Tiwi :love: predivan post!
kalimero isto jedan :heart:
Printable View
Tiwi :love: predivan post!
kalimero isto jedan :heart:
tiwi... :heart:
Tiwi, :naklon:
tiwi :heart: :love:
kalimero :love:
Potpisujem ovaj dio. Inače, Tiwi, zaista odličan post.Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
Draga Ifigenija, ti kao da zaboravljaš da smo sve mi žene s djecom, mužem, kućom i okućnicom, puno nas je još i u radnom odnosu...Citiraj:
Pa ne znam, ženice koje ste se opametile, mi ćemo uživat u trenutku, a vi, koje ste odradile svoj najteži dio, pa pomozite. Operite nam koju turu veša, skuhajte pa donesite, operite pod i tak.
Mogu ja tebi jedan dan skuhati ručak i oprati veš, ma mogu ti to i mjesec dana činiti (kako god meni pri tome bilo) ali što ćeš ti nakon što ti istekne moj servis?
Prije par godina sam sinu objašnjavala razliku između "učiti" i "naučiti" (svjestan je on nje, ali hajde, nisam imala ništa protiv da se malo natežemo) a mislim da ti imaš puno više godina nego moj sin i da si već trebala usvojiti razliku između "raditi" i "napraviti" nešto... bilo što.
Sretno ti bilo, ali samosažalijevajući se i bez muževog sudjelovanja u krčenju komorice nećeš se pomaknuti pedlja, samo ćeš i dalje pisati ovako gorke postove i iskaljivati se na nekome tko to ni u ludilu nije zaslužio.
Tiwi:
potpisujem.
Razumijem ja i Ifigeniju ali ću ti reći jedan svoj primjer što sam dobila od djeteta.
Jedan dan za ručak sam pohala meso i pekla krompiriće. Jedno od djece dolazilo je naveče kući i ja da bi bila " prava " majka pripremim svježe pečeno i meso i krompir. Djete je kasnilo kući i naravno moj topli ručak-večera opet se ohladio. Moje pitanje : pa gdje si tako dugo, pekla sam i bla bla........ Djete mo odgovori : " Bolje da si me dočekala nasmješena i sa sendvićem, nego ljuta i sa pohanim mesom".
Tog trenutka mislila sam da ću propasti u crnu zemlju, bilo me stid zbog mojih reakcija i to sam zapamtila za navjek.
Mislim da sam se od tada jako jako promjenila i da sam shvatila da i djeci a i mužu više znači moja vedrina nego sve ostalo.
Uvijek ima nešto što se ne stigne pa i sada kad smo sami muž i ja, stalno sam u nekim zaostacima, ali to provučem uz smijeh i zezanciju.
Taj presing koji sami sebi radimo , psihički nas uništava.
Mene Ifigenija nije uopće uvrijedila, ali mi je žao da joj ne mogu pomoći.
Ma sigurno se nitko od tvojih nebi ljutio ako ne bi oprala šporet, ako bi umjesto vrta posijala travu, kupovala povrće ili bi ti sveki dala.
Bojim se da ćeš jednom puknuti.
Ja bih malo stala u obranu Ifi, ne zato što sam sličan tip igrača, dapače, skužila sam po nekim ranijim postovima da Ifi teži savršenstvu, već zato što nije u redu nekoga tko ne osjeća da ima dovoljno snage i podrške okoline (prvenstveno muža) u odgoju djece ( onakvom odgoju kakvog smatra ispravnim) još dodatno mučiti pričama kako bi se trebalo imati više djece, da je to veselo, super, da se sve može stići...da pusti to, pusti to...
Slično je napisala i Ivana zg, samo valjda nije trenutno bila u stanju ogorčenja pa vam je možda zvučalo nešto blaže, ali ja sam je shvatila slično.
Ne doživljava svatko stvari jednako, mislim da Ifi puno toga napravi i stigne napraviti, i rekla je 5 košulja tjedno, ne dnevno, to sam zapamtila jer MM stalno nosi odijela i ja non-stop peglam
i nekako kužim ženu kad se osjeti da su obaveze iznad njezinih mogućnosti, ne uvijek, nekad.
MM i ja smo planirali imati četverno djece, ne znam hoće li to ići, no i sad kad imam troje moje prijateljice, kolegice s posla kažu da im se čini da ja to obavljam s takvom lakoćom, "lijevom nogom" praktički, djeca su vesela, svi smo nekako u globalu dosta smireni i ok, ali ja vrlo dobro znam koliko je to puno, puno, puno, posla i ponekad mi se čini, kad počnem žaliti što imam u svemu tome jako malo vremena za sebe, gotovo ništa, da to nije fer, nije pošteno, proći će mi život, a ja se ni nekom sitnicom ne mogu posvetiti samo sebi, svako doživljeno veselje dolazi mi kroz djecu, zbog uveseljavanja djece.
