Printable View
ja sam se referirala na ovisnost. je li alkoholičar ili ne, evo saša kaže da nije. ali ovisan o toj jednoj čaši jest. i o kockici čokolade.
ne treba sada tjerati mak na konac, ali sve što se dnevno mora, a nije hrana ili voda je za zamisliti se i odvagnuti dobro sve dobre i loše strane i kamo nas to može odvesti.
a svatko sebe najbolje zna. i onoga do sebe.
Vidis to je bas zanimljivo...Citiraj:
Mima prvotno napisa
MM je odrastao uz roditelje alkoloholicare , sad u starijoj dobi i sestra mu je alkoholicarka.
Jedno vrijeme mi je odgovaralo popiti 1 dcl vina nakon rucka , nakon par tjedana MM se pocela dizati kosa na glavi kada bih krenula natociti taj jedan dcl.
On povremeno popije neko alkoholno pice uz rucak ili u drustvu , ja takoder , ali svakodnevna konzumacija alkohola ( ma kako to malo bilo ) njmu odmah baca asocijaciju na alkoholizam.
mi doma, i moja mama i ja i mm, poslije ručka popijemo čašu vina.
ne volim piti poslije ručka ni vodu ni sok.
nego dec vina.
i nitko od nas nije alkoholičar.
mislim, meni je glupo to tvrditi i postavljati kao neki problem.
ima na onim stranicama kad alkohol postaje problem. 1-2 pića dnevno to nisu.
sirius, nije ni čudo da je tvoj oprezan. i neka je. a i trinin ima sličnu obiteljsku priču. i još, kako ti kažeš, karakter je da sve radi do kraja. i zato, netko možda može svaki dan popiti dvije pive i tako živjeti, a netko - ne.
netko će cijeli život popušiti tu i tamo jedan joint, a netko će završiti na heroinu.
iako, ako se njemu petlja jezik, mutan pogled, to nije 1 piva, pa za par sati još jedna. to je veća količina alkohola u pitanju, bojim se.
Pa, sirius, postalo mi je na ovoj temi jasno da ljudi koji imaju loše iskustvo sa alkoholom u obitelji jako zaziru od bilo koje količine alkohola - i to je razumljivo. Međutim, to ne znači da su ljudi koji popiju deci vina dnevno na putu u propast. Svi mi imamo različita iskustva - ja iz obitelji recimo vučem loša isustva sa antialkoholizmom :mrgreen:
Alkohol je društveno prihvatljiv. I tablete za smirenje također. Neko se propije, neko ne, neko živi na tabletama, neko ne.
Nije toliko bitno što je, nego za što se koristi i na koji način, i što će osoba koja to koristi napraviti kada se nađe u nekoj krizi. Ili, nakon što kriza popusti. Nije problem u alkoholu, nego u čovjeku. Ne skaču boce iz zasjede na sirote ljude koji prolaze.
Moj tata je bio alkoholičar, sve do prije nekoliko godina kada je umro. Moja mama je cijeli život bila uz njega, pokušavajući ga izvući iz te petlje u koju je upao. Naš život (mame, mene i mog brata) je bio pakao. (Možda ne toliko pakao kao onaj koji su prošli neki moji prijatelji čiji roditelji nisu pili, ali su bili ghm pomaknuti na neki drugi način.) Sve ono što je Nena pisala (i ne znam tko još) je točno.
MM ne pije. Ja popijem nekad nešto, rijetko. Da MM da počne piti mislim da bi imali najbrži razvod u povijesti. Ne zato što ne znam što je alkohol, jer znam, niti zato što se ne bi mogla boriti se s tim, jer bi mogla, već zato što imamo dvoje djece, a ja znam što znači biti dijete alkoholičara. Sva djeca tih alkoholičara koji se nisu izvukli su stravično obilježena, i to nije nešto što bih priuštila svojoj djeci. Trina, ovo bi ti mogao biti najjači argument. Možda je ljubav prema vašoj djeci dovoljna da se zaustavi, koji god demoni ga gonili.
Slobodno pitaj ako te što zanima, i rado ću ti odgovoriti.
ne znam zasto sada cjepidlacimo oko jedne case vina dnevno kada to ovdje nije problem? Nije problem u jednoj pivi dnevno, nego u 4, nervozi, frfljanju, nemanju strpljenja za djecu i cinjenicu da, unatoc protivljenu supruge, covjek nije u stanju prestati piti. Ako sam dobro razumjela, cak je jedno vrijeme i prestao pa je opet poceo.
Evo, ja sam ovisnik o kavi, stvarno jesam, ako jedan dan preskocim, npr. zbog bolesti, pocne me jako glava boliti, to je znaci fizicka vec ovisnost. Ali, osim te glavobolje, ja drugih posljedica ne vidim, nikad mi djeca ne prigovaraju zbog toga sto pijem kavu, nikad mi suprug zbog toga nije prigovorio, nikad u kuci ili na poslu nesto nisam nenapravila zato sto sam popila kavu....ja stvarno ne vidim zasto uopce kavu ili cokoladu spominjemo u ovom kontekstu.
Trina, ja nisam sigurna koja je tvoj stav, nisam dobro razumjela (nakon zadnjeg tvog posta), je si li ti zauzela stav da tvoj suprug ima problema zbog prekomjernog konzumiranja alkohola, jer to je jedino bitno, i o tome ovise tvoji daljnji koraci. Nije uopce bitno hoce li to netko nazvati alkoholizmom, ovisnoscu ili sto vec, bitno je imali on pa onda i vi problema zbog prekomjernog konzumiranja alkohola ili ne.
:mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
Nemam ja losa iskustva sa alkoholom . Zapravo nema obiteljskog iskustva uopce. Znam da sam se u nekim srednjoskolskim godinama cudila navici ispijanja aperitiva prije nedeljnog rucka ili case vina nakon rucka . Nisam na to bila navikla jer je moja majka imala oca alkoholicara ( a jos uz to i zlostavljaca kada je bio pijan) pa se bojala alkohola kao vraga. Ali djed je davno prestao biti agresivan u pijanstvu u mom djetinjstvu. Ali , da , alkohola nije bilo u nasoj kuci , osim rakije za pranje prozora ili boca piva na mamu i tatu nakon nedeljnog rostilja.
I daleko od toga da mislim da je dcl vina nakon rucka alkoholizam.
Samo sam opisala strah mog muza od svakodnevne konzumacije alkohola , pa makar to bila i zdravstveno preporucljiva kolicina. On ima drugacija iskustva od mene.
i daleko od toga da zazirem od alkohola , imam ga pun hladnjak .:mrgreen:
Jer pijemo zanemarive kolicine pa se boce sa rakijom ili likerom povlace godinama.
ali , eto , nemam naviku niti potrebu svakodnevne konzumacije alkoholnih pica , niti u malim kolicinama. Ali isto tako u nekim prigodama cu popiti aperitiv ( ili dva) , ili casu ( dvije) vina.
Ja zapravo ne znam s cim ja imam problem-jeli to petljanje jezika,nesposobnost postavljanja granica,njegov stakleni pogled koji dobije nakon jedne pive,na sto podivljam..da li je to strah da ce se pretvoriti u nesto puno gore i strasnije ili su to traume iz mog ranog djetinjstva kad je moj otac zario i palio pod utjecajem alkohola,pa sad od buhe pravim slona. Kad me ostave samu pola sata, napisat cu citavu pricu,da dobijete uvid u sve jer sam i sama ko muva bez glave u ovoj temi,meni izrazito ljigavoj.
Trina, sad si tu rekla nešto bitno (bar ja mislim tako) na čemu možeš početi graditi dalje - tvoj oprez (pravljenje od buhe slona) potaknut je iskustvom iz djetinjstva. To je razumljivo i mislim da je i te kako opravdano. Možeš baš to reći - da pušeš na hladno zbog tih svojih trauma, ali nek ti pomogne da se toga riješiš na taj način da te četiri pive dnevno svede na nulu. Ti ćeš znati bolje ima li ovo smisla. Kako god bilo, želim ti svu sreću, jaka si žena i nadam se da ćeš uspjeti. Na korist svih uključenih.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Trina, stakleni pogled nakon jedne pive govori o tome da je on već u fazi kad mu je malo alkohola dovoljno da dosegne pijanstvo, a to je već na silaznoj putanji, sjeti se što sam pisala o baždaru.
Ovo moram posebno istaknuti i potpisati. Vjerujem Trina da ti je svega preko glave, al nažolost se sve prelomi htjeli mi to ili ne preko djece. Oni vrlo dobro osjete vibre unutar obitelji i kao dijete bivšeg alkoholičara svojoj djeci to ne bih priuštila. Naravno da bih pokušala prvo pružiti partneru šansu da se izvuče iz svega jer i sama sam imala fazu kad mi je pomoć mm trebala (borba s paničnim napadima) i ni sama ne znam što bi bilo samnom i našom obitelji da on nije 100 % stao uz mene. No, ja sam očajnički tražila pomoć i uspjela se dovesti u stanje da normalno funkcioniram. Zato je presudna činjenica koliko tvoj suprug shvaća da vam njegovo ponašanje uzrokuje probleme i koliko ima volje prestati s tim.Citiraj:
Storma prvotno napisa
I sad u meni izazove nelagodu sjećanje na momente kad sam kao dijete čekala kakav će se otac vratiti kući ili kakvu ću situaciju zateći kad dođem doma. Iako me, ponavljam, nikad u životu nije udario, niti me nije financijski uskraćivao za bilo što, naprotiv, bio je jako topao i možda se previše i zaštitnički ponašao prema meni... vika, svađe njega i mame su nešto što pamtim i dan danas. I kad kažem da bih voljela rađe da me je koji put lupio po guzici nego nam priuštio takve scene i trzavice u obitelji, znajte da to najozbiljnije mislim. Srećom, prestao je piti taman prije početka mog puberteta pa sam bar u tom osjetljivom razdoblju imala oca kakvo zaslužuje svako dijete. moja 8 godina starija sestra nije bila te sreće i ona pretpostavljam ima puno više ovakvih ružnih uspomena.
Ili možda Trina samo dobro poznaje muža pa vidi razliku i u maloj količini. Ne znam, nekako mi se čini glupo čovjeka proglasit spremnim za liječenje na uputnicuako ista osoba hrani šesteročlanu obitelj na osnovi toga da nema strpljenja s djecom. Poznajem tolike kojima je fitilj s djecom jako kratak a ne piju. Ali štogod bilo to što Trini smeta, njm mora riješiti. I potpuno mi je bezveze pitanje je li ona objetkivno u pravu oko postojanja problema. Čak i da nije, kao što i ja nekad radim problem tamo gdje ga objektivno nema, mm mora i to znati ishendlat na način da oboje budemo maksimalno zadovoljni. Ako me smeta, pa onda za mene prestani, a ti slobodno misli da me bezveze smetalo. Ja sam spremna mijenjat ponašanja koja smetaju mm, a koja su mi manje bitna od mm i djece.
Pa sirius nisam niti mislila da si imala ti, nego tvoj muž, tako si i napisala.
XCitiraj:
Mojca prvotno napisa
http://hamsnetwork.org/reverse/
Since people with a lot of alcoholic liver damage can no longer metabolize alcohol very well, these people can get very intoxicated on small quantities of alcohol--much smaller quantities than are needed to affect the person who rarely drinks.
S je počelo u našim teenagerskim danima. Bili smo ko i većina ostalih, izlasci se svodil na opijanje, bančenje i sl. Čak i tada je pretjerivao ali nisam se previše obazirala na to, koga je onda bilo briga za išta. Kad su djeca došla, stanje se mrvicu popravilo, malo je pazio ali i dalje to se svodilo da svaki put jkad se negdje ode, koritsti se prilika za popiti. Svaki važniji događaj, vjenčanje, slavlje, sve je završavalo na isti način. I tad su počele svađe, počelo mi je užasno smetati i smatrala sam da ne može osoba koja ima djecu sebi priuštiti ponašati se kao 18-godišnjak, slobodan i prevesel u tom pravcu. Nikad to što sam rekla nije imalo previše utjecaja, ona bi pazio možda jednom, dvaput, kasnije se sve nastavljalo po starom. Svađe su postale češće, svaki taj događaj završavao bi žestokim svađama i ništa se nije promineilo. Njegovo opravd<nje bi uvijek bilo to što puno radi, to je njegov doprinos obitelji, radi, gradi, dinancira, u tom pogledu je bio bez greške. Onda smo uletzili u gadnu fazu kad su nam odnosi bili zahlađeni (isti razlog), on revoltiran, uvrijeđen a rezultat je bilo njegovo netriježnjenje nekoliko mejseci. Strava. Tada sam se odlučila razvesti, dignuti ruke od svega, uzela sam svojih dvoje djece i otišla. Trajalo je to neko kratko vrijeme, nekoliko dana natezanja, razgovaranja, povuci, potegni..obećanja.. I ajde, odlučim se vratiti i početi ispočetka, uz njegovo obećanje da je s pićem gotovo.
Morate uzeti u obzir da smo se mi vjenčali i dobili djecu jako mladi i uvijek sam nekako to imala na pameti, kao grešku koju smo napravili, zbog njega, muško je, ionako ih smatram velikom djecom tamo negjde do 40-te. Prestao je piti i sve je bilo kako treba. Odličan brak, odličan odnos, sve super, okrenuo se za milijun stupnjeva, druga osoba. tek tada ja sam shvatila koliko je alkohol imao utjecaja na njega kao ličnost. tek tad ja sam vidjela da je to jedini i isključivi okidač njegovoj nervozi, prgavosti, raspoloženju za rasprave, svađe. Uostalom, to je i razlog zašto se on uvijek pravdao, izmišljao. Ovako nije imao razloga, sve karte su bile otvorene i sve je tako dobro funkcioniralo. nakon nekoliko godina on je opet počeo, skrivečki. Oanko, po malo. Ja sam naravno odmah primjetila i povampirila. Njemu je sve to izgubilo smisao, on je ustvari zaboravio sve ono od prije, nije se smatrao alkoholičarem i nije vidio smisao u tome da se kloni alkohola za skroz, čemu to, pa nije pijanac, nije ovisnik, zašto povremeno nebi popio pivu, dvije i stao? Naravno, nije stao. Ta jedna, dvije, svako toliko bi se pretvorila u malo više, moja nervoza je rasla, njegova također, sve se vrazilo na staro. On jednostavno nema mjeru. On ne može malo, on će ili sve ili nšta.
sad je isto obećanje stalo na snagu, sad ćemo vidjeti do kada. priznao je da to voli, da ga vuče, da pretjeruje i da zna da mora stati. Do sljedeć puta kad mu opet sve izgubi smisao.
trina, prvo potpora i zagrljaj :love:
ako ne uspije sam ovaj put, mislim da nema druge, sad ćeš opet morati isto, uzeti u ruke djecu i otići. i vratiti se, biti mu potpora, ali samo pod uvjetom da potraži pomoć.
Ali, ustvari, optimistično je to. Još uvijek mu je više stalo do tebe i djece nego do alkohola. Nema ti druge nego ga držati u odluci da ne pije( pa makar upotrijebila kratku uzdu), pa makar te svi zvali oštrokonđom.
Citiraj:
Trina prvotno napisa
Sve smo na ovoj temi već rekle, stvar je vrlo ozbiljna. Ne moraš to stanje uopće zvati alkoholizmom, bolje i ne jer kod nas to očito znači samo padanje po podu
pa automatski dobiješ potrebu da ga braniš od "napada" i pojave se sve one opravdavajuće stvari, kao prehrana obitelji, mlad uletio u obveze, inače divan itd.
Sve stvari koje su istinite i točne, ali ne negiraju postojeći problem niti ga umanjuju.
Nemoj to zvati alkoholizmom nego radije - imamo problem zbog alkoholae,
da ga ne moraš braniti (iako ga nitko ni ne napada, žene samo žele pomoći).
Možda ne bi sve moguće ruže procvjetale da toga nema, bilo bi kao i svugdje, ali s ovim je gadno i to je evidentno.
Problem postoji, negdje ste u predvorju pravog pakla, još niste tamo ušli, ali sad treba stati, kako god, inače će ti se djeca silno napatiti i silno će ti zamjerati ako to pustiš.
Znam da se užasno teško nositi s tim, stvarno ne znam kako bih se borila.
Naročito ako uzmemo u obzir postojanje nečega što ja zovem "ovisnički kod". Bodulica je to spomenula, a i neke druge, postoje ljudi koji naprosto nemaju granice, ne znaju stati, samo je pitanje na što će se zakačiti.
Nekad je to samo individualna osobina, ali puno je teže kad čovjek potječe iz takve obitelji.
Poznajem osobu, sad kad stalno pričamo samo o "osobama", čija cijela obitelj počiva na tom "ovisničkom kodu". To je neumjerenost u svemu, sve što im paše priušte si do granica koje su često nepristojne prema drugima, krajnje neobazrive, nema tu nikakve samokontrole, to je jednostavno takav odgoj koji onda preraste u "stil života".
Samokontrola je bitna za čovjeka jer da posežemo samo za instinktima, bio bi to jedan vrlo okrutan, grozan svijet ( a i je kad se tomu prepustimo).
Za primjer, u toj obitelji se puši onoliko koliko ti dođe volje za cigaretom, jedna za drugom, nema suzdržavanja, kave se pije u litrama dnevno, zašto se suzdržavati,
kad se svađaju, to je izderavanje i urlikanje, psovke, bilo gdje i bilo kad, nema se obzira ni prema gostima ni susjedima, ni djeci, ni nikome, potpuni izostanak samokontople, onaj tko se zakačio za piće pije neumjereno i svaki dan, a kad su fešte, kad je to "legalno", onda se nema srama ni obzira, pada se po podu, tada je to, kao normalno, nema veze što se nema 15 godina nego 50, kakve veze....itd.
Boriti se s nekom ovisnošću, ako imaš bilo što slično u matičnoj obitelji u kojoj je čovjek odrastao, puno je teže. Što ne znači da je nemoguće. Moguće je. Osoba koju ja poznajem zakačena je "samo" za nikotin i kavu, sva sreća da je za ovo drugo nezainteresirana, ali da kojim nesretnim slučajem ima sklonost alkoholu, problem bi bio pregadan, s obzirom na taj postojeći ovisnički kod.
Koliko sam shvatila, i osoba o kojoj pričamo ima obitelj s približno sličnim sklonostima pretjerivanju i ovisnosti.
Tko je ono predložio, ne znam sad, možda u borbi protiv tog problema koji vam već sad zagorčava život (a djeci naročito), bi bilo zgodno naći drugo polje na koje se može zakačiti, a u kojemu nema alkohola.
Naravno, ne kockanje ili nešto još gore, nemam sad ideju, lupam bezveze, tipa planinarenje s cijelom obitelji, ribarenje, neki sport, nešto vrlo aktivno, neki "radni" hobi, bilo što u čemu može utopiti tu sklonost pretjerivanju.
Onaj kod, ovisnički šro spominjem, to je tanja-b ili netko drugi spomenuo za djecu, ali sam ga ja prisvojila za ta razna sektašenja i pretjerivanja. Ovo je opravdanje, da ne kradem sad tuđe ideje, samo su mi dobro došle.:mrgreen:
Bojim se kako će to zazvučati ako napišem, ali općenito gledajući, nije li bolja opcija promijeniti bravu i spakirati njemu dva kofera, nego s četvero djece tražiti utočište, pa nek se vrati kad odluči potražiti stručnu pomoć i posveti se nekom od aktivnih hobija koji po mogućnosti uključuje i obitelj.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Nemam pametan savjet Trina, samo sam došla ti dati virtualni zagrljaj i podršku u tvojoj borbi za brak i obitelj.
Trina, samo da ti dam virtualnu podrsku...
Trina... :love2: takvih priča sam se naslušala u bolnici i klubu...
Sve sam ti već rekla na prethodnim stranicama... Držim fige za brzo razrješenje situacije... ali sami nećete moći, potraži pomoć, molim te.
:heart:
mislim na vas, trina :heart:
meni se čini da tebi, vama, ništa nije nemoguće :)
X!Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Ovo mi izgleda puno lakše i brže u Zagrebu. Ne znam kako funkcionira po malim mjestima, tamo gdje se samo one što redovito piju ispred dućana eventualno šalje na liječenje, i to nakon što naprave veću glupost pa ih sprovede policija, onda proborave u nekoj ustanovi par tjedana ili mjesec-dva i onda jovo nanovo pri povratku. No, komu se obratiti samo za savjet, potporu, nekoga sa sličnim iskustvom, kao što je tebi bila ona susjeda? To se ja pitam, tko je tamo pomoć?Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Trina, meni se isto čini da si ti jedna takva lavica, da ćeš vrlo dobro znati gdje, kad i koliko duboko treba (pre)sjeći.
Za djecu su takve situacije koma, oni nemaju snagu racionalnog razmišljanja odraslih.
Svuda funkcionira isto... lokalni klub koji ima veze s bolnicama... samo je pitanje koju bolnicu klub preferira...Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Trina, imam jednu zmaj ženu, frendicu moje frendice, koja se nakon godina i godina alkohola posvetila tome da pomaže ljudima koji imaju problem. Javi se u pp ako želiš kontakt.
To sam napravila pretprošli tjedan, izbacila ga iz kuće. Nije bio s nama par dana. Pa se vratio na koljenima. Ahh, nije mi dosadno, to sigurno neCitiraj:
Jelena prvotno napisa
XCitiraj:
Ana i mamino zlato prvotno napisa
kako je netko rekao, ti si jaka žena, Trina, sigurna sam da ćeš naći rješenje i da će sve biti u redu, što ti od srca želim
O da, Trina je jaka i sposobna žena, koja - čini mi se - čvrsto stoji na zemlji. Što je izvrsno za nju, djecu, obitelj, pa i muža. No možda je stvarno to nekim dijelom trigger za "slabost" NJM odnosno te njegove svakodnevne 4 pive.
Netko je skrenuo pažnju da to nisu "samo" 4 pive nego 2 litre alkohola!
Primjećujem npr. kod MM-a - kada svoju plaću rasporedim početkom mjeseca na stanarinu, režije, klopu i sitne dugove, a on taj mjesec ne privredi ništa, e da, tada se češće svrati kod frenda i popije pićence, pa je onda posljedično i veća nervoza u kući jer to jedno pićence nije dovoljno da mu osjetila otupe a ne može si priuštiti više, pa onda ja p.zdim jer sam preumorna više od bejbisitinga odraslom mamlazu.
A kad pokažem "slabost", ili kad ane uspijem ja sve poplaćati nego zakukam da ne mogu i da me zovu iz banaka itd, tada kao da se trgne i povuče da podmirimo taj mjesec.
Trina, draga, iskreno se nadam da će TM uspjeti izaći iz tog začaranog kruga i shvatiti kakvu vrijednost ima kod kuće u vidu snažne i dobre žene i divne djece.
Nemam stručan savjet, nemam iskustvo kakvo bi ti možda pomoglo, ali dajem ti potpunu podršku, i tebi i tvojoj obitelji.
Mislim, ne radi se o tome da takvim muškarcima smeta ženina snaga. To je pravdanje. Nije problem ženina snaga nego njihova slabost. Tko želi riješiti problem, naći će načina, a tko ne želi - naći će izgovor. Ja to u svojoj kući ne bih tolerirala dulje vrijeme. Mislim da bih postupila kao Trina - dala sve od sebe da se čovjek toga riješi, na korist i ponos svih uključenih. Nema veze što taj čovjek radi - s vremenom se stvari mogu okrenuti. U današnje doba nitko nema siguran posao, a 2 litre pive dnevno svakom poslodavcu mogu biti veliki minus. Isto i kod traženja posla - nema šanse da te netko zaposli uopće, a pogotovo na neodređeno ako se pokaže i najmanja sumnja na sklonost alkoholu.
Imam širok krug alkoholičara oko sebe, (pre)bliskih i manje bliskih i kod nekoliko njih sam primijetila isti obrazac, da su trijezni kad su potrebni, kad je neka frka (inače, u svim slučajevima pričam o ženama). Sad, nisam sigurna što bi Trina trebala napraviti s tom informacijom, glumiti damu u nevolji mislim da nema smisla, a po priči se ne čini da on ima vremena preuzeti još odgovornosti u kući. Nemam nikakav savjet, samo dijelim jedan dio svog iskustva. Naslušala sam se o svojoj odgovornosti vezano uz tuđi alkoholizam i jasno mi je koliko je to iritantno slušati.Citiraj:
mamasch prvotno napisa
U svakom slučaju, želim vam svima puno snage.
Slažem se, i tu se vidi da je Trina u pravu kada kaže "a što bih ja trebala reći - držim 4 kuta kuće, behandlam djecu i djetinjastog muža, puna mi je kapa svega!"!!!Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
I ja sam pokušala tako da sam prestala lizat kuću, smanjila bliske susrete u krevetu, zahrkala svako toliko u fotelji već nakon Dnevnika, što i nije bilo daleko od istine jer me iskreno više ubijala ta njegova inertnost i izdrkavanje izazvano sa nedovoljno pića, nego da sam radila 3 posla i imala još 2 djece.
Na kraju krajeva, ako ćemo iskreno, tko meni garantira da mije ugovor na neodređeno i solidna redovna plaća ikakva sigurnost. I ja mogu ostati bez posla preko noći.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
I šta onda?
Da se opskrbim mirogojčekom dok još imam plaću?
:roll:
draga trina, moj bivši dragi, s kojim sam provela 10 godina života, bio je pri početku naše veze isto ovo što ti opisuješ za svog muža ili dečka, pretpostavljam (nije ni bitno koga). na žalost, po meni i mom iskustvu, radi se o alkoholizmu i vrlo je vjerojatno da će s vremenom one dvije tri pive dnevno postati četiri pive, pa zatim četiri pive + boca vina itd. itd. moj savjet ti je da interveniraš, ako ikako možeš. ja nisam mogla, tj. nisam uspjela. alkohol je bio jači i upropastio je naš brak. danas mi je drago da je to tako jer je život s alkoholičarom jako jako težak život.
ja potpisujem peterlin, lijepo je rekla da nije stvar u Trininoj snagi već u njegovoj slabosti
i mislim da ćeš ti njega uspjeti pritisnuti i nemoj imati milosti
on naprosto mora shvatiti da može zahebati doslovno sve- živote svoje djece i tvoj i svoj
i moraš ga dovesti na rub - da se suoči dok još nije kasno da prestane
i vjerujem da on uistinu jest takav kakvim ga opisuješ - i dobar i pametaan i sposoban i da vas voli
ali ima veliki problem. ti mu pružaš ruku, i tako bi i sama, ali neka shvati da je on onda treba prihvatiti.
on pije. pretpostavke za tu ovisnost vjerojatno su stvorene davno prije braka.
ako i žena pije- onda su potpuno razorena obitelj.
ako žena ne pije- ako ga ostavi- onda i dalje pije jer je sam.
-ako ga ne ostavi- onda strši njena snaga pa zato pije.
reći nekom da je presnažan i da mu vjerojatno zato partner pije za mene je zbljuv. u obitelji bližoj i daljoj imam neke primjere za ovo što sam navela.
Ovo sam spomenula kao kritiku prema osobi koja pije i da se Trina ne iznenadi ako to gospodin navede kao razlog.Citiraj:
cipelica prvotno napisa
Mene uopće ne bi iznenadilo da je to razlog u njegovoj glavi. Time ne opravdavam pijenje, niti to smatram legitimnim razlogom.
Svi smo mi ljudi, netko jači, a netko slabiji. Ne mogu svi ljudi biti borci, vođe, netko mora biti i radnik i vojnik.
Tako ako čovjek ima unutarnje nezadovoljstvo samim sobom i pokušava ga rješiti alkoholom ne znači da mu se to opravdava, da ga se žali ili sl.
Realno gledajući potrebna mu je pomoć i razumijevanje, jer STALNI napadi i optužbe dok je u takvom stanju ne mogu sigurno biti od pomoći i rezultirati prestankom konzumiranja alkohola.
Znači ako on shvati bit problema i ako je osoba uz njega kao potpora, poticaj i razumije ga radi njegove i svoje dobrobiti nikako ne znači da se njegova ovisnost opravdava te umanjuje njegova odgovornost i krivnja što je sebe i obitelj doveo do te krajnje točke.