Printable View
Maslačkice, nažalost mom sinku treba ponoviti 10 milijuna puta nešto da bi čuo. :( Ali mislim da je problem u prevelikom uzbuđenju kad se svi skupimo, jer je on inače prema Oki jako jako dobar, i ne ide na druge pse vrišteći i plašeći ih. To nakon 10 milijuna objašnjavanja. :mrgreen: Puno ste mi pomogli savjetima... probat ću biti "oštrija" u slučaju pregrubog izražavanja emocija.
budi samo odlučna.
Ne mora biti da će se napredak pokazati odmah, to je proces... Ali ti takvim postupkom postižeš dvije stvari - razdvajaš ih i spriječavaš moguću nesreću, ali i njemu šalješ jasnu poruku i suočavaš ga s posljedicom svoje akcije. Malo po malo će se naučiti kontrolirati ;)
Nije metoda kliNker, već kliker. Njome se služe u Vindoru, to je 'metoda' školovanja psa prema kojoj ne pričaš s psom, ne koristiš verbalno odobrenje (ni neodobravanje), već psu klikom (ustima ili posebnom spravicom) odobriš da je radnju ispravno počinio.Citiraj:
uporna prvotno napisa
Jako je neagresivna i oslanja se na ignoriranje nepoželjnog ponašanja, a hvaljenje poželjnog.
O Kosspovom načinu rada ima mnogo na netu, čak i lošijih recenzija, samo trebaš malo bolje pronjuškati.
No, svaki pas i vlasnik su različiti. Ti, obzirom da ste se već upisali i pretpostavljam dali barem kaparu, idi pa vidi.
Meni se njihovo učenje nije sviđalo, jer se oslanjaju na podređivanje psa vlasniku, tzv. alfa roll i slične stvari (kad pas zareži vikni NEEEE! i zarolaj ga na leđa da shvati da si ti alfa- gazda).
Poznati su jer su na dobroj lokaciji, reklamiraju se i imaju dobru ponudu 'psećih razonoda' te su također jako dobri ( :/ ) u agilitiju i potrazi. Nemojmo zagrepsti dublje od toga...
Teddy nisam prije upisa već na sam dan upisa popodne nakon što je MM čekao vrijeme za info od 18-19 a ispalo da je to vrijeme upisa kad im je gužva pa nemaju vremena pričati na telefon. Stvarno su nam izašli u susret a i ostalo je valjda par mjesta u toj grupi za veće pasmine.
Odgovorila je jedna gospodična/gospođa da ne imenujem. :mrgreen:
A boks mi je nekako sad kad ima 2 godine kao zatvor. On spava u kući ali tražimo od njega da je na svom mjestu (tepih-tkana pamučna staza, koji si lijepo nagužva i spava na ulaznim vratima). Niti mi se drži kavez u stanu a njega da zatvorim u kavez vani to bi mi bilo koma a i njemu trauma. On ti je 36 kg a najveći žičani kavez je bio nekih 125x75x84 što mi je ful nekako na knap.
Naravno da je kliker a ne klinker (to su pločice) :oops: Brži su mi bili prsti od pameti.
Kaparu smo dali pri upisu i idemo sad tamo. Tamo nam ide poznanica sa svojom kujicom već dugo i zadovoljna je. Naravno ovisi o samom vlasniku a i psu.
Inače MM mi kaže da se primjeti da puno manje njuška, manje vuče, ne udaljava se jako od njega (to sam i ja jučer primjetila u šetnji) i manje reagira na druge pse (koji su u dvorištima). Izgleda da se polako čisti od hormona. Inače znao je odjuriti po 30-50 metara ispred nas i uopće se ne odazivati već bi reagirao samo ako bi mi promijenili smjer kretanja onda bi dojurio poput strijele. Par puta smo se namjerno sakrili i to je bila takva panika da onda uredno ide 2 metra ispred i još se okreće da li smo iza njega.
Režanje se više nije ponovilo, a danas kad je u šetnji krenuo prema jednom susjedu koji je izašao iz svog vrta (pas nije bio na lajni) MM ga je pozvao k' sebi (nije htio riskirati da li je naš pesonja htio pomaziti se ili možda zarežati) i odmah je uredno došao i lijepo mu je išao uz nogu bez lajne cijelo vrijeme.
