bračni savjetnik ili što ako brak puca po šavovima?

Sto se tice vremena za razgovor, mislim da ako je nesto vazno u pitanju da treba ukrasti i od spavanja, ostaviti sve sa strane i probati riješiti to.
Ja stvarno ne mogu funkcionirati na drugim poljima ako nesto izmedu nas visi u zraku. Nekad smo znali raspravljati do 3 ujutro i dizati se u 6(srecom to nije cesto), ali nikad mi nije bilo zao sto sam nenaspavana.

Inace, ima stvarno dobrih postova na ovoj temi, morat cu si neke sacuvati.

I jos mi se nesto cini vazno. Kad bi se primjerice posvadali oko podjele nekih kucanskih poslova i dogovorili sto ce tko napravati a on bi napravio dvije stvari od pet ja bi posizila zbog one tri koje nije napravio, a sad pokusavam da ga pohvalim zbog one dvije koje je, da ga pokusam potaknuti na taj nacin. Samo sto me je prokuzio, ali nema veze, ja se pravim luda, i zezamo se na tu temu a to je bolje i zabavnije od svade. Dok mi se opet ne skupi :roll:

I moj je blizanac, onako 'take it/me or leave it/me!' tip. :shock:

Samo neznam koliko bi dugo izdrzao bez mene. Citaj sam. :lol: A ne pomaze ni to sto je bosanac...

Njemu je jako vazno da ja vodim financije. Sto kao jarcica mrzim iz dubine duse...ovo nam je ponovo i ponovo izvor konflikta.

Mejra's, kod mene je isto MM blizanac a ja Jarčica.

Samo što ja volim vodit financije. :mrgreen:

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Mejra's, kod mene je isto MM blizanac a ja Jarčica.

Samo što ja volim vodit financije. :mrgreen:

---

:P Hos' se corat!? :lol:

Joj da znaš da si me zaintrigirala.

Samo, i moj ti je Bosanac... :lol: :lol:

Mi smo se konačno prestali svađati onog dana kad sam ja sama sa sobom raskrstila neke nedoumice.
Da pojasnim, jednostavno sam konačno prihvatila tog čovjeka takvog kakav je i prestala mu prigovarati zbog njegovih mana (osim ponekad kad mi pukne film :mrgreen: ). Naravno da sam očekivala isto od njega...
Njemu je to malo teže išlo jer mu je trebalo sve zorno dočarati. Počeo mi se iskreno diviti kad sam bila tri dana u bolnici, a on sam s jednim velikim i jednim malim djetetom. Tom prilikom sam čak i dobila par komplimenata na račun svoje sposobnosti i organiziranosti 8) .
Pošto on nije tip koji radi kućanske poslove, ili ih radi ali mu sve moraš nacrtati, ja sam podijelila zaduženja (prešutno). To ide tako da stvari koje mislim da treba napraviti on ne radim ja. Recimo ne peglam nikakvu robu. Njemu to peglanje dobro ide i kad počne peglati svoje košulje ja laganini ubacim i svoje. Ne radim ništa oko auta. Jednom me pitao jel mislim ja ijednom očistit auto i ja fino odgovorila-ne. Da ne živi čovjek u iluziji nekoj...
I prestala me nervirati prašina za koju sam mislila da ju on mora čistiti. I dalje ju čistim ja, ali jaaaako rijetko. On obriše eventualno ekran od TV-a kad mu slika postane siva :roll: .

evo, nešto zgodno:

Seminar za parove omogućuju parovima u bračnom ili partnerskom odnosu, da kroz zajednički rad otkriju, zašto su se izabrali, zbog čega upadaju u svađe i konflikate te kako da izađu iz „slijepe ulice".



U program seminara uključena su predavanja, praktične vježbe, vođene fantazije i prikazi potrebnih komunikacijskih vještina i procesa. Iako se predavanja i prikazi komunikacijskih vještina odvijaju u velikoj grupi sav osobni rad i vježbe odvijaju se strogo između partnera, pa je tako zagarantirana povjerljivost partnerske intime.



Kao rezultat rada u radionici možete očekivati:

da ćete razviti spoznaju o tome, koje su vas nesvjesne snage privukle partneru kao i to da su te nesvjesne snage iste one koje kasnije učestvuju u kreiranju konflikata.
da ćete osjetiti veći stupanj suosjećanja za sebe i partnera/icu
da ćete usvojiti nove komunikacijske vještine pomoću kojih se može razbiti destruktivni ciklus u odnosu.
da ćete usvojiti vještine koje pomažu da se odnos osvježi i da se obnovi stara strast
da ćete učiti kako da koristite svoj međusobni odnos za emocionalno sazrijevanje.


