala da sam ja jedina s marsa pala. Jer svaki put kad to spomenem nekome iz crkve, pogledaju me tako poprijeko kao da u najmanju ruku u zivotu nisam krocila u crkvu... NItko ne kuzi moju poantu. Vjera se ne ocjenjuje, ne buba napamet. Ona se zivi. To skola ne moze nauciti. I sigurna sam da je KC puno izgubila uvodjenjem vjere u skolu. Dugorocno ce se to vidjeti - sigurna sam.Citiraj:
klia prvotno napisa
XCitiraj:
anchie76 prvotno napisa
evo, mi ispisali djecu iz skolskog vjeronauka.
Prema iskustvu jedne poznanice cije dijete pohadja privatnu osnovnu skolu (koja nema vjeronauka u skoli) - iscrpljujuci je put bio do pronalaska vjeronauka u crkvi za malu djecu. Na kraju je uspjela. No nas slucaj ipak nije kao njen, jer nasa djeca idu u najobicniju skolu, i ne idu na vjeronauk., Racunam, jednog dana budu na vjeronauk za odrasle i u jednoj skolskoj godini budu i pricesceni i firmeni. To jest - ako se za to i odluce. Ako osjete duhovne potrebe za time....
svak mora naci svoj spiritualni put. i podrzat cu ih u kojem god smjeru isli....
MC, a tvoj stručan komentar vezan uz moju nadu da će se ustavna tužba riješiti u vidu izbacivanja vjeronauka iz škola?
ne vjerujem da ce proc ta tuzba jer i druge europsk zemlje imaju konfesionalan vjeronauk u skoli.
obzirom da je on izborni, a ne obvezni predmet te da sve vjerske zajednice imaju pravo organizirati ga on kao takav ne rusi odredbu o diskriminaciji
to ne znaci da ga ja odobravam kao skolski predmet, i ja sam u kategoriji koja djecu jednog dana misli slat u crkvu, a ne u skolu
Ustavni sud može donijeti odluku kakvu god hoće, ali ta odluka nije obvezna za izvršenje, jer je međunarodni ugovor sa Svetom Stolicom koji rješava to pitanje iznad Ustava i mora se izvršavati neovisno o ostalim pozitivnim propisima ili sudskim odlukama zemlje ugovarateljice.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Takva odluka može biti samo smjernica Hrv. Saboru za donošenje odluke o pokretanju postupka za revidiranje ugovora, pa onda dalje na scenu stupa diplomacija.
Kad će se dogoditi situacija da Hrvatska prema Svetoj Stolici uputi zahtjev za revidiranje ugovora u smislu da se vjeronauk makne iz državnih škola?
Odgovor nije teško naslutiti...
nikad :mrgreen:
Joooj, mozda ipak.... Naime, kod nas postoji i vjeronauk u zupi, cak i za predskolce.
Kad shvate gdje je toj vrsti edukacije tamo i mjesto (i da su bolji rezultati vjeronauka pri crkvi, nego u skoli), mozda ce predstavnici crkve sami doci do tog zakljucka... Iako mi je to tesko zamislivo...
Kod nas u Austriji takodjer postoji vjeronauk u skolama. S tim da ga i druge vjerske zajednice (osim dominantne) imaju mogucnost organizirati. Nisam sigurna za druge skole, ali ipak u Zorkinoj skoli vidim razlike. Npr. djeca koja zele uciti o islamu moraju dolaziti ekstra u drugu smjenu, dok djeca koja idu na rimokat. vjeronauk imaju to u sklopu nastave.
