kopirano iz worda pa su ispale uvlake, razmaci i sl.
:unsure:
nisam imala više mogućnost ispravka
Printable View
kopirano iz worda pa su ispale uvlake, razmaci i sl.
:unsure:
nisam imala više mogućnost ispravka
Zanimljive vježbe i tehnike
1. Donesite jednu važnu odluku vezanu uz povećanje asertivnosti i zapisati kako ćete se osjećati kada postanete asertivniji.
2. Prvo osmislite pohvalu, kritiku, emotivno zahtjevne rečenice koje morate izreći, zapišite ih na papir, potom ju možete ili pročitati ili uvježbati izgovaranje.
3. Koristite JA poruke koje uključuju emocije (primjer slijeda izražavanja misli) kada npr. želimo nekome skrenuti pažnju da nam se ne sviđa njegovo ponašanje.
Primjer tijeka razgovora:
- Kada ti (ovdje se opiše ponašanje)
- osjećam se (opišu se naše emocije)
- jer (zašto je ponašanje druge osobe problem, konkretan učinak na vas)
- i željela bih ( što želim da se dogodi).
4.Aktivno slušajte (kada se daje na važnosti osobi kojoj se obraćamo, ta osoba će poslušati); ujedno provjeravamo kako smo se razumjeli.
5. Refleksija osjećaja - primjeri rečenica: Čini mi se da osjećaš... Zvučiš razočarano/tužno/.... Izgledaš umorno..../
6. Parafraziranje sadržaja - primjeri rečenica: Ako dobro razumijem tebe zanima/ti govoriš/ti misliš.... znači li to da ti želiš/misliš/možeš...
7.Upućivanje kritike:
- Opišite ponašanje osobe koje vas smeta; recite koje to posljedice ima; kako to utječe na vas, vaš život i sl.; otvoreno recite što biste željeli i predložite rješenje.
8. Odbijanje zahtjeva:
- Sporije govorite tako da se drži kontrola nad razgovorom.
- Nemojte se previše ispričavati, dovoljno je jedanput (naša kultura voli "ispričavanja").
- Ne prebacujte odgovornost na druge.
- Ako druga strana navaljuje, mirno ponavljajte svoj odgovor kao pokvarena ploča.
- Pripremite moguće scenarije unaprijed.
- Ponovite koliko je toj osobi važno, i zatim odbijte zahtjev.
- Ponovite isto što je osoba rekla i zatim recite NE.
- Nakon NE ušutite jer će šutnja drugu osobu skrenuti s njegovog tijeka misli.
- Pregovarajte; ponudite alternativu.
9. Zajedničko traženje rješenja (npr. kada želimo jasno postaviti granicu, a strah nas je reakcije druge osobe; druga osoba nam je važna, ali se ne slažemo i sl.):
Primjer tijeka razgovora:
- Razumijem da ti .....(ovdje reći kako razumijemo njezinu stranu)
- međutim ja ..... (izreći svoj stav)
- pa predlažem da ......... (predložiti rješenje povoljno za obadvije strane)
- Što kažeš na moj prijedlog? (provjeriti što druga strana misli o prijedlogu)
ima Juulova Znati reći "ne" mirne savjesti
Uh, ovakvih i slicnih prica oko mene milijon. Svi su nešto nasljedili i stalno kukaju kako moraju trpiti rodbinu na ljetovanje, kat iznad, kat ispod...
I koliko got ja bila nesretna kada nam svaki mjesec idu novci za kredit za našu kuću sam opet presretna što smo si sve što imamo ustvarili sami. Mm i ja...I nemože nam nitko dolaziti kad got se sprdne. I mogu slobodno i bez ikakve krivdnje upotrjebiti rijeć NE! I gotovo....
Evo, In Love potvrđuje moje mišljenje da valja reći NE bez osjećaja krivnje.
Asertivno ili ne, ali držim do svog mišljenja/stava.
Prošla sam te radionice i seminare, ali kod nekih ne pali ta finoća i uvažavanje.
Jedino direktan nastup i točka.
