:love:
Printable View
:love:
Branka :*
evo, grčevi se smirili.
A ja sam se čak uspjela vratiti Marsdenu.
I opet si isprintati WHO smjernice. ne znam gdje su mi od prošli put, a tak sam si lijepo sve izmarkirala, sad bi samo ponavljala gradivo :mrgreen: :P
MOram malo obnoviti plan poroda
Nadam se da će sve biti ok na SD i da neće biti gužva.
I da ću "prenijeti" i roditi 12, jel tak Felix? ;)
Video clipovi na you tube
Michel Odent o “Zasto ne carski za sve zene?”
http://video.google.com/videosearch?...um=4&ct=title#
o potrebama zene koja radja
http://video.google.com/videosearch?...um=4&ct=title#
o kulturoloskom uznemiravanju poroda
http://video.google.com/videosearch?...um=4&ct=title#
http://www.dailymail.co.uk/femail/ar...rth-child.html
opet dize prasinu zbog oceva na porodu (iako ne vjerujem da je on ikada rekao nikada...)
on si vjerojatno ne može zamisliti situaciju zanzibara poput našeg, da je 99% sigurno da će ti bez muža biti gore nego sa njim, ne što se tiče idealnog omjera osjećaja i hormona, nego što se tiče stava osoblja prema ženi koja nema zaštitu muža i prema onoj koja ima. Pa čak i one koje imaju zaštitu muža, često su u situaciji da samo prisustvo muža nije dovoljno nego muž i odigra svoju konkretnu aktivnu ulogu u nekoj situaciji. U tom kontekstu je veliki korak za "čovječanstvo" (hrvatsko), kad su muževi ušli u rađaone, jer sumnjam da se više čuju vrijeđanja poput "dok je išlo unutra nisi se bunila da boli". Govorim o bolničkim porodima.
Za one kod kuće već vrijede sasvim druga pravila, i mogla bih se složiti da u idealnoj situaciji, može biti još idealnije uklanjanjem i toga malog djelića muškog adrenalina (koji mi u bolnici nije smetao jer je MM cijelo vrijeme bio iznad moje glave i nisam ga niti vidjela, osjetila sam ga tek na kraju poroda kad se umiješao u cijelu priču).
tema je Istinski neinterventni porod u što se bolnički sigurno ne uklapa, pa skrenuh s teme.
Meni članak nije sjeo. Koliko vidim u članku se spominju i bolnički porodi pa ne mislim da smo van teme, ili onda članak nije na pravoj temi :)
U ovom mi je članku Odent gotovo jednako isključiv kao i suprotna struja - otac djeteta na porodu pod svaku cijenu, bez obzira je li u njemu eksplicitno rekao NIKADA ili nije.
Mislim da je ono što treba zagovarati zaista potpun izbor žene da odluči koga želi na porodu i hoće li to biti otac djeteta, bez raznih pritisaka i utjecaja ove ili one "struje". Jako jako mi je paušalno od Odenta to nabrajanje primjera raspadnutih veza i brakova, iskustveno je svaka od nas vidjela i barem jednu vezu koja je prisustvom tate na porodu ojačala.
Razumijem teoriju i ono što ga navodi na ovakve zaključke, ok mi je propitivati dogmu oca na porodu, ali istovremeno vrlo "uskoumno" ne priznati kako je nekim ženama i nekim muževima u čisto praktičnim okolnostima partnerstvo u porodu korisno i dobro.
