Ja te kuzim.Citiraj:
marta prvotno napisa
Tocno tako se i sama osjecam i vise ne uspijevam pronaci razloga da se nadam da ce biti bolje.
Printable View
Ja te kuzim.Citiraj:
marta prvotno napisa
Tocno tako se i sama osjecam i vise ne uspijevam pronaci razloga da se nadam da ce biti bolje.
MIslim da bi trebali razdvojit ovaj dio u novu temu "Should I stay or should I go..."
Ja sam uvijek optimista i samo mozgam, smisljam, raspitivam se, ucim o poduzetnistvu i kako pokrenuti svoj posao, i u ovih par mjeseci sam upoznala preko nekoliko mladih poduzetnih ljudi koji uspjevaju i u nasim prilikama, puno rade, ali su kvalitetni i iako i oni osjete krizu sad im se isplati prijasnji trud i iskustvo pa napreduju. I svaki dan se zahvalim sto ima krov nad glavom, hrane koliko pozelim i sto mi je toplo i jos puno toga sto je mnogima samo san. Jer svi mi koji pisemo na ovom forumu samim time sto imamo pristup internet i komp sto mozemo otici na hitnu ako se tko razboli, sto imamo cistu vodu i sto smo pismeni spadamo u gornjih 20 do 30% ljudi na svijetu po bogatstvu i standard. I zato nikad ne kukam i sretna sam sto zivim u Hrvatskoj a ne u Afganistanu, ili Somaliji ili nekoj slicnoj zemlji. I prihvacam odgovornost za drustvo u kojem zivim jer i moje djelovanje i nedjelovanje doprinosi ili pomaze mijenjaju stanja kakvo je, na bolje ili na gore.
ivanas istina je uvijek ima ljudi koji su u goroj pozicij od nas samih, gladnih, nemoćnih i bolesnih i uvijek nam može biti gore nego što jest, ali priroda čovjeka je da teži prema boljem i onaj tko je gladan i on ima želju da se nahrani.
Ako sam dobro shvatila ti želiš reći da bi svi mi trebali biti sretni jer živimo tu gdje živimo a ne u boljem razvijenim zemljama? Ja se uvijek uspoređujem s boljim a ne s gorim od nas. Ja mislim da je normalno da su ljudi ogorčeni ovakvim stanjem u državi jer nam je svake godine sve gore i gore ma koliko se mi koji radimo u državnim firmama trudili da radimo i napredujemo plaće nam samo idu dolje. Mi još nismo gladni i još uvijek uspjevamo preživjeti od 1. do 1. u mjesecu (ali kako smo krenuli nećemo još dugo) i mislim da je sasvim normalno da želimo bolje i više.
Normalno da svi zele vise i bolje to je temelj napretka i rayvoja u svim poljima. Pitanje je samo sto mi sami poduzimamo i hranimo li stanje onakvo kakvo je. Svi bi htjeli samo siguran posao i placu koja ce rasti ali tko ce i odkud to osigurati Ako nam se stanje kakvo je ne svida sto ja kao pojedinac, osoba radim da bi ga promijenio. Bude prosvjed, koji nisu bas ucinkoviti ali ipak su i neki oblik komunikacije i izrazavanja pa se skupi tek sacica ljudi. Susjedu plijene kucu a ja sutim, roditelji bolesne djece se ne mogu izboriti nit za najosnovnija prava a mi ih ne podupiremo (inace mi je zao sto se nisam informirala o prosvjedu koji je bio 14.12.pa isla na njega), jer njihov problem nije nas ali moze postati. Inace vecina ljudi oko mene kuka i yali se ali nista ne poduzimaju i to me zivcira. Ta inertnost i nedostatak solidarnosti.
LJUDIIII MOLIM POMOĆ !! Sa informacijama - znači ovako, živim sa roditeljima i mlađom sestrom, sad ću napuniti 29 godina...bez posla, doma katastrofa, stari ne dobiva redovno plaću, majka radi za mizeriju, dugovi, režije da ne pričam....izlaza više ne vidim osim da ako je to ikako moguće odem negdje vani i pomognem svojima i sebi...građ. teh. po struci ali najviše sam radio kao prodavač ili skladištar...znam, ništa sjajno..engleski vrlo dobro znam...radio bih bilo što mogu, fizikalija - super, bilo što samo da mozemo stat na noge kako se kaže....s obzirom da tu ima vas sigurno sa iskustvom ili znanjem u pogledu toga imam li ikakve šanse za otići, raditi....
S ovim zadnjim se slažem totalno a valjda smo navikli da nas gaze, gledam prosvjede koji se događaju oko nas u Europi i za puno manje stvari tamo se dižu žešći prosvjedi a kod nas ništa.
Ja sam bila na nekoliko prosvjeda u životu i to je bilo baš tako šačica ljudi. Mi naivno mislili kako je dovoljno izaći na izbore i glasati za nekog drugog i da će nam samo to donjeti boljitak a ono šipak, no dobro to nije tema pa ne bih više o tome
Ja sam isto u apatiji ove godine, i potpuno razmisljam kao marta. I oko mene ljudi, bas su svi pesimisti.
MMov posao je stao, a do nedavno smo normalno od njega ziveli. Mi stalno pokusavamo nesto, imamo neki kapital, MM je trgovac u dusi, ali sve je to sitno, slabo i gde god podjes nailazis na birokratski nepremostive prepreke.
Evo sad smo hteli da preregistrujemo firmu za delatnost kojom se MM bavi, da se udruzimo sa njegovim bratom koji je poljoprivrednik i da distribuiramo njegove proizvode u gradu. Ali za to nam treba odredjeni objekat, koji zadovoljava standarde. No ti standardi ce biti propisani podzakonskim aktom koji ce jednog dana biti donet (vec godinama nije). Dakle, prepusten si na nemilost inspektorima koji po svojim a ne propisanim kriterijumima procenjuju. A inspektor ce da oceni u tvoju korist za odredjene pare. Koje mi ne zelimo da damo.... I gde smo sad? U Kanadi sigurno nismo...
ova tema je toliko široka i duboka da se iz nje može razviti podtema zilion
meni više uopće nije mjerilo kako je negdje drugdje gore i kako sam sretna što imam hitnu
to sam davno prestala posmatrati kao neki objektivni kriterij
sad u ovom trenutku sam bome ljuta što moram paziti na sto sitnica i što ne vidim kraja tome
i ljuta sam što moja mater ne može platiti režije i hranu svojom mirovinom
i što ja moram misliti o tome a nemam niti stalan posao
i što ona mora to sve vidjeti i gristi se
i ljuta sam što ako dade mom djetetu 100 kuna za rođendan ja sutra moram njoj dati da preživi
i lčjkuta sam što moj muž radi 160 sati dnevno da bi imali neki pristojan život
koji ne uključuje ni zimovanja ni frizere
a baš bi mi legla jedna frizura, moram priznati...žuh
ispada da sam često ljuta
a stvarno nisam :mrgreen:
joj, flopice razumijem te. kod nas je razlika u tome da nama moji starci moraju davat da preživimo.
a i ovo s frizurom-ne volim frizere, ali jučer sam, po prvi puta, pomislila kako ću kad se ova situacija popravi,
radi svog gušta, otić u neki skupi salon na neku čarobnu frizuru.
x
ili damned if you do, damned if you don't :/:joggler:
ma ja malo karikiram s frizurom
nisam uopće tip od frizeraja i sama sebi volim reckati kosu i najbolje si napravim
ali brate i da hoću na neko feniranje 80 kuna mi je puno dati
a ne bi trebalo biti
neš ti luksuza ići na frizuru, ma mislim...:roll:
sad sam otišla predebelo off
pišite vi koji ste vani meni je zanimljivo čitati
Zanimljiv članak iz današnjeg izdanja HuffingtonPost Canada
http://www.huffingtonpost.ca/2012/12...usaolp00000008
Meni je isto grtalica glavna asocijalica na Kanaaaadu:) I snijeg, led, hladnoća. I urednost, sređenost, uređenost..ja nebi tamo. Ja bi u Australiju.
Da nemamo djecu sigurno bi napravila sve da odem iz Hrvatske. Nebi sigurno tu živjela. Ali sa četvero djece ne dopuštam si ni razmišljati o tome. Mislim da bi sa ovoliko truda i ovoliko rada u bilo kojoj zemlji bili bogati ljudi. A tu smo stalno na rubu. Apricot, meni je nekako razumljivo da je ona gospođa onako živčana (iako kaže da u Kanadi nema stresa, vidiš da ima), ima loša iskustva sa vlastitom domovinom, di se trebala osjećati najljepše i najbolje. A bila je prisiljena živjetikao što živi najveća sirotinja u jednoj npr kanadi. To je tako normalno. (a možda je taktična kao ja pa piše što joj tu sekundu prozuji kroz mozak). Moj prijatelj, bivši prijatelj s kojim se više ne čujem pa nemam povratnu informaciju, otišao je u 9. mjesecu u kanadu. Nadrkan, isfrustriran, pun bijesa i gnjeva prema Lijepoj našoj. Čovjek ima svoj posao, sam svoj šef, u poslu koji je trebao/mogao cvjetati, ubijao se od posla. I sa svojih 40 nije uspio steći ništa. baš me zanima kako mu je sad tamo. Među onim gracioznim životinjama.
A sestrična mi je već par godina u Americi-studira. tamo će vjerojatno i ostati. Vidim da se skroz Amerikanizirala-ima plave pramenove i zaboravlja hrvatski. I ja sam trebala tako
nasuprot trini , ja znam jednu obitelj koja je kao mlada opšla u australiju, prvo on, pa posle par godina i ona, tamo se i vjenčali izrodili 2 djece, ošli u JAR i tam dobili još jedno, ali dosta im je bilo pečalbe i oni došli natrag, ne u slavoniju, nego u Sloveniju jer je on na pol slovenac, i sad donekle žive, jedan sin taj iz JAR, je otišo živjet u brazil pred 6 godina i tam se oženio s brazilkom, ostali su oženili slonence.
Jeste pogledali članak iz HuffPost.ca kojeg sam gore postala? Meni je strašno depresivan, OK ne spadam u kategoriju "stranaca" u Kanadi ali opet ne ulijeva mi baš neku nadu :/
Trina, Litala je ošla down under sa veselom ekipom od 4 klinaca, nije lako ali može se ;)
A meni je Australija jedna od zadnjih zemalja gdje bi htjela živjeti. Nemam želje ni turistički otići tamo. Ubili me oni dokumentarci što sam gledala :mrgreen: :odabraođelohađiselimović:
Kanada mi je već prihvatljivija opcija i to BC, odnosno Vancouver. Tamo mi žive jedini bliži rođaci koje imam i već duže nas zovu u posjetu, ali imam ja još fobija za riješiti prije nego bih se usudila otići. Ionako sam prestara za neke nove početke, ali možda djeca odlepršaju negdje ako se nastavi ovakva situacija. Mi smo se relativno i snašli ovdje, al za njih se iskreno već bojim...
Ja sam pred dvije godine bila isto nabrijana na drzavu, poreze, Bandita ( ok to sam jos uvijek) i cijelu tu hrvatsku pricu besperspektivne drzave iako smo mi kao obitelj dosta dobro plivali. Onda je mm dobio posao u EU zemlji pa smo odselili privremeno i moram rec da smo zakljucili da kolikogod nam je ovdje lose da smo po svemu sudeci prestari i preduboko "ukorijenjeni" za selidbu. Suocili smo se sa skupim privatnim vrticima (nista od drzavnih/gradskih -i tamo je bila nestasica mjesta), usredotocenosti na iskljucivo sebe (nocna mora mi je bila da cu se razboliti dok je on na sluzbenom putu i onda panicno traziti neku babysittericu koja prica jezik kojim djeca ne razumiju dok sam ja u bolnici), bilo kud da idem moram upaliti navigaciji, u ducan ili jos gore u imigracijski s rijecnikom ( rijetko tko zna engleski), nema frendica da pijemo kavu, nema baka i deda i rodbine itd... Nisam u mogucnosti suvislo opisti svoje osjecaje ali definitivno kad sam se vratila u Hr u posjet preplavio me osjecaj da je tu dom i da ne zelim nazad, a svi dotadasnji ambiciozni planovi o materijanom prosperitetu, karijeri, putovanjima i bijegu iz nase ucmalosti ( jer ovdje je objektivno prava mala mocvara) su pali u drugi plan. Uglavnom, da nam je bila nuzda ostati tamo snasli bi se sigurno i prevladali te pocetne poteskoce, no ovako s izborom ostanka ili povratka odlucili smo ipak za povratak.
zapravo je ono što sam i očekivala, piše da on jako loše govori engleski :/Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
to je ono što smo već i prije čuli, da ljudi koji loše govore engleski jednostavno ne uspiju naći posao u struci, ali pričam ti iz treće, četvrte ruke.
moji poznati koji su otišli gore su ok. i to ti pričam iz polu-provjerenih izvora.
zato su i mijenjali taj fsw program jer im je masku skilled radne snage zapravo ostalo čistit ulice ili prodavat cigarete. ne znam je li krenuo novi zakon, nisam gledala dugo.
mislim da ću opet početi :predaja:
sillyme, u tome i je stvar - nije nužda. ali mene je strah da zapravo nužda i je. jer ovo nije život, ovo je preživljavanje. MM često to spomene, nema prijatelja, nema kave, nema mora. ali meni je strašno što to kad gledam more i popijem jednu kavu u tri mjeseca s prijateljicama, razmišljam o tome što ćemo sutra skuhati.
i ja sam stara, prestara sam i potpuno neinteresantna stranom tržištu rada.
a ovdje me strah da ću, ako penziju dočekam, s tim istim frendicama kopat po bajama :(
Ovo potpisujem!Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Bas tako sam se i ja osjecala. S druge strane, nekako imam osjecaj da puno vise mogu uciniti za sebe i svoju obitelj (i sredinu) ovdje nego negdje izvan zemlje. To jednostavno nije za svakoga.
Netko ce se dobro uklopiti, mnogi drugi ne. Treba imati na umu da kamo god dolazis, uvijek si stranac i dotepenac. Mislila sam da preko bare to nece biti tako, ali bilo je. O Engleskoj da i ne govorimo...
Nema veze. Svatko je od nas slobodan da trazi mjesto pod suncem, bilo ono ovdje ili negdje drugdje. Zapravo, najgore je kukati - od toga jedinog nema nikakve koristi. Ja podrzavam svakoga tko zasuce rukave i bori se za sebe ovdje ili bilo gdje, a ne svidja mi se kad ljudi krse ruke i zdvajaju ili kritiziraju one koji su odlucili drugacije + njihove odabire. Svatko od nas odlucuje i gleda na svijet iz svojih cipela. Uzdaj se u se i svoje kljuse!
Veliki potpis !Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Također sam živjela vani, sve skupa oko 2 godine. I ne bih ponovo odlazila, jedino ako nam je egzistencija ovdje ozbiljno ugrožena.
A pored svih bolnih nedostataka koji realno postoje, ne bih olako pljucala po ovoj zemlji koja mi je dala besplatno (kvalitetno) školovanje, stručno usavršavanje i zanimljiv posao kojeg mi nije teško raditi ni nakon 18 godina radnog staža.
pa ja bih više voljela da mi nije dano ono što mi se, realno, nije moglo dati, a da mi se, s druge strane, omogućio pristojan život od vlastitoga rada.
nitko ovdje ne pljucka i ne kuka i stvarno se pitam kako je moguće da je briga za egzistenciju dobila takvu kvalifikaciju...
činjenica jest da postoje ljudi koji i te kako brinu tu brigu, a da nisu ni lijeni ni glupi niti traže da im se da.
tu u HR jedva vidim prijatelje, svi koji rade su prezaposleni, još ako imaju djecu onda pogotovo, jedva se vidimo svakih 2-3 mjesecaCitiraj:
thalia prvotno napisa
nema kave (em ne stižemo, em ljudi nemaju para)
nema mora (ima ako dobiješ na lotu ili se par dana uvališ kod rodbine)
meni je žalosno što sam i ja i mm u HR upisali faks za zanimanja koja su u doba upisa bila deficitarna, kad smo završili, još su uvijek bila deficitarna, da bi danas, 10-ak godina nakon diplome ja radila totalno van svoje struke a mm jedva pronalazio nešto i to samo honorarno :(
što se tiče članka, pa dobro su se sjetili mijenjati uvjete za tu FSW, što im znači da su npr. liječnici na toj listi ako im se ne prizna diploma...
meni nije članak depresivan, više realan... i kroz redove čitam kako su u Kanadi rasisti jer ti doktori znanosti koji voze taksije su rijetko Europljani...
ja sigurno ne bih išla tako na slijepo u stranu zemlju, najprije ponuda za posao (u struci) pa onda dignuti sidro...
potpisujem Adio Mare.
stvarno smo na goloj egzistenciji, a to je (meni) strašno :(
često znam reći mami, u nekakvoj polutuzi da i muž i ja radimo, vrijedni smo stvarno. ne izmotavamo se, nemamo problema na poslu nikada i svejedno životarimo.
prilično sam sigurna da negdje drugdje to ne bi bio slučaj, ali da, rođena sam tu, predugo sam tu i vani sam stranac te je pitanje mogu li uopće ikamo otići.
Willow mi je uletila - ma mi živimo na moru, zato je on to rekao. da ne živimo tu, ne bismo ga ni vidjeli.
i ja isto tako rijetko vidim prijatelje, češće bih ih viđala da dolazim dvaput godišnje i da mogu napraviti feštu da ih sve vidim.
moj i mužev faks su isto nekoć bili deficitarni. moja struka je, navodno, isto deficitarna. samo ne u ovom gradu u kojem nas hiperproduciraju (a nisam tu faks završila), a posla nema. osim ako si ga sam ne napraviš. i to sam napravila pa nailazim na strašno neugodne situacije od kolega.
u kanadi ne možeš dobiti ponudu za posao samo tako. moraš baš baš imati neku gadno deficitarnu struku da te uzmu na neviđeno i preko bare.
u australiji je ista stvar.
europa - opet isto. tko je deficitaran i stručnjak, naći će posao.
za sve nas ostale, tu je konzumland.
thalia, a sad vidim da si u Rijeci :)
Thalči, sa svime što si navela se slažem.Citiraj:
thalia prvotno napisa
I sama spadam u onu kategoriju koja ne bi preživjela da nema pomoći roditelja. A kao studentica sam sanjarila kako ću tati kupiti BMW koji je oduvijek želio, samo kad se zaposlim. I mami kućicu u cvijeću. I kako....
Ha, ha, sve što danas mogu reći na te snove, dok gledam tatu koji je debelo premašio dob za mirovinu ali i dalje radi. On kaže da je to zato jer bi mu bilo dosadno doma. Ali pravi je razlog što bi od mizerne mirovine jedva krpali kraj s krajem, a još mora misliti na mene i moju obitelj :( .
To me istinski baca u očaj.
Ali, svejedno me ova tvoja kvotana rečenica boli. Boli me kad se kaže da je Hrvatska konzumland. Ti to već znaš jer te stalno tlačim time (sorry), došla sam provjeriti ima li nas još takvih. Kojima je objektivno loše, ali smo i dalje glupavo i beznadno vezani.
svimbi, ne blatim time hrvatsku kao zemlju u kojoj smo se rodili, nego one koji su to dopustili. da stavimo k+ na zastavu.
xCitiraj:
thalia prvotno napisa
Ma da, znam.
ko zna, možda i u kanadi imaju konzum :mrgreen:
Citiraj:
thalia prvotno napisa
još jedan potpis...
I ja potpisujem...
Mi smo s troje dece otisli u Ameriku. Nije lako poceti ponovo od nule, evo sad smo srecni sto spavamo na duseku (ram za krevet jos uvek nemamo), jer za ovako ovecu porodicu stvarno znace te stvari koje se godinama nakupe. Iako nismo ni blizu nekom stiskanju s novcem, ipak ce nam dugo trebati da dodjemo do tacke na kojoj smo bili u Srbiji.
Nasa adaptacija je prosla prelako, zaista nemam ni jedno negativno iskustvo (kuc-kuc), i lepo nam je ovde.
Nadam se da cemo uspeti da pustimo korenje..
Baš mi je drago zbog vas, kli_kli :) !
I mi spavamo na madracu (dušeku) i to poklonjenom, a u Zagrebu smo ;)
(Kao i prije ovog, u podstanarskom stanu...)
Smiješno mi dođe kad god pomislim: pa ja sam se rodila ovdje a u svakoj novoj
zgradi sam, neko vrijeme, ponovno stranac.
Sigurna sam da ćete pustiti korijenje - vidim da si već virtualno doularila Kaae
(mojoj bivšoj, a tvojoj sadašnjoj susjedi) :heart:
Hvala Teice <3
I mi smo dugo spavali na duseku i u Srbiji, promenili smo kao porodica 3 podstanarska stana i nekoliko godina ziveli i u svom, ali drugo je ovo.
Dosli smo samo s odecom i legom (da, da, lego kockama). Secam se, na pocetku, razmisljala sam koje tacno posudje da kupim prvo, da bih imala nekoliko razlicitih recepata pri ruci.
Ipak su decaci veliki, i mi smo se trudili da se osecaju kao da imaju dom sve vreme, a ne da negde lutamo...
To se pokazalo vrlo bitnim, jer su oni stvarno sve super podneli (za sad). Luna je bila malena, i jos uvek je, za nju je lako.
kli_kli, voljela bih te još svašta pitati ali bojim se da ne dobim "packu" od osoblja,
budući da je naziv topica "Život u Kanadi".
Osobno mislim da bi se te dvije teme mogle spojiti.
Ali tko pita, ne skita ;) !
Stoga ću priupitati nadležne može li spajanje, pa ako može, nastavljam ovdje,
a ako ne, pišem ti na pp :) !
I? Što je bilo na kraju, jeste se preselili u Kanadu?Citiraj:
mlada.majka prvotno napisa
12. avgust. Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen! Ovdje je tako lijepo!. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom!
14. oktobar. Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu! Lisce je poprimilo sve one divne nijanse zute i narandzaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni! To su najljepse zivotinje na svijetu! Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.
11. novembar. Dan sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti uskoro. Ne mogu da zamislim da neko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg! Tako je divno.
2. decembar. Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica! Izasli smo napolje, ocistili stepeniste i prilazni put a onda se grudvali (ja pobjedio!). Kad je prosla grtalica morali smo ponovo ocistiti kapiju. Koja divna zemlja! Volim Kanadu!
12. decembar. Nocas opet snijeg. Opet prosla grtalica i zatrpala kapiju. Ovdje je zaista prekrasno!
19. decembar. Nocas opet snijeg!! Nisam mogao izvesti auto da odem na posao. Ovdje je zaista divno, samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica!
22. decembar. Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio zuljeve od lopatanja i ledja me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coska i samo ceka da ja ocistim ispred kapije. Supak!
25. decembar. Sretan jebeni i usrani Bozic! Jos malo usranog snijega .
Ako mi ikad padne saka na ovog pedera sto vozi grtalicu - ubicu ga!
Mater im ***** sto ne posipaju vise soli po cesti pa da se prije otopi.
27. decembar. Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana sem sto cistim snijeg kad god prodje grtalica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavilo u brdu snijega ispred kapije a i hladno je! Kazu da ce nocas pasti novih 30 centimatara ovih govana.
28. decembar. Pragnoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi, nece se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj supak dosao kod mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci ta govna sa vrata sto ih je on nabio i zamalo da sam mu je slomio od glavu.
4. januar. Najzad izisao iz kuce! Otisao do prodavnice da kupim nesto hrane i kada sam se vracao udario kolima jelena. Tri hiljade dolara stete na kolima.
Te jebene nemani trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima! Sto li ih lovci sve ne pobise jesenas !!!
3. maj. Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zahrdjala od jebene soli sto je posipaju svuda.
10. maj. Selim na Floridu !!!!! Pun ***** mi je svega!
Ne mogu zamisliti kako neko normalan moze zivjeti u toj jebenoj Kanadi.