odgoj jedinaca

Prastara tema. Dobila sam i ja još jedno dijete u međuvremenu a vidim tu i jedan post cure koja je rekla da su ona i muž donijeli odluku da će njihovo dijete ostati jedinac. pa onda još jedan datum u potpisu, znači predomislili su se.

Moji stavovi su ostali isti. Iako, sve više uviđam mane brojnih obitelji:)

Moja prijateljica se nakon dugo godina odlučila na dijete (dosad je govorila da neće nikad imati djecu). I, budući da ženska ima 34 godine, sad je uhvatila panika da je prestara. ma di stara, kažem joj, jesi poludila, neš ti godina. da, kaže ona, ali ja ne želim iamti samo jedno dijete. Ni dvoje. nego najmanje troje:lol:. Pa se jadna uplašila kad je počela računati dokad bi ona to sve trebala roditi. Eto, ima ns svakakvih i sve je to super.

Majketi, koji fajt otprije 4 godine na ovoj temi. Baš me iznenadilo. Pretpostavljam da je puno pritiska na roditelje jedinaca kad su ovako osjetljivi na tu temu.

Pa i meni u ovoj situaciji je nezamislivo imat jedno dijete, jer sam po defaultu imala dvoje djece. I teško mi je zamisliti nas sa troje.

Išla sam se podsjetiti o čemu se radilo na ovoj temi i klikla nasumce na 4. stranicu pa samo želim reći da flower baš fali na forumu.

meni je sve više zamislivo imati troje
bit će da me hormoni još peru :mrgreen:

pa ko djevojce sam zamisljala troje. tako da...samo sto ovog puta ne bi napravila toliku razliku, no nemam s druge strane zivaca imat dvogodisnje dijete i bebu :mrgreen:

tako i ja malo ateriram kad zamislim tu situaciju
da sad uz ovu bebu imam još jedno od dvije godine :drama:

ali svejedno, nije mi skroz neprihvatljiva ta pomisao

ja sama na ovoj temi, mašim i odmašujem :mrgreen:
ali nema veze, zabavno mi - imam u okolini i primjer gdje je roditelj jedinca negativno nastrojen prema obiteljima s više djece
pa se ja pitam što je to u čovjeku da samo svoj izbor shvaća i prihvaća a sve tuđe mu je nerazumljivo
i spreman je popljuvati taj isti tuđi izbor iako ga se ne tiče ni na koji način

zašto je ljudima teško prihvatiti da smo različiti i da svatko ima svoje razloge?

čak kad se radi i o bliskim prijateljskim odnosima :cry:
mene to sve baca u depru jer ne mogu da se ne zapitam kakvi su to onda odnosi, koliko je tu išta stvarno i iskreno?

što se tiče odgoja jedinaca smatram da postoji razlika u odnosu na one koji to nisu iz prostog razloga što je po prirodi stvari pažnja i fokus na jednom djetetu. ne odgajam ja sad ovo drugo nešto specijalno drugačije (dobro, sad je još premalena za "odgoj") ali dok je prva bila " samica" kako ona to voli reći imam dojam da je meni bilo teže- stalno su mi misli bile usmjerene samo na nju. pa sam je ponekad znala malo i opteretiti, onako nesvjesno. sad za to jednostavno nemam vremena. ali ne vjerujem da ću ovu drugu nešto bitno drukčije odgajati. pri tome mislim na uspostavljanje nekih pravila i zakonitosti koji vrijede za našu obitelj, na učenje određenim vrijednostima i svjetonazorima.
s druge strane mislim da u određenoj mjeri s drugim, trećim, četvrtim..... imaš mogućnost ispraviti ili na vrijeme uočiti neke propuste koje si učinio s prvim. sve ovo naravno teoretiziram, nemam pojma kako će to u praksi izgleda...

ljudi imaju različita opravdanja za svoje izbore - od onoga da ne žele više djece jer su se nagledali gloženja oiko imovine pa je jedno garancija da se neće tući s nikim oko kuće - što neću uopće komentirati, do onoga da imaju više djece jer imaju svi oko njih itditd...
mene smeta samo što se ikome opravdavaju, kao da izbor nije legitiman ako ga ne opravdaš svaki put iznova