Apsolutno se slažem. I ja sam, neki dan, kad sam ga ponovno čitala i došla baš na tu temu, ostala malo zatečena rečenicom da to muževo prisustvo može pokvariti budući seksualni odnos i vezu (otprilike tako). odmah me podsjetilo na maminu prijateljicu koja je par sati nakon mog prošlog poroda otvoreno na neki način ismijala MMa jer je bio na porodu i da ona to svom nikad ne bi dopustila jer je to njena intima :roll: :xCitiraj:
Maja prvotno napisa
ja osobno vjerujem da se pored nikave doule ne bih mogla tako opustiti kao pored MMa. I zato nisam ni razmišljala o douli. iako bi mi ona vjerojatno realno više konkretno pomogla. Ali kod mene je tako. Bez obzira na sve njegove hormone i sve. Osim toga, treći mu je put. I drugi put je već sve bilo puno opuštenije :)
apsolutno se slažem, jako lijepo rečeno.Citiraj:
Maja prvotno napisa
Ja mislim da MM ne bi bio tako savršen i požrtvovan tata, da je propustio učestvovati u tom dijelu. Čak i da zanemarim da u HR uvjetima rodilišta bih ja nadrapala još više bez njega, a za doule tada nisam ni znala, a i sada kad znam ne priželjkujem si nikoga više od MM-a da sam opet u toj situaciji.
:lol: :lol: :lol: :lol:Citiraj:
branka1 prvotno napisa
ka nikad nije bio "tamo" :lol: :lol:
Pa u principu ako žena nešto takvo smatra svojom intimom, al ono, zaista, a ne samo kao frazu, onda bi joj vjerojatno prisutnost muža zaista i smetala i u tom slučaju je ok da ga tamo ne bude.
Ali ono što mi se čini da Odent zanemaruje je da se uloga oca mijenja, možda više od bilo koje obiteljske uloge u zadnjih par stoljeća, i u tom smislu bi s konačnim sudom o prisustvu očeva na porodu bilo mudro pričekati. Ili još bolje, NIKAD :) ne donositi konačne sudove.
maja tako lijepo pise o onome sto ja mislim :)
zakljucak: dogma kao takva je losa. da li to bila dogma o prisutnosti oca, ili dogma o udaljavanju oca, losa je. nema crno bijelih rjesenja, obicno bude sivo.
Ponekad nije problem u muškarcu nego u tome da žena ne zna sama prepoznati što hoće, hoće li u duje ili u špade, a ponekad si neće ni priznati da bi joj muž mogao smetati, što priznati...ma ne može si to ni pretpostaviti??? Ima njih sigurno koje bi možda ipak htjele muža u zadnjem momentu...zato je bolje da je muž pred vratima pa da utrči ako ustreba...Na kraju ipak ostaje prokleta mogućnost izbora kroz koju svi prolaze...ili odluči neko drugi za njih...
da, problem cesto moze biti kad zena ne razmislja o tome sto sama, iskreno, zeli, nego o tome sto bi muz htio, i onda donese odluku koja zadovoljava njega, ali nju mozda i ne (makar na podsvjesnom nivou). :/
prva osoba o kojoj bi trebalo razmisljati u porodu je zena - koje su njene stvarne potrebe. a da li se tu uklapa muz ili ne, sporedna je stvar.
Neke stvari su ili crne ili bijele, nisu sive. Na primjer fiziologija poroda.Citiraj:
zakljucak: dogma kao takva je losa. da li to bila dogma o prisutnosti oca, ili dogma o udaljavanju oca, losa je. nema crno bijelih rjesenja, obicno bude sivo.
Moram ustati u obranu Odenta, on nije dogmatican i ono sto on kaze o ocevima na porodu nije naslov clanka nego to da je potrebno biti oprezan prije nego sto se uvede neka doktrina i pitati se da li je porod u kojem otac sudjeluje (na samo prisustvuje) laksi, brzi i sigurniji.
Kako se zena osjecala uz muza na porodu, nista ne govori o ovom gore pitanju. Mogla se osjecati dobro, mogli su imati prekrasno iskustvo bondinga i unapredjenja ljubavnog odnosa, moze misliti i da bi joj bilo puno teze ili nemoguce bez njega.
Sve to ne odgovara na pitanje da li je porod u kojem sudjeluje otac djeteta laksi, brzi i sigurniji.
Mislim da postoje dvije vazne osobe u porodu, a to su dijete i njegova majka.Citiraj:
prva osoba o kojoj bi trebalo razmisljati u porodu je zena - koje su njene stvarne potrebe. a da li se tu uklapa muz ili ne, sporedna je stvar.
Ako majka ima potrebu da prodje kroz porod gledajuci TV i ne osjecajuci nista, jasno je da se potreba majke i istinska potreba djeteta sukobljavaju.
Ako je istinska potreba majke da rodi sigurno, zdravo i zivo dijete (pretpostavimo da je to isto istinska, bioloska potreba djeteta), tada je ovo gore pitanje jako vazno, tj. odgovor na to pitanje ce dovesti majku (i dijete) do ispunjavanja toga sto oboje istinski zele.
Dakle, pitanje ostaje, da li je sudjelovanje oceva na porodu cini porod brzim, laksim i sigurnijim.
Ja mislim da ne.
Sto ne znaci da svejedno zene uz muza ne moze imati brz, lak i relativno siguran porod. Odent kaze da se to dogadja kada je muskarac toliko emocionalno involviran u porodu, dakle udje u oksitocin radje nego adrenalin, nije vodic, coach, podrska itd.. nego "radja" on sam.
Tada ovaj adrenalinski ucinak izostane ili je minimalan.
Ali, vjerojatno je to puno rjedje nego sto bismo mi, koje smo radjale uz muzeve, htjele da bude.
Pitajte muzeve, ne kako im je bilo pri rodjenju vaseg djeteta (vlicanstveno, jedinstveno, neponovljivo, nesto sto nikako ne bi zeljeli da su propustili itd...) nego kako su se tocno osjecali (koje su emocije bile prisutne)
I sto je vaznije za dijete, da u prvom susretu s njim majka bude usmjerena na njega ili na oca (ili bilo koga tko se nalazi u blizini)?
Svi promatraci i sudionici sa strane su drugorazredni i potencijalno "opasn" za najvecu kolicinu zaljubljenosti koju ta majka moze pruziti tom djetetu u tom jedinstvenom trenutku.
Samo jedna njihova rijec ili recenica upucena majci skrece njezinu paznju, njezine oci s djeteta i zbog toga jedan djelic manje onog ljubavnog hormona kola zilama.
A otac je u toj situaciji "najopasniji kradljivac paznje" jer je majci najblizi.
U kontekstu industrijaliziranog porodjaja "uznemiravanje" od strane ocevog adrenalina se cini kao jedna sitnica, kap u oceanu uznemiravanja i intervencija.
S druge strane, tamo su svi aparati spremni na gotovs, operacijska dvorana je na dohvat ruke pa ako ustreba, dijete se moze roditi zivo i zdravo.
Kada se radja bez takve zaledjine, mislim da je mudro ici na sigurniju opciju.
Stvarni izbor nije moguc jer je doktrina vec uspostavljena.Citiraj:
Mislim da je ono što treba zagovarati zaista potpun izbor žene da odluči koga želi na porodu i hoće li to biti otac djeteta, bez raznih pritisaka i utjecaja ove ili one "struje"
zelis reci, kad se ne radja u bolnici?Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
u tome se slazem.
ali isto tako bih naglasila ovo:
Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
mislim da ovo debelo ovisi o karakteru veze majke i ocaCitiraj:
Sto ne znaci da svejedno zene uz muza ne moze imati brz, lak i relativno siguran porod
meni ej moj bio nezajmjenjiv: u pozadini, podrška, optimističan, držao me za ruku ... davao mi osječaj sigurnosti
npr. ja bih ispalila na mozak da je uz mene bila moja mama
u principu bi trebala uza sebe imati osobu koje te smiruje, koja podnosi pritisak, nikakve paničare
:/ i ja, a ne mogu se sjetiti niti jedne kolegice koju bi povela (nemam za većinu živaca niti u šoping povesti, ali sa MM-om rado idem).Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
Iako se čini bez veze usporedba, kad odvrtim razloge - paničarka, neodlučna, detaljista, priča u krivom trenutku, nemamo isti ukus, različit pogled na financije itd. - mnogi od tih faktora bi bili odlučujući i za povesti nekoga na porod. Jedini provjereno pouzdan, staložen i na milion načina iskušan i sa srodnim pogledom na većinu stvarni u životu je - MM.
E sada taj adrenalin ... ali nisam sigurna da bih ionako mužu u bilo kojoj situaciji dopustila da aktivno učestvuje u porodu. Zato bih se uvijek odlučila još i na stručnu osobu uz sebe.
Moje očekivanje za pratitelja je bilo a i sada je - kud ja okom tud ti skokom, znači prije svega razumijevanje pogledom što onaj drugi osjeća (sluga u prenesenom smislu što doula i znači). Nisam očekivala da zna stručne stvari te da je u tom smislu kompetentan donositi odluke umjesto mene.
da, ali...Citiraj:
Felix prvotno napisa
kada se nesto sto se javilo kao odgovor na birokratiziranost, nedostatak privatnosti i individualnosti i radjanje kao na tvornickoj traci i sto mozda moze imati odredjeni pozitivan ucinak u takvoj okolini za neke zene i neke partnere, kada se to uvede kao doktrina i zaboravi na to zasto se uopce pojavila, tada se automatski prenosi i na situacije u kojima nema birokratiziranosti, pristup je individualan itd... (npr. kod kuce ili u manjim centrima za radjanje ili u bolnicama koje su istinske prijateljice majki i djece), i tada je ovo pitanje je li porod uz oca laksi, brzi i sigurniji vrlo relevantno.
Zato sto se sada u Hrvatskoj ne radja po centrima za radjanje ilii nekih 0. i nesto posto rodi planirano kod kuce ne treba biti razlog da se odgovor na to pitanje zanemari.
Jer nece proci puno vremena (nadam se) kada ce ove gore opcije postati aktualne i kada ce se i rodilista transformirati (i to se nadam) i vise nece biti rutinizirane produkcijske linije nego centri u kojima je moguce imati odredjenu dozu privatnosti i neuznemirenosti (npr. Odentove futuristicke predodzbe iz Birth and Breastfeeding ili nesto na tragu nekih rodilista iz Svedske)
Ali u Svedskoj, i u takvo rodiliste koje odaje osjecaj kucne atmosfere s osobljem koje je polunevidljivo, otac uglavnom ulazi s majkom i s njom sudjeluje u porodu, koji, u slucaju mojih dviju prijateljica, traje i traje i traje....
mislim da ta povezanost odredjuje samo u kojem ce stupnju majka biti uznemirena, dakle, sto je odnos disfunkcionalniji, to ce uznemirenost biti veca.Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
Pitaj muza kako se osjecao, koje je emocije imao od kada je postao svjestan da je porod krenuo pa do sat, dva nakon poroda.
ima smisla ovo što govoriš, da je jedan od podsvijesnih odgovora da porod trajeee ...
Ne treba zanemariti, ali u ovoj situaciji sada mislim da je prisustvo očeva veća blagodat od potencijalne štete. Jer žena bi bila uznemiravana i onako.
Kao faktora skretanja pažnje ne sjećam se muža, nego onih stadionskih reflektora koji ti daju osjećaj da rađaš na autoputu. U odnosu na to, otac i njegovi muški hormoni (koje ima i ostalo osoblje pa i dobar dio ginekologica se tako postavlja) - je stvarno kap u moru.
u početku mu je bilo dosadno, zanimljivo je tek bilo kad smo došli do izgona
"veličanstveno" - komentar na kraju
imam i ja svakakve emocije, no neću ih sve prenjeti na ljude oko sebe, ovisi o mojoj sposobnosti samokontrole (nešto što bi trebali imati dr.-ovi i sestre u rađaoni)
tako je i kod njega
osim toga, ja sam dominatnija osoba u vezi, možda zato on nije postupao previše zaštitnički
jer je znao da sam ja jaka osoba, da me ne treba štititi i sl. pa da mu se diže adrealin
osim toga bio je informiran o prirodnom porodu i važnosti opuštenosti rodilje
kazu da je adrenalin zarazan, dakle, ako ga netko u tvojoj blizini luci, prelazi na tebe, bez obzira kako taj netko konrolirao ili ne svoje ponasanje.
Naravno, ti sama mozes luciti vise adrenalina od muza (pogotovo ako mu je bilo dosadno :) )
Meni je bilo velicanstveni osjecaj kada sam jednom planinarila na Triglav pa skoro pala u provaliju. Taj tren- dva nakon sto sam se uhvatila za stjenu pa bacila pogled dolje i okolo je bio jedan od najvelicanstvenijih trenutaka u mojem zivotu (koji je tada za dlaku izmakao tome da se naprasno prekine).
Koliki mi je bio adrenalin onda, tko ce znati.
Znam samo da mi je srce bilo u petama.
ja sam iznimka, možda je i on (tikva - čep :mrgreen: )
očito je da MM nije osječao opasnost ili stres da bi mu se podigao adrealin
Ja svog dragog ne htjedoh na porodu na kraju jer su mi trudovi padali, a nisam htjela drip, pa ne htjedoh ni dodatni adrenalin, pogotovo što sam znala da ću se ja više brinuti kako se MM osjeća, a ne kako se ja osjećam, tj. pažnja će bi mi više letila njemu, nego porodu...
Ni ja nisam htjela nikog na porodu, a mm uopće nije bilo napeto ići, ne iz razloga što bi se pripao ili slično, nego mu jednostavno to nije napeto.
Ja zaista nisam htjela da on prisustvuje porodu.
Pitali su me "zar bi uskratila ocu da vidi kako mu se rađa dijete".
Poprilično sebično od mene zvuči, ali bome važnija od njegovog gledanja poroda sam bila sama sebi, tu na RODI pričala s curama, naoružala se pozitivnom emocijom, smirenošću i na kraju imala presavršen porod.
Jedva čekam opet roditi i opet ću sama.
Ja sam jednostavno takva i za mene je to jedan od najintimnijih trenutaka u životu gdje se dajem svom djetetu u potupnosti i gdje smo samo tada tako bliski i više nikad.
I žao mi je ako će glupo zvučati, ali kada su mi je stavili na prsa, ma samo same ja i ona smo mogle osjetiti baš TO i svi drugi bi smetali pa i mm, jer bi mi odvraćao pažnju od tog predivnog trenutka i tih predivnih osjećaja, misli i doživljala.
Za mene je to bio samo naš trenutak :love: :heart:
Sreće sam da moj muž misli isto kao i ja i kaže da ne bi mogao doživjeti tako jako nešto i smatra da je to zaista poseban trenutak za majku.
http://www.roda.hr/vijesti.php?ID=2746
Citiraj:
Javno predavanje dr. Michela Odenta u Zagrebu
Pozivamo vas na javno predavanje dr. Michela Odenta na temu
Preporod rađanja: Može li naše društvo preživjeti rađanje bez hormona ljubavi?
Predavanje će se održati u Europskom domu, Jurišićeva 1/1, Zagreb,
u četvrtak 21. siječnja 2010., s početkom u 18 sati.
Ulaz je besplatan.
Osiguran je prijevod predavanja s engleskog na hrvatski jezik.
Prvi put nisu pustili muža u rađaonu, drugi put nije bilo problema iako sam mislila da ću se morati svađati oko toga. Prije toga sam čitala jednu knjigu dr. Odenta i na forumu kako je bolje da je žena sama, ali meni se čini da ja to ne bih uspjela sama. I zato svaka čast ženama koje su same izdržale trudove, to je velika snaga i hrabrost.