Ne razumijem. Zar ti ne bi trebalo 'nešto' biti kad si na bolovanju?
Printable View
meni jesu svaki put. Bogme sam bila ljuta kad sam puno kasnije spoznala što bi moglo biti iza toga :/
Tako sam i ja, i to je jedino sto mi odgovara.
U prvoj sam ako se uopce jos sjecam, imala pregled na pocetku i onda u nekom 32. ili 33. tjednu jer sam imala trudove cijelu noc. Pokazalo se da imam infekciju i da sam otvorena 3 prsta. Doktor mi je prepisao mirovanje, prepare, nesto za smirenje i nesto za srce zbog nuspojava prepara. I antibiotik zbog infekcije. Antibiotik sam popila. Prepare pila dan dva. Ostatak sam drzala na frizideru i tu i tamo praznila u smece. Ono za smirenje i za srce nisam koristila. Relativno mirovala 3-4 tjedna. Zadnji mjesec nadoknadjivala svo kretanje propusteno zbog mirovanja. Rodila s 40 + 4. Garant upadam u statisticki razred onih koje su kakti docekale termin zbog mirovanja i tokolitika. Mos mislit.
U drugoj sam imala na pocetku 2-3 vaginalca i uvz-a zbog sumnje na vanmaternicnu trudnocu. Poslije tek na porodu jer mi se omrznulo to na pocetku, nagadjanje i zastrasivanje bez ikakvih dokaza.
U trecoj sam prvi put dosla doktoru sa 16 tjedana. Vaginalni pregled je napravljen zbog Papa testa. I na kraju kad sam isla u Rijeku. Taj zadnji mi je tako tesko pao, da u Rijeci uopce nisam otisla na pregled nego direkt roditi nakon 10 dana godisnjeg. I tamo su me pregledali kad sam dosla. Jednom.
Jos zelim reci da nikad nisam bila na kontrolnom ctg-u prije poroda. Imala sam ctg iskljucivo na porodima.
Prvo dijete je imalo pupcanu zamotanu oko vrata i ispod ramena 2x. Drugo je bilo na zadak i granicne kilaze. Trece je imalo opseg glave 39cm.
Meni je to bilo dovoljno i previse vaginalaca i uvz pregleda i na vise ne bih pristala, osim u slucaju da imam neku infekciju, bolove ili krvarenje.
ja sam ih imala puno previše, tada mi nisu smetali, ali ne bih sljedeći put toliko prihvatila
nisam više sigurna ni u ovo što puntica kaže:"naravno da su pregledi korisni, uopće ne sumnjam u to, ali, nisu bezazleni"
mislim da često mogu biti potpuno nekorisni. čak i ako se vidi nešto čudno, to nikad nije sigurno, i često se ne može ništa napraviti. samo se izludi mamu.
mislim da naši liječnici ne znaju drugačije, moraju se osigurati od svoje vlastite nesigurnosti (mislim da čak ni ne strepe od naših tužbi), ako im je dostupna neka tehnika ili tehnologija, uvijek će je rado iskoristiti da si potvrde da je sve u redu. često i žene tako misle, pa još ako naplaćuju...
ajd da se ne citira samo Odenta ;), Andrea robertson, australaska antenatalna edukatorica,
kad je prije nekoliko godina držala seminar u Zagrebu za nas i primalje, rekla je da je jedino na ovim prostorima "istočne Evrope"
(tak ose sama izrazila) naišla na taj fenomen rutinskih vaginalnih pregleda u trudnoći i silno se čudila tome.
rekla je da se ta praksa drži još samo u ovom dijelu svjeta, s tim da je vjerojatno Amerika priča za sebe.
ali u toj istoj Americi se ne ide ginekologu na papa test recimo, nego to obavlja sestra.
pričala mi frendica, kada je bila na studiju tamo i tražila uputnicu za doktora za papu su je čudno gledali
i rekli joj da se doktoru ide samo ako postoji sumnja na bolest.
enivej, Andrea Robertson reče ovako: maternica ima dva ušća, vanjsko, koje se može napipati
i unutarnje, koje se vidi jedino uzv-om.