Mislila sam da neću pisati na ovoj temi ali moram....
Majka sam jedinca ne zato što ne želimo više djecu nego zato što je valjda tako priroda odredila ili onaj svevišnji.,ne znam ali eto ne možemo više imati :( .Moje dijete se razlikuje jedino po tome sto je sam i po ničemu drugom...Dijeli igračke kada netko dođe k njemu da se igra,slatkiše,ne tuče se i nije agresivan ne psuje ima 6 god,društven je zaigran i radoznao...Ne uspoređujem drugu djecu sa svojim jer nijedno dijete nije isto ali susjedini klinci (ima ih dvoje i jednako su stari s mojim) su zločesti,vole raditi pakosti ne dijele igračke s drugom djecom i ne dobivaju pažnju roditelja jer roditelji kažu da tad dijete postaje razmaženo (glupost al nek im bude).
Primjer mali se dođe igrati k mojem sinu koji ima dva traktora na pedale i mali sjedne na jedan traktor a moj mora gledati izdaleka jer ak mu se približi ovaj počne cviliti (znači klinac od susjede ne prihvača igru sa drugom djecom igrao bi se tuđim igračkama ali sam).Moj je krenuo lani u vrtić i sprijateljio se s hrpom djece ali od susjede klinci su odustali od vrtića jer im se nejde tamo jer teta zapovijeda....e da umalo zaboravih i oduvijek sam željela troje dječice i još uvijek se nadam jer nada umire zadnja ali ako je to "Božja"volja sam zahvalna i za ovo jedno ;-)

Imamo kćer, jedinica kao što se vidi iz potpisa ne bi trebala biti još dugo:-)
Zanimljiva je naša nacija i ta sloboda da se ispituje "kada ćete na drugo", do onoga da se jedinca ne može dobro odgojiti, užas, loši roditelji ne mogu dobro odgojiti dijete bilo ono jedno ili ih bilo petero!
Mi smo uvijek planirali još djece, jedincima je sigurno drugačije, kao što reće flopica jerbo je sva pažnja usmjerena na njih, to su mi tete u vrtićo rekle , da se točno vidi koje je dijete jedinac a koje nije ali ne u nekom negativnom kontekstu.

moje skromno mišljenje je to da nije bitno da li je dijete jedino u obitelji ili ih ima dvoje, troje, petero.... Bit je u tome kako se roditelji postave prema djetetu/djeci , kako ih odgajaju, usmjeravaju.
Primjera ima iz moje bliže okoline:
Poznajem obitelj sa jednim djetetom, koje je altruistično, spremno djeliti, nije agresivno i poštuje autoritet odraslih, s druge strane moja rođakinja ima jedinca i to dijete je , neka mi Bog prosti što tako o djetetu govorim (nije jadno krivo) , tasmanijska neman na momente.
I nadalje, sa mojim sinom ide dijete u vrtić koje ima doma još 2 brata i 2 seke i svi su vrlo fini , nisu agresivni, puni pažnje i pristojni. Ja uvijek kažem takvih bi 50 čuvala :-). S druge strane, poznajem troje braće (zovem ih Daltoni ) koji su nemogući, kad dođu na igralište u ulici svi se razbježe kući.

Ja ne bih rekla da ovisi da li dijete ima ili nema još braće i sestara, već ovisi kako ti roditelji odgajaju i kako se postavljaju.

e da, to sam htjela naglasiti. nemojte misliti da braća Dalton dijele između sebe zato što ih je troje. Neki su dan bili sa mamom ispred mene u našoj maloj trgovinici u naselju, mama je kupila jedne orbit žvake za njih troje da podijele, no oni nisu bili zadovoljni svaki je htio svoje da ima u džepu, počupali su se oko te kutije do krvi. I šta je ženica napravila, vratila se na kasu i kupila još dva paketa orbit žvaka pod komentarom, ah šta češ ako kupiš jednom moraš svoj trojici.
Eto, o tome govorim, ona ih je tako naučila.