I to je opet po meni problematicno, neovisno o tome sto je jako dobro organizirano, djeca koja ne idu na vjeronauk su dobro zbrinuta itd. Uglavnom su ta djeca u manjini. Npr. u Zorkinom razredu ih ima samo sestero, troje koji ne idu nikako i troje koji dolaze u drugu smjenu na islam. Ipak, to ostaje nesto po cemu se djeca razdvajaju na mjestu gdje ne bi trebali i nikakva super-dobra organizacija tu cinjenicu ne moze promijeniti. (naravno da je velika razlika u tome seta li ti dijete samo po hodniku ili je zbrinuto u nekom razredu, eventualno cita ili crta u biblioteci itd.) Pa onda imamo situacije gdje se skoro sve djevojcice sastanu na hodniku i uvjezbavaju neku crkvenu pjesmu, a njih nekoliko stoji sa strane jer nemaju pojma o cemu oni to...I tako. Psihoteror na djelu. :mrgreen:
na isti način su vjeronauci organizirani i u školi u kojoj radim. osim rkt i islamskog imali bi vjerojatno i vjeronauke drugih denominacija da postoji potreba odnosno uopće interes za njih. islamski je organiziran u kontra smjeni jer zbog relativno malog broja učenika koji ga pohađaju islamski vjeroučitelj se ne može drugačije organizirati tj "pokriti" nastavu.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Vjeronauk na ustavnom sudu
Autor: Protagora
Ustavni sud najavio je da će razmotriti tužbu većeg broja građana o ustavnosti uvođenja vjeronauka u državne škole
Potaknut najavom Ustavnog suda da će razmotriti ustavnu tužbu većeg broja građana o ustavnosti uvođenja vjeronauka u državne škole Upravni odbor Protagore usvojio je sljedeću izjavu za javnost:
Najava predsjednice Ustavnog suda da će taj sud uskoro razmotriti ustavnu tužbu većeg broja građana o ustavnosti uvođenja vjeronauka u državne škole znak je nade da će to najviše sudbeno tijelo postupati u skladu sa svojom temeljnom zadaćom, a to je očuvanje ustavnog poretka.
Ustavni je poredak Republike Hrvatske, kao što smo to u više navrata isticali, ozbiljno ugrožen onim elementima međudržavnog sporazuma s Vatikanom koji impliciraju (pa i zahtijevaju) faktičko odstupanje od ustavnog načela odvojenosti crkve od države, čime se dovodi u pitanje sekularan karakter države.
Nedvojbeno je da uvođenje vjeronauka u državne škole predstavlja paradigmatičan tip takvog odstupanja. Još je problematičnije nedavno uvođenje vjeronauka u vrtiće; zabrinjavajući učinci tog uvođenja već su se manifestirali u više navrata.
Kao što je bila neprihvatljiva prisilna ateistička indoktrinacija u odgojnom sustavu bivše socijalističke države, tako je neprihvatljivo i sadašnje korištenje javnih odgojnih ustanova za religioznu indoktrinaciju, toliko više što smatramo da provedba vjeronauka u školama i dječjim vrtićima nužno dovodi do segregacije i diskriminacije djece i mladih.
Vjerujemo da će Ustavni sud postupati u skladu sa svojom odgovornošću.
Za Protagoru (Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta)
Prof. dr. sc. Milan Polić
Tako sam tužna. U ned je na misi (dječjoj) u jednom trenutku župnik (inače simpatičan čovjek) zagrmio s oltara da je čuo da se djecu ne upisuje na vjeronauk i da takvi neće moći pristupiti prvoj sv. pričesti.Citiraj:
Zoila prvotno napisa
U užasnoj sam dvojbi: izolirati dijete od vršnjaka, uskratiti mu pričest (a već joj se veseli) ili ga izložiti ideološki postavljenom vjerskom odgoju u školi za koji se bojim da može više štetiti nego koristiti :(
Mm kaže da ga on ne bi upisivao na vj, ali da mu najviše smeta to što su djeca prepuštena sama sebi. Meni pak smeta ovo što ne bih mogla djetetu objasniti zašto baš on neće ići na pričest, a nedjeljom idemo na misu (da ne idemo, onda bih i ja rekla neka jednom u životu sam odluči je li to za njega, ali dio smo života zajednice i nemamo ništa protiv vjeronauka, ali u crkvi!).
I ne mogu mu to učiniti :(
Postoji li kakva roditeljska peticija?
Prestrasno, prestrasno :(
klia, župnik je to morao "zagrmiti" jer je odredba hrvatskih biskupa da djeca koja žele primiti sakramente trebaju i vjeronauk (školski) i katehezu (župnu)
nekad je to bilo, recimo to tak, jedno te isto, danas (sa svakom novom generacijom djece) ima sve više razlika, i oni koji će htjeti djecu odgajati kao katolike jednostavno neće imati izbora nego upisivati ih na vjeronauk u školi jer će doći do potpunog razdvajanja programa i sadržaja, ali takvog da će jedno bez drugog biti manjkavo: u školi će dobivati informaciju (ono kaj zovemo znanje) a u župi formaciju (tj. kako to znanje primijeniti u praksi)
osim, normalno, ako Ustavni sud presudi da međunarodni ugovor između RH u Vatikana nije sukladan hrbatskom Ustavu i da ga treba raskinuti, onda se vraćamo u doba koje smo imali od '45. do '90. (ali ne samo katolici, nego i muslimani, i pravoslavni, i sve protestantske denominacije, i Židovi - svi oni koji sada imaju mogućnost organizirati vlastitu vjersku nastavu u sklopu školskog sustava RH)
ja vidim da nitko nije zadovoljan - niti vjernici katolici, niti vjernici drugih vjeroispovjesti, niti ateisti - valjda su zadovoljni jedino vjeroučitelji :?