Ja nekako duboko vjerujem da će biti on dobar pas. Ovo ljeto i tako ne idemo na GO pa ja po malo pripremam teren da bi i pas trebao sa nama ići na more (MM nije baš oduševljen tom idejom i misli da nam za tako nešto treba kombi). Inače nikad nismo vodili psa na more jer jednostavno prethodni pas je bio dvorišni pas a kod nas uvijek nekoga ima doma koga pas zna, ali bojim se da bi u tih 7-10 dana našeg GO ovaj labrador totalno iskoristio da okrene vodu na svoj mlin i izigrava opet gazdu u dvorištu :mrgreen:
On je sretan i dobar kad je sa nama u stanu pogotovo kad je kišno vrijeme i definitivno treba i nama prilagodba da imamo kućnog psa koji živi za trenutke provedene u našem društvu, a ne dvorišnog čuvara.
A, onda to nisi bila ti. Sretno na tečaju! :DCitiraj:
uporna prvotno napisa
Hvala. Javit ću naravno kako napredujemo (ja idem kao gledatelj).Citiraj:
TeddyBearz prvotno napisa
mi imamo macu več skoro 3 god,uškopljena je,cijepimo je redovno i ide na preglede redovno,šeta malo oko kuče i to je to.Ima doma svoje mjesto,svoju korpu i tako će i ostati.Ne planiramo je izbaciti (Bože sačuvaj) ili joj oduzeti tih njezinih pola kvadrata.
Spava i s nama u krevetu,ali uvijek oko noga ili na nogama nikad oko glave.
Ubrzo planiramo srediti sobu tako da ubacimo dječje stvari i odma ćemo je naučiti da ne smije u krevetić,kolica,jaje...
Ajde beboljubci i pasoljubci hočete dati glas mojoj Mii i njenom prijatelju Vascu u natječaju za naj fotku sa temom prijatelji ,jer su ušli u finale .....slika se zove-Tko ima ljepši osmjeh!!!
http://www.svijetpasa.com/index.php/...11/Itemid,207/
Hvala puno :D :D :D
preslatko yorkice! :heart: :heart:
morala sam glasati za tu sliku jer je zbilja najbolja... inače ne bih, ja sam fer igrač :saint:
Ja glasala jer su zbilja najslađi :love:
Jučer smo imali 1. sat sa pesonjom.
Ispalo je da nije on tako grozan, čak je i trenerica rekla da je mislila da će biti više problema.
On je ipak već dvogodišnjak i mnoge stvari zna pa je lijepo surađivao i mi smo :D
:DCitiraj:
uporna prvotno napisa
baš mi je drago, vjerujem da će biti ok :*
http://www.youtube.com/watch?v=zA8yvnjjUxE
pogledajte ovo :)
uporna, kako ide?
Bsš su slatki kako je lijepo umirio curku. :heart:Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
A nama ide dobro. Grupa se nešto prorijedila ali to je još i bolje jer trenerica ima više vremena za svakog psa.
Napreduje (mada ja odem na kavicu u hlad da ih ne ometam jer ako me snimi u toku vježbanja da odlazim ili dolazim onda laje i ne koncentrira se na rad). Ja sam im taxista i podrška.
Jedino kaj nikako da dozvoli je pregled zuba - zareži, a kad su imali promjenu pasa stavio mu je brnjicu radi gospođe koja ga je dobila da ju ne bude strah. Igra se sa drugima u grupi - ženkama bez problema.
Više doma nije bilo nikakvih ispada a i već se dosta smirio.
Ma bit će on savršen uopće ne sumnjam, više vjerujem da ću i ja jednog dana kad klinac naraste pisati: "Što da radim dijete nam maltretira psa!" :lol: mada ćemo naravno odgajati dijete da ga ne smije gnjaviti.
u principu uopće ne razumijem ova pitanja oko ostanka ljubimca u kući i dolaska bebe. a još manje razumijem starije generacije i njihove kometare na to.
prvenstveno je velika većina upravo tih baka i deda redovno odrastalo sa hrpom živina na selu i daleko zdraviji i otporniji bile nego današnji urbani klinci, blijedi, ispijeni, prepuni inih alergija.