Tako je i kod moje susjede ako kupi jednom mora i drugom jer se međusobno pobiju, grizu znači nije to do toga dal je jedno ili petero važan je odgoj

Braća Dalton :lol:
I moji bi mogli pokupit takav nadimak. Dijele, da, nakon što sam krv ispišala govoreći i govoreći, i još govorim! Sad je situacija super, spremni su na kompromise, ali tek nakon tri godine intenzivnog rada na tome.
Inače, ja sam jedinica, i još davne '90e sam rekla da moram imati bar troje djece da ne stignem onog jadnog prvog ugušit pustom brigom. Jer ja nemam mjere, a kako znam da nemam mjere onda sam napravila da nemam i vremena :mrgreen:

mi imamo jedno dijete, vec skolarku.

moram priznati da sam vec navikla da imam samo nju. kad ju vidim pomislim da sam prestara za drugo dijete ( ma, znam da nisam prestara, ali cesto cujem da djeca između kojih je velika razlika u godinama nisu povezana, da se stariji osjecaju odbaceno i zamjenjeno...)

Citiraj:

---

centar prvotno napisa

mi imamo jedno dijete, vec skolarku.

moram priznati da sam vec navikla da imam samo nju. kad ju vidim pomislim da sam prestara znisu povezana, da se stariji a drugo dijete ( ma, znam da nisam prestara, ali cesto cujem da djeca između kojih je velika razlika u godinama osjecaju odbaceno i zamjenjeno...)

---

ovo nije univerzalno pravilo koje vrijedi za sve one koji imaju djecu s većom dobnom razlikom
opet dolazimo do onoga da ključnu ulogu igraju roditelji i njihov stav prema tome
poznajem podosta ljudi koji imaju braću/sestre starije ili malđe godinu - dvije pa imaju nikakv odnos
poznajem i one koji imaju braću / sestre starije i po 15 godina pa je privrženost među njima naprosto opipljiva
tako da trvrdim da je to jedna od predrasuda

moja poanta je da nije bitan broj već atmosfera, osjećaj, vibra koju dajemo djetetu / djeci
a o broju djece ipak trebaju odlučiti samo oni kojih se to direktno tiče
i inače me smetaju komentari koji se odnose na brojčano stanje nečije obitelji i to mi je vrhunac neumjesnosti
kao da su ludi dužni hodati svijetom i opravdavati zašto imaju jedno ili zašto imaju petero...[/QUOTE]

Potpis na flopicu

Citiraj:

---

centar prvotno napisa

mi imamo jedno dijete, vec skolarku.

moram priznati da sam vec navikla da imam samo nju. kad ju vidim pomislim da sam prestara za drugo dijete ( ma, znam da nisam prestara, ali cesto cujem da djeca između kojih je velika razlika u godinama nisu povezana, da se stariji osjecaju odbaceno i zamjenjeno...)

---

Razlika u godinama ne definira kakav će odnos djeca imati, mislim da svi imamo takve primjere oko sebe, a stariji će se osječati odbačeno i zamjenjeno ako se roditelji tako i postave.

Kao što flopica reće - predrasude

da ne ispadne da ja kritiziram druge i ističem primjere "iz drugih dvorišta", mogu reći da ja imam dva sina , razlika je dvije godine među njima (5 i 7) i uz poneke dobre dane većinom su si kao pas i mačka. A zašto ? Jer sam ja pogriješila u njihovom odgoju, u tome kako sam se postavljala prema njima. Dakle, isključivo MOJA krivica . (već sam o tome pisala u nekim mojim prijašnjim postevima.)
Da pojasnim, oni nisu vani problematični niti u odnosima sa drugom djecom, oni su jedan prema drugome....brrr

Hipernova, ne budi prestroga prema sebi, suparništvo među braćom je normalna stvar. Pokušaj vidjeti prednost tog njihovog sukobljavanja - oni vježbaju kako se izboriti za sebe u svijetu, a u uvjetima sigurnog obiteljskog okruženja. Treba se i (pametno) svađati naučiti.

hipernova, nadam se da ne misliš da je to stanje nepovratno? Mislim da to što kažeš da si zabrljala imaš vremena popravljati i popraviti.

ma je, je, stvari idu nabolje, trudimo se svi da se greške isprave i popravi ono gdje smo kiksali.

ali, mi je žao djece, što ih nisam znala naučiti kako da se nose sa nekim stvarima i poštedjela ih mučnih svađa, plača i kazni.

zato kažem, vraćajući se na prvotni post da djeca i njihovo ponašanje sa braćom ili bez njih je preslika roditelja i atmosfere u kojoj se to dijete ili djeca odgajaju.

ja sam to pitanje postavila jer i sama imam sestru stariju 20 godina. vise sam ju smatrala "mamom", nego sestrom i danas zivimo udaljene 400 kilometara jedna od druge, niti se vidimo niti cujemo.
ok, vrlo je vjerojatno da između moje djece nece biti takva razlika jer sam za to ipak prestara, ali sto je s razlikom od 10ak godina. znate ono, kad braca i sestre spavaju u jednoj sobi, imaju krevete na kat, pa ja necu moci curi u pubertetu uvaliti dijete od 3-4 godine u istu sobu ( cini se da cemo trebati veci stan :-) ), pa kad starije dijete ode na faks i brata/sestru vidi jednom u par mjeseci, nađe decka, pa ako mi se s 20 uda, a moje drugo dijete u nizim razredima osnovne skole... :lol:

Više puta sam napisala, ali ću ponoviti. Imam 8 godina stariju sestru i jako se dobro slažemo. Doduše, dobar dio djetinjstva mi je bila poput druge mame, ali smo oduvijek bile bliske. Igrom slučaja smo se udale i rodile u razmaku od mjesec dana pa nas je to još dodatno povezalo.
S druge strane, znam par primjera braće i sestara s minimalnom dobnom razlikom koji nažalost niti ne komuniciraju.
Sve je to tako individualno.

djeca se trebaju rađati iz ljubavi i odgajati u ljubavi kad god dođu,dobro dođu,koliko ih dođe,dobro dođe.ionako ne možeš znati kakva će ti biti djeca unaprijed.možeš naštancati troje sa malom razlikom pa da se ne podnose,a može biti i veća razlika pa da su brižni jedno prema drugome.a i mijenjaju se odnosi tijekom vremena..

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

Više puta sam napisala, ali ću ponoviti. Imam 8 godina stariju sestru i jako se dobro slažemo. Doduše, dobar dio djetinjstva mi je bila poput druge mame, ali smo oduvijek bile bliske. Igrom slučaja smo se udale i rodile u razmaku od mjesec dana pa nas je to još dodatno povezalo.
S druge strane, znam par primjera braće i sestara s minimalnom dobnom razlikom koji nažalost niti ne komuniciraju.
Sve je to tako individualno.

---

Slično je kod mene, ali ja imam 8 godina mlađeg brata. Isto imamo solidan odnos i danas kao što smo ga imali i u djetinjstvu. MM je jedinac i rekao je jednom da je to jedino što mu je falilo u životu - brat ili sestra...

Moja djeca su pak rođena s minimalnom dobnom razlikom (bili smo relativno stari roditelji, pa smo odlučili probati).

S druge strane, lako se moglo dogoditi da ostanemo na jednom djetetu. To bi bila ravnopravna solucija. Ja sam dugo bila jedino dijete u obitelji i znam kako to izgleda. Zapravo, ne vidim načina da se uopće usporedi što je bolje jer to je jednostavno drugačije, a svaka kombinacija je dobra. Što se tiče odnosa braće u odrasloj dobi, to ovisi o previše stvari (karakter, životne okolnosti) ne samo o dobnoj razlici i odgoju. Teško je tu bilo što predvidjeti.

Ja imam seku i ne mogu zamislit da sam bila jedinica jer znam što bih sve propustila.

Isto tako kad smo se mi suočili s dijagnozom neplodnosti i kad smo krenuli u MPO, ja nikad al nikad nisam pomislila i zamislila to jedno iščekivano dijete nego su mi cijelo vrijeme u mislima bila moja djeca njih dvoje (i troje mi je preslatko al mi je too much logistički po ZG + moji carski + nespavanje..), drugo da niej išlo vjerujem da bi posvojili. Na kraju smo dobili iznenađenja prirodnim putem njih dvoje. i zbog toga mi je srce prepuno!!!!

Odgoj definitivno ne može biti isti jer nisu iste ni okolnosti, al vjerujem da itekako ima jedinaca koji nisu razmaženi i egocentrici,e sad koliko je takvih u odnosu na ukupan broj, o tome bi se dalo diskutirati.