Seminar predstavlja praktičnu primjenu IMAGA, humanističkog pristupa, koji razvija teoriju međuljudskih odnosa na temelju niza saznanja iz područja psihologije, neurofiziologije, teorije sistema itd., i tvori sustav u kojem je dominantno područje interesa dijalog i prostor „između" dvoje ljudi u ljubavnom odnosu. Tijekom razvoja i formiranja u bliskom emocionalnom odnosu u djetinjstvu zadobili smo niz potkrijepa i povreda. Te potkrijepe i povrede, kao i roditeljski model partnerskog odnosa, određuju kasnije u životu koga ćemo birati za bliski odnos i kakvi ćemo mi biti prema tim ljudima iz naše neposredne okoline. Osnovna ideja Imaga je da se povrede koje određuju naš karakterni sklop i naše ponašanje, mogu ublažiti i iscijeliti u sličnom bliskom emocionalnom odnosu s partnerom/icom. Kroz taj proces postajemo cjelovitija i kompletnija ljudska bića. Tako nam ljubavni odnos pruža jedinstveniu priliku za naš osobni rast i sazrijevanje.


Za rad na radionici potrebno je imati partnera: supruga/u, prijatelja/icu, jer se praktični rad odvija u paru.



Seminar je namijenjen općoj populaciji i psihoterapeutima. Za psihoterapeute je taj seminar uvod u edukaciju iz Imago terapije odnosa koju pripremamo polovicom 2009.



Voditeljica ovog programa je Dr Ljiljana Bastaić, psihijatar psihoterapeut, Gestalt terapeut i klinički trener Wurzburg Instituta za Gestalt terapiju. Uz evropsku diplomu za psihoterapiju, posjeduje i međunarodnu diplomu Imago terapeuta i Imago prezentera. Također je član Vijeća kliničkih instruktora Međunarodnog instituta za Imago terapiju



Datum održavanja radionice: 13.2. – 15.2.2009. (Početak u petak u 18-20, subota 9-18, nedjelja 9-14)

Prijave do 3.2.2009. Molim da se prijavite mailom.

Mjesto održavanja: Obavijest po prijavi.
Naknada za weekend radionicu je 1250 kn po osobi dakle 2500 po paru (PDV uračunat). Kolege, edukanti budući psihoterapeuti, kao i studenti imaju popust 20 %. Polaznici koji dolaze drugi put na radionicu imaju popust 25%, a treči put 30% po osobi.



Dr Ljiljana Bastaić, Livadićeva 21, Zagreb. Tel: 01 23 23 735

E-mail: ljiljana@bastaic,com

ljiljana.bastaic1@zg.t-com.hr

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Joj da znaš da si me zaintrigirala.

Samo, i moj ti je Bosanac... :lol: :lol:

---

:lol:

i da mamasch moje iskreno saucesce... 8)

Ma salu na stranu. Divan je on covjek, vrijedan, ne hoda, ne pije i ne pusi, dobro mogao bi se malo vise zalagati za kucne poslove. Samo sto je gundjalo ponekad a ja ista takva...tesko mu se staviti u moje cipele.

Citiraj:

---

"evo, nešto zgodno:

Seminar za parove omogućuju parovima u bračnom ili partnerskom odnosu, da kroz zajednički rad otkriju, zašto su se izabrali, zbog čega upadaju u svađe i konflikate te kako da izađu iz „slijepe ulice". "


Nama bi ovako nesto jako dobro doslo..
Ne znam je li teze rjesavati svakodnevne probleme ili boriti se s "duhovima proslosti".
MM je divan, zaista. Takvog se tesko nadje. no na samom pocetku nase veze ja sam se ponasala u najmanju ruku malo cudno za nekoga za koga se kaze da je "zaljubljen preko usiju". Rekla bih nadmocno. I pri tom sam mu, hvalisavo, prepricavala dogadjaje iz mojih ranijih veza. Umjesto da sam bila njezna i pazljivo birala kako mu neke stvari reci, ja sam poletila da mu sve tresnem u lice.
Danas mi zamjera sto sam ga tako tretirala. Mislim, s pravom!
Zna da ga volim vise od svega i imamo sve predispozicije da budemo najsretniji na svijetu, ali se redovito svadjamo oko istih tema, vrtimo se u krug i rjesenja nema...
I sama se pitam zasto sam bila okrutna...