Ponavljam oglas: tečajevi za "NE" poslijepodne Zagreb zapad 8-) uz mogućnost praktične primjene :lol:
iako sam procitala tu Juulovu knjigu nekoliko puta, a imam ju i doma cak, winnerica dolazim ti na tecaj, moze?
mislim da većina nas ima takvo mišljenje
ali ako je moj karakter drugačiji, ako imam kočnice - onda mi zabadava mišljenje - kada preko usta ne mogu prevaliti NE (asertivno ili ne, svejedno)
možete se vi čuditi koliko hoćete, objašnjavati nama da je to lako, kako biste vi stvari riješili po kratkom postupku, ali ne možete razumjeti, ako niste i same bile takve...
to je proces učenja - neki ga usvoje u vrlo ranoj dobi, dok je nekima drugima potrebno da prođe pola životnoga vijeka kako bi se oslobodili i počeli zauzimati za sebe
pročitala sam mnoge knjige, ali direktan rad s nekim tko te može voditi je druga stvar
nauči me, molim te
jutros plačem prijateljijci... vrištim... kako ne mogu više
nisam jela 7 dana, ne stignem, a ne sjećam se kad sam spavala zadnji put
i 2 minute nakon razgovora me zove frendica da joj prevedem CV na talijanski (ja završila 1. stupanj, ona 5.)
i ja - pristanem :gaah:
nazovi i javi da si u strci sa drugim poslom i ne stigneš! ili nađi nekog tko će joj prevesti za pare i javi joj info, ako joj paše ok, ako ne, a hebi ga!
ja sam nažalost silom prilika naučila se izboriti se za sebe, a i reći NE...
nakon što sam gledala kako mi vlastito dijete umire u inkubatoru, znam da nema gore stvari koja mi se može desiti pa me boli dupe hoću li nekoga povrijediti ili ne sa svojim odbijanjem...
Vrijeska, itekako te razumijem, jer sam i sama tako djelovala smatrajući da ne mogu reći NE, da nije u redu ili nije pristojno.
Naravno da se to posebno odnosilo na obitelj, rodbinu, prijatelje.
Nije lako, ali napravila sam kirurški rez u 30.-toj i raskrstila s udovoljavanjem i ovisnošću o tuđem mišljenju.
To ne znači da sam postala drska, ali naučila sam izreći svoje mišljenje bez maratonskog promišljanja i vaganja (a nisam vaga po horoskopu kao cvijeta73;-)).
Dakle, doza diplomacije, doza izravnosti.
Apricot, zašto si pristala prevesti taj prijateljičin CV?
Razlog?
i onda sjedi kod mene 3 sata i ne uzme ni jabuku sa stola :roll:
Ja se mogu totalno identificirati s apri, radim to isto.
Ne znam reći ne, posebno ne mogu nekome tko mi predstavlja autoritet (realni ili umišljeni).
Nekako mi je lakše osjećati se kao kreten (jer sam u gro situacija svjesna da me se zbog toga kakva sam nemilice iskorištava, posebno na radnom mjestu), nego se zauzeti za sebe.
Veća mi je trauma samo zamišljanje tog trenutka nego ovo drugo.
I tako ću sve do jednom...
To je jedino što me brine, ustvari, to što je obično kap koja prelije čašu neka prebanalna stvar, pa ću još uz sve ispasti i luda.
Jer oni koji me iskorištavaju, misle da to ne kužim, jer im sve napravim sa smiješkom. :psiholog:
Ne tražim savjet, sve znam, samo se malo jadam (a nekako mi je istodobno i drago da nas ima još :) ).
i ja se samo jadam
pomoći nema
u zadnje vrijeme sam bare počela govoriti ne svima koji mi kažu: kad budeš imala pola sata, daj mi riješi tlocrt...
e to ne može!
da se tlocrt rješava za pola sata, nitko ne bi studirao arhitekturu.
Kaae, neće ti ostajati trag, pa daju garanciju na 25 godina.
Ovo je i meni nevjerovatno,kako ljudi misle da posao koji
Se radi na papiru nije nikakav posao,i da se rjesava za pola sata,i da
Ne kosta nista.koliko samo mojih prijateljica i poznanica se usudi me pitati tako nesto,jer sam
Isto od onih koji ne kazu cesto ne.a meni recimo ne pada na pamet da pitam npr njenog muza elektricara da mi na brzinu kada bude imao pola sata rijesi struju u stanu!to,po njima nije isto???!!
alga bas si dobro to primijetila
Osim časnih iznimki, svatko tko je naslijedio nekretninu ima da prostite pizdariju u manjoj ili većoj mjeri. I svatko tko je kapitulirao i odlučio se na odmor van obiteljskog plemena (pa makar se to pleme sastojalo od samo jednog poglavice-tiranina kao ova teta) zna koja je to razlika.
Meni je isto trebalo vremena za metamorfozu od posjedovati do imati. Posjedovati - kuću, viksu, apartman, zemlju za odmor, do imati - godišnji odmor, putovanja, iskustvo, ali sam se brzo izliječila :mrgreen:
Posjedovanje dodatne nekretnine za mene ima smisla samo ako je investicija u sustavno i smisleno bavljenje turizmom (ili nekim drugim poslom kojim ti ta nekretnina donosi profit) ili ako imaš dovoljno novaca da ti je nekretnina uživanje (odnosno da platiš nekoga tko će obavljati sve poslove održavanja za tebe), a u tom slučaju nekretnina ne dolazi s dodatnom teta opremom. Hrvatsku neće zaobići porez na nekretninu, kao uostalom i na nasljedstvo (iako se neće moći primjenjivati retroaktivno, ova tvoja nekretnina neće biti izuzeta od plaćanja poreza samo zato što je naslijeđena u prvom koljenu).
Danas "ljetujem" (jer je to u svako doba osim u špici ljeta) po cijelom svijetu za manje love nego što bi platila za isto vrijeme na našem Jadranu, a svakako za manje novaca nego što bi me koštalo održavanje nekretnine.
Netko je spomenuo trpljenje ovakvih ispada kao investiciju (u nekretninu) za djecu :-o
Po mom skromnom mišljenju (i to iz perspektive djeteta, jer nisam roditelj), djeci treba osigurati budućnost u smislu obrazovanje i kulture; dijelom će to više dobiti putujući okolo nego u 20 god ljetovanja u istoj kući na (simboličnom) Krku. Uostalom, moguće je da ustvari ostavljaš u naslijeđe svojoj djeci, ili čak i njihovoj, kamen razdora - tko će kada i kako ljetovati ;)
Kako god da riješiš anatom (a ovdje su iznesena naka stvarno inspirativna rješenja - jedino nisam pročitala Baci tetu iz vlaka), nadam se da ćeš ove godine uživati na godišnjem - gdje god...
A da li bi teta bila spremna na cijelo ljeto (ili veći dio ) preuzeti brigu za tvoje dijete? Pa da spojite ugodno s korisnim. Dio ljeta je ona tamo s tvojim djetetom, a kad vi dođete, ona se od ljetovanja i brige za dijete odmara kod svoje kuće?
Teta ima 70 godina, ne vjerujem da je sposobna brinuti se za dijete...a sve i da je, zar bi takvoj osobi ostavljala dijete na brigu?
mislim da se zumbulmama zahebava
Nikako da saznamo tko ima vikendicu
ja sam se malo popravila po tom pitanju u zadnje vrijeme, ali bude li štekalo, stižem :)
BigBlue :klap:!
potpisujem :klap:
mene je vikendica koja sa sobom nosi i dvoje napornih ljudi kostala puno zivaca i nervoze. da stvar bude gora to je kao moja viksa i dosta sam ulozila u nju jer eto, ostat ce meni.... bla bla bla ali nikad ni pod kojim uvjetom u toj viksi nisam sama sa svojom familijom, pa mi se broji koliko sam puta popila kavu u kaficu (aha, doma skuhana - nije dobra) otisli se kupat na susjednu plazu (znaci plaza pred kucom je losa) sama cu skuhati rucak (znaci moj rucak nije fin) isuse koliko ste robe donijeli, pa vi se samo milsite presvlaciti, treba cuvati vodu bas kad se ja idem tusirati (otok) skidanje mreze za komarce u gluho doba noci jer kroz nju ne prolazi dovoljno zraka i takoto.