niti uoće mogu zamisliti da bi moja skoro 9 godišnja mrcina bila ljubomorna na bebu, protektivna prema drugima, možda, ali ljubomorna na bebu, nikako. on jako dobro zna gdje je njegovo mjesto i tko je alfa u kući, iako dobije valjda poljubaca u čelo i uha više nego moj dragi
osim toga socijaliziran je od malih nogu na male bebe i manje klince i njihove istraživačke pohode, nagle pokrete, miris pelena, odnosno smrad onoga što je u njima, dreku, ciku, vrisku, plač. trudli smo se prvih 24 mjeseca svojski. svaki dan u parku barem po sat vremena sa klincima iz susjedstva. rezultat toga je, osim da nam je pas najobljubenija mrcina u naselju kojeg zna svaki klinac, da u susretu sa malim bebama postaje extra pažljiv i obazriv, bilo vani, bilo kad nam dođe neka nova beba u posjetu. inače pasmina sama po sebi je sve samo ne laganog i blagog karaktera.
imamo i mi jednog Makedonca tu u susjedstvu. iako ima respekt od naše mrcine, obožava ga. već mu iz daljeine počne tepati kad se sretnemo u šetnji. čovjek ima preko 60 godina. i tako kažemo mi njemu našu sretnu vijest da čekamo bebača, kad on ni pet ni šest, pa da, sad će te psa morati dati.
a nad dvoje lagano ostali :? :?
mislim, takvu rekaciju od njega nismo očekivali.
reko kakvi dati, što vam je. a on nego, nego, mora se psa dati kad dolazi djete. a kad smo ga pitali konkretno zašto, konkretnog odgovora nije bilo, eto :lol:
Vec sam negdje cini me se pisala o tome, ali nas macak je na meni prelezao cijelu trudnocu (naravno ja sam u nekoliko navrata testrirana na toxoplazmozu i svaki put je bilo ok), macak je njegovan i zdrav, izlazi u dvoriste ali je vecinu vremena u kuci
Nakon sto se rodila beba NIKAKVIH problema nije bilo, ni ispada ljubomore, ni niceg slicnog.
Toliko je pozitivne energije macak meni mojoj obitelji pruzio da je to nesto prekrasno. :heart:
samo da pripomenem da je u isto vrijeme mojoj prijateljici - trudnici nalaz toxo bio povisen iako UOPCE nije bila u doticaju sa macama (vjerovatno od neke salame ili sl)
mačke su posebna stvorenja. imala sam ih i ja u djetinjstvu i ranoj mladosti, sveukupno 3.Citiraj:
BP prvotno napisa
moja majka je čitavu trudnoću imala mačku uz sebe, zato sam valjda toliko i luda za svim što je iz porodice mačaka :D uz pesonje naravno :heart:
inače čula sam već i pročitala nebrojeno puta da mačke predenjem same sebe liječe, a navodno da imaju određenu iscjeljiteljsku sposobnost na vanjski svijet, ali navodno samo kada one to odluče.
sad da li i to spada pod urbane legnedne ili dosita ima nešto u tome ne znam, ali znam da mene osobno glađenje mačke uvijek umiri, čak i uspava.
moja susjeda inače dvije mace i dvoje klinaca. wc za mace je u jednom od wc-a gdje djeca nemaju pristup.
za vrijeme trudnoće samo je muž preuzeo čistiti njihov wc i to je bilo sve. toxoplazmozu isto nije imala, a niti ja iako ih stalno imam po rukama.
Potpuno te kuzim Moia.
Tko nije nikad zivio sa mackom ili ih istinski ne voli ne moze to dozivjeti.
Interesantno je kako nas macak, uvijek kad se netko lose osjeca (ima prehladu ili je potisten), macak se jako pocne maziti i presti. Naprosto lijeci.
Mi smo oduvijek imali macke ali su vecinom bile oko kuce i osim hranjenja i povremenog mazenja nismo imali doticaja. Ali od kad je macak sa nama u kuci, to je nesto sasvim drugo.
Usporedbe radi, imali smo i pekinezera 12 god kojeg smo jako volili, i inace smo ljubitelji zivotinja, ali macak je ipak nesto posebno, svakako dajem mackama prednost a i sincic ga nas jako voli.
Jednom prilikom kad je imao 1,5 god je upitao macka kao da se razumiju : Hoces i ti malo juhice Mjauli? :lol:
o ne, nisam ja nigdje rekla da su mi mace na prvom mjestu. iako ih strašno volim, ipak u mojem srčeku psi zauzimaju prvo mjesto, posebno šarplaninci :heart: :heart:
mioa, imaš šarplaninca? Kakva su ti iskustva?
Meni su jako lijepi, ali i o njima kruži neka legenda da su opasni u smislu da su privrženi samo jednom čovjeku a svi ostali, pa i članovi obitelji nikad nisu sigurni kraj njega. I da takvog psa možeš držati sako ako si pastir na brdovitom Balkanu i nikog osim tebe i ovaca nema na kilometre.
Baš me zanima što ćeš odgovoriti :)
mogu ti samo reći balkanske urbane legende. šarplaninac je osim izvrstan radni pas i prekrasan obiteljski pas, a kakav će biti kad odraste, osim o njegovom specifičnom protektivnom karakteru, dobrim dijelom ovisi i o tome kako si ga odgojiš, no pri tome nikako ne treba zaboraviti niti se smije zaboraviti da šarplaninac nije zlatni retriver ili škotski ovčar. sa svakim psom treba radit, i poznavati barem osnove psećeg svemira općenito, treba mu pristupiti kao psu, životinji čopora koja veliku važnost polaže na hijerarhiju unutar vlastitog čopora što se naravno kasnije manifestira i prema okolini.
najbitniji period je od 2 mjeseca života do 1,5 - 2 godine. kada i ako taj period odradiš kako treba imaš predivnog pratitelja za čitav život. makar, naravno, jednog šarpaninca ne treba niti pokušati stavljati u isti koš sa njemačkim ovčarom na primjer. šarplaninac je pas koji misli svojom glavom, o tome je na koncu stoljećima ovisio život pastira i stada, kao i njegov vlastiti. naravno da ako na takvom psu od malena prakticiraš silu i nasilje, huškaš ga na sve što se miče, provociraš ga i smiješ se njegovim ispadima dok je još bezazleno štene i mladi pas, možeš biti uvjeren da sa zrelom dobi tog psa više nitko neće moći kontrolirati, pa ni ti sam. ili ga pak držiš od malih nogu zatvorenog u boksu ili negdje iza kuće bez dodira sa vanjskim svijetom, bez prijeko potrebne socijalizacije, bez odgoja. i tako eto nastaju urbane legende. neka proba svatko tako držati jedno dijete pa da vidimo u kakvog će čovjeka odrasti.
osim toga sva ta pravila vrijede za svakog psa, pa i za pudlicu, samo što ona za razliku od šarplaninca ne može nanjeti štetu takvih razmjera, koju može jedan šarplaninac.
ima dosta toga na interentu o šarcima, posebno na njemačkom i francuskom, tu su vrlo popularni i uglavnom držani kao obiteljski pasi već zadnjih 20-30 godina.
napisano je i dosta knjiga o šarplanincima.
ovdje šaljem par likova.
ako ti je slučajno disejblan java script neke stranice nećeš moći vidjeti, ali trebaš samo dolje u desnom uglu u browseru kojim survaš enejblati.
slike šarplaninaca 1 - klikni na link na stranici - Naši psi i njihovi prijatelji
(jedna odlična stranica poznate uzgajivačnice "Od srpskih planina" Marije Jovanović u Belgiji. stranica sa mnoštvo fotolabuma šaraca i sa djecom i sa drugim životinjama, reportažama, a inače stranica obiluje kvalitetnim tekstovima o šarplanincima ako te zanima opšrinije o tome kakav je šarplaninac pas. žena je inače napisala i knjigu o njima.)
slike šarplaninaca 2
(pod photoalbum, pa klik na šarplaninci)
slike šarplaninaca 3
(šarplaninci u Austriji)
e da i velika većina tih šaraca živi u kući sa svojima ljudima.
zvuči prilično logično to što pišeš, posebno ovou međuvremenu sam se ja odlučila za mješance, ali šarplaninci su mi zbilja lijepi, impresivniCitiraj:
ili ga pak držiš od malih nogu zatvorenog u boksu ili negdje iza kuće bez dodira sa vanjskim svijetom, bez prijeko potrebne socijalizacije, bez odgoja. i tako eto nastaju urbane legende. neka proba svatko tako držati jedno dijete pa da vidimo u kakvog će čovjeka odrasti.
Da sarplaninci su predivni :heart: nije relevantno za temu ali moram reci da je sarplaninec makedonski pas, a ne srpski ko sto je naveddeno u linkanom sajtu...cak je i zastitni znak za MK
zapravo nije točno niti jedno niti drugo.Citiraj:
marti_sk prvotno napisa
službeno, dakle prema FCI nomenklaturi spada u grupu 2. (pinčeri i šnauceri, molosoidne pasmine, švicarski planinski i govedarski psi), a kao zemlje porijekla se vode i Srbija i Makedonija, a službeno puno ime mu glasi Yugoslavian Shepherd Dog-Sharplaninac.
znam, to je spor koji se vodi mislim dugo vec, ali to nije bitno bitno je da su psi predivni..kao mali medvjedi...pogotovo kad su bebe
točno tako :)Citiraj:
marti_sk prvotno napisa
i mi dijelimo tornjaka sa bosancima i ima još takvih xy primjera u svjetskoj kinelogiji...osim toga posebno ovakve stare pasmine vuku svoje korijene zapravo tamo negdje još iz Mezopotamije :)
Pozdrav svima! Molila bih Vaša mišljenja i stavove o slijedećem: imamo sina od 4 godine i čekamo bebicu krajem trećeg mjeseca. Do sada nismo imali psa ali već dva mjeseca intenzivno razmišljamo o psu kao punopravnom članu obitelji... Izabrali smo štene sibirskog samojeda koji bi nam trebao stići početkom siječnja... Pas bi bio s nama u stanu pa me zanima Vaše mišljenje o tome treba li netko tko nema iskustva s psima neposredno prije rođenja bebice nabavljati psa... Unaprijed zahvaljujem na svim odgovorima... :)
Nisam sigurna da je ideja baš najpametnija, ako niste vrlo strpljivi tipovi. Malo štene traži puno brige i pravi veliki cirkus po stanu, malo dijete traži svu brigu za sebe, sa samojedima nemam iskustva pa ne znam kakvog su karaktera ali ako su nekad vukli saonice, trebat će mu kretanja. Nadam se da ste se dobro pripremili na sve to zajedno i da ćete i psu posvetiti pažnju koja mu je potrebna. Ali ako se možete još predomisliti, razmislite jeste li na to zbilja spremni.Citiraj:
Goranova Ma prvotno napisa
Potpisujem Pomikaki, malo štene je doslovce kao mala beba, moraš ga stalno imat na oku, trčat za njim brisat piškicu i kakicu, proči če dobrih mjesec-dva-tri dok se ne nauči, i to sve ovisi o tome koliko budete radili s njim. A vaš sin od 4 godine mislim da mu tu neče moći previše pomoč. Dosta štenaca zna plakati po noći jer ne vole biti sami, pa dosta njih svaku, ali baš svaku noć izokrenu kantu od smeča, izgrizu kauč i ostali namještaj jer im rastu zubići...masu nekih "sitnica" koje uz novorođenče mogu postat naporne. Ja bi na vašem mjestu uzela psića negdje pred ili na ljeto.
jedno veliko NE.Citiraj:
Goranova Ma prvotno napisa
u 99,9% slučajeva stvar završi loše i to obično po psa. mora ga se dati jer se više ne može.
pričekajte radije da beba malo poraste, da se uhodate i da sve sjedne na svoje mjesto, a tek onda u nabavku šteneta.
štenad su također male bebe koje trebaju puno rada i odgoja. koja također prolaze period puberteta i sazrijevanja, daleko brže nego ljudi, ali prvih godinu dana do godinu i pol štene i mladi pas treba puno posvete i vremena, ako nemate iskustva još k tome i pseća školica itd....
s tim više što nikad ne možete znati, bez obzira na pasminu, da li će vaše štene biti jedno od onih zahtjevnijih ili ne. i psi imaju svoj karakter i svoje zahtjeve i prohtjeve.
štene ne zna da ne smije grickati bebicu, da ne smije režati na bebicu, da ne smije lajati na nju, da se ne smije postavljati na nju kao sebi ravnoj. to štenad ne zna. štenad ne zna da to ne smije prema odraslima, a kamoli prema maloj bebi nešto malo većoj on njega samoga. to sve štene tek treba do svoje zrelosti naučiti. a samojedi inače nisu baš mirnice, dosta su živahnog i zahtjevnog temperamenta. pa to u kombiniciji sa štenetom od tek 2 ili 3 mjeseca zna biti vrlo zahtjevno.
štene je mala zvjerčica koju tek treba socijalizirati i odgojiti.
osim toga mala štenad tek treba naučiti da se nužda vrši vani, a ne u stanu. dakle uz malu, tek rođenu bebeu i dijete od 4 godine imati još i štene koje svaka dva sata treba izvoditi izvan stana - svaki put nakon što se probudi i nakon što jede - da bi s vremenom shvatilo da se ne piški i ne kaka po kući, a toga će biti i ovako i onako, pogotovo ako još živite u zgradi, pa se popiški i npravi na stepeništu, pa u liftu, pa susjedi itd...
u svakom slučaju moj savjet - dobro, dobro promisliti i razmisliti prije jedne takve odluke u vašim okolnostima.
Ja sam se jako dvoumila a nakon ovih savjeta još i više... što se moje "bolje" polovice tiče, on je spreman na sve... šetnja prije posla, šetnja poslije posla... Ja na porodiljni krećem odmah početkom siječnja kad bi trebao psić i stići pa sam mislila da imamo dovoljno vremena za neki opći odgoj i upoznavanje do kraja trećeg mjeseca kad bi se trebala roditi bebačica... Prvih dva tjedna nakon poroda će biti i suprug kod kuće a nakon toga bi tijekom dana od 15 do 7 pa do 15 i 15 bila prepuštena sebi... Mi živimo na selu, imamo ogromnu terasu od cca 30 kvadrata, živimo u stanu na 1. katu kuće, dvorište je neograđeno tako da psa ne bih nikako mogla samog puštati van ali želim reći da nam je dvorište dostupno... Inače, nas troje smo svi pomalo kaotični tako da nam nered ne smeta (ne mislim ovdje na prljavštinu već na to da kod nas i tako stvari nikad nisu na svom mjestu)... Od Gorana i ne očekujem da u potpunosti preuzme brigu o psu ali da svakako u svemu sudjeluje što će njemu, poznajući ga, biti veliko veselje. Ovo sve govorim da malo bolje dočaram kakve uvjete imamo jer bi se iz prethodnog posta možda mogao steći dojam da živimo u malom stančiću u gradu... Informirali smo se puno, konzultirati ćemo se i s našim veterinarom ali sva iskustva su i više nego dobrodošla.
A čuj, sve ti je do toga koliko ste stvarno spremni posvetit se tome, koliko to stvarno želite i koliko imate mogučnosti.
Mm i ja isto tako idemo sa bebom živjet na selo, i imat čemo krave, koze itd. Svi govore da smo poludili ali mi idemo...pa ako stvarno želite psa, glavno ti je da znaš s čim češ se morat suočit. Al ako živite na selu, imate dvorište, taracu, i dobru volju, puuuuuuuuno ljubavi za malog popišanog štenca, onda ga uzmite. Glavno je da budete 100% sigurni u tu odluku, jer najgore je kasnije shvatiti da ne ide pa traumatizirat i sebe, i dijete i psića kad ga budete htjeli udomiti negdje.
A kako beba dolazi u 3 mjesecu (ja sam skužila da dolazi u prvom) imate vremena za kakav takav odgoj i navikavanje. Sretno :heart:
Puno ti hvala... Sretno i vama u vašim naumima... moram priznati da sam nešto i čitala o tome :) Inače sam na forumu najčešće u letu pa se baš ne uključujem osim kad nešto trebam :oops:
prije nabavke psa uzmite u obzir i da je ponekad komplikacija za ljetovanje i zimovanje, kod nas pse uglavnom ne primaju u hotele i apartmane, ne smiju ici na javne plaze, zimi ista stvar ako idete na skijanje ili negdje. to je meni kao vlasnici psa pricinjavalo probleme cak i dok nisam imala djecu. postanes dosta ogranicen u kretanju. recimo, na trajekt mozes slobodno sa psom a u katamaranu se mora voziti u onom malom kavezu. kad god zelite negdje putovati morate ga ili voditi sa sobom (ako postoji smjestaj za njega tamo gdje idete) ili naci nekog tko ce ga cuvati.. naravno, morate imati mjesta za njega i u autu.
nisam htjela uplasiti, samo govorim iz iskustva vlasnice sto vas sve ceka. moj je isao samnom svuda, i u amsterdam s autom, uvijek na more (po zabacenim plazama, kampovima i sl.), ali imala sam ga kome ostaviti ako bi negdje morala ici bez njega.
sretno :love:
Ja bih uzela u obzir i slijedeće: pas će imati oko 5 mj kda se rodi beba. Ukoliko budete previše obuzeti djetetom, moglo bi se dogoditi da pas u dobi od 5 do recimo 13-14mj bude više manje prepušten sam sebi, ako i ti i tm budete previše iscrpljeni od djeteta. A to je doba kad se pas najviše formira i treba se posvetiti njegovoj dresuri i socijalizaciji. Da govorimo o djetetu to bi bilo kao da dijete od 6 do 12 godina pustiš bez odgoja, a onda se čudiš kad dođe u pubertet i prestane biti slatko...
Dakle: ne kažem da ga ne uzmete, ali bih na vašem mjestu odgodila za doba kad beba bude imala bar 6 mj. Osim toga, pogotovo jer nemate iskustva s psima i imat ćete puno obaveza, a i samojed je možda malo svojeglave ćudi (prema onom što sam tu i tamo usput čitala, nisam nikad upoznala nijednog, ali ja ih svrstavam s haskijima i malamutima koji su radni psi za jako teške uvjete, i trebaju čvrstog i domnantnog gazdu) bilo bi jako dobro da od malih nogu krenete s njime u neku školu za pse, gdje bi se pas školovao pod stručnim vodstvom i imao bi redovite termine svaki tjedan za povezivanje s vlasnikom.
Drago mi je da ipak niste u stanu u gradu, jer mi se čini da taj pas zbilja nije za takav život!
ovo mi tako poznato. kud mi tu i naš šarac. ovo za hrvatsku je točno. veliki problem s psom bilo u hotel bilo privatni smještaj. a sa malo većim niti pod točkom razno, niti uz nadoplatu.Citiraj:
mikka prvotno napisa
u europi, zapadnoj, gdje god smo išli još nikad nismo imali takve probleme iako se radi o telencetu od skoro 60 kg. većina hotela ne radi probleme, bili oni s 3 ili 5 zvjezdica bilo da se radi o nekom đepnom psiću ili bernardincu. bitno je da ima uredne papire od veterinara i da je se vidi da je pas njegovan vanjštinom.
nije baš tako.Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
postoji drastična razlika između haskija ili malamuta i samojeda.
samojedi su ipak daleko mekši i manje ozbiljniji psi. više zaigraniji i spremni na sitne, šarmantne nestašluke. i ne njima ne treba toliko čvrsta ruka i dominantni vođa kao haskiju ili malamutu ili grenladskom psu. samojedi su više veseljaci među 4 polarne pasmine koji su između ostaloga za razliku od prethodne tri prema svom karakteru i temperamentu prikladni za psa pratitelja i obiteljskog psa.
osim toga još jedna ispravka. samojedi nisu nikada korišteni za vuću saonica niti su boravili u previše surovim uvijetima niti su navikli na težak rad. korišteni su prije svega kao nadglednici jelena (namjerno ne kažem čuvari jer psi čuvari su nešto drugo po definiciji), pomoć kod lova u smislu dadiljanja ne gonjenja ili aportiranja i kao grijači kreveta.
tako da samojed je u svojoj suštini prije svega obiteljski pas, koji naravno treba odgoj kao i svako štene i zahtjevno je kao i svako štene i mladi pas, pogotovo u pubiju. ali po karakteru i temperametu nema mnogo sličnosti niti sa haskijem, niti malamutom, ili recimo sa jednim šarplanincem za koje posebno vrijdi uvijek nalgasiti radni pas, čvrsta ruka, dominanti vođa čopora.