---

Citiraj:

---

tand-em prvotno napisa

Citiraj:

---

"evo, nešto zgodno:

Seminar za parove omogućuju parovima u bračnom ili partnerskom odnosu, da kroz zajednički rad otkriju, zašto su se izabrali, zbog čega upadaju u svađe i konflikate te kako da izađu iz „slijepe ulice". "


Nama bi ovako nesto jako dobro doslo..
Ne znam je li teze rjesavati svakodnevne probleme ili boriti se s "duhovima proslosti".
MM je divan, zaista. Takvog se tesko nadje. no na samom pocetku nase veze ja sam se ponasala u najmanju ruku malo cudno za nekoga za koga se kaze da je "zaljubljen preko usiju". Rekla bih nadmocno. I pri tom sam mu, hvalisavo, prepricavala dogadjaje iz mojih ranijih veza. Umjesto da sam bila njezna i pazljivo birala kako mu neke stvari reci, ja sam poletila da mu sve tresnem u lice.
Danas mi zamjera sto sam ga tako tretirala. Mislim, s pravom!
Zna da ga volim vise od svega i imamo sve predispozicije da budemo najsretniji na svijetu, ali se redovito svadjamo oko istih tema, vrtimo se u krug i rjesenja nema...
I sama se pitam zasto sam bila okrutna...

---

---

Prihvati prošlost takvu kakva jest, bez kopanja po njoj i beskonačnog traganja za uzrocima i to reci i TM-u - pokušajte krenuti iznova.

tand-em, welcome to the club! Kod mene ista situacija, i još dan danas se iskopavam iz svoje brzopletosti i jezičavosti, punih 12 godina.

Evo baš smo neki dan napokon, napokon, NAPOKON, bez zadrški razgovarali (tj. ja sam NAPOKON bila potpuno iskrena, prvenstveno prema sebi) i došli do nekih zaključaka koji su vitalni za opstanak našeg divljeg braka, pogotovo je to važno zato što imamo dvoje djece.

E tek sad predstoji težak zadatak - kako taj dogovor provoditi u djelo iz dana u dan, iz godine u godinu.

:)

Da- prihvati prošlost i kreni dalje.
To i mi zaključimo svaki puta, ali nakon sati-dana iscrpljujuce napetosti, svadje, mučne šutnje...
A onda zatišje i idila.
Pa kad krene novi ciklus - početakje uvijek isti: MM: " Ne mogu shvatitikako si mogla... Ne mogu shvatiti i ne mogu prihvatiti. A ako mi objasniš možda ću shvatiti i krenut ćemo dalje u novo poglavlje"
A ja ne mogu objasniti..ne znam ni sama odgovor..
Veći problem je KAKO sam se odnosila prema MM, a ne sama moja prošlost

Kod nas je malo super malo nije. Trudimo se iskreno razgovarati i uglavnom funkcioniramo. Volimo se, ali me MM ponekad zna izbaciti iz takta kada mi kaže da se na neke stvari kod mene(nakon 5 god. braka i sve skupa 13 god.) ne može naviknuti. Zato što se u stvari ne želi naviknuti jer sve mora biti kako on kaže, ne dozvoljava nikome da nešto napravi umjesto njega, itd. Sinoć sam mu na to odgovorila da se možda uopće nije na mene naviknuo, na što je on ostao :?

I ja sam komplicirana osoba, to priznajem, ali se trudim prihvatiti njega takav kakav je. Ja se prilagođavam, a on ne želi. Ponekad se pitam što nas je uopće spojilo?! Možda bi trebao biti malo iskren prema sebi i prema meni.

Citiraj:

---

Mihovil prvotno napisa

Kod nas je malo super malo nije. Trudimo se iskreno razgovarati i uglavnom funkcioniramo. Volimo se, ali me MM ponekad zna izbaciti iz takta kada mi kaže da se na neke stvari kod mene(nakon 5 god. braka i sve skupa 13 god.) ne može naviknuti. Zato što se u stvari ne želi naviknuti jer sve mora biti kako on kaže, ne dozvoljava nikome da nešto napravi umjesto njega, itd. Sinoć sam mu na to odgovorila da se možda uopće nije na mene naviknuo, na što je on ostao :?

I ja sam komplicirana osoba, to priznajem, ali se trudim prihvatiti njega takav kakav je. Ja se prilagođavam, a on ne želi. Ponekad se pitam što nas je uopće spojilo?! Možda bi trebao biti malo iskren prema sebi i prema meni.

---

Mislim da se takve stvari svima događaju.