nikome nisam imala problema reci ne osim familiji, jer njihove namjere stvarno nisu lose i da stvar bude gora imaju neku svoju istinu u koju vjeruju i uvijek su u pravu, pa mi prebacuju krivnju za svoje postupke nakon cega sam se osjecala stvarno lose. rijesila sam i to, ali trajalo je ohoho
iz ovog topica se da izvuci sasvim dobra odgojna pouka.
svi trebamo svoju djecu nauciti reci NE.
cak i nama roditeljima :mrgreen:
Ovo je istina, uvijek neke borbe oko nasljeđa i upravo je tako na kraju to bude kamen razdora
pa kod nas je mentalitet baš takav da svi radije posjeduju nego iznajmljuju, počevši od vlastitih stanova, kuća pa onda i vikendica...
vikendica je osim što je ulaganje ipak prednost - imaš svoj komfor i osjećaš se "kao doma", to je neprocijenjivo, naravno osim u slučaju kad ti netko ometa tvoju komociju :mrgreen:
ali da posjeduješ negdje neku malu kamenu kućicu na osami, blizu mora, eh :snovi:
Trenutak kad čovjek shvati da uistinu ne živi od mišljenja okoline, pa makar ta okolina bila i rodbina je vrlo oslobađajući trenutak u životu.
(bar je za mene bio).
Ja uopće ne bih lutala Europom u potrazi za svojim godišnjim na kojem ću se odmoriti, kad imam SVOJE mjesto gdje se mogu odmoriti.
(i toćat noge u najljepšem moru na svijetu:mrgreen:).
nikako se ne mogu s tim složiti. znam da većina vas ima isto mišljenje, al eto, nek se čuje i jedno drugo.
ljetovanje 38 godina na istom mjestu za mene osobno ima neprocjenjivu vrijednost.
inače sam osoba koja obožava putovanja, koja zatreperi samo na miris aerododroma.
No činjenica da se u nekom drugom mjestu koje nije tvoje, osjećaš doma, činjenica da imaš uspomene iz djetinjstva, ali još više iz mladosti takve da su te izgradile kao osobu...to je nešto što osobi ne može pružiti ni put u new york.
cijeli život imaš vremena za vidjeti new york. cijeli život nemaš vremena za stvoriti prijateljstva, za stvoriti osjećaj doma koji te već na ulasku u mjesto ispunjava neobjašnjivom količinom sreće.
kao tinejđer, kad nas je u društvu bilo 40-50, većina s vikendicama, a neka usputna poznanstva s turistima, koji su se slučajno neko ljeto zatekli u istome mjestu, kad su padale prve ljubavi na plaži, uz gitaru i noć i "krivo je more", kad se išlo na kupanje s brodom, a nas 25 na maloj dalmatinki, kad je doživljaja bilo svaki dan i svaku noć, sjećam se očajne molbe moje mame - pa daj odi s nama 5 dana na hvar, 3 mjeseca si tu kvragu. a meni se činilo da ako propustim jedan dan da mi je život na rubu propasti :lool:
i, onda je tih 40-50 naravno palo na neki manji broj, neki su bili iz srbije, neke je život odveo u nekom drugom smjeru, no veliki broj nas i dalje ljetuje u istom mjestu. sad su tu i djeca. mm je prošlo ljeto prvi put imao godišnji preko ljeta. što bih ja sama s djetetom, s djecom, s bebama, radila u nekom apartmanu?
ovako, tih mjesec dana odmora, tih mjesec dana kad si u skroz nekom drugom filmu, za moje duševno zdravlje znači, ne znam uopće koju riječ da upotrijebim.
inače puno radim, i prekovremeno i intenzivno i svakako, ali imam tu sreću da mi nikad nisu bila upitna 4 tjedna ljetnog odmora.
eto, nek se čuje i jedan glas ZA vikendice, pa makar i uz naporne tete :mrgreen: