slažem se sa magriz
pogotovo je nemoguće ne zgriješiti niti mišlju
jedino da doživotno meditiraš, ali to ne spada pod krščanstvo
Printable View
slažem se sa magriz
pogotovo je nemoguće ne zgriješiti niti mišlju
jedino da doživotno meditiraš, ali to ne spada pod krščanstvo
onda te nisu dobro culi :mrgreen:Citiraj:
magriz prvotno napisa
al zaozbiljno, ako mijenjas forumulu kajanja sakrament ti je nevaljan i nevazec jer se svaki sakrament sastoji od dva dijela (vidljivog i nevidljivog) a kod ispovijedi je taj vidljivi dio u rijecima kajanja i odrjesenja
nemojte krivo to tumaciti - nije poanta da se osjecate licemjerno i da lazete nego da to sto ispovijedate stvarno osjecate kao nesto sto zelite popraviti, kao neku svoju nesavrsenost koja vam smeta ili kao nesto cime ste povrijedili nekog drugog i zbog toga vam je zao
to je kao kad dijete napravi nesto zvog cega se roditelj naljuti ili povrijedi i onda dijete onako najiskrenije kaze: mama ili tata, ali necu nikad vise, obecajem, necu nikad vise i u tom trenutku to iskreno misli. tako i kod ispovijedi - bitna je nakana da se nece vise - ako nema te nakane onda ne kuzim ni cemu uopce ic na ispovijed kad se time gubi smisao
Naravno i dobro si to napravila :*Citiraj:
magriz prvotno napisa
Samo kazem da je to mjesto gdje je krenula moja sumnja u katekizam tj. doktrinu kt. crkve ;)
samo dijete nije sposobno kao npr. odrasli čovjek da predvidi da mu je nemoguće ne zgriješpiti , pa i samo mišljuCitiraj:
nemojte krivo to tumaciti - nije poanta da se osjecate licemjerno i da lazete nego da to sto ispovijedate stvarno osjecate kao nesto sto zelite popraviti, kao neku svoju nesavrsenost koja vam smeta ili kao nesto cime ste povrijedili nekog drugog i zbog toga vam je zao
ja znam da ću opet
reči da neću više je čista laž
stvar je odluci odnosno nakani da vise ne zelis to ciniti
naravno da smo mi svjesni da smo samo ljudi i kao takvi slabi, ali na ispovijedi obecajemo da se zelimo promijeniti, a ne tvrdimo da cemo postat bezgresni
Tako bi trebalo biti, ali onda treba i katekizme prilagoditi i djecu tako uciti.Citiraj:
pujica prvotno napisa
Iskreno, moja kci je na prvoj ispovjedi ispovjedala tako kako sam napisala, kao i ja prije 18 godina :/
pa ja sam tako ucila na faksu, ali nemam pojma sta sad pise u katekizmima ili sto pricaju stari svecenici i casne skolovane prije drugog vatikanskog sabora
ne bih rekla. razgovarala sam svojedobno s našim fratrom o tome i jednako mislimo. sakrament ispovijedi jest valjan ukoliko je želja iskrena. bogu nije bitno papagajsko ponavljanje riječi...Citiraj:
pujica prvotno napisa
da li i molitva koja je slobodno izrečena, a nije zapisana nije valjana?
čovjek ne može više ne griješiti. ako ti to možeš, skidam kapu, ali ti onda nisi čovjek već bog
Citiraj:
magriz prvotno napisa
Ukoliko je želja iskrena, ovo što piše pujica se ne kosi s istinitom nakanom. Mislim da nitko nije pogriješio kada se svojim riječima molitve obratio Bogu, mada ja ne bih mijenjala kajanje, a reći ću i zašto.Citiraj:
pujica prvotno napisa
Dolazimo do jedne druge stvari, a to je koliko se mi prije ispovijedi pripremimo za nju? Pratimo li koliko smo uznapredovali od posljednje ispovijedi?
Ja se trudim pratiti i raditi na tome da "se popravim" i da "više ne griješim". Jedne te iste stvari.
Sjećam se tako svojih ispovijedi od prije par godina, kada sam svaki puta iznova ispovijed započinjala sa: ne idem redovito na svetu misu nedjeljom.
Zašto?
Eto, nekad se ne stigne, ( :mrgreen: ) nekad bi odspavao, (k'o da nema večernje) nekad nisi doma (kao da drugdje nema crkvi :roll: ) - baš po sistemu lažem Ti Bože da duže živim.
Onda sam postala iskrena: lijena sam i nemam valjanu ispriku.
Bila sam jedno duuuugo vrijeme iskrena, :roll: i onda me to počelo smetati, jer, zašto ići trti lan od prilike do prilike, a u cijeloj toj priči ne misliš se pokrenuti?
I danas mi se dogodi da ne ustanem na jutarnju misu jer znam biti fizički slomljena. Na podnevnu nikada ne idem, a kada si uzmeš večernji termin, lako se dogode nepredviđene stvari.
Zato sljedeći dan, najkasnije drugi dan ja idem jer imam potrebu i obavezu otići.
Tako da danas kada ispovijedam da nisam otišla na sv. misu u nedjelju, to ima jednu potpuno drugu, neuporedivu dimenziju. I to je rijetkost.
Moje "obećajem da ću se popraviti i da više neću griješiti" u ovom slučaju je bio jedan proces koji nije upalio od prve. Trebalo mu je vremena, ali od kada sam počela raditi na njemu, više nikada nije bio zabačen u neki daleki kutak moje glave, koji bih "vadila" samo i jedino prilikom ispovijedi.
Ta rečenica i te kako ima svoj smisao i ne treba ju gurati u period od ispovijedi do ispovijedi, već do ispovijedi kada više taj grijeh nećeš ispovijedati jer neće biti potrebe.
Nadam se da sam uspjela reći što sam ciljala, i ovako sam odužila.
Moram izdvojiti jedan citat koji me se osobito dojmio
:heart:Citiraj:
Gospodine jedino pred Tobom sam siromašna jer jedino Tebi ne mogu platiti sve što si mi dao.
Ovo što si rekla da je za Crkvu svaki spolni čin grijeh ako ne se ne čini sa svrhom stvaranja života nije baš tako. Još od svetog Pavla postoji i druga linija razmišljanja u Crkvi koja spolni čin i tjelesnu ljubav u braku smatra dopuštenom i kad je žudnja u pitanju (remedium). I kanonski zakoni postavljeni još u srednjem vijeku govore o tome da muž i žena imaju pravo na tijelo onog drugoga (u tome su muškarac i žena posve izjednačeni). U diskusijama o užitku također je bilo teologa i kanonista koji su užitak smatrali nedjeljivim od spolnog čina, dapače, potrebnim za njegovu potpunost. A o pastoralu koji je prihvaćao kulturne obrasce pojedinog vremena i potrebe laičkog stanovništva da i ne govorim.Citiraj:
magriz prvotno napisa
procitaj moj post malo iznadCitiraj:
magriz prvotno napisa
Ja na ispovijed gledam s jedne strane kao na ispit savjesti, moje promišljanje vlastitih postupaka, te na priznanje svojih grijeha i propusta i kajanje. Još jedna dimenzija ispovijedi je razgovor s drugim čovjekom, svećenikom, u odnosu povjerenja i diskrecije koji liječi dušu.
S druge strane, ne treba zaboraviti da je ispovijed sakrament koji je tu da bi nam pomogao, odteretio nas, oslobodio i spasio. Pružena nam je šansa da se oslobodimo i da se vratimo u Božju milost kajanjem, a da se pri tom od nas ne traži da budemo savršeni. Sakrament ispovijedi upravo i postoji zato što nitko ne može izbjeći grijeh, ali ga može iskupiti kroz sakrament pokajanja i pokore. Ne očekuje se da čovjek više neće griješiti nego da ima volju za to, da promišlja svoje postupke, da se trudi biti bolji. Uvjerena sam da kontinuirano razmišljanje o vlastitim postupcima i njihovo vrednovanje u smislu dobra i zla u konačnici ipak djeluje na nas da bismo postali ne bezgrešni, ali bolji ljudi.
Ovo "liječi dušu"...Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Nekada mi se zna dogodilti da od ispovijedi očekujem puno više nego što sam dobijem.
O čemu se tu radi? Sama sa sobom nisam izmirila želje i potrebe, ili svećenik nije bio u formi taj dan?
Imate li vi osobu "od duše" kod koje redovito idete na ispovijed ili vam to ne igra posebnu ulogu?
Meni igra.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
nisam sve gore pročitala, ali ovaj post me potiče da reagiram....Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
naravno, imamo slobodnu volju. nema garancije, osim u Isusu Kristu. a ta garancija NIJE obećanje da nećemo patiti, da će sve ići glatko i da će biti onako kako mi želimo.
ALI On garantira da ćemo, ako živimo po Njegovoj Riječi, ma koliko god padali (bitna je namjera srca da ne griješimo), živjeti u milosti, i da će On biti s nama. kršćanin je onaj koji je spreman na križeve. jer vjeruje da je križ spasonosan za njega.
a što se tiče ovoga da "ljubav umire" - to ne stoji.
ono što pritom (dok te drugi zlostavlja) umire, jest naš ego, naša oholost. da, tvrda je to riječ, ali tako nas uči Učitelj.
ne umire ljubav. prava Ljubav, ona Božja, jest ljubav koja umire sebi, a voli drugoga.
ne znači da moramo biti mazohisti.
ali prava ljubav, kako kaže 1 Kor. 13, "sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi...." "LJubav je strpljiva, ponizna...nije zavidna...ne hvasta se, ne oholi se....ne traži svoje...."
u biti, prava kršćanska ljubav očituje se tek tada, kada ljubimo bližnjega UNATOČ tomu što ide protiv nas.
po tome će vas poznati, kaže Isus, po tome kako se budete ljubili.
što se tiče ispovijedi....i svećenici su ljudi. netko ima dar ispovijedanja, netko manje - ima neki drugi dar.
nemam ništa protiv da si svatko nađe tko mu kao ispovijednik paše.
ALI - ne bismo trebali birati. vjerujemo li da je Milost Gospodnja sa svim Njegovim pastirima, onda je dobra vježba za poniznost ponekad se ispovijediti baš kod onoga tko ti ne paše jako. jer, upravo ti ljudi koji nam nekako "ne idu" - bilo svećenik, bilo suradnik, bilo član obitelji - jesu oni koji su nam najviše dani na naše obraćenje. izbjegavati ih znači gubiti prilike da se mijenjamo onako kako Bog želi.
to je kao kad fra Zvjezdan Linić ima seminar, pa svi žele upravo kod njega na pričest ili polaganje ruku. a nije on ništa veći od drugih fratara tamo. to i sam naglašava, Bogu hvala. no pitanje je imamo li mi iole zrelu vjeru??! ili vjerujemo pomalo magijski, tražeći čuda i veilke znakove, a izbjegavajući se svakodnevno obraćati OCu, tražiti ga u Njegovoj Riječi, u sakramentima koje nam je dao, i u (poslušnosti) Majci Crkvi?
ako kažemo da volimo Oca, i Sina, a ne prihvaćamo nauk Majke Crkve, nije li to pomalo licemjerno?
pa Bog se objavljuje i danas, upravo preko Crkve, preko vjernika, preko naših osobnih, individualnih povijesti spasenja.
zato ja radije biram slušati Crkvu, koliko mogu u svojoj slabosti, nego odabirati što mi od tog nauka paše, a što ne. poslušnost nije laka, ali je sveta i plodonosna.
Ja ne znam kako da ovo shvatim, možeš pojasniti, molim te? :)Citiraj:
dupla duplica prvotno napisa
Ne izbjegavam našeg župnika, naprotiv, odlazim samo u našu župu na misu i ispovijed. Međutim, nekoliko puta mi se dogodilo da kada najgorljivije dijelim s njim intimu svoje duše, tada sam spremna čuti sve, samo ne: "Imate li još nešto za ispovijediti?"Citiraj:
dupla duplica prvotno napisa
Naš svećenik izmoli oprost, da pokoru i dalje nema.
Ja ostanem žedna pored vode.
Da može i drugačije znam kad su velike ispovjedi, pa dođu svećenici na ispomoć.
to kužim. nisam govorila tebi, nego općenito.
a za ovo gore...i mislila sam da će se teško shvatiti.
evo, da pokušam pojasniti....dakle, kršćani su pozvani praštati, ljubiti svoje neprijatelje. znate npr. Govor na gori? Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze....
to nije lako činiti. zapravo, našim ljudskim snagama, je nemoguće. ali, ako tražimo Boga da to u nama učini, On može.
kužiš ovaj dio?
npr. meni moja sveki ide na jetra neopisivo. nekim je svojim postupcima zatvorila moje srce prema sebi, što se mene tiče zauvijek. i najradije ne bih ni klince nikad vodila tamo. eto.
ALI - Bog mi je pokazao da ne mogu tako i živjeti. pokušala sam svojim snagama oprostiti. nije baš išlo. ispalo je kao osrednje licemjerno komuniciranje. i onda sam pitala Oca da ide sa mnom. i sjela k njoj na kavu, rekla joj, koliko sam mogla u ljubavi, što ja njoj zamjeram i što to meni znači, i tražila njen oprost.
i odnos se obnovio na novi način.
to je primjer kako Bog mijenja naša srca. nisam ja sveta, naprotiv. to je svjedočanstvo Njemu na slavu!
znači, Riječ Božja nas poziva da praštamo. to je jasno. koliko puta? 7*77, ako treba. kaže Riječ.
dakle, da se vratim na ovo gore....
kad nas drugi maltretira na neki način, ide protiv nas, onda se osjećamo grozno. trpimo, najradije bismo se otresli toga i ne trpili više. to se čini kao jedino ispravno rješenje. i od tog trpljenja kao da umiremo. pa u srcu sudimo onog drugoga, jer mislimo da on to nema pravo činiti, a mi da imamo pravo suditi. i da smo bolji od njega. jesmo li doista?
Bog kaže da među ljudima nema pravednika. niti jednog.
ja to prihvaćam kao istinu za sebe. teško sam to prihvatila, ali sada sam mnogo slobodnija. jer znam da, iako sam grešna, i ohola toliko da to teško priznajem, ipak me takvu Bog ljubi. neizmjernom ljubavlju.
i onda, što se događa? mi padamo u osudu prema drugome, u grijeh, i naša srca se odvajaju od Ljubavi. mržnja nije ljubav.
dakle, pozvani smo ljubiti. i kada nas netko zlostavlja. zato ono što je McGrubi napisala, da ljubav pritom umire, za mene ne stoji. za kršćanina, ljubav nikad ne umire. ali ono što umire, jest ona naša sebična ljubav, koju mi ljudi volimo generalizirati i zvati univerzalnom ljubavi.
ljubav koja voli samo kad dobiva dobro zauzvrat, nije ljubav u punini. ta je ljubav, u svojoj biti, sebična. možemo npr. reći: volim svog dragog, jer se uz njega osjećam posebno, jer je sa mnom nježan, jer imamo slične interese.....jer nam je lijepo zajedno....pa smo se i vjenčali....pa imamo i djecu....
i onda - puf! - kriza. netko se razboli. ili propije. ili bankrotira. ili promijeni svjetonazor. ili se zaljubi u nekog drugoj. grozno. da.
ali se događa. to su situacije kada je ljubav na kušnji.
aho budemo tada tražili svoje, nećemo dobiti ništa. tek tada smo pozvani biti blizu voljenoj osobi, i vjerovati Ocu, koji jest Ljubav, da može sve izvesti na dobro. i dopustiti Mu da nas pritom vodi. pa i malo išiba ako je potrebno.
da li sam sada jasnija?
ja bih mu upravo tako i rekla. da sam žedna.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
zamoli ga za riječ ohrabrenja.
ako ne u ispovijedi, jer možda je i gužva pa je on pod pritiskom vremena, onda traži u nekom drugom terminu razgovor, duhovnu podršku.
Ne slažem se s duplicom da ne bismo smjeli birati ispovjednika. Mislim upravo suprotno, a rekla bih da tako misli i Crkva, inače se ne bi pojedini redovi i pojedini redovnici/svećenici na neki način specijalizirali upravo za to. Nisu svi svećenici za ispovijedanje, jednostavno mnogima to ne leži i to otvoreno kažu. Budući da ispovijed ne bi smjela biti mehanička, mislim da itekako treba birati osobu koja će nam posredovati taj sakrament.
duplica i mene cudi tvoj stav- zar nije taj osobni odnos najbitniji?
Mislim da shvaćam što je Duplica htjela reći. MM i ja smo bili na jednoj duhovnoj obnovi za bračne parove sa mnogo svećenika na kojoj je gost bio biskup. Poslije se služila sveta misa. Za vrijeme pričesti, a pričešćivalo je desetak svećenika, najveći red je bio pred biskupom. Kad se pričest privodila kraju, oni stariji svećenici na vrijeme su se povukli, a jedan mladi ostao je pričešćivati, a nije imao koga. Red od tridesetak ljudi pred biskupom, a k njemu nije htio nitko!!! Bio je vidljivo tužan i strašno mi ga je bilo žao. Onda je jedna časna izišla iz reda i prišla mu da je pričesti. On je to učinio i povukao se, a biskup je nastavio pričešćivati. Meni je to žalosno. Primaš Tijelo Kristovo. Ispovijedaš se Isusu. Tu nema osobnog odnosa između dva čovjeka, nego između čovjeka i Boga jer ispovijed nije psihoterapija, ona je sakrament.
Adio Mare, probaj u svom srcu zamoliti Gospodina da ti omogući valjanu ispovijed. Vidjet ćeš da će se dogoditi čudo nakon nekog vremena.
ono čega nema nemože biti na kušnji, zar ne?Citiraj:
dupla duplica prvotno napisa
dijelom te razumijem, dijelom ne
jer ne vidim da itko mora trpjeti fizičko i emocionalno zlostavljanje i ime ikog
.. a možda sam ja samo jedan mizantrop
ili me dere PMS (iskreno se nadam, jerbo mi kasni..)
amo primjer:
jedan partner napusti drugog , našao je novog partnera (npr. istog spola)
napušteni partner oprašta odlazak i dalje voli ex partnera (ko frenda ili brata/sestru)
nema li , ostavljeni partner, pravo na nov početak, na novu fizičku ljubav, novog životnog parnetra ? novu reprodukcijsku ljubav?
ljubav ima više lica
Savršeno te razumijem. Pa sjeti se Isusovih riječi: "Vjera te tvoja spasila!" Sjeti se da Isus nije mogao činiti čudesa u rodnom kraju jer mu tamo nisu vjerovali. Tvoja vjera potrebna mu je da bi mogao činiti čudesa u tvom životu.Citiraj:
Marsupilami prvotno napisa
MGrubi kršćanin će na životne teškoće bilo koje vrste uvijek reagirati pouzdanjem u Boga i molitvom. A ako mu molitve ne budu uslišane prihvatit će te teškoće kao svoj životni križ, kao dar od Boga.
Pritom ne mislim da je to sve lako učiniti. Ali do srži vjerujem da je jedini ispravni put prihvatiti svoj križ i krenuti za Kristom.
Ljudi križ pokušaju odbaciti...ako i uspiju, s vremenom dobiju drugi. Nema života bez križa. Ljudi samo mogu odabrati na koji će ga način nositi.
Dupla duplice, slazem se s tobom da treba prastati :heart:
ali...joj uvjek kod mene neki ali :mrgreen:
sjeti se prve Bozje zapovjedi:
"Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga" (nije to cijela prva zapovjed, ali ovo je njen dio koji sam htjela naglasiti)
Dakle ljubi bliznjega svoga kao sebe samoga.
Sto znaci ljubiti samoga sebe?
Da li osoba koja svjesno dozvoljava da ju netko tuce i maltretira voli samu sebe?
Da li takva osoba kojoj je dusa ranjena moze voljeti samu sebe?
Uvijek treba krenuti od sebe.
Ako netko sam sebe ne voli i ne cijeni, nece moci ni druge voljeti ni cijeniti.
Bog ne trazi od nas takvu zrtvu, Bog trazi od nas da ljubimo bliznjega svoga kao sebe samoga, da oprastamo.
Kako oprostiti nasilniku koji vas udari ako znate, jednostavno znate da ce vas udariti ponovno?
Zivjeti u nadi da ce se promjeniti? I oprastati iznova?
Ne bih rekla, ja vjerujem da odvojiti se od nasilnika i oprostiti mu za sve sto ste zbog njega prosli Bog ce vise cijeniti nego ostajati s njime i zavaravati sam sebe. :*
Poštujem pravo svakoga na osobni stav o biranju ispovjednika, ali bih htjela podsjetiti da je Crkva tu posve jasna - svaki čovjek ima pravo birati ispovjednika među zakonito odobrenim ispovjednicima(Zakonik
kanonskog prava, kan. 991). Može ti biti žao onoga pred čijom ispovjedaonicom nema reda, ali isto tako se i on može zapitati zašto. Ispovijed nije psihoterapija, ali je i duhovni razgovor. Evo što o tome kaže bl. Ivan Merz: «Tko spomene obnovu unutarnjeg života pomoću svete Pričesti mora se i nehotice sjetiti svete ispovijedi. Ova su dva sakramenta izvor stalne i uspješne obnove unutarnjeg života svakog katolika. S tim je u vezi i izbor stalnog ispovjednika. Bog naime hoće da vodi ljude pomoću ljudi. Ispovjednik od Boga dobiva posebne milosti da nam pokaže volju Božju."
Biranje ispovjednika ne ide u isti rang s primanjem pričesti. U mojoj župi imam samo jedan kriterij prema kojem biram kod koga ću na pričest: mene do oltara prate djeca i zbog toga ne idem na pričest k onima za koje znam da će potpuno ignorirati djecu, bez da ih pogledaju i stave im križ na čelo.
opet ja i moj nejasan jezik! :lol: ma stalno me netko krivo shvati....
ajmo pokušat...
ljiljana me skužila, kao i obično. :*
i ja mislim da nije nimalo nebitno kod koga se ispovijedamo.
da mogu, birala bih Svetog Antuna Padovanskog ili Sv.Leopolda Mandića.
no, ne mogu.
samo kažem, dobro je biti budan i oprezan na svoje motive.
ako ti dobar ispovijednik pomaže da temeljito pretresaš svoj život i otkriješ sve krivine, onda je to odličan motiv!
ipak, čak i tada, ponekad se možeš ispovijediti i kod nekog "običnijeg". i slobodno mu reći kakva bi ti ispovijed više pasala. i oni trebaju povratnu informaciju! i mi im ju imamo pravo i obavezu dati!
ako pak, s druge strane, netko uvijek bira ispovijedati se kod osobe koja mu kao osoba paše, dakle npr. drag mu je, blizak, nježniji je ili ne znam što, a izbjegava nekoga tko će možda postavljati dublja pitanja, ili savjetovati nešto malo neugdono, kao moj svećenik meni što sam gore pisala, da odem na kavu kod sveki (to nije bila pokora, nego savjet, i to čudesan! samo iz poslušnosti sam se na to natjerala, teeškom mukom, ali znala sam da će biti plodova)....eeee...onda po meni, ta osoba bira lakši put. a tu nema pravog obraćenja. kužite me?
ne mislim tu na nikoga od vas. ne mogu niti želim prosuđivati ničiju vjeru, nedaj Bože!
ali svega se vidi u Crkvi....doista.
npr. imam li pravo ne ispovijedati se kod svećenika za kod npr. znam da voli popiti?
mnogi su mi svećenici rekli da im čeeesto dolaze na ispovijed ljudi, ili bakice koje su cijeli život ucrkvi, i kažu "velečasni, ja nemam nekih grijeha, idem svaki dan na misu.....". a kad tamo, pol sela zna da ne priča sa susjedom i da se sudi s bratom za nasljedstvo! helou!
samo ukazujem da budemo svjesni svojih unutranjih procesa.
Zdenka, slažem se s tobom!
imati osobnog ispovijednika, ili bolje reči današnjim terminima, duhovnika, je važna i dobra stvar!
no treba osvjestiti ako smo navezani na osobu. da nas netko vodi - super.
da ne možemo bez njega - :/
uostalom, ljudi se sele. ni svećenici nisu vezani mjestom boravka. pogotovo misijski svećenici.
to sam mislila.
jasnije?
a gjde sam ja rekla da treba trpiti nasilje godinama??Citiraj:
Marsupilami prvotno napisa
ja sam rekla ne suditi u srcu, uz BOžju pomoć.
slažem se da jedino tko ljubi sebe, može ljubiti i drugoga.
zato je prevažno upoznavati sebe. u svjetlu BOžje Riječi.
jer da zaista volimo sebe, ili Boga, ili bližnjega, moramo znati tko smo/Jest/jesu.
s druge strane....
ako na prvi križ pobjegnemo, kako će onaj drugi imati priliku mijenjati se?
ako ga ne ljubimo i damo mu priliku, neće se promijeniti.
ponekad je dati priliku - uputiti na liječenje, ili prijaviti nasilnika.
ponekad ja to - prestati stalno prigovarati i tražiti svoje.
ponekad - moliti za tu osobu.
ili sve od navedenog.
bitno je, po meni, tražiti Božju volju. iznad svojih potreba.
da, vjerujem da Bog želi da živimo u miru i razumijevanju s bližnjima.
ali On sam daje male, ili veće, probleme u odnose, kako bismo se mijenjali, i rasli....i ako smo pri tome jedno drugome, i djeci isto - podrška, ako u ljubavi svjedočimo Božju ljubav, onda ta ljubav ima priliku liječiti rane koje i uzrokuje probleme.
bit će da hzvučim ekstremno pa sablaznim mnoge svojim izjavama,
ali ja vjerujem da ne možeš biti kršćanin na pola.
ili težiš biti to do kraja, ili ne.
to ne znači da ćeš biti savršen u svemu. neeee!
ali tražiti stalno svoje i stavljati sebe u centar - nije kršćanski stav.
(ne kažem da to netko ovdje radi! da ne bude zabune...)
Meni je upravo potreban onaj koji će mi postavljati dublja pitanja i koji će biti spreman dati odgovor na moja dublja pitanja, na moje dvojbe i razmišljanja. Nije potrebno da mi bude prijatelj, ni drag ni blag, potrebno mi je da bude na razini koja je meni potrebna. Jedino na što ne pristajem je "tehnička ispovijed". Poznajem mnogo svećenika koji kažu da za vrijeme ispovijedanja mole i ne slušaju ispovjedanika. Ima ih mnogo koji ne podnose slušanje ispovijedi. Mogu ih razumjeti, ali takva ispovijed meni ne znači ništa.
Imati duhovno vodstvo u pojedinim trenucima života ne znači biti duhovni invalid i nesamostalna osoba. Mislim da nam je to svima potrebno, nismo nadljudi, ne možemo uvijek sve sami. I papa ima svog odabranog ispovjednika, pa zašto ne bih i ja?
Ovaj koncept žrtve i nastojanja da se razumije Božja volja o kojem govoriš razumijevam u kontekstu odupiranja procesima individualizacije koji uništavaju mnoge oblike zajedništva na ime prava individue. Iz tog kuta gledišta slažem se s tobom, samo mislim da i u toj žrtvi treba postojati granica. Kršćanski je trpjeti, ali je isto tako kršćanski i boriti se za dobro.
Ovo sam i ja željela reći.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Ako mogu birati ja ne želim "tehničku ispovijed" jer se tako mogu ispovijedati i u tišini svoje sobe, i tako to pred Bogom radim, ako svećenik kojem se ispovijedam za vrijeme moje ispovijedi - ne sluša. Ili se doima kao da me nije čuo.
Nije važno, čuje me Onaj tko treba čuti, ali tako mogu preskočiti crkvenu ispovjedaonicu. Mislim, znam da ne mogu, ali samo kažem.
Isto tako kada služi misu, nikada ne pogleda u mnoštvo, već automatizmom podiže pogled ali uvijek u jednu te istu točku na desnoj strani zida poviše svih glava. :/
Ne mogu reći da nisam zadovoljna, ne zvuči mi to lijepo i ne mislim tako, nije frizerka u pitanju.
Ali imam osjećaj da sam jako uskraćena za nešto što bi mi u životu moglo donijeti puno kvalitetnog promišljanja, jednostavnijeg odabira, više povjerenja i češće ispovijedanje. Iako, ja se ne obazirem na to i redovito se ispovijedam. Isto tako, nebrojeno puta sam do oltara došla s djetetom koje nije dobilo niti pogled, a kamoli križić na čelo. Sljedeći puta ću je podignuti na ruke i zamoliti ga da ju blagoslovi.
Duplice, razumjela sam u potpunosti što si željela reći.
Zdenka, znam da ovo nije hahaha topic, ali zašto ne? :mrgreen:
Od srca sam se nasmijala na ovo:
Citiraj:
I papa ima svog odabranog ispovjednika, pa zašto ne bih i ja?
Dupla duplice slazem se u potpunosti i priznajem da sam krivo protumacila tvoj post tj. ja sam shvatila da rastava od nekoga nije rjesenje u nikojem slucaju.Citiraj:
ako na prvi križ pobjegnemo, kako će onaj drugi imati priliku mijenjati se?
ako ga ne ljubimo i damo mu priliku, neće se promijeniti.
ponekad je dati priliku - uputiti na liječenje, ili prijaviti nasilnika.
ponekad ja to - prestati stalno prigovarati i tražiti svoje.
ponekad - moliti za tu osobu.
Dakle, slicno razmisljamo, kriva je moja interpretacija tvog posta, ispricavam se :love: :*
Ničeg lošeg nema u smijehu, samo se nadam da me niste krivo shvatili. Nisam se namjeravala uzdizati do papinstva nego samo istaknuti da nam papa pruža primjer.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Ne!
Naravno da sam te shvatila onako kako si to i željela, ali na prvi pogled me baš uveselilo. :)
Hvala svima na poticajnim mislima.
Malo se vraćam na temu spolnosti. Imam kćer od 10 godina. Dok je bila mlađa pitala je kako se rađaju djeca, kako dijete "dospije" u mamin trbuh? Naš odgovor je bio, mama i tata se jako vole i spavaju zajedno i Bog mami u trbuh stavi malenu bebu. Ona više po tom pitanju ništa ne zapitkuje, ali s druge strane povremeno kaže da djeca u školi pričaju o sexu, spolnim organima itd. i ona to shvaća kao nešto ružno i nepristojno. Možda sam propustila povezati riječ sex s ljubavlju, ne znam kako da joj to objasnim a da je ne uznemirim. Da li da uopće nešto govorim, ako me sama ne upita? Bojim se da ne dobije odgovore od nekog drugoga. Kako ste vi postupili? Možete li mi preporučiti neku dobru knjigu?
Nisam stigla pročitati ovu 7. stranicu, ali budem.
Meni je bitan ispovjednik...drugo kada je jedan takav meni jako dobar otišao na drugu župu Bog mi je providio novog, ali i dobila sam "jezikovu juhu" jednog fratra...;ispovjed nije psiho terapija, niti je svečinik psiholog, on je posrednik na ispovjedi između Boga i čovjeka, a vi ste tu da ispovjedite svoje grijehe, a ne da na čudne načine pod ispovjedi tražite uzrok njima i rešenje, to radite dok ispitujete svoju savjest!!!
U jednu ruku je u pravu, ispovjed nije utjeha već kajanje....ali ja ipak idem kod ispovjednika koji mi savjetuje dušu, čak i moja baka od 70g ne ide kod jednog svečenika koji je na kraju pita ;još nešto? kaže ona kao da sam u dućanu :lol:
Ja još uvjek očekujem odgovor na pitanje što su Crkveni a što Božiji zakoni?
10.Zapovjedi je dao sam Bog Mojsiju...ali su ih ljudi (svečenici) tumačili!!!!!
Isus je rekao da svu vlast daje svojim učenicima Petru, kome otpuste grijehe otpušteni su.....ali i rekao je nešto u stilu...da jao onome tko krivo tumači Njegove riječi ( što trenutno možemo biti i mi, koji tražimo nekakva opravdanja za sebe u smislu; to je rekla Crkva, a ne Bog, a bome i svećenici koji možda krivo navode sve nas....kada gledate kroz povjest, što je nekada bilo grijeh po Crkvi, sada više nije...pa nije Bog mačka, za Njega je grijeh grijeh, bio srednji vijek ili 21. stoljeće???? ne budimo licemjerni)
dupla duplica moju tetku je ostavio njen muž s djetetom, i otišao živjeti s njennom najboljom prijateljicom i njihovo dvoje djece...ona se nako 20.g razvela....a u tih 20g njegovih ljubavnica, nikada se s njime nije posvađala, prala mu je ,kuhala, on bi nako 3 dana kod ljubavnice njoj samo doma donio veš na pranje, čak i spavao s njom, kada je ostala trudna, imala je spontani zbog stresa jer je on rekao da tko zna čije je to djete......ona je molila, išla u Crkvu i bila strpljiva...naša cijela obitalj je jako pobožna ali nagovorili smo je iz nekih drgih vlasničkih razloga....Crkveni i brak dalje vrijedi...milijun puta mu je oprostila i sada bi ga primila možda.......ona izlazi van ali ne želi imati s ikim išta...kaže koči je prokleti odgoj...ne želi spavati s nikim jer je po katoličkoj vjeri to grijeh ...ima sina od 18g.......što da ona radi????
Žena je još mlada imala je 2g normalnog braka, sve ostalo patnja...što da njega čeka do 70g...njoj nije bitno je li on sretan ili nesretan, ne mrzi ga, jer njegovo stanje ama baš ništa ne mjenja u njenom životu..osim da on umre...oslobodio bi ju je......ali ona mu ne želi smrt..mada je njen život zbog njega ne živiljen i mrtav!!!!
pa fino, njemu da "otkaz" i nađe si novi križ
menin ije to ista stvar
dapače, rekla moja baba:
ko pazi na se, i Bog mu pomaže
kad ste već spomenuli papu
meni ovaj papa nikako ne sjeda, ne vidim ništa od Milosti u njemu
hladan, krut, srednjovjekovni
čim sam čula kako je odabrao ime, znala sam da žće srozati sve ono šta je Ivan II napravio
:/
ako ispovijed treba biti : ja zgriješio bla, bla, bla...
svečenik: jo nešto uz to?, 5 ZM, 3 O
takva mi ispovijed ne treba
šteta što ne mogu birati između više smjerova krščanstva, ovaj mi ne "leži"