A u zadnje vrijeme sam skužio da je možda najbolje u takvim situacijama, kad se čini da nema izlaza niti pomaka u nekoj situaciji koja se stalno ponavlja, parafrazirati ovu Budinu izreku iz tvog potpisa, Mihovil: Treba pitati samoga sebe zašto se nešto dešava, a ne stalno očekivati odgovor od drugih ... pogotovo kad je riječ o NAŠIM osjećajima, kad se osjećamo iznevjereno, ljuto, potišteno - ZAŠTO se tako osjećamo, gdje je korijen tog osjećaja?
Najnezgodnija stvar je što nekad treba dosta čekati da pravi odgovor pukne pred očima ... no, zato obično tad bude sve jasno,a najčešći je odgovor što do toga dolazi jer nekoga ili nešto nismo prihvatili takvo kakvo jest već smo stalno očekivali da bude nekako drukčije i onda smo bili nezadovoljni, ljuti, potišteni jerto nije bilo tako kako smo željeli već onako kako zapravo jest.

Sažetak bi bio: prihvatimo svijet oko sebe takav kakav jest i pogledajmo što najbolje MI SAMI možemo od njega takvoga napraviti ... a možda onda, kao posljedica našeg drugačijeg pristupa, i drugi oko nas promijene nešto kod sebe.

tatek, sve ovo što si napisao stoji i potpuno si u pravu. Važno je početi raditi na sebi i mjenjati sebe pa se neke druge stvari oko tebe same poslože kako treba. Ja to činim već nekih dvije godine i otkrila sam korijenje nekih svojih "loših i dobrih ponašanja" i moram priznati da sam se na neke jako iznenadila. Nisam ni znala da postoje, ali mislim da je najteže biti iskren prema sebi, jer je lakše da je uvijek netko drugi kriv.

"Problem" kod nas je što smo oboje jaki karakteri, tvrdoglavi, naizgled vrlo različiti, a opet vrlo slični. Ego nam prevladava, mada sam ga ja svjesna, a on nije i ne želi to priznati (pod utjecajem sam Nove zemlje, od Eckharta Tolea, koju bi svima toplo preporučila).

A nije mi baš ni lako prihvatiti svijet oko sebe takav kakav je i prepustiti se, jer mi je još uvijek teško prihvatiti sebe takvu kakva jesam, ali to je neka druga tema.

Citiraj:

---

Mihovil prvotno napisa

(pod utjecajem sam Nove zemlje, od Eckharta Tolea, koju bi svima toplo preporučila).

---

Vidim da čitamo istu lektiru. ;)

Citiraj:

---

Mihovil prvotno napisa

A nije mi baš ni lako prihvatiti svijet oko sebe takav kakav je i prepustiti se, jer mi je još uvijek teško prihvatiti sebe takvu kakva jesam, ali to je neka druga tema.

---

I meni je uvijek zanimljivo kako ponekad sam sebi budem najveća nepoznanica ... :roll: 8) :mrgreen:

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

I meni je uvijek zanimljivo kako ponekad sam sebi budem najveća nepoznanica ... :roll: 8) :mrgreen:

---

Da to je ono najzanimljivije...I ponekad vrlo bolno, ali oslobađajuće. Znaš kuda dalje.

Pročitah ovdje dosta mudrih riječi.
Tnx. Dugo sam mislila da samo mi imamo ovakav problem.
Zivjeli forumi!
U suštini, svi smo na tragu istih razmišljanja. Upoznati i prihvatiti sebe je teže nego prihvatiti druge, pogotovu voljene. Uostalom sa drugima uvijek imaš izbora- možeš ih prihvatiti, a i ne moraš. ALi sa sobom moraš živjeti.. Kad bih bar mogla promijeniti neke stvari koje sam svjesno činila.
I nas dvoje smo 10 godina skupa, imamo dvoje prekrasne djece... I nastojimo biti razumni. No valjda na momente, iz raznoraznih razloga, dodje do dekompenzancije i one negativne emocije nadvladaju ljubav i razum.
Valja samo izdržati i taj krug.
Sada smo u +fazi :heart: ... svijet je lijep! unatoč magli, smogu, plinskoj krizi..

Citiraj:

---

tand-em prvotno napisa

Uostalom sa drugima uvijek imaš izbora- možeš ih prihvatiti, a i ne moraš.

---

Mislim da ti je izbor drugačiji - ili ih prihvatiti ili napustiti. Jer imati ljude u svojoj okolini i ne prihvaćati ih takve kakvi jesu je isto vrlo razorno, pogotovo ako su ti važni u životu (partner, djeca, rodbina, kolege na poslu ...).

proslo je 2 tj. od poroda. prvih pet dana idila, a zadnjih pet dode mi da muza zadavim golim rukama. dugo smo zajedno, devet godina zajedno zivimo, znaci znamo se - ja njegove i on moje mane. priznajem ja sam control freak, a mala bebica je situacija koja izmice kontroli. on radi po cijele dane (bas ima najvise posla zimi), ja sam sama s malim, al ok bila sam spremna na to. ono sto me dovodi do bijesa je to sto je on cijelo vrijeme udaljen i mentalno ki fizicki. trebam li staviti transparent iznad kreveta "pitaj me kako sam"!? trebam li moljakati da me malo izmasira ili pomiluje? dovodi me na rub bijesa to sto se on sam ne sjeti. s bzirom na to da ga nikad nema ne zna nista oko djeteta, ni kako krema izgleda, ni kako izgleda baby ulje pa ako i probam ukljucit samo me rasp*** svojim nesnalazenjem. a ja lose skrivam raspolozenja :( jucer smo bili sami 2h, ali ja od ljutnje i razocarenja nisam mogla progovorit. par puta je prokomentirao da ne zna sto je to sa mnom, sadi je u fazi durenja (jer ja ne razgovaram s njim), a ja si samo dajem prostor, jer ako me ulovi huja reci mu sto mislim i ne mislim. mislite li da su hormoni? depra?

Citiraj:

---

femme prvotno napisa

. mislite li da su hormoni? depra?

---

mislim da mu moraš sve nacrtat...ja bi da me pomaziš, pitaš kako sam, itd....i onda shvate :mrgreen:

Citiraj:

---

femme prvotno napisa

proslo je 2 tj. od poroda. prvih pet dana idila, a zadnjih pet dode mi da muza zadavim golim rukama. dugo smo zajedno, devet godina zajedno zivimo, znaci znamo se - ja njegove i on moje mane. priznajem ja sam control freak, a mala bebica je situacija koja izmice kontroli. on radi po cijele dane (bas ima najvise posla zimi), ja sam sama s malim, al ok bila sam spremna na to. ono sto me dovodi do bijesa je to sto je on cijelo vrijeme udaljen i mentalno ki fizicki. trebam li staviti transparent iznad kreveta "pitaj me kako sam"!? trebam li moljakati da me malo izmasira ili pomiluje? dovodi me na rub bijesa to sto se on sam ne sjeti. s bzirom na to da ga nikad nema ne zna nista oko djeteta, ni kako krema izgleda, ni kako izgleda baby ulje pa ako i probam ukljucit samo me rasp*** svojim nesnalazenjem. a ja lose skrivam raspolozenja :( jucer smo bili sami 2h, ali ja od ljutnje i razocarenja nisam mogla progovorit. par puta je prokomentirao da ne zna sto je to sa mnom, sadi je u fazi durenja (jer ja ne razgovaram s njim), a ja si samo dajem prostor, jer ako me ulovi huja reci mu sto mislim i ne mislim. mislite li da su hormoni? depra?

---

Hej, prošlo je tek 2 tjedna.
Dolazak djeteta je jedan od velikih stresova za naš uhodani život. Potrebno je puno, puno tolerancije, razgovora, pa čak i svađanja da opet sve bude po starom.
Zapravo, nikad neće biti po starom, oboje se morate prilagoditi novinama.

Daj i sebi vremena, 6 tjedana treba da ti se samo tijelo vrati u normalu. Hormoni su još visoko, tjeraju nas da stvorimo savršeno gnjijezdo za malu ptičicu.
Imaš li nekoga, mamu, prijateljicu koja ti može malo uskočiti?

Zašto se ljutiš na njega jer ne zna oko djeteta? Pa to je stvar koju trebate učiti zajedno.
Uloga muškarca danas jako promijenila. Ono što oni osjećaju te prve dane je pritisak da osiguraju materijalnu sranu, da budu pravi hranitelji obitelji i zato se ubijaju na poslu.

Od svega je najteže biti te prve dane sama i čekati, čekati, čekati da se on napokon vrati s posla i očekivati onda čudo svjetsko, idilu i idealnu obitelj.

Vjeruj mi, triput sam to prošla, svaki put sve teže. Ali prođe i bude bolje nego prije.

Potpisujem fidji u potpunosti.

Citiraj:

---

ivy prvotno napisa

Citiraj:

---

femme prvotno napisa

. mislite li da su hormoni? depra?