čemu uopće praksa pipanja vanjskog ušća ako to nosi svoje rizike, žene ga ne vole,
a ionako nema puno veze s tim što se događa u unutarnjem ušću?
navest ću sebe i svoju roicu kao živi primjer:
obje smo kod iste doktorice negdje nakon polovice trudnoće dobile dijagnozu "naglog otvaranja".
meni je to bila prva trudnoća i uspjela me fest isprepadati.
nisam ništa uzimala, ali strogo mirovanje do 37. tjedna, a tada šetnja, šetnja, amnioskopiju u 40+1
koja je uzrokovala pucanje vodenjaka.
rodica je pak dobila i kortikosteroide za sazrijevanje pluća djeteta,
prenijela i za nagradu dobila indukciju poroda koja srećom nije završila na carskom.
u drugoj trudnoći sam dobila istu dijagnozu al je nisam šljivila pol posto,
rodila sam 1o dana prije službenog datuma, ptpuno zrelu skoro 4 kile tešku bucku.
ja ne kužim u stvari što vi očekujete od doktora.
dakle, dijagnoza je tu. otvaranje. to je neupitno. kad je došlo do otvaranja, preporuka je - mirovanje. to mi je nekako i logično samo po sebi.
da ste vi na mjestu tog doktora, što biste savjetovali trudnici?
a) da ne šljivi dijagnozu jer u 90% slučajeva - neće se ništa desiti?
b) uopće je ne biste pregledevali jer ako i je otvorena, bolje da to niti ne zna jer u 90% slučajeva - neće se ništa desiti?
c) da miruje jer je možda u onom nekom postotku gdje mirovanje pomaže održavanju trudnoće?
ko može, osim same trudnice, preuzeti taj rizik i tu odgovornost?
jedino ona.
Ni ja ne kuzim sto ti ocekujes. Garanciju? To postoji samo za nezive stvari, a i onda je upitna. Ja ocekujem od lijecnika ili potpunu informaciju ili nek suti.
Kako je postavljena dijagnoza? Ako je postavljena uvz pregledom, zasto onda treba jos i pregledavati vaginalno? A ako je postavljena vaginalno onda nije sigurna, jer unutarnje usce naravno moze bit skroz zatvoreno.
I naravno da samo i iskljucivo trudnica preuzima rizik. Meni je bilo potpuno neprihvatljivo piti prepare mjesec i pol. Jer kontrakcije vise nisam imala, a infekcija je sanirana. Moj izbor, moja odgovornost.
da sažmem: čini se prilično besmisleno vaginalnim pregledom provjeravati otvorenost
kada pravu otvorenost tim pregledom ne možemo vidjeti, a sam pregled nosi rizike upravo za to.
zato su ga vani većinom i prestali raditi.
mnoge žene se počnu otvarati raniej i rode u terminu, dok su druge skroz zatvorene, pa se odjednom otvore.
tijela nisu strojevi i očito po tome nismo ni približno standardizirani.
ja očekujem od našeg sistema da prestane raditi bespotrebne i/ili štetne stvari, nek se koncentrira na ono što je doista korisno.
recimo na uzv pred kraj trudnoće, kad mu upotreba najviše ima smisla,
zasigurno više od amnioskopije ili ctg-a.
1. ta cura je morala biti već dobrano otvorena ako joj je uspio probiti vodenjak. i mora se čovjek zapitati za njegovu stručnost ukoliko je takvu glupost napravio. izuzetaka, nesposobnih doktora i sl. uvijek ima. kao i u svakoj drugoj profesiji. zato sam ja svoju ginekologicu izabrala nakon puno traženja i isto tako biram porodničara koji mi sada prati trudnoću kad sam u finalu i koji je pokazao dobru volju da poštuje moje želje pri porodu.
2. ja nikada nisam rekla da je to samo "guranje 2 prsta" niti mislim da je svakome taj pregled jednako ugodan/neugodan, bez boli/bolan. individualno je. ali i vađenje krvi nije ugodno pa je ponekad nužno. ja osobno imam skraćeni cervix usljed LETZ konizacije i jedna od glavnih briga ginekologa je bila prijevremeno otvaranje i posljedično moguća infekcija. stoga sam i prije planirane trudnoće i u trećem tromjesečju iste radila i cervikalne briseve kako bismo bar u statru isključili infekciju budući da je grlić bio granično skraćen. dakle - što se mene tiče, vaginalni pregled DA, ali učestalog istog da ovisi o urednosti/patologiji trudnoće i ne mislim da se na sve trudnice treba primijeniti isti obrazac jer nemamo sve iste probleme i rizike (neke od nas, hvala Bogu, su trudnoće odradile savršeno bez ikakvih tegoba i problema).
Mamita, meni je moj instinkt govorio da sam sretna mama s mrvicom u svojoj buši i lebdjela sam na oblacima i nitko mi nije bio ravan. A "mudrac" s uzv je ustanovio da se bebica prestala razvijati, srčeko ne kuca i da moram na kiretažu čim prije želim li izbjeći sepsu jer je plod već naveliko odumro i bio bitno manjih dimenzija nego na prethodnom pregledu. a da se mene pitalo, dala bih ruku u vatru kako je sve super jer sam se ja super osjećala, sike su bile ogromne i osjetljive, sve je bilo super...Citiraj:
taj čovjek ne može znati o tvom tijelu i tvojoj trudnoći više od tebe same. bez obzira na njegovo iskustvo (jer očito je muškarac jer ga tako oslovljavaš) očito nije nikada bio trudan niti rodio. i da je žensko imam slično mišljenje - ukoliko me netko drugi bolje poznaje od mene same znači da gubim svoj instinkt.
Također sada u drugoj trudnoći kad imam bolove u donjem dijelu trbuha i probadanje u cervixu moje "poznavanje vlastitog tijela" mi pali lampicu za alarm i osjećaj da nešto nije OK, a kad tamo - unatoč kratkom cervixu ja još uvijek uredno zatvorena i sve pet u donjem postroju.
otvaranje ne mora nužno biti povezano s trudovima niti se osjetiti. i daleko od toga da je otvaranje u 20 tt "prirodna priprema tijela za porod"
nije stvar "samo" u vaginalnom pregledu već u lepezi dijagnostičkih postupaka čiji sinergijski efekt jest kvalitetnija dijagnoza - abdominalni uzv (razvoj djeteta, stanje posteljice, protoci, količina plodne vode), vaginalni uzv (cervikometrija, detekcija otvaranja unutarnjeg ušća), vaginalni uzv (omekšali ili bolni cerviks, vanjsko otvaranje/prohodnost), kontrola urina i krvi (proteini, šećer, željezo, bakterije u urinu)... i nije potrebno sve i pri svakom pregledu raditi, ali odgovorni ginekolog će u slučaju graničnog/zabirnjavajučeg rezultata jednog od ovih dijagnostičkih postupaka učiniti i drugi/druge i tako pokušati spriječiti kako moguće komplikacije tako i nama odagnati sumnje u nešto loše.Citiraj:
odgovor je isti kao i na pitanje: može li se vaginalnim pregledom utvrditi da li je trudnoća "normalna"?
ili što je s trudnicama koje se ne osjećaju dobro, a s njima je sve u redu?
i mislim da smo pobrkali teme - vaginalne preglede i prenatalnu dijagnostiku s porodom za koji jaaako dobro znamo da u hrvatskoj u većini rodilišta ne fukcionira na način da se poštuje fiziološki tijek poroda već se liječnici upliću daleko više no što bi trebali i da taj proces ide presporo. čast Vž i sličnim rodilištima, no činjenica je da u ostalima to ide inercijom i promjene su nezadovoljavajuće. uglavnom ne zato što liječnici više nisu toga svjesni već zato što bolnice još uvijek nemaju uvjete za to (sobe koje će rodilji i njenom partneru pružiti mir i privatnost umjesto rađaonskih boxova; stolčić, kada ili četveronožni položaj kod poroda i tome slično). na sreću je sve više rodilja osvješćeno po tom pitanju i bore se za svoja prava na porodu i da se ispoštuju njihove želje koliko god je to moguće (govorim o urednom, ne porodu s patologijom bilo koje vrste).
Ne mogu se složiti u potpunosti. Većinom se bolnice i čupaju na to da nemaju uvjete, ali brate mili ne trebaju ti uvjeti da bi prestao gurati prste svakih xy sati i pustiti je da rodi, a kamoli da prestaneš nakon guranja prstiju komentirati "hm, sporo to ide". Je da, to je baš nevjerojatno poticajno za rodilju koja ima trudove 12 h i to će joj sigurno ubrzati porod. Kad se svijest promijeni, onda će se uspjeti omogućiti i uvjeti, onda ništa neće biti teško.
ma baš je jučer bila odlična emisija na HRT1 na tu temu... Danielin 8. kat i gostovao je jedan tata čija je supruga rodila kod kuće (btw. oboje zdravstveni radnici!) te jedna mama koja je isto rodila kod kuće. u oba slučaja to su bile 3. trudnoće (dakle, mame su prošle iskustvo rodilišta) i ti porodi su bili odlukom planirani kao kućni.
također je gostovala primalja Erika iz Vž bolnice i dr. Matijević sa Sv. Duha... oboje su kao razlog za nesigurnost i nepodržavanje poroda kod kuće, kao i praksu "prirodnog" poroda u više rodilišta naveli neimanje uvjeta... za porod kod kuće nepostojanje kvalitetnog transporta (ambulantna kola opremljena opremom za zbrinjavanje majke i njenog (ne)rođenog djeteta ukoliko kod kuće pođe nešto po zlu i iskusna primalja to detektira), a za "prirodni" porod u bolnici upravo to što pretvaranje boksova u sobe s intimom koja treba rodilji zahtijeva financijska sredstva, kao i neadekvatan broj primalja (svakoj trudnici bi se trebala posvetiti jedna primalja da joj asistira u porodu, a doktor samo i isključivo ako nešto pođe po zlu), a možda bi to značilo i smanjivanje broja liječnika, što pak njima nikako nije u interesu... također treba spomenuti apsurd da kad i uđemo u EU i eventualno usvojimo dobre prenatalne/porođajen prakse, naše primalje neće imati licencu za asistranje kod kućnog poroda zbog neadekvatnog sutava školovanja! naime, naše primalje se školuju na izvanrednom studiju, nema za to redovnog studija pri medicinskom fakultetu i redovne diplome koju priznaje EU!
btw. upravo me dr. Matijević ugodno iznenadio potvrdom svog stava kako su ginekolozi obrazovani i svjesni fiziologije poroda, prednosti što manjeg uplitanja i prepuštanja cijelog tog prirodnog procesa rodilji kao i toga da je to i hrvatska neminovna budućnost... i to me veseli, daje nadu na da će budućim trudnicama/rodiljama biti bolje, da će imati više izbora, više kontrole nad svojom trudnoćom/porodom...
znam da nema veze s temom vaginalnih pregleda, ali eto... učinilo mi se dobrom informacijom za podijeliti
[QUOTE=Neli;1712448]
QUOTE]Citiraj:
Mamita, meni je moj instinkt govorio da sam sretna mama s mrvicom u svojoj buši i lebdjela sam na oblacima i nitko mi nije bio ravan. A "mudrac" s uzv je ustanovio da se bebica prestala razvijati, srčeko ne kuca i da moram na kiretažu čim prije želim li izbjeći sepsu jer je plod već naveliko odumro i bio bitno manjih dimenzija nego na prethodnom pregledu. a da se mene pitalo, dala bih ruku u vatru kako je sve super jer sam se ja super osjećala, sike su bile ogromne i osjetljive, sve je bilo super...
Moram ti reći da sepsa nije opasnost koja prijeti u slučaju koji si ti imala. Da nisi bila na UZV-u vjerojatno bi se dogodio spontani prije ili kasnije. Zapravo sepsa je puno realnija nakon kiretaže nego kod čekanja ili nakon spontanog, ali to je druga priča.
Sama imam iskustvo miss ab (2X) tako da sam imala potrebu detaljno proučiti opasnosti.
[QUOTE=sirius;1712530]u mom slučaju sam nakon prve dijagnoze moje privatne liječnice potražila još 2 mišljenja (još jedno privatno i jedno kod socijalnog ginekologa koji mi je izdavao uputnicu za bolnicu i kiretažu jer sam se nadala da za moju bebicu ipak ima šanse, da će srčeko prokucati samo malo kasnije) i zbog uznapredovalog propadanja ploda i činjenice da spontani nije nastupio ni tjedan (ili čak 10 dana, nisam sigurna) dana nakon prvotne dijagnoze, porjerali su me na kiretažu pod hitno.
da, u mnogo slučajeva missed može postati spontani, ali i ne mora... svi znamo da za svako pravilo ima izuzetak, pa ako netko na vrijeme detektira taj izuzetak i spasi nekom glavu/mogućnost ponovnog začeća, hvala Bogu i na današnjoj uznapredovaloj dijagnostici (uzv) i stručnim pojedincima ginekolozima koji nam mogu pomoći. puštanje stvari "svojim tokom" tako da priroda učini svoje, vrlo često može završiti kobno za dijete ili majku. mislim da statistike o smrtnosti rodilja i novorođenčadi danas i prije 50 ili 80 godina dovoljno govore, pa čak i na našim, još uvije u nekim pogledima medicinski nazadnim, prostorima.
Uh, dok ja pohvatam sve postove od mog zadnjeg....
Vjeruj mi, dopuštam ja sebi promjenu svog mišljenja ako mi netko jako dobro obrazloži svoje, da točne podatke, a ne samo možda bi se dogodilo ovo, a možda nebi ono...meni to ne znači ništa.
Majke koje ne žele "rutinske" vag. pregled bez obzira na rizik, prvenstveno za djete su po meni van svake pameti.
Kad sam napisala da se moja poznanica osjećala fantastično u bolnici, mislila sam fizički, znači nije je boljelo, nije imala kontrakcije, krvarenja....ma ništa, sasvim normalno, psihički je bila u komi ali to nije bitno za ovu temu.
Imaš pravo, nitko nezna što bi bilo da je ostala doma, ni da je gin. nije vaginalno pregledao, možda bi izgubila bebu, možda nebi.
Znam da je nisu poslali u bolnici bez da je imala indikacija za to, znam da su joj ti ljekovi pomogli....mislim, što bi ti napravila? ostavila sve sudbini? zanemarila liječnike, otišla doma pa što bude?
Eeee lako je pisati kad se to tebi ne događa, ali zamisli da je riječ i tvom djetetu, bili samo zbog svog stava protiv vag. pregleda zanemarila dobrobit bebe??? Ja nebi!
Ajde mi ovo malo pojasni jer otkako sam trudna, sporije kopčam neke stvari :oops:Citiraj:
bfamily, iz tvojeg posta zaključujem kako nakon cijele rasprave stavljaš na znanje kako su to stavovi par žena koje pišu, željela bih naglasiti kako je to netočno
I još samo da napomenem kako se slažem s Neli i Cvjetom73 na svemu rečenom, kao da sam ja pisala :mrgreen:
I za kraj ću samo još nešto reći a onda bježim iz ove teme i njoj sličnim jer me samo uzrujavaju.
Drago mi je da ginekolozi rade vag. preglede, no slažem se s tim da svaka trudnica može ako želi odbiti takav pregled.
Vidim da je većina ovdje protiv takvih pregleda, i to skoro svi osoblje foruma, ili u nekom vezi s Rodom (kao udrugom, ne kao forumom), i neka, brige me, to je vaš stav, no misliti da sve osim vašeg mišljanja je krivo, nepravilno i potencijalno opasno, mi nikako ne ide u glavu (ovo se ne odnosi samo na ovu temu, nego na mnogo, mnogo drugih).
Ni meni se ne sviđaju neke stvari po bolnicama, prilikom poroda, ma puno toga mene smeta, stvari koje se isto obavljaju rutinski i voljela bi da se to promjeni ali vag. pregledi i uzv podržavam.
Zbog čega tako nastupaš? zbog čega vrijeđaš sve koji misle drugačije od tebe? ja tebe ne vrijeđam zato jer želiš rutinske vaginalne preglede, da li bih se trebala spustiti na tvoj nivo i isto tako replicirati? Vjerujem da ne.
Ja ne bih željela rutinske vaginalne preglede jer se njima ne može vidjeti otvorenost unutarnjeg ušća i jer ne želim riskirati infekciju i time i pobačaj/preuranjeni porod. Dozvoli da postoje i žene koje nisu spremne riskirati da im vaginalni pregled uzrokuje prekid savršene trudnoće do tada.
Toplo ti preporučam da pročitaš i tuđe postove (evo mamma juanita je puno lijepih i korisnih stvari napisala i objasnila), a ne da samo repliciraš na mamitine.
[QUOTE=n.grace;1712550]Ja zaista ne znam što je bilo tvojoj prijateljici, tako da ne bih mogla o tome.
Također sam prvi put bila na kiretaži, drugi put je spontani nastupio 4-5 tj. nakon što se plod prestao razvijati. Želim reći da statistički jako mala šansa da nastupi sepsa, realnije je da dođe do poremaećaja koagulacije u majke (u rijetkim slučajevima , i tek nakon više od 4 tj. nakon prestanka rada srca bebe), ali i tada bi se prije kiretaže trebao vaditi fibrinogen (jel je tada kiretaža opasna sama po sebi).
Čini se da ne čitaš detaljno ovu temu, pa ću ponoviti, neće mi biti teško :)
Nije ni roda a ni osoblje foruma izmislilo da rutinski vaginalni pregledi nisu dobri. Vodeći svjetski stručnjaci na tom polju su to spoznali i objasnili zašto to nije dobro. Mi samo upozoravamo da naši ginekolozi ne rade u skladu s najnovijim preporukama i time potencijalno štete ženama.
Nadam se da je jasnije :)
Pročitala sam ja sve, ali na njene sam imala potrebu odgovoriti. OK?
Ne vrijeđam ja nikog, mislim da bi svakoj budućoj majki djete trebalo biti na prvom mjestu, i ako to znači da trebaš pregrmiti koji vag. pregled, to uopće nije neki problem.
Tebi su vag. pregledi ne opravdani, meni nisu.
Ne brini, čitam ja dobro. Pa ni svi vodeći svjetski stručnjaci se nisu izjasnili o ovome, niti oni koji jesu isto razmišljaju.
Da toliko šteti, tj. ništa se pomoću njega ne može saznati, kako se ovdje piše sigurno bi ga SVUGDJE odavno ukinuli, a koliko vidim nisu.
Ajme, rekla sam da više neću pisati.... :roll:
Ali ne razumijem zašto bismo trebali pregrmljavati išta? Pa dijete i je uvijek na prvom mjestu i zato i trebaju raditi stvari drugačije i bolje nego prije 25 godina. Medicina i znanost je napredovala, mi nismo. Mi u hr ne zaslužujemo da se normalno ophodi prema nama, da se na nama odnose u skladu s najnovijim preporukama? Zbog čega je nama ok da ravnatelj kaže "to je zato jer tako radimo 25 godina i tako će biti ubuduće"? O čemu mi pričamo ovdje...
Da li ti možeš pojmiti da bi meni kao majci kojoj je kao i tebi dijete na prvom mjestu bilo neprihvatljivo ga izlagati rutinskim pregledima da ne bih time dobila infekciju pa time moguće i okončala život vlastitog djeteta? O kakvom pregrmljavanju pričamo - dakle trebam preuzeti rizik infekcije na sebe, moliti se bogu da neću dobiti infekciju i podložiti se vaginalnom iz jednog jedinog razloga - zato što se to radi tako zadnjih 25 godina i ne da nam se mijenjati?Citiraj:
Ne vrijeđam ja nikog, mislim da bi svakoj budućoj majki djete trebalo biti na prvom mjestu, i ako to znači da trebaš pregrmiti koji vag. pregled, to uopće nije neki problem.
Možda je to tebi ok - poštujem. Meni nije i nikad mi neće biti.
pregrmila bih i mnogo gore od vaginalnog pregleda za svoje dijete,
ali zašto pregrmljavati nešto za što većina svijeta kaže da je besmisleno i povećava rizik?
čini mi se da se radi samo o tome (i opet ) tko će kome vjerovati, a ne kome je važnije njegovo dijete i tko se u stanju više žrtvovati.
ma jedan ravnatelj nije mjerilo cjelokupnog zdravstva! što je s Jukićem i njegovom ekipom u Varaždinu, sposobnim i otvorenim liječnicima u Rijeci kamo također mnoge Zagrepčanke odlaze na porod?! činjenica je da su promjene prespore, da idu teško, ali ima ljudi koji u pogledu poroda zaista daju sve od sebe što u uvjetima u kojima rade mogu kako bi rodilji izašli u susret.
a za vaginalni pregled i toliki rizik od infekcija ja još uvijek nisam ni od koga čula razliku rizika u odnosu na spolni odnos?!
Neli, meni pada na pamet da se spolni odnos obično odvija u kući gdje su kućne bakterije na koje smo navikli, a vaginalni pregled u bolnici ili ambulanti gdje dolaze različiti ljudi (isto kao što pobornici kućnih poroda kažu da je bolje za bebu da bude po porodu kolonizirana kućnim bakterijama, nego u bolnici gdje stanuju puno opasnije bakterije)
ovo je više o vaginalnim pregledima na kraju trudnoće, ali spominju se neke važne stvari:
http://www.natural-pregnancy-mentor....nal-exams.html
citat iz članka:
Citiraj:
There is no such thing as a true sterile exam...once a glove is in the air it is not longer sterile. Moreover, as fingers enter your vagina they push all the bacteria toward your baby which is never good nor safe
seks i vaginalni pregled ne donose isti rizik (ako se radi o stalnom i jedinom spolnom partneru ;) )
prije svega, seksom se, koliko ja znam, ne prepipava i opipava cerviks, kamoli da se nesto gura u njega ako je malo otvoren.
sto se tice bakterija, nas dom i nas partner su puni bakterija koje zive i u nama, i na koje smo otporni, to su nase domace bakterije. kad se dijete radja, ono dolazi u kontakt s njima i to je super, jer se kolonizira prvo bakterijama na koje ima otpornost od majke.
bolnice i domovi zdravlja nisu i nikad nece biti sterilni, a bakterije koje tamo postoje su cesto opasnije od nasih vlastitih, domacih, i jos na njih nemamo nikakvu otpornost (treba vremena da se ona razvije). dakle, opet opasnije za dijete koje ce pokupiti te bakterije dok se radja, ako je vaginalac radjen pred kraj trudnoce ili u porodu.
tako da je usporedba seksa i vaginalnog pregleda besmislena.
i jos jednom da ponovim, nek se nadje, nista sto ovdje pisemo nije nesto sto se eto cefnulo nama rodama, ekstremnim dokonim domacicama koje nemaju pametnijeg posla nego mijesati se lijecnicima u struku :mrgreen: nego samo prenosimo ono sto svjetski autoriteti priznaju kao trenutno vazeci zlatni standard medicine.
na stranu odent. zaboravimo ga. zaboravimo i sve 'alternativce' medju lijecnicima. ako i FIGO (svjetska udruga ginekologa i opstreticara) i WHO (svjetska zdravstvena organizacija) i americko udruzenje ginekologa (netko je prenosio njihov stav koju stranicu prije) smatraju da je nesto pozeljno u praksi, a nesto ne, sto mislite odakle im to? jesu li oni to izmislili, onako ovlas zakljucili, ili su mozda ipak dali te preporuke na temelju puno, puno istrazivanja, iskustava i slicno? i ako SVI ONI iznose stavove koje pak prenose rode, a koji su uglavnom u konfliktu sa ustaljenom praksom kod nas, ne bi li to ipak trebao biti znak da mooozda nas standard 'vodjenja' trudnoca i poroda bas i nije zlatni i najbolji, nego, jelte, zastario i treba se mijenjati?
a to da vani ima lijecnika koji rade stvari koje se vise ne preporucuju, pa naravno da ima. uvijek ima onih kojima je tesko mijenjati ustaljenu rutinu. ali to ne znaci da svi tako rade.
Da sam odmah od prve trudnoče vjerovala svojoj prirodnoj intuiciji i odbila silne vaginalne preglede kojim su me podvrgavali "stručnjaci" sad bih imala svo ovo četvoro djece koja se nalaze u mom potpisu, umjesto toga jedina trudnoča koja nije završila tragično bila je ona u kojoj ne samo da sam odbila vaginalne preglede (vadila sam briseve u 22 tjednu i to je to bilo do 40 tjedna) več sam se usudila jednoj od največih hrvatskih stručnjakinja u ginekologiji, postavit uvjete pod kojima ču voditi trudnoču kod nje, a ti su bili da čemo apsolutno sve raditi po mom. Tako je i bilo, i hvala Bogu sad imamo Š.
Otvorenost, ili naznake otvorenosti pratili smo UZVom, koji je ujedno i jedini pouzdan a i manje invazivan način pregleda, mjerili smo duljinu cervixa te stanja unutarnjeg ušča, koje je najvažniji faktor kod otvorenosti.
Moja iskustva sa vaginalnim pregledima stravična su, i iako mrzim davat ikome savjete, tko god da me pita rečem svoje mišljenje, a to je, što manje to bolje. Inače sam apsolutna zagovornica minimalnih doktorskih "čačkanja" u trudnoči. Jedinu pretragu koju smatram da je dobro obavljati češče, ako se odlučite za manje invazivno pračenje trudnoče, su krvna slika i leukociti u krvi. Ovo što se danas zove "pračenje trudnoče" graniči sa zdravom pameču!
PS: nikad u životu nisam čitala Odenta niti sam članica Rode
Bez obzira na to sto Felix i ja ne dijelimo bas stavove vezane uz temu, u krajnjoj liniji ja sam ovdje pricala samo o vlastitom iskustvu i branila vlastiti izbor vag. pregleda, moram primijetiti da su njeni postovi, od prvog do zadnjeg, primjer kako se lijepo i argumentirano nesto moze izloziti.
Mislim da bi zestoke pobornice bilo kojeg stava, nevazno koja je tema, mogle jako puno nauciti od nje u smislu kako izgleda uvjerljiva retorika.
o, fala, anamorci :)
meni je zao sto uvijek ovakve teme odu u krajnosti i prepucavanja, a zapravo sam uvjerena da svi mi imamo puno slicnija stajalista nego sto se to na prvi pogled cini. svi mi zelimo najbolje za svoju djecu i zato propitkujemo ono sto nam se nudi kao gotova istina, svejedno s koje 'strane' stajali.
Ovo je jako važno, i zato mislim da je potrebno naglasiti. Svi znamo kako je forumska komunikacija zapravo jako zakinuta i da se mnoge stvari doživljavaju drugačije na kavi uz iste rečenice.Citiraj:
Mislim da bi zestoke pobornice bilo kojeg stava, nevazno koja je tema, mogle jako puno nauciti od nje u smislu kako izgleda uvjerljiva retorika.
Teško je ostati mirne glave i vjerujem da se svi trudimo no nekima to bolje uspijeva nekima malo lošije :-)
Rutinski vaginalni pregledi su samo jedan mali dio cijele priče, priče koja je u zadnjih sedam godina koliko mene interesira ova tema narasla i postala dostupna.
Jer preko nekoliko sugovornica koje sudjeluju ovdje ponavljaju tu priču iz godine u godinu, za svaku novu trudnicu, iz želje da podijele informacije.
Slično i kod mene. U prvoj trudnoći bila sam valjda mlada i nedovoljno educirana, imala sam milijun pregleda od strane milijun različitih doktora, i na kraju rodila u 34 tj. sigurna sam da mi je doktor pri jednom takvom pregledu probio vodenjak jer mi je te iste večeri počela curkati voda i počela sam krvariti. :(
U drugoj trudnoći sam ipak bila malo pametnija, naišla sam na divnog doktora koji je i sam pobornik vaginalnog "NEpregledavanja", pa smo se odmah složili. Imala sam jedan pregled na 1. kontroli, jedan sa 34 tj., i još dva pregleda zadnjih dva tjedna trudnoće. Četiri pregleda od začeća do poroda po meni su ništa s obzirom na prvu trudnoću.
Nakon prvih dvije, dvije i pol stranice mi je dosadilo citati dalje istu pricu.
Zelim samo pitati sve koje zagovaraju ovaj neki fantomski pristup vani da mi kazu odakle im (osim privatno od Odenta, valjda) dokaz da je to bas tako. Evo, nisam imala prilike upoznati zdravstveni sustav svugdje vani, ali sad vec dovoljno dugo boravim u SAD-u i, opet, mogu reci samo jedno: izuzetno mi nedostaje hrvatsko zdravstvo i njegova dostupnost. Sa svim manama, takodjer.
Od ostalih naucenih/isprobanih informacija izdvajam:
Trudnoce prate doktori (ginekolozi, obstetricari), ne babice ili doule.
Doule mogu biti prisutne na porodu, zajedno s clanovima uze i sire obitelji pa i cijelog susjedstva, ako rodilja tako zeli.
Uglavnom se moze birati sto zelis na porodu. Nitko ne promovira carski kao prvu i jedinu mogucnost.
Ultrazvuk u trudnoci se radi - kako gdje. Uglavnom nedovoljno cesto. Vec sam nekoliko puta spomenula mrtvorodjencad i kasne pobacaje u relativno bliskoj okolini koji su se u principu mogli izbjeci da je netko pogledao unutra, a ne samo porazgovarao s trudnicom ili dodirnuo kakvu staklenu kuglu.
Vaginalni pregledi, pogotovo pred kraj trudnoce, su cesti. No to opet ovisi o ginekologu/obstetricaru. Kod nekih vas vjerojatno nece pogledati niti jednom.
Redovni pregled kod ginekologa svodi se na prepipavanje grudi kroz papirnatu majicu i uzorak PAPE, nakon sedamsto pitanja i iscudjavanja nad cinjenicom da sa 32 godine ne uzimate lijekove na recept. Ama bas nikakve. Onda slijedi predavanje o tome da PAPA test nije potreban svakih 12 mjeseci, ako su rezultati dobri i da biste trebali doci natrag tek za tri godine. Ultrazvuk je nepostojeca pretraga ako nema patologije, a patologija se, valjda, dijagnosticira ispalim jajnikom kroz vaginu ili kakvim izraslinama koje se vide vani na tijelu (jerbo, jelte, iznutra vas nitko nece pregledati ako nema simptoma. Hrvatski ginekolog (moj, glavom i bradom u ovom slucaju) je maltene kreten sto je gledao moje ciste na jajniku ultrazvukom preko nekoliko puta jer, kazu ovdje, svi imaju ciste, jesuschrist, pa necete valjda TO pratiti ultrazvukom.
Ukratko, prevencije nema. Nikakve.
Jetrene probe ne radi nitko, a jos uvijek sam na Yasminu. Riknuo covjek od smijeha kad sam trazila. Nakon mojeg dugotrajnog nagovaranja, pristao je napisati uputnicu za kolesterol, trigliceride i secer. Ponudio terapiju lijekovima za povisene trigliceride (tek sam pretvaranjem u metricki sistem skuzila da su jedva poviseni i da nema potrebe za lijekovima, a par tjedana kasnije u Zagrebu izvadjena krv pokazala je apsolutno normalne).
Za sve se daju lijekovi i od malena se pisu recepti. Vec rekoh da sam cudak jer ne uzimam nista.
Ono sto je pozitivno jest cinjenica da ti nitko nece dati nista, ama bas nista, ako na to ne pristanes. Dakle, izbora ima.. donekle. Jer u isto vrijeme ne mozes dobiti ono sto zelis jer osiguranje to nece platiti.
U prijevodu - mozes sigurno dobiti prirodan porod u bolnici, parku, na lusteru... sve dok niti jedan jedini cent osiguranje ne mora potrositi na tebe. Samo ces potpisati da oslobadjas doktore bilo kakve odgovornosti za njihove postupke ako se tvoje ideje razilaze s njihovima. U isto vrijeme, neces dobiti ama bas nista sto se njima ne svidja (a ne svidja im se nista sto kosta novaca, samo da jos jednom spomenem) jer osiguranje to ne zeli platiti, a njima (bolnicama) se ne nateze s tobom i neplacanjem ogromnih racuna.
Dok u potpunosti podrzavam mogucnost izbora, ma kakav on bio, jos jednom napominjem da mi jako, jako, jako nedostaje hrvatsko zdravstvo. (I nisu ovdasnje bolnice bas toliko ljepse od nasih, Dr House je jedno, a ogranak Mayo klinike u nasem malom americkom mistu nesto sasvim drugo. Vise je nalik, stajaznam, Rebru nego necemu s TV-a.)
meni je ovo totalna nepoznanica i baš me zanima, šta vaši ginekolozi stvarno ne razgovaraju s vama?
moj je mene pregledavao vaginalno i odgovarao na svako pitanje koje sam mu postavila, a bogme postavljala sam pitanja i pitanja.
i zanima me kako vaginalni pregled može uzrokovati otvaranje?
ja sam bila uvjerena, a tako su mi i liječnici objasnili, da to ovisi o čvrstoći cerviksa.
sad se stvarno pitam vrijede li te njihove godine školovanja i prakse išta?!