Zato, žao mi je da jedna drugoj zamjeramo trenutke slabosti, u tim se trenutcima može napisati i post na forumu, sutra opet sve bude dobro, ja stvarno ne hvatam prašinu u letu, ali nemam nijednu baku za pomoć, niti 10 minuta u danu i nekako razmijem zašto dođu te krize, za koje i tada, dok se događaju, znamo da nisu potrebne.
ja nisam tako skuzila niti Tiwi niti kalimero, vec da su djeca jedino blago.Citiraj:
još dodatno mučiti pričama kako bi se trebalo imati više djece, da je to veselo, super, da se sve može stići...da pusti to, pusti to...
da se za 10 godina neces sjecati hrpe zimske garederobe koja je 10 dana stajala u kutu sobe prije nego je vakumirana preko ljeta, a ne 30 minuta, da se neces sjecati jesi li isto popodne nakon kise pomela balkon, i da li je dijete hodalo po kuci u poflekanoj majici, ali da ces se sjecati te neke ogorcenosti i nezadovoljstva bas kao sto ces se sjecati osmijeha i zagrljaja svoje djece, muza koji ce te prije poscastiti osmijehom, zagrljajem i podrskom ako neces biti grintava (prema sebi i drugima) tj. ako ces biti zadovoljnija.
i da ti svatko ovdje pise dobronamjerno jer smo sve mi ifi, samo smo uspijele napraviti onaj klik u glavi i vidjeti sta nam je najbitnije, bitno, manje bitno i nebitno :)
Nekak mi se čini da smo mi žene u Hrvatskoj (možda i drugdje ali ovdje nekako posebno) kulturološki uvjetovane da sve "moramo". Nitko nas ne tjera, osim nas samih. Žena patnica ima koliko hoćeš. Nekidan mi sveki pokazuje tabletić (ono kukičano) "koje mi mladi ne volimo stavljat". :P I kaže koliko je truda u to utkano. A ja velim: da, sati i sati, za što? Izgubljeni vid i pogrbljena leđa, za komad krpe, koji danas rijetko ko želi staviti na stol?
Mislim da je važno imati kvalitetno skuhano i koliko-toliko čisto. A to danas uz suđerice i vešerice nije tako teško. Ja sam od peglanja (opet) odustala i konačno shvatila da speglana roba nije vrijedna toliko utrošenih sati. Jednostavno nije. Popeglam doduše na dnevnoj osnovi, ali priznajem, površno, ali s takvim mirom u duši, da me uopće ne bi diralo da me netko kaže joj šta si zgužvana. :mrgreen:
Nena, (i Ifigenija) nemoj misliti da sam (govorit ću u svoje ime) lišena empatije i svake sućuti prema "suputnici" u nevolji.
Naprotiv!
Također počesto pročitam Ifine postove i čini mi se da vidim u čemu je problem.
Nisam obrazložila ono "učiti" i "naučiti".
Moj bi sin ponekad sjedio po nekoliko sati za knjigom, a kada bismo išli ispitati to znanje vidjeli bismo da ga nema. Je, sine, učio si ti cijeli dan (e sad, jesi li, nisi, koncentracija, lijepo vrijeme vani, mami lopta, bezvoljan si, bolestan, nemaš motivaciju, ne-da-ti-se, štogod!) ali nema produkata tvoga rada.
Pa smo to riješili na ovaj način:
- u glavu je ušlo da se za knjigom sjedi onda kada se zaista misli nešto napraviti. ako je produkt tog sjedenja upitan iz bilo kojeg gore navedenog razloga, radije ostavi sve, prošetaj, malo jedi, razgibaj se i vrati se ponovno za knjigu: ali ovaj puta zaista voljan završiti posao!
- možemo mi tolerirati nerad jedno kraće vrijeme, ali obaveze se gomilaju, nema nikoga da to odradi umjesto tebe. svijest da se nešto mora - mora biti prisutna u nama svima, a ono što možemo je pomoći si na razne načine da si olakšamo. hoće li to biti svaki dan pomalo (što je najefikasnije i najbolje) ili će to biti jednom tjedno ili mjesečno, posao koji te čeka (a nužan je) odraditi se mora.
Možda ja neću imati čitavu kamaru veša danas uredno popeglanu i odloženu u ormar, možda je neću imati nikada, ali (meni osobno) stvar koju obučemo djeca, muž ili ja - popeglana biti mora.
Netko si to neće uzeti za zadatak i samim time će si olakšati jedan dio posla, netko će si uštedjeti jednokratno stajanje uz peglu sate i sate pa će peglati pojedinačni komad kako kome treba, ali produkt je vidljiv.
Ručak biti mora. Hoće li to biti od juhe do deserta ili samo juha plus pizza ili giros iz dostave - ostavit ćemo na umješnost i volju (i vrijeme) svakoj domaćici/domaćinu.
Hoće li veš objesiti žena ili će pričekati muža da to učini on kada dođe kući s posla - to je stvar supružnika, kao i okućnica i prašina i bilo što drugo.
Čemu si nizati toliko visoke (ako) ciljeve?
Napravi koliko možeš u tom trenutku kad možeš. Sljedeći puta napravi više - ako možeš, pa valjda ćeš jednom moći? Ili ti ili muž ili zajedno.
Ali odredi si ono što moraš (jesti, istuširati se.. dodaj sam) pa još razluči koliko od toga danas možeš i ako ne možeš taj minimum - naruči neku hranu, ispeci samo krumpir i budi u miru Božjem, bez ovolikog svakodnevnog grča i pritiska.
I onda dolazimo do onoga što se ovdje opetovano trubi: nije bed napraviti djeci jesti palentu s jogurtom i potruditi se da djeca ne budu nezadovoljna - dok ostalo rješavaš u hodu, zaista samo ako možeš i stigneš: doći će vrijeme kada ćeš ti to sve moći i stići.
Bed je što se nikada više neće vratiti vrijeme da neko od svoje djece upitaš što bi radije: sendvič i nasmijanu mamu ili pohano meso i namrgođenu?
Uostalom, kome ćeš pričati koliko si za života speglao košulja, skuhao ručkova i kakvi su bili?
Koga će za to biti briga?
Posebno što zavrzlama uz tako malu djecu neće potrajati vječno: još 4,5 godinica! Možda nit toliko?
Ti si možda nezadovoljna sada uz sendvič, ali razmisli, moglo bi vas u budućnosti biti puno više nezadovolnih uz pohano meso.. :/
Kako god tumačili ove postove, mislim da se ipak slažemo da svatko treba imati djece onoliko sa koliko se može nositi i svatko sebi treba posložiti prioritete u životu. Možemo mi djeliti savjete, ali dok svakom ne dože iz pete u glavu, ne vrijedi.
Što se pak tiče crkve i djece, iako sam vjernik, uvjek me je smetalo pitanje svećenika zašto nemate više djece. To me samo može pitati onaj tko ima djece više od mene a ne svećenik.
E, upravo ovako.Citiraj:
kalimero prvotno napisa
Da budem malo "na temu" mene ne smetaju takve stvari.Citiraj:
Što se pak tiče crkve i djece, iako sam vjernik, uvjek me je smetalo pitanje svećenika zašto nemate više djece. To me samo može pitati onaj tko ima djece više od mene a ne svećenik
Kao "Milijunaš s ulice": Kad me pitaju, ja odgovorim. :mrgreen:
Adio Mare, da, lijepo si ti to napisala, slažem se, ja sam na jednom drugom topicu podupirala jednu drugu curu da ide na treće dijete dajući joj savjete koje sam izvukla iz mog života, iz moje situacije.
Opet bih ponovila da ja osobno nisam po karakteru sličan tip ko Ifi, sasvim nešto drugo i meni to ne pada teško. No, skužim da to o čemu ona piše ja osjetim u nekim rijetkim trenucima krize i da, kad bih tako osjećala stalno, ne bih trebala imati više djece samo zato što netko drugi lakše s tim izlazi na kraj.
Možda je bezveze glumiti nečijeg glasnogovornika :oops: , no mene je to podsjetilo na moju prijateljicu koja ima dvoje djece i njoj je zbog tih obaveza, i muža koji je "tuljan" (moj nije) cijeli život, svaki dan, jedna neprestana borba, živci su joj vrlo tanani i kad me pita bi li trebala imati još jedno dijete, ja joj kažem -ne, ne, ni slučajno, ne sada, ako se nešto ne promijeni u tvom životu.
Ona se čudi kako ja to uopće uspijevam s troje i kako sam 8) :) pa uvijek nalazi neka opravdanja za mene - aha, to je zato jer si ti starija (da, 2 godine), aha, to je zato jer ti je ovo dijete starije, a, ne to je zato jer si ti navikla na puno djece, pošto imaš puno braće i sestara, pa muž ti je dobar (da, ali je stalno na poslu, a i ja radim). Kad ja pripomene da ona ima svakodnevnu pomoć dviju baka i dede, to je ništa. I nije ništa jer je ipak najvažnije kako se osjeća mama.
Ja to uopće nikome ne zamjeram što mu se čini da ne može izaći na kraj sa svim što nosi obitelj, kažem,nisam uopće takav lik, mi više vremena provedemo na izletima i šetnjama, vječno nekud pičimo i zabavljamo se jer nam je druženje visoko na listi prioriteta, moja kćer me je opisala u školskoj zadaći "moja mama se uvijek smije i pleše" i na to sam se rasplakala od sreće, osobito što znam da se nekad rasplačem sama u WC-u od jada kako imam previše suvišnih obaveza, a premalo sati u danu i zato razumijem kad netko kaže da mu je nezgodno.
I kad kaže da ne mogu za sve vrijediti ista pravila, nema svatko jednako snage u sebi, naprosto nismo isti.
Ni mene te upute svećenika ne diraju, ali očito žene kojima više znače i više ih pogađaju njihove riječ i- diraju,a ne bi trebale.
Ifigijenija shvatila si što sam i ja htijela reć, kao i Jabuka
Kalimero shvaćam i tebe i sigurna samda ću i jja to misliti kada sve prođe...sada samo vidim što i IFi.....a trebate i znati da se sva djece ne slažu ni kada na rastu i kada se požene...mislim na braću i sestre, ima i onih koji se ne slažu s roditeljima...drago mi je zbog tvoje obitelji ali znaj da i ima majki koje djeca nikada ne posjećuju ma kako ih one divno odgojile,...tako da neke gledajući danas na ono što su dale svojoj djeci možda ne osjećaju radost, nostalgiju i zadovoljstvo nakon svega već samoću-na žalost
Zapravo, nalazi opravdanja za sebe. :/Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
A zašto bi nečiji život i navike bio mjerilo za moju obitelj?
A zašto bi nečiji sterilni podrum bio kriterij za moj?
Ili okućnica ili bilo što drugo?
Pa ako to nije razumijevanje i zeleno svjetlo za: osluhni, Ifi, sebe i obitelj oko sebe, podrum ti i tako ništa neće reći - e, pa ja ne znam što jest? :/
Naravno!Citiraj:
I nije ništa jer je ipak najvažnije kako se osjeća mama
Mogu ja reći da se ponekad osjećam tako i da uvijek suosjećam kada je tako, ali od toga dugoročno nema kruha.
Moramo se trgnuti i shvatiti da smo svi u istom sosu, netko kiselijem, netko umjerenijem. Netko ni u kakvom, ah, Bože moj, ali to nije moj đir.
U nekim (ponekad i svim) situacijama se jednostavno MORA MOĆI osloniti na sebe, pa ako možeš na još koga - blago tebi.
Nadam se da i opet nisam ispala pregruba? Nije mi to bila namjera. :)
ivana zg:
Moje mišljenje je da se odgojem možda utječe 50 % na dijete, a onih 50 % čak i više da je Bogom dano, odnosno genima koje mu je Bog dodjelio.Citiraj:
Kalimero shvaćam i tebe i sigurna samda ću i jja to misliti kada sve prođe...sada samo vidim što i IFi.....a trebate i znati da se sva djece ne slažu ni kada na rastu i kada se požene...mislim na braću i sestre, ima i onih koji se ne slažu s roditeljima...drago mi je zbog tvoje obitelji ali znaj da i ima majki koje djeca nikada ne posjećuju ma kako ih one divno odgojile,...tako da neke gledajući danas na ono što su dale svojoj djeci možda ne osjećaju radost, nostalgiju i zadovoljstvo nakon svega već samoću-na žalost
Zato je svako djete drugačije i uvjek treba tražiti neki balans u tim odnosima, svakog prihvatit onakvim kakav je, kakvog ga je Bog stvorio.
potpisala bih te. ali čak mislim da je i manje od 50 %Citiraj:
kalimero prvotno napisa
:)
Tiwi, ti živiš u obiteljskoj kući sa svekijima? Koji smajlić pokazuje zavist? :lol: Puno puta čujem od žena kako stignu ovo i ono - a žive sami. U obiteljskoj kući sa svekijima, šogorom i tak... :lol:Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
Ak ja ne sredim okućnicu, zalegu mi se zmije i žgadija. Nema sveki, niti itko. Ak ja ne poprskam ruže - pojedu ih uši (to mi se skoro dogodilo ove godine). Ak ne sredim koprivu i trnje - djeca mi nastradaju. I tak...
Hoću reći da je lako nekom reć - otpusti uzde, manje radi, ako ne znaš u kojim uvjetima živi i tak... Uglavnom, kosa mi se digne na glavi.
Hm, ako bolje razmislim, ja se toliko i borim s kućom jer se puno bavim djecom na sve nemile načine :)
al cemu ruze ako vidis da ima vise trnja nego mirisa i cvijeta? ;)
Ja bih molila moderatoricu da prebaci zadnjih par postova na jedan od Ifigenijinih topica, ovdje smo daleko od teme odgoja u duhu vjere, poslat ću moderatorici PP s molbom.
Ifigenija, puno je to obaveza uz dvoje male djece, nisam ti željela pametovati.
Mogu ti još napisati par rečenica onako kako bih ja u tvojoj situaciji: ako fizički pokrivaš dnevne potrebe svoje obitelji, za stvari koje se rade jednom tijekom sezone ili jednom mjesečno (ne znam točno ni kako izgleda ni koliko je veliko) tipa krčenja šikara, košnje velikog travnjaka, akcije u pravom smislu riječi - zatraži pomoć.
Vjerujem da bi prijatelji, uz malo vina i puno roštilja ;) rado uskočili jedan slobodan vikend i pomogli ti.
Za krečenje isto, meni kreči muž, nije majstor, ali kupimo gotovu boju, malo je razrijedimo i ožeži, sobu po sobu. Platiti malera ne mogu i neću.
AKo su ti svekiji ili roditelji dobrog zdravstvenog stanja možda bi ti mogli pomoći raskrčiti prije i pospremiti poslije krečenja ili kuhati 2 dana i brinuti o djeci? Pa nema veze ako su u drugom gradu, prespavati pretpostavljam imaju gdje, a to su sve akcije na godišnjoj bazi, vjerujem da zbog malo inkomodacije nikome neće pasti kruna s glave. :)
Poanta je u tome da za okućnicu i veće poslove koje znaš da trebaš napraviti, u situaciji u kojoj jesi, moraš tražiti pomoć.
Nitko od nas smrtnika nije svemoguć.
(a ruže špricaj u jedno obično jutro, dok piješ jutarnju kavu sa šalicom u ruci, mislim, tako bih ja. :lol: )
Ja sam doista nevjerovatna sa svojom kućom i problemom održavanja :lol: Postavi topic o letu u svemir, nakon tri posta evo mene; sigurno bih našla načina da progovorim o svom problemu :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
Ispričavam se. Šiznula sam na post od Kalimero jer to u svakodnevnom životu slušam u kontekstu koji mi nije drag. Pa sam valjda htjela zaštitit i druge žene izložene takvim strašnim napadima, kao onaj od Kalimero :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
Možete me i brisat s ovog topica. Učinile biste mi uslugu. Zadržala bih malo dostojanstva bar u vlastitim očima da ne moram gledat ovaj svoj ispad. :oops:
Ifigenija, kao da sam znala! :)
Ja sam već poslala PP moderatorici s tom zamolbom, ovaj smo topic besramno skrenuli s teme. ;)
Drago moje, drago mi je da ste tu... Volim vas čitati kad mi treba samo malo utjehe, uvijek se pronađem u nekom djeliću.
It takes a village to raise a child. A što kad je selo otišlo za tamburašima pa u avenue mall? Bog će pomoći. Nekad su križ majkama bile bolesti, siromaštvo, ratovi - danas samoća, trule vrijednosti društva, izolacija... Ipak Bog je tu za nas i moramo biti hrabre i otvorene životu, ali i čistoći i odricanju na koju smo pozvane. Snaga nije u nama, jakost je dar Duha Svetoga :love:
Tako je Pikula. Ni Blaženoj Djevici Mariji dok je nosila i odgajala Isusa niti vrijeme, niti ljudi, niti općenito situacija nije išla na ruku. Uspjela je u svemu jer joj je vjera bila jaka.
Ja cijelo vrijeme mislim da lijepo, bez većih teškoća guram sve u životu, djecu, posao i kuću. Kad retrogradno razmišljam o nekim teškim razdobljima koja sam progurala u životu, pomišljam na to kako sam to mogla, a tada se nisam tako osjećala. Mislim da me je Bog podupirao.
A ja znam da kad sam klonula duhom, da ste vi bile tu sve zajedno i ovakvim malim razgovorima pomagale da se sjetim da nisam Pale sam na svijetu :) . Svi imamo trenutke slabosti i kad se samo malo ohrabrimo po putu sve ide lakše :love:
Htijela sam samo reći da je lijepo kod katoličke vjere što nam na neki način pitanje koliko djece čini manje teškim, jer kad se odlučimo na neko odricanje u braku da bismo imali veći razmak među djecom to mora pratiti zajednički duhovni put muža i žene -inače prirodna metoda ne pali, zar ne. Tako da koliko god mi vijugali, padali ili pokušavali prečicama odnosno šumom kad se vratimo na pravi put dobivamo dar u svakom slučaju ili bebu- još jedan blagoslov obitelji ili čvršći, zreliji i produhovljeniji brak.
http://www.teovizija.hr/stranice/vijesti.htmlCitiraj:
Seminari i Teovizijine knjige
Evo malo informacija i o seminarima, koje će u Hrvatskoj (i poneki u inozemstvu) održavati prof. Ivanmčić i fra Zvjezdan(Linić), seminarima na kojima ćete moći u mjestima gdje se seminari održavaju kupiti i gotovo sva Teovizijina izdanja:
Fra Zvjezdanovi seminari
10. – 12. svibnja, Lipovac
17. – 19. svibnja, Trogir, Športska dvorana
24. – 26 svibnja, Novi Vinodolski,
10. – 13. lipnja, Pula, crkva sv. Ante
26. – 29. lipnja, crkva sv. Pavla, „Vidikovac“
Seminari prof. Ivančića
20. svibnja - crkva Mati Slobode u 19,30 h predavanje roditeljima
25. svibnja – Zadar, za zadarske svećenike
27. svibnja – u Jaski u 18,30 – profesorima
1. i 2. lipnja – u studomu na Savi, u 19,00 sati, za studente
5. lipnja – tribina u Virovitici
3. - 5. srpnja – seminar u Ruskom Krsturu u Vojvodini
20. – 26. srpanj, Vir, seminar
30. srpnja – 2. kolovoza– Wigratzbad (Njemačka), seminar
28. do 30. kolovoza, Tabor, seminar za obitelji
11. – 13. rujna, seminar u Poljskoj, Krakow
25. - 27. rujna - Lavov, Ukrajina
2. - 4. listopada, Beč, seminar za bračne parove
Veeeeelikiiii seminar
Teovizija i Kuća susreta Tabor organiziraju redoviti godišnji, mogli bismo već reći tradicionalni Zvjezdanov seminar u velikoj dvorani zagrebačkog Doma športova. Seminar će se održati od 25. – 27. rujna ove godine. Sumnja li netko da će i ove godine svakodnevno u dvorani biti 7.000 – 8.000 sudionika duhovne obnove?!?!
Ako ne znate kako djeci kvalitetno obogatiti praznike,evo jedan prijedlog:
Ugodno vam i blagoslovljeno ljeto želim, sestre, curke!!!!Citiraj:
Ljetne duhovno-kreativne radionice za djecu i mlade u Ivancu
Ivanec, 06.07 - 16.07.2009.
U samostanu Klanjateljica Krvi Kristove u Ivancu, Ivanečki Vrhovec 36a od 6. do 16. srpnja održat će se ljetne duhovne-kreativne radionice za djecu i mlade.
Radionice su prilika da se vrijeme ljetnog odmora provede korisno i odgojno. Također, iz ovih okupljanja nastaju nova prijateljstva, koja se potom nastavljaju hraniti do sljedećih susreta na duhovnim obnovama ili radionicama. Sadržaj radionice je prilagođen grupi, ovisno radi li se o djeci ili srednjoškolcima i mladima.
Svaki sudionik/sudionica u njima može pronaći ono što voli i što ga uči nečemu novom i korisnom. Uz molitvu, meditaciju, različite načine aktualizacije biblijskih tekstova, različite rukotvorine od papira, gline…, kroz igru, ples i drugo, djeca i mladi susretnu sebe kao jedinstvena bića, ali i jedni druge, stvore neraskidiva prijateljstva, otkriju različite načine molitve.
Radionice za prvu dobnu skupinu, učenike od 1. do 7. razreda osnovne škole održat će se od 6. do 9. srpnja u vremenu od 9 do 13 sati. Broj sudionika je neograničen, a ranija prijava nije potrebna. Kotizacija iznosi 20 kuna.
Radionice za učenike 8. razreda, srednjoškolce i mlade započet će 10. srpnja u 9.30 sati, a završiti 12. srpnja u 15 sati. Za ovu skupinu je potrebna prijava, a broj sudionika je ograničen (20). Sudionici plaćaju kotizaciju od 100 kuna.
Treća grupa radionica namijenjena srednjoškolcima i mladima započet će 14. srpnja u 9.30 sati, a završiti 16. srpnja u 16 sati. I za ove radionice potrebna je prijava, a kotizacija je 100 kuna.
Euharistijsko slavlje za sve sudionike i roditelje bit će 16. srpnja u 15 sati.
Animatorice radionica bit će s. Danijela Anić, s. Melita Petra Kraševac i s. Mirjana Juranović.
Dodatne obavijesti i prijave kod s. Danijele Anić, mob. 091/7947-616, e-mail: danijela.anic@gmail.com ili s. Mirjane Juranović, mob. 099/6970-034, e-mail mirjanajuranovic@gmail.com.
Odmorite Duh i tijelo!!!!!
bok cure!
kako ste mi :)?
evo dugo me nema, puno slatkih briga s malenima, pozavrsavali skolsku godinu (sad nam vec iduca kuca na vrata), radimo prve korake, ulazimo u prve ljubavi, igramo se, a mama je mama... uvijek uz njih.
Hana mi je imala slijepo crijevo, bas je bilo gadno i neocekivano :(. misek mali, kako je samo bila hrabra u bolnici :heart: . za vrijeme operacije sam molila u kapelici cijelo vrijeme, jako sam Bogu zahvalna da je dobro proslo.
inace smo sad svi zdravi, a Mak je svakim danom sve nestasniji :mrgreen: ... ali sve je to normalno. uhodani smo do zadnjeg detalja u danu.
evo necu vas vise gnjaviti, ovo nije tema za raspredanje o svakodnevnom zivotu, ali nekako se tu najvise volim javiti :heart:
pusa svima!
O itekako je ovo tema za raspravu o svakodnevnim brigama. Lako je i jednostavno doživjeti susret s Bogom u Crkvi kad si unaprijed odvojio sat vremena za Njega i opušten si, ali vidjeti ga u životnoj svakodnevnici s nervoznim i ćudljivim pubertetlijama i malim drekavcem, ćudljivim šefovima, u situacijama u kojima imaš osjećaj da te svi razvlače kao praćku, što god da učiniš ne možeš biti dovoljno učinkovita :?
Kad ne bih imala na umu da je ljepota života u služenju, da služenjem bližnjem služim Bogu, kad ne bih imala na pameti Isusove riječi: "što učiniste najmanjem od moje braće, meni ste učinili" kako bih sve izdržala i koji bih smisao vidjela u svim tim naporima koji (pre)često prevazilaze granice izdržljivosti?
Drago mi je da ti je Hana dobro nakon svega. Velika :* hrabroj curi.
Pozdrav, Hana Sara, drago mi je da si se javila i da je sve u redu s tvojom kćeri.
Hvala Bogu da je sve dobro prošlo. Drago mi je da si ovo svoje iskustvo podjelila s nama. Ja moram priznati da što se tiče strepnje nad dječjim zdravljem pretjerujem i često tražim podršku na krivim mjestima. KAo da umjesto da predam svoje brige Bogu, ja bih neku garanciju da će sve biti u redu- Pa čak, kako mi se naknadno čini, neku potvrdu da sam ja napravila sve što sam mogla :oops:
Danas smo bili na misi za blagdan u Salima i bilo je prekrasno. Prekrasan je osjećaj i velika mi je čast biti dio ove male zajednice koja tako prirodno i radosno živi svoju vjeru. Curice su sjedile na podu u krugu, dečkići se vrzmali okolo, puno rođaka, pjevanje, marame, ukrasi i zelenilo... pravi blagdan :heart:
podižem malo topic..
Nedavno sam pročitala knjigu S. Kippley "Dojenje i katoličko majčinstvo" - predivno štivo i za svaku preporuku mamama koje se tek spremaju dojiti ali i ohrabrenje onima koje već doje, naročito produženo. :)
Izdao Verbum 2008.
Eto malo strahujem od svinjske gripe jer je mala bila u doticaju s zaraženima, molimo se Bogu u kupamo u blagoslovljenom maslinovom ulju :saint: Nadam ste da ste zdrave, ispunjene dječijom "grajom" i "umorne" od sreće jer postoje u vašim životima, upravo takvi kakvi jesu! Vidimo se u molitvama.....Citiraj:
Bila jednom tri stabla na brdu u sumi. Razmatrali su svoje nade i snove
kada prvo stablo rece: "Jednog dana, nadam se, ja cu postati kovceg za
blago. Mozda cu biti ukrasen zamrsenom rezbarijom i svatko ce vidjeti
ljepotu." Tada drugo stablo rece: "Jednog dana ja cu biti mocan brod.
Nosit cu kraljeve i kraljice preko voda i plovit cu do krajeva svijeta.
Svatko ce se osjecati sigurnim u meni zbog snage moga trupa." Konacno
trece stablo rece: "Ja zelim narasti i biti najvise i najravnije stablo
u sumi. Ljudi ce me vidjeti na vrhu brda, gledat ce na moje grane i
mislit ce na nebesa i na Boga i kako sam im blizak. Ja cu biti
najznacajnije stablo svih vremena i ljudi ce me se uvijek sjetiti".
Nakon nekoliko godina molitvi o njihovim snovima da postanu stvarnost
grupa drvosjeca dodje do stabala. Jedan dodje do prvog stabla i rece:
"Ovo izgleda snazno stablo, mislim da cu biti u stanju prodati drvo
tesaru." i pocne sjeci stablo. Stablo bijase sretno. Znalo je da ce ga
tesar napraviti u kovceg za blago. Kod drugog stabla drvosjeca rece:
"Ovo izgleda snazno stablo, bit cu u stanju prodati ga brodogradilistu."
Drugo stablo bijase sretno. Znalo je da je na putu postati mocan brod.
Kada drvosjeca dodje do treceg stabla, stablo bijase uplaseno jer ako ga
posijeku, njegovi se snovi nece ostvariti. Jedan od drvosjeca rece: "ne
trebam nista posebno od svog stabla pa cu uzeti ovo. I on posijece
stablo.
Kada prvo stablo dospije kod tesara, napravise ga u jasle za hraniti
stoku. Stavise ga u stalu i napunise sijenom. To nije ono sto je on
molio. Drugo stablo je napravljeno u mali ribarski brod. Zavrsise
njegovi snovi o mocnom brodu koji nosi kraljeve. Trece stablo je
nasjeceno u velike komade i ostavljeno samo u mraku.
Godine su prosle, stabla zaboravise svoje snove.
Jednog dana, covjek i zena dodju do staje. Ona se porodi i stavise
dijete u jasle koje je napravljeno od prvog drveta. Covjek je zelio da
je mogao napraviti kolijevku za dijete, ali ove jasle ce morati
zadovoljiti. Stablo je osjetilo vaznost ovog dogadjaja znajuci da je
sadrzavalo najvaznije blago svih vremena. Godinama kasnije, grupa ljudi
udje u ribarski brod napravljen od drugog stabla. Jedan od njih bijase
umoran i ode spavati.
Dok bijase na vodi, podize se velika oluja i stablo uvidje da nije
dovoljno snazno da zastiti ljude. Ljudi probudise spavajuceg covjeka, on
se ustade, rece "MIR" i oluja stade. Tada stablo uvidje da je nosilo
kralja nad kraljevima na brodu. Konacno netko dodje i uzme i trece
stablo. Noseno je kroz ulice dok su se drugi ljudi rugali covjeku koji
ga je nosio. Kada dodjose do mjesta, covjek bijase pribijen na stablo i
uzvisen u zrak da umre na vrhu brda. Kada nedjelja dodje, stablo uvidje
da je dovoljno snazno da stoji na brdu i da bude blizu Gospodina Boga
jer Isus bijase razapet na njemu.
Kada stvari ne idu na vasu ruku, uvijek znajte da Gospodin Bog ima plan
za vas. Ako mu vjerujete, on ce vam dati velike darove. Svako stablo
dobilo je sto je htjelo, samo ne onako kako je zamislilo. Mi uvijek ne
znamo sto Gospodin Bog planira za nas. Znamo da njegovi putovi (nacini)
nisu nasi putovi (nacini), ali njegovi putovi (nacini) su uvijek
najbolji.
13.11.-15.11.09. - Osijek - župa sv. Ćirila i Metoda - fra Zvjezdan Linić
Svakog posljednjeg utorka u mjesecu, od 18:30 - Zagreb, Siget - crkva Uzvišenja Sv. Križa - molitva za zdravlje - fra Smiljan Kožul
http://www.blagoslov.com/m14.html
Molitva za izlječenje sjećanja
ivana zg, hvala ti za ovu molitvu.
Kliknula sam na link, pročitala ju i shvatih da je važna!
:*
Ma samo da kažem da vas je jednostavno predivno čitati :love: :heart:
Buba klara a gdje se može nabaviti knjiga? Negdje u Zg?
http://www.verbum.hr/?show=16075&id=16075Citiraj:
eliot prvotno napisa
popis knjižara: http://www.verbum.hr/?show=8965