---

mislim da mu moraš sve nacrtat...ja bi da me pomaziš, pitaš kako sam, itd....i onda shvate :mrgreen:

---

Moraš im sve reći i nacrtati (svaka čast iznimkama)jer se sami neće sjetiti ni primjetiti naša stanja. Vjerojatno je i on zbunjen i izgubljen u ovoj situaciji s malim djetetom i trebat će vam dosta vremena i puuuno tolerancije, jer nikada neće biti isto. MM se i dan danas nakon četiri godine ne može priviknuti da se ne možemo seksati baš uvijek kada to poželimo. Daj vremena sebi i njemu i bit će sve ok :*

MM će napraviti sve što tražim od njega, no pod uvjetom da to tražim.
Npr očistit će cijelu kuću, no samo ako točno specificiram što treba. Ako kažem "pospremi dnevni boravak" onda neće znati gdje da počne i neće napraviti ništa.

osječam se usamljeno
rekla bih da nismo kompatibilni
udaljujem se od njega, izbjegavam sex
u kuću je ušla je tišina

nekidan (a nije prvi put) ja mu započnem pričati o gradnji naše kuće (ide u 2 faze, kompleksnije je, lakše mi se odlučiti ako sa nekim razgovaram...) a on meni: "I? "koja je poanta?"
poanta :? :(

nisam pričljiva osoba, al ova me tišina ubija, teme su ograničene (:mala, kućne obaveze, sex) za sve ostalo nailazim na zid (tipa "poante", ili stava da mu gubim vrime, "jel tribam šta?"....)

je, je znam ja tu: "tribate razgovarati", vidjeti na čemu ste, otvoreno ...
al ne mogu, nemam snage suočiti se sa mogućnošću da razgovor donese riješenje razlaza
ne bi me bilo strah da nemam malu (obožava tatu)

jel ovo prolazno?

i kod nas ima situacija kada po nekoliko dana uopće ne razgovaramo, samo ono što moramo.

Prošli tjedan je bilo tako da sam ja razmišljala o tome da uzmem stvari i klinca i odem za vikend kod mojih. Ali na sreću to se nije dogodilo, jer se kao i uvijek ispostavilo da od muhe oboje radimo slona i da stvari uopće nisu tako strašne.

samo me živcira da se redovito dovodimo do takvih situacija i da nam treba i svađa i rasprava i šutnje i zida da shvatimo da se volimo najviše na svijetu. I ja sam šutljiv tip i treba mi dosta vremena da se otvorim, a on kaže ono što treba i ne treba.

ja nekako vjerujem da je prolazno i da on prolazi neku fazu u životu. Samo hrabro i :love:

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

jel ovo prolazno?

---

Obično jest.
No, čeka se da netko ili nešto probije zid šutnje i ponovo uspostavi prisan odnos između vas.

Ti pokušavaš, ali ne ide.
Pokušaj ga pitati da li ga što muči, takav "zid" je tipičan kad ljudi u pozadini imaju nekakav problem (bilo posao, bilo neka briga, racionalna ili iracionalna) i ne mogu ga izraziti ...

sve će biti ok kad razbijete zid ... :love:

MGrubi, nadam se da je to samo prolazna faza!!
znas i sama- morate razgovarati!!
a svima nam se u nekom periodu dogodi da komunikacije uopce nema ili je ima sve manje i manje!
drzim fige da vam krene na bolje! :love:

heh kod svakog para ima nekih trzavica. Ja bih se zabrinula da ih nema :mrgreen:
Ja sam recimo takva osoba da sve sebi bliske osobe prihvaćam onakvima kakvi jesu. Nemam običaj prigovarati, ne smetaju me sitnice tipa četkica za zube, daska od wc-a.... Ali je MM užasno kritičan (ali ne i samokritičan :roll: ) pa samo gleda šta bi mi prigovorio (onako dobroćudno, a ne zločesto....to je jednostavno jače od njega i mora spomenuti u normalnom razgovoru :mrgreen: ). Ja kritike uvažim, ali zna mu se dogoditi da je nemoguć koliko kritika nalazi pa onda ja fino njemu nabrojim njegove pogreške i mirna sam koji dan :mrgreen:
Ali još više mi digne živce kada mi se nešta loše dogodi i onda mi on još lupi zabrinutu prodiku kako sam i šta trebala da mi se to ne dogodi. Pa mislim zar si ne može pomoći...dovoljno mi je teško u takvim trenutcima, a umjesto utjehe dobijem kritiku. Onda ja njemu sve to fino objasnim (uvijek nanovo), pa me onda ipak malo utješi :roll:

Ponekad si mislim da je brak luda kuća :mrgreen:

Ninči, kao da opisuješ MM. Samo su njegovie kritike poprilično zločeste.

MGrubi, možda mu samo treba vremena da nešto sam sa sobom iskomunicira i vjerojatno će ti se otvoriti kada on bude za to spreman. To sudim po sebi, jer sam ja takva. Ti ga uostalom najbolje poznaješ.

Citiraj:

---

Ninči prvotno napisa

heh kod svakog para ima nekih trzavica. Ja bih se zabrinula da ih nema :mrgreen:
Ja sam recimo takva osoba da sve sebi bliske osobe prihvaćam onakvima kakvi jesu. Nemam običaj prigovarati, ne smetaju me sitnice tipa četkica za zube, daska od wc-a.... Ali je MM užasno kritičan (ali ne i samokritičan :roll: ) pa samo gleda šta bi mi prigovorio (onako dobroćudno, a ne zločesto....to je jednostavno jače od njega i mora spomenuti u normalnom razgovoru :mrgreen: ). Ja kritike uvažim, ali zna mu se dogoditi da je nemoguć koliko kritika nalazi pa onda ja fino njemu nabrojim njegove pogreške i mirna sam koji dan :mrgreen:
Ali još više mi digne živce kada mi se nešta loše dogodi i onda mi on još lupi zabrinutu prodiku kako sam i šta trebala da mi se to ne dogodi. Pa mislim zar si ne može pomoći...dovoljno mi je teško u takvim trenutcima, a umjesto utjehe dobijem kritiku. Onda ja njemu sve to fino objasnim (uvijek nanovo), pa me onda ipak malo utješi :roll:
Ponekad si mislim da je brak luda kuća :mrgreen:

---

Najprije da kažem da se tek sad uključujem na topic, pa ne znam što se je pričalo na prethodnim stranicama :)
Boldano je isti MM!
Ispričam li mu neku ružnu situaciju (s posla, prilikom parkiranja :mrgreen: ) ili bilo što takvo, on umjesto da se sažali, krene objašnjavati kako sam trebala reagirati! :roll:
Znam da je to uobičajen način kako se muškarci nose s problemima, nema tu jadikovki i traženja podrške, nego se odmah trači praktično rješenje, i ponovo se vraćamo na ono da nam najčešće oni ne mogu znati pročitati misli, nego ih se mora "usmjeriti", tj. u konkretnom slučaju započeti priču riječima "Gle, samo bih ti se malo pojadala i želim da me zagrliš, a sad da ti ispričam..."
Puno sam se puta našla u situaciji da poželim da je MM ona "primitivna" vrsta iz jedne prastare pjesme, koji "kad me netko dirne, da mu zube razbije" :mrgreen:
I da, od tog nuđenja rješenja, zna mi biti još i gore kad mi kaže "pa to ti je tako, navikni se" (kad sam mu npr. ispričala kako me je neki idiot na cesti ispsovao zato jer mu nisam stala nasred križanja da se on sparkira)

Kad nemam snage za "upute", pojadam se mami ili frendici, a njega tražim praktični savjet nakon što olakšam dušu

MGrubi, :love:

:love: :*

bolje smo

jučer je opet napravio "ono nešto " (ne da se definirati) čime me drži uza se, bilo bi dobro da si ovo napišem u neki podsjetnik, jer kad mi je "crno" ne mogu naći razlog zašto smo skupa
ima neki instikt, intuiciju (inače je uopće ne koristi ili je nema) kad sam ja u krizi (bez riječi, takva sam), kad sam "pred prekidom" i onda izvede neki "trik" i ja ostanem

prije njega sam imala samo kratke veze (max 3mj)

nismo baš pričali o "problemu", dovoljno sam razumna da sam svjesna naše različitosti i stvari koje se neće promjeniti

negdje sam pročitala da žene-jarci instiktivno traže partnera koji će biti najbolji tata njihovoj djeci
istina, on to je: najbolji tata
samo smo mi puno različiti, i to zna biti kadkad jako teško i naporno i usamljeno
ja volim filozofirati, razglabati .. on voli kratko+djelovanje

i saznala sam razlog zašto ne želi pričati o kući: njegovo znanje po pitanju gradnje je mizerno naspram mog (struka) pa se "boji" da ne provali nešto pa da ga sprdam ... ne želi ispasti "glup"
pa sam mu rekla da ja ne očekujem od njega da kaže nešto strašno stručno, nego mi je lakše donijeti neke odluke ako sa nekim porazgovaram, kadkad dobijem odlične ideje iz uspiutnih razgovora, neka riječ, neka misao otključa problem

eto bolje smo
ipak je prolazno

pitao me zašto ga volim, rekoh : ne znam, it's ilogical :lol: (navukli smo se na Star Trek)

hvala :love:

Ninči, Svimbalo,mihovil, kužim vas u potpunosti ... na sreću, ovakve epizode su kod nas rijetke jer ni MŽ ni ja nismo tipovi ljudi koji vole kritizirati ... ali se desi ponekad, nama oboje, da uletimo u takvu shemu.
No, stvar je puno vidljivija kod nekih naših poznanika, često se znaju zakvačiti radi bezveznih razloga,a upravo zbog takvog pristupa ...