samo se vi smijte meni (i ja skupa s vama), ali kažem vam ja da ćemo mi slovenskim stopama - kad-tad.
Mislim da je vjeronaukom u školi ipak zadovoljna većina roditelja, no govorila bih u svoje ime – ja sam zadovoljna vjeronaukom u školi. Razumijem sve probleme onih čija djeca ne pohađaju vjeronauk, ali što se tiče mene osobno i moje djece, sretna sam da oni imaju vjeronauk u školi. Za mene i za mnoge vjera ima važno mjesto i u odgoju i u obrazovanju djece i smatram da je dobro što se tome daje prostora u školskom programu za one koji to žele, a ne nameće se onima koji to ne žele.
Župski i školski vjeronauk nisu i ne mogu biti isto. Školski vjeronauk nudi sustavno i cjelovito upoznavanje vjere i njezine interakcije s općim društvenim životom. Zasade školskog vjeronauka vidim u upoznavanju vlastite duhovne baštine, uz dijalog s pripadnicima ostalih vjeroispovijesti, kao i sa ateistima. Ima tu i odgojna komponenta na tragu općeljudskih i kršćanskih vrijednosti koje se djeci tamo približavaju i osvješćuju.
Župski vjeronauk je nešto sasvim drugo - on uvodi djecu u život župske zajednice, liturgiju, sakramente i osobno iskustvo vjere.
Moje oboje djece vole vjeronauk i zanimaju ih sadržaji koji se tamo uče, a kako vidim i većina druge djece, tako da i djecu ubrajam u one koji su zadovoljni vjeronaukom u školi. Moja djeca imaju odličan odnos s vjeroučiteljicom koji ima neku posebnu dimenziju uvjetovanu sadržajem njezinog rada. M. je u početku, u prvom razredu, imao poteškoća u prihvaćanju nje, no ona ga je uspjela osvojiti, pa i u tome vidim kvalitetu njezinog rada. Što se tiče sadržaja predmeta, nikad nije niti bilo problema.
Što je falilo nama koji smo 80 i neke (ili 70 i neke) polazili samo vjeronauk u crkvi (jer smo ga htjeli polaziti, nitko nam ga nije nametao), a što se objektivno, u vjerskom (duhovnom) životu nacije pomaklo naprijed otkako imamo vjeronauk u školi? Stojim pri tome da se tada vjera svjedočila energičnije i autentičnije i da je odvojenost Crkve i države bila (i jest) istinski blagoslov za vjernike.
Nemojte mi reći da se vjeronauk ne nameće, jer to i kao vjernica osjećam. U Evanđelju piše (Isusova riječ) da je MALO soli dovoljno da bi jelo bilo slano i MALO kvasca da tijesto ukvasa. Meni vrlo jasno i znakovito. Ne treba pretjerivati! Ne s vjerom i odgojem u vjeri (a to je po meni odgoj za dobro, za suosjećanje s čovjekom u potrebi), nego s gomilanjem informacija.
Nije mi logično to odvajanje informacije od formacije jer sada, kad odgajam sama svoje dijete, jako pazim da svaka INFORMACIJA bude dozirana upravo radi formacije. Ali primjerena. Jer, što je informacija sama po sebi? I to o duhovnim stvarima (koje moraš spoznati, ne nabubati).
A čujem da se iz vjeronauka već u 1. razredu opasno "buba". Djeca se po cesto dovikuju - Dobio sam 3 iz vjeronauka!
A zamislite ako nekome npr. ocjena iz vjeronauka kvari prosjek. Kakav on osjećaj ima prema tom PREDMETU koji je UVJET za primanje DUHOVNIH sakramenata????
Ne mogu prožvakati i gotovo. Ali moram se povinuti zbog djeteta.
Svih ovih godina mi nije jasno zbog čega vjeronauk treba biti dio školskog programa. Može biti npr. Etički odgoj (ne mislim na već postojeću Etiku, također prilično štrebersku) nego neki predmet gdje bi djeca volontirala po domovima i sl. (toga ima u inozemstvu, gledala na tv), posjećivala siromahe i sl. Naravno, kad za to emocionalno dozriju.
što fali nama vidi se po trenutnoj društvenoj situaciji (pri tom ne mislim na nas koji smo ostali "normalni", nego na one koji nam kroje sudbinu), a koji su plodovi uvođenja vjeronauka u škole moći ćemo vidjeti za 15-20-30 godina, ne prijeCitiraj:
klia prvotno napisa
ovo Isusovo "malo" odnosi se na broj kršćana u svijetu (kad pogledaš malo, bez obzira na statistike koje vele da je kršćana toliko-i-toliko milijardi, mislim da je onih "pravih", istinskih vjernika puuuuno manje - i u RH je preko 90% kršćana, a koliko je pravih vjernika?), a ne na količinu znanja i informacija koje bi vjernik trebao znati o svojoj vjeriCitiraj:
klia prvotno napisa
s ovim bih se vrlo često i ja složil, samo kaj je nemoguće (u našoj trenutnoj situaciji) postići da na jednom mjestu imaš i dostatnu informaciju i kvalitetnu formaciju: formacija u školu ne smije, a informacija u župi bi došla do premalog broja djeceCitiraj:
klia prvotno napisa
ovo je problem u vjeroučitelju, ne u sustavu i vjeronauku kao takvom!Citiraj:
klia prvotno napisa
po meni, ovo je najveći problem biblije i ostalih svetih knjiga, a bojim se i izvor mnogih ružnih stvari povezanih uz religije - svako sve tumači na način koji njemu najviše odgovara. eee, da možemo nekako saznati što je pisac stvarno htjeo reći... :/Citiraj:
Juroslav prvotno napisa
Sedamdeset i osamdeset i nekih sam prolazila sve stupnjeve vjeronauka, od predškolskog do studentskog, pa mogu reći što mi je nedostajalo: sve do srednjoškolskog vjeronauka kojeg je vodio jedan vrsni teolog i koji je zapravo bio iznimka, naša se pouka svodila na priče iz Biblije i pučku vjeru, s malo pravog znanja o vlastitoj vjeri. Da dobivali smo zajedništvo i autentično osobno iskustvo vjere, ali ne i znanje o vjeri. Među vjerničkom populacijom bila je primjetna izrazita razlika između općeg obrazovanja i obrazovanja u vjeri, što je danas daleko manje slučaj. Morali smo mnogo sami tražiti i upućivati se na razne načine da bismo nadoknadili tu razliku. Sretna sam da moja djeca tu sustavnost dobivaju u školi, pa će lakše nadograđivati na to nego što je to bio slučaj s mojom generacijom.Citiraj:
Što je falilo nama koji smo 80 i neke (ili 70 i neke) polazili samo vjeronauk u crkvi (jer smo ga htjeli polaziti, nitko nam ga nije nametao), a što se objektivno, u vjerskom (duhovnom) životu nacije pomaklo naprijed otkako imamo vjeronauk u školi?
Što se tiče drugog dijela pitanja, potpisujem Juroslava.
Što se tiče ocjena, znanje o vjeri se može ocjenjivati; ocjene su legitimne kao i u svakom drugom predmetu. Međutim mislim da većina vjeroučitelja svoj predmet ipak doživljava više odgojno, odnosno da nisu strogi u ocjenjivanju.
O "nametanju" nečega što se ne mora, stvarno mi je već besmisleno govoriti.
Zdenka, zar ne mislis da bi se takva vrsta vjerskog obrazovanja mogla ponuditi i u crkvama ili drugim vjerskim objektima? Hocu reci, vjerske zajednice se mogu pobrinuti da vrsni teolozi i ostali obrazovni kadar iz ovog podrucja dovoljno kvalitetno radi nevezano za to gdje se konkretno vjeronauk odrzava.
Meni je besmisleno reci da je nesto besmisleno sve dok postoje oni koji tako razmisljaju. Samim tim sto ja moram djetetu objasnjavati stvari s kojima smo se prisiljeni susretati, a tako ne mora biti, moze se govoriti o nametanju. Po meni ovo nije samo organizacijski problem s kojim se susrecu hrvatske skole nego problem sirih razmjera. Neke stvari treba postaviti tamo gdje im je mjesto. To sto su organizirani religijski sistemi pustili korijenje tako duboko jos uvijek ne znaci da mi svi moramo izigravati vocke i grancice doticnog drveta.
Zorana, takve infrastrukturne mogućnosti o kojima govoriš ne postoje. I kada bi postojale, ja bih ipak bila zadovoljnija onim što mi pruža sadašnja situacija. Rekla sam već više puta da razumijem organizacijske probleme roditelja koji ne žele da im djeca pohađaju vjeronauk i to zaista mislim, ali to nije razlog da bih se ustručavala reći da meni postojeća situacija odgovara.
Ne razumijem što ti smeta u objašnjavanju djetetu da postoji vjera i vjernici i da oni imaju mogućnost pohađanja vjeronauka u školi? Pa svi bismo morali njegovati pluralizam.
Ovo što kažeš o puštanju korijenja vjerskih sustava je naprosto povijesna činjenica. Ti ne moraš prihvaćati plodove te "voćke", to je tvoja osobna stvar i tvoje neotuđivo pravo, ali dijete si civilizacije koje jesi, a koja je u svojim korijenima i najjačim granama kršćanska. U tom smislu to je dio i tvog nasljeđa, iako si ateist.
Još bih nešto dodala o našem vjeronauku 70-ih i 80-ih: smetalo me je to što škola ne samo da nije podržavala vjerski odgoj djece nego je isljeđivala djecu koja su išla na vjeronauk, kao i njihove roditelje. Moja učiteljica se usudila pozvati moju mamu na razgovor i spočitnuti joj "kako to da intelektualci šalju svoju djecu na vjeronauk" i "pružaju loš primjer ostalima". Sretna sam da danas škola kroz mogućnost pohađanja vjeronauka podržava moj odgoj.
Znaci, umjesto da se vjerske institucije pobrinu za jacanje vlastitih infrastrukturnih mogucnosti, one su fino zatrazile da se za to pobrinu drzavni organi koji se ponasaju na nacin kao da nije rijec o gradjanskoj drzavi?
Ne moras se ti ustrucavati reci da ti situacija odgovara, ali mi nije jasno zasto ti je onda besmisleno govoriti o drugacijim stavovima?
Njegujem plurazilam i ne smeta me objasnjavanje o vjeri i vjerskim stvarima. Smeta mi cinjenica da se stvarima osobne prirode pridaje tolika vaznost i da im, zahvaljujuci "nametanjima" ja moram pridavati vecu vaznost nego sto inace bih.
Skola bi trebala podrzavati univerzalne ljudske vrijednosti, samim time i odgoj svakog djeteta koje sece zemljom. Sve ostalo je osobna stvar i tako se treba i tretirati.
A, osim toga, kako bi bilo malo prestati pricati "u rukavicama"? Ili hoces reci da vjerske zajednice ne tendiraju povecanju broja svojih clanova? :mrgreen:
STo se tice nekih proslih vremena....ja imam pozitivna sjecanja. Tko je htio prakticirati vjeru, mogao je. Konkretno, mi smo isli tada na vjeronauk i nitko nikakvih problema nije imao. Isto kao sto je uciteljica tvojoj mami spocitavala neke stvari, sasvim je izvjesno da danas mnogi, ne samo strucni kadrovi, spocitavaju svima onima cija djeca ostaju u bibliotekama, ucionicama i hodnicima dok drugi uce nesto sto bi mogli sasvim fino "odraditi" i u za to odgovarajucem objektu.
Molim te, nemoj izvrtati moje riječi. Riječ "besmisleno" upotrijebila sam samo i isključivo u kontekstu rasprave nametanja vjeronauka u školi. Vjeronauk bira tko hoće i samo sam na to mislila, a ne na pluralizam stavova o vjeronauku. Ovu raspravu dugo pratim i vidim da se je "argumentirano bez pljuvanja" svelo samo na jednu dimenziju problematike u školama. Javila sam se nakon dugog vremena odgovarajući na tvrdnju da nitko nije zadovoljan vjeronaukom u školama. Htjela sam samo da se čuje i druga strana, većinska strana koja je zadovoljna situacijom.Citiraj:
Ne moras se ti ustrucavati reci da ti situacija odgovara, ali mi nije jasno zasto ti je onda besmisleno govoriti o drugacijim stavovima?
Niti najmanje se ne slažem s tobom da je vjera samo osobna stvar. Ona je itekako dio kulture u kojoj živimo, kao što sam rekla i gore i po tome spada u školu, dakako u kontekstu osvještavanja pluralizma religija i drugih mišljenja o svijetu i čovjeku. I dalje ne razumijem zašto tebi smeta da moraš pridavati važnost nečemu što oko tebe faktično postoji. Mnogim stvarima koje nam se ne sviđaju moramo pridavati važnost i u odnosu na njih odgajati svoju djecu.
Što ima loše u težnji vjerskih zajednica da se poveća broj vjernika? Pa to je dio njihovog posla u ovom svijetu.
Za ovo što kažeš na kraju osobno ne znam nijedan primjer - kao predsjednici Vijeća roditelja nijedan roditelj mi se nije žalio na bilo kakve primjedbe koje bi dolazile zbog nepohađanja vjeronauka i sakramenata. Na uvodnom roditeljskom sastanku vjeroučiteljica je izričito rekla da ne postoji nužna veza između pohađanja vjeronauka i primanja sakramenata. Vjerujem da u nekim drugim sredinama ima ljudi koji takve primjedbe stavljaju, a to osuđujem.
Meni smetaju akviziteri koji pokušavaju preko djece roditeljima nametnuti kupovinu. Smetale su mi reklame za telekomunikacijske mreže koje su pred dvije godine stajale po školi.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
I na isti način mi smeta vjeronauk u školi. Jer me tjera da se njime bavim kad ja to uopće ne želim. Napisala sam već - A. je želio ove godine na vjeronauk, jer mu se nije dalo svaki put visit okolo s prijateljima. Kad je vjeronauk prebačen na prvi sat, više nije želio ići.
Naravno da vjeronauk nije obavezan. Nije obavezno ni kupiti mobitel. Ali kao što je reklama u školi nametanje, tako je i vjeronauk u školi bez organizirane alternative za djecu u nižim razredima nametanje. Mi nemamo drugih izbornih predmeta, pa je meni zaista samo vjeronauk problem.
I nije mi uopće ok da se na ovaj način pokušava povećati broj "vjernika". To mi je zapravo jadno.
Ni ja nisam mislila na neke druge stavove osim one koji ukljucuju rijec besmisleno u konktekstu vjeronauka u skolama.
To sto je religija dio kulture u kojoj zivimo je jedan par cipela. I kao takvoj joj se moze pridati pripadajuce mjestu u opcem obrazovanju. Znaci, cinjenicno stanje i gotova prica. Mi smo tijekom skolovanja takodjer ucili neke opce cinjenice o svjetskim religijama i to je sasvim ok i prihvatljivo sto se tice informiranja "na opcoj razini". Koga interesira vise, trebao bi pripadajuce informacije traziti na "specijaliziranim" mjestima za to podrucje interesa.
U teznji vjerskih zajednica da poveca broj vjernika ima lose to sto se upravo ta namjera ocituje kroz ovakve rabote tipa uvodjenje vjeronauka u skole. To je i vise nego ocita namjera.
Tu pada u vodu i sva prica o toleranciji koja dolazi od istih zajednica. Kako da se vjeruje vjerniku da tolerira postojanje drugih vjerskih zajednica ako on istovremeno kaze da je njihov dio posla privuci sto veci broj vjernika u svoje krugove?
Hoces reci da se ne stvara idealna klima za predrasude prema onima koji ostaju izdvojeni iz razrednog okruzenja dok njih 95 posto odlazi na sat vjeronauka?
Ovo prvo mi je potpuno nerazumljivo. Kakva netolerancija? Ne misliš valjda da će se pojedine religije otimati za vjernike? Pa prihvaćanje vjeri se događa u osobi samoj, a o ekumenizmu sada ne bih duljila, samo bih podsjetila na to.Citiraj:
Tu pada u vodu i sva prica o toleranciji koja dolazi od istih zajednica. Kako da se vjeruje vjerniku da tolerira postojanje drugih vjerskih zajednica ako on istovremeno kaze da je njihov dio posla privuci sto veci broj vjernika u svoje krugove?
Hoces reci da se ne stvara idealna klima za predrasude prema onima koji ostaju izdvojeni iz razrednog okruzenja dok njih 95 posto odlazi na sat vjeronauka?
Na vjeronauk u školi gledam kao na ostvarenje prava većina na stjecanje tih znanja, a ako se kolateralno time povećava broj vjernika, ne vidim ništa loše u tome, pogotovo ne nište netolerantno prema drugima. Ne zaboravi da oni koji biraju vjeronauk za svoju djecu već na početku donose neku odluku.
Ovo posljednje mi je također nerazumljivo. Zašto bi ostvarenje prava većine značilo podlogu za netoleranciju prema manjini? Je li rješenje u tome da se većina odrekne svojih prava?
Zdenka2, slažem se sa svime što si napisala.
Nitko se ne bi odrekao svojih prava nego bi ih ostvarivao na drugom mjestu.
Zdenka, radi se o netoleranciji u srzi stvari jer upravo i jeste rijec o tome, o otimanju za vjernike.
Kako drugacije objasniti veliki plakat Rkc na U-bahn-skoj stanici na kojem pise: Isus vas cega u crkvama 14-og bezirka, djeda koji stoji pored pekare i drzi u ruci Kulu strazara, dva tipa koja me pokusavaju zaustaviti na cesti nudeci vizitku za posjetu nekakvom mormonskom duhovnom okupljalistu itd.
Razlika izmedju svih njih je samo u tome tko je dominantan i tko je uspio progurati svoje na veca vrata. I niti jedan clan takve organizacije mi ne moze doci i reci da je njegova crkva tolerantna prema razlicitostima.
Zorana, molim te nemoj u isti koš trpati Katoličku Crkvu i Jehovine svjedoke i mormone: Katolička Crkva je pokrenula (i većim idjelom održava na životu) svu silu ekumenskih i međureligijskih inicijativa, dok te iste inicijative mormoni i Jehovini svjedoci ne žele niti štapom taknuti (za razliku od hrpe drugih kršćanskih crkava i nekršćanskih religija)
odrasla sam u multikulturalnoj sredini. U skoli u svom uskom krugu prijatelja je bila jedan buddhist, jedan mormon, ja katoljkinja, dva zidova, jedan protestant. Isla sam na vjeronauk u crkvi jednom tjedno, te na misu nedeljom. Prije vjeronauka sam se druzila s drugim katolicima iz svih skola te zupe - i imala sam tamo svoje prijatelje i svoj drustvo. Ucili smo skupa o vjeri i o crkvi. U skoli sam ucila citanje, pisanje, matematiku...itd. i nekad sam raspravaljala o vjerama svijeta sa svojim prijateljima pod satovima odmora. Posjetila sam buddhisticki hram, slavila Pesah s prijateljima, oni su isli samnomn na katolicku misu par puta, te podrzali smo prijatelja da izdrzi post za vrijeme yom kippura itd. Sakramente sam primila istinski cijelim svojim tijelom, umom i duhom. I nikad me zupna crkva nije natjerala da se pridruzim crkvenom zboru, niti je vrsila pritisak da pjevam Nedeljom na misi, i niti jednu jedinu ocjenu nisam dobila za to sto sam ucila na vjeronauku. I sto mi je falilo?
Moj sin - je isao na vjeronauk u skoli. Dobivao je minuse za NEPOFARBANE crteze u vjezbenici. Makar su pismeni odgovori bili ispravni i molitve naucene. Na kraju semestra je nabrzinu pofarbao sve s jednom jedinom bojom da ne bi slucajno dobio 4 iz vjeronauka.
Vjerouciteljica je unjela pojam BLUDNOST u 3. razredu osnovne, i nije objasnila djeci sto je to. Nego su djeca to trebala naucit napamet smrtne grijehe bez da razumiju o cemu se radi. ZA OCJENU.
poruka koju sam ja dobila iz takvog ocjenjivanje je: ti si manje duhovan ako ne farbas kao ostali. znaci dobro si savladao gradivo iz vjeronauka ako uredno farbas bojanku. Djeca koja su slampava i neuredna su manje duhovna. Meni uopce nije jasno princip ocjenjivanja takvog predmeta kao sto je vjeronauk. Tko ima peticu vise voli Boga od onoga koji ima cetvorku?
Morao je ici na zbor 2x tjedno makar nije tip za pijevanje (kao ni sto sam ja bila). Pijevanje je bilo uvjet za pricest? Tako je to bilo servirano djeci. Od straha je isao. Makar je nama roditeljima bilo receno da pijevanje nije uvjet za pricest. Kako to da sam ja pricescena i firmena bez da sam ikada bila dio ikakvog zbora?
moje dijete se iskreno bojalo zupnika i vjerouciteljice. Imao je napade plakanja pred odlaskom na vjeronauk - zbog straha.
Poznajem jednog dijeteta u koje je Toliki strah unjet u njega - da je dozivio zivcani slom pred prvom pricesti i poceo se gusiti. Nije pricescen na kraju, jer nije isao na prvu pricest. Nije isao na prvu pricest jer se bojao. CEGA?
znam - ovo su pojedinacni primjer. No toga ima u nekim djelovima grada....nisu sve zupe krasne kao sto je Zdenkina. Zdenka - zavidim te sto pripadas tako krasnoj sredini.
A sto danas imamo? Istinskih vjernika je jako malo, a moderno je paradirat okolo s krizem oko vrata bez da se razumije dubina znacenja tog kriza. Duhovnost i svetost tog kriza. I to me zalosti. Jer izgleda kvantiteta postaje vazniji od kvalitete. Il mi se samo cini? :?
Da je vjeronauk ostao u crkvi - i da se vodi kako sam ga ja imala kad sam bila mala na drugom kontinentu- onda bi broj vjernika bio manji - DA. Ali bi postotak istinskih vjernika medju "vjernika" bio veci, i ti ljudi svojim primjerom u dnevnom zivotu medju drugim ljudima bi privukli druge k crkvi.
Ovo je svjesno zatvaranje očiju pred činjenicom ekumenizma.Citiraj:
I niti jedan clan takve organizacije mi ne moze doci i reci da je njegova crkva tolerantna prema razlicitostima.
Zasto ako i ti otvoreno kazes da je teznja vjerskih zajednica povecanje broja vjernika? Juroslave, mozda zato sto se ovi drugi ne zele pretvarati kako im je cilj ono sto ustvari nije?
Zorana, cilj Katoličke Crkve (i drugih kršćanskih crkava) nije povećanje broja vjernika, nego širenje Evanđelja i njegove poruke i nastavno tome povećanje broja onih koji žive po Evanđelju
a ne znam što ti misliš koji je cilj ekumenizma pa da se svi oni koji sudjeluju u tom pokretu pretvaraju?
Ja sam bila u istoj situaciji kao i ti tada... No danas skola ne podrzava i moj stil odgoja. Moje dijete ima opciju sjediti u hodniku za vrijeme vjeronauka. I nitko me ne moze uvjeriti da je to izbor. Izbor bi bio da mi se ponudi nesto kvalitetno sto bi moje dijete radilo umjesto vjeronauka. Ovako ni jedan roditelj ne zeli da mu dijete sjedi na hodniku, i da ga sedmasi mogu doci zasamarati kad hoce. Dakle i nije mi bas neki izbor. Drago mi je da mnogima odgovara vjeronauk u skoli, ali sto je s nama kojima ne odgovara? Koja nam je to alternativa da nam dijete sjedi u hodniku ili da sjedi na istom tom vjeronauku na koji ga nismo upisali?Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
I potpisujem Zoilin post od prvog do zadnjeg slova :heart: Moje misli u potpunosti :yes:
Znaci, cilj krscanskih crkvi nije povecanje broja vjernika nego povecanje broja onih koji zive po Evandjelju? :mrgreen: :mrgreen: Kako utjesno!!!
Da ne bude zabune, zapela sam za KC jer je ona dominanta, ista stvar bi bila i da je bilo koja druga crkva u pitanju.
I jaCitiraj:
anchie76 prvotno napisa
alternative, barem u OŠ, na žalost nemaCitiraj:
anchie76 prvotno napisa
ali to nije greška niti jedne religije, nego našeg školskog sustava!
i to nije razlog da se toliko bunite protiv vjeronauka u školi!
zašto svu tu energiju ne usmjerite prema MOZŠ i Vladi da se riješi pitanje alternative?
da je umjesto svakog posta samo na ovom forumu kojim se netko žali kaj nema alternative poslan mail ministru znanosti, premijeru, državnom tajniku u MZOŠ i možda još nekome (npr. u Zavod za školstvo ili predsjedniku saborskog odbora za školstvo) već zbog same brojnosti tih mailova dotični bi možda već počeli barem razmišljati o rješavanju ovog problema
ali ne, vi radije opaučite ovdje na forumu po nama koji smo vjeronaukom u školama zadovoljni i po Katoličkoj Crkvi