Tu sad dolazi ona priča o kojoj se tako često priča; kad žene naiđu na problem i budu ljute, bijesne, žalosne ... tad one ne traže toliko rješenje koliko podršku ... a muškarci im u takvim situacijama najčešće nude upravo rješenja (uz pokoju kritiku :P ), a ne podršku.

Pokušajte im tada reći baš to: da vi ne tražite od njega rješenje (a još manje kritiku) već više podršku, zagrljaj ...

BTW, ajd se koji put stavite u kožu vašeg djeteta i pokušajte se sjetiti kako se ponašate prema njemu i što izgovarate kad recimo slučajno prevrne čašu punu vode na stol, nešto mu ispadne iz ruke, poreže se dok reže kruh ... mislim da i dijete tad treba nekakvu podršku tipa "ajoj, gle što se desilo ... ma, nije to ništa strašno, dešava se, ajmo to zajedno srediti ..." umjesto "ma, nespretnjakoviću, što si to opet napravio, drugi put pazi, nemoj slučajno da te opet vidim da mašeš rukama za ručka ..."
Jel vam to možda sliči replikama vaših muževa koje opisujete? ;)

(ovdje se i ja moram posuti pepelom, nekad i ja tako reagiram :oops: , no puno rjeđe otkad sam skužio taj obrazac ... baš jučer je mala prelila puno čašu vode po stolu i namočila i sebe i stol i sve na njemu i po podu ... i nisam joj održao pridiku, bila je na rubu plača, već sam joj dao podršku)

E da, žene, mala nadopuna, da ne bi bilo nesporazuma - nisam mislio da ste vi svojim kritikama navele muževe da se tako ponašaju, jednostavno, oni su vjerojatno tako odgojeni u roditeljskom domu i sad treba dosta vremena da se naviknu na nešto drugo odnosno da uopće skuže što se od njih očekuje.

No, zato se nama svima sad pruža prilika da odgojem naše djece u drugom smjeru promijenimo ponašanje slijedeće generacije nabolje.

tatek :love:

Cure :love:

Očito je to većini muškaraca u opisu spola :lol:

Tatek, znam da on to ne radi iz zloće...to je jednostavno jače od njega. Ja u tom trenutku trebam utjehu, a on u tom trenutku funkcionira tako da mi počne objašnjavati jer ne želi da mi se to ponovno dogodi. Meni je u glavi želja da me liječi, a njemu da ponovno spriječi moju patnju. Mi se zapravo u svemu jako dobro slažemo. Ali takve stvari mi idu na živce...iako ga u potpunosti kužim. I uvijek ga upozorim da nije prodika ono što u teškom trenutku trebam. I onda sve završi lijepo...tj.onako kako sam ja htjela. :mrgreen:

Što se tiče mojih reakcija u situacijama o kojima pričaš (tipa kad on razbije čašu)....on se u tom trenutku toliko nasekira, a ja ga smirujem i tješim da "tko šljivi čašu"....stvarno me takve stvari ne naživciraju. Većinom sam flegma i nije mi jasno kako njega toliko raspali kad npr. zafleka stoljnjak...Bože moj, pa oprat će se :lol:

Svi znamo da nema 2 ista čovjeka na ovome svijetu, samo je bitan kompromis (što s moje strane savršeno funkcionira, a s njegove mi se u takvim zvocanjima za sitnice čini da je pomalo zakazalo, iako možda nije) :roll:

Zaboravila sam poslati MGrubi :*
A i još da dodam ninči kako sam ja došla do zaključka da je kompromis u braku rijetka biljka, tj. da najčešće bude po mom ili po njegovom
Netko dakle popusti i zatomi svoje želje i potrebe u korist drugog
Ili je upravo to kompromis?
Ja to inače shvaćam kao "malo mog, malo tvog" u nekoj situaciji-tipa, ja bih da mi pomogne pospremati, a on bi baš sad gledao TV-kompromis bi bio:pospremit ćemo ono najnužnije, pa ćemo nakon toga gledati TV skupa, a ostatk će čekati bolja vremena
Ne znam jesam li se dobro objasnila :mrgreen: