Čokolada, tužna priča, :( ali nije tu sport prvi i osnovni problem...uzrok njegovih problema je puno dublji i teži...
Printable View
Čokolada, tužna priča, :( ali nije tu sport prvi i osnovni problem...uzrok njegovih problema je puno dublji i teži...
:lol: poricanje.
kako to misliš "poricanje hahaha"?
ja se slažem s yayom da je osnovni problem tog dečka bio puno dublji i iskreno smiješno mi je pripisivat pad razreda prestanku bavljenja sportom
ja čak razumijem tvoja polazišta i mogla bih reći da se slažem s tobom kada ne bio toliko tvrdoglav i priznao da nije baš SVE i SVUGDJE tako kako kažeš
konkretno mi je smiješno od tebe da kampanju "sportom protiv droge" proglašavaš besmislenom a kada se dečko počen drogirat radi izbacivanja iz kuba onda to ide u prilog tvom stajalištu
OK, a sad se prvo dogovori sa samom sobom - je li spomenuti dečko bio sportaš u trenutku kad je naglavce izbačen iz sporta (kao što će i većina djece s velikom statističkom vjerojatnošću kad-tad naglavce biti izbačena) bez mogućnosti ikakvog povratka? Ako smatraš da su svi koje je sport ispljunuo luzeri vrijedni prijezira vjerojatno stvarno nemamo o čemu razgovarati.
Jedna misao: da je spomenuti dečko manje pimplao gumeni mjehur, a više pazio na nastavi, vjerojatno bi se lakše vratio u kolosjek i barem bi bez napora završio školu. Jedan od kriterija zloupotrebe dječjeg rada je ometanje pohađanja nastave. Naravno, osim ako se radi o sportu ili izboru ljepote :evil:
Ovdje bi se dala proširiti tema i na druge zanimacije u dječjoj dobi. Da li bi Ivanišević (Janica....) bio pobjednik Wimbledona da je sjedio svaki dan u gimnaziji na nastavi? Ne bi, vjerojatno. A ipak se tu i tamo pojavi nekakav Bilić koji je jednakim žarom trenirao, pa ipak nije ostao NKV.
Isto ili slično je i u glazbi. Talentirani ambiciozan muzičar, učenik 3. ili 4. srednje, mora vježbati 2-4 sata svaki dan (uz nastupe, seminare i sl.). Može li se to uz redovnu školu, najčešće gimnaziju? Jako, jako teško, ali ipak nije skroz nemoguće.
Da, da...Offt. sam.
Mislim da nisi uopće OT. Sve je to pitanje fokusa, roditelja i trenera. Čim neka od karika pukne imaš NKV sportaša.
U pravu si. Mnogi učenici koji pohađaju srednju muzičku odriču se kvalitetnog obrazovanja u korist glazbe, a na akademiju ih se prima... Koliko ono svake godine? Neki zanemarivo malen broj. I što se događa s neupisanima koji su prije toga godinama marljivo vježbali svoj instrument, a nakon svega niti studiraju, niti imaju poštenu maturu?Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Da, postoji tzv. muzički razred koji "općeobrazuje" muzičare srednjoškolce i koji se najčešće pretvori u utočište onih koji drugu školu ne bi mogli ni završiti :/ . Svakako tu je velika odgovornost na nastavniku glavnog predmeta u gl. šk. koji mora procijeniti da li je učenik sposoban za "ziher" upis na MA ili nije. Ako nije onda je odgovorno ipak uputiti ga na paralelno pohađanje neke druge škole.
Ovdje je ipak bila riječ o tome može li vrhunski sportaš, muzičar, tkogod...završiti neku kvalitetnu, da ne kažem bilo kakvu, školu ili je pritisak roditelja, trenera, nastavnika prevelik, pa ga se upućuje/trenira za postizanje vrhunskog rezultata pod cijenu općeg obrazovanja. U sportu i pod cijenu zdravlja.
Shvatila sam, u tom sam kontekstu i odgovarala.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Život je prepun izbora - jedan izbor obično isključuje neke druge - a garancije za uspjeh jednostavno nema, nikad i nigdje, i s tim bi se trebalo pomiriti. Sport u tom smislu nije nikakva iznimka, osim što su sportaši možda eksponiraniji od većine, a i životna dob u kojoj se posvećuju svom izboru niža je od većine drugih, ali mislim da oni nisu toliko drastična iznimka kao što bi se na ovom topicu mogao dobiti dojam.
:lol: Pa da, u jednom domaćem SF časopisu sam prije dosta godina čitao zgodnu priču o vremenu u kojem su dopustili sve moguće modifikacije za sportaše koji će nastupati u takmičenjima za modificirane i nadopingirane sportaše. "Čisti" i nemodificirani sportaši su se u toj priči takmičili na odvojenim takmičenjima.
Modificirani su imali peraje, kopita itd. Opći cirkus. A oni čisti su se bolje zabavljali.
Pitam se samo na koji način netko sa svoje 3 godine ili ranije može napraviti izbor i kasnije reći: "To je bio odličan izbor koji sam ja napravio/la svjestan/na svih posljedica koje takav izbor donosi."
ovo je za novi topik.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
no music :mrgreen:
ahahaha slažem se :lol:
:lol: :lol:Citiraj:
Da, postoji tzv. muzički razred koji "općeobrazuje" muzičare srednjoškolce i koji se najčešće pretvori u utočište onih koji drugu školu ne bi mogli ni završiti
Smij se ti, možda je nekad bilo drugačije, ali sad je nažalost tako. Sama djeca kažu da tamo ne rade doslovno ništa :(
Vidiš u kakvom krivom uvjerenju živiš kad svoje stavove temeljiš na člancima iz SF časopisa. :mrgreen:Citiraj:
Davor prvotno napisa
I u moje vrijeme je bilo tako.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Da, sreća je da je to samo SF: http://www.gmathletes.net/
Isto tako je doping u sportu samo mit: http://en.wikipedia.org/wiki/List_of...cases_in_sport
A to da se dječica u sportu dopaju je tek tlapnja: http://www.ccels.cf.ac.uk/archives/i...08/mcnamee.pdf
I roditelji/odgojitelji nemaju baš ništa s time: www.physioschule.ch/pdf/09-10/McNamee%20.2..pdf
Davore ove linkove nisam ni čitala...jer znam otprilike kakvi su i o čewmu govore...osim toga niti jednom nisam negirala da doping u sportu postoji...postoji...ali ne u tolikoj mjeri kako ga ti želiš prikazati. Na svako ovo negativno iskustvo koje ovdje pokazuješ i iznosiš ja ti mogu staviti najmanje 5 pozitivnih...ali ne vidim smisla objašnjavati nekomu nešto što ne želi vidjeti... :/
Misliš svih 5 :lol:
Iz moje perspektive je jednako ekstreman pristup poricanje. Sasvim mi je OK da se netko nađe u sportu i ostvari nekakve rezultate, dobije nekakve stipendije, proda se u bijelo roblje u Englesku, Španjolsku ... svejedno. Dio koji mi nije u redu je da u postupku ustoličenja jedne sportske zvijezde ostala djeca budu uskraćena za javne resurse koji bi im trebali biti jednako dostupni, a nisu.
Ovo dobacivanje s dopingom, GMO i slično je samo zabavan način da ilustriram zašto nikad neću prihvatiti sport kao nešto dobro. Za sport nikada neću svojevoljno izdvojiti ni lipu.
i svi se grohotom nasmijaše...Citiraj:
Davor prvotno napisa
Nego prvo oprosti ali moram secirati post pošto si dosta toga napisao a željela bih sve komentirati
Evo ako želiš pozivam te da sa mnom pođeš na ogledni sat iz gimnastike...kako bi se uvjerio da nitko od mase djece nije izmaltretiran nit dopingiran...i da ono što sam pisala nije poricanje već da ti stvarno u velikom broju slučajeva pretjeruješ. (i ne samo na ovoj temi)...Citiraj:
Davor prvotno napisa
Naravno da je OK da onaj koji je iznimno talentiran i pokazuje izvenredne rezultate bude nagrađen stipendijom kako za sport tako i na bilo kojem drugom polju rada...Ovo bijelo roblje...stvarno ne želim komentirati...nismo li svi mi koji ponekad radimo xy sati više od norme masu puta pomislili e jesam ko bijelo roblje?:/Citiraj:
Davor prvotno napisa
S ovim se djelomično slažem...ne bi bilo u redu da je istina...ali nije..pa ponavljam pitanje, jesi li pokušao upisati klinca na neki sport pa ga nisu primili jer nema mjesta..jer za svu djecu ima mjesta...to što neko dijete odustane jer ili je naporno, ili se nije pronašlo u dotičnom sportu..ili iz nekog drugog razloga nije pitanje resursa već talenta, volje, želje i truda...Ono što se meni cijelo vrijeme nameće je mišljenje kako ti inzistiraš (oprosti ako sam u krivu) da sve sportske aktivnostti budu besplatne...pa je to problem...ako je tako imaš školske dvorane doslovno prazne jer nema zainteresiranih klinaca koji bi ih napunili...Citiraj:
Davor prvotno napisa
Čekaj jel to znači da je ona rekreacija na koju ste išli bila besplatna? :mrgreen:Citiraj:
Davor prvotno napisa
yaya, odličan post. :respect:
a ti davore, ako nas stvarno svih ne želiš otjerati s ove teme, koja u principu i nije loša, morao bi prestati s pretjerivanjem. i početi razgovarati normalno. a ne linkati neke mutante.
stati malo i razmisliti da li možda svojoj djeci uskraćuješ jedan pozitivan i zabavan aspekt u životu s ovakvim stavom.
pa da poslije mirne savjesti čekaš njihov komentar o izboru koji su napravili s 3 godine ili nešto kasnije.
Evo, da ne smišljam odgovor (lijena sam :mrgreen: ), poslužit ću se yayinim. :*Citiraj:
yaya prvotno napisa
A što se tiče bijelog roblja, mislim da je manje bijelo roblje onaj tko do 30.-35. godine života sebi i svojoj obitelji osigura milijune i financijski bezbrižan život (za nekoliko generacija), nego ljudi koji rade za mjesečne plaće čiji iznos neću ni komentirati (ako je uopće i dobiju), a najizglednija perspektiva u mirovini im je kopanje po kontejnerima. :/
Evo, da ne smišljam odgovor (lijena sam :mrgreen: ), poslužit ću se yayinim. :*Citiraj:
yaya prvotno napisa
A što se tiče bijelog roblja, mislim da je manje bijelo roblje onaj tko do 30.-35. godine života sebi i svojoj obitelji osigura milijune i financijski bezbrižan život (za nekoliko generacija), nego ljudi koji rade za mjesečne plaće čiji iznos neću ni komentirati (ako je uopće i dobiju), a najizglednija perspektiva u mirovini im je kopanje po kontejnerima. :/
Ne znam koliko puta ću morati ponoviti, ali evo još jednom: ne pada mi napamet dijete dati u bilo koji sport.Citiraj:
yaya prvotno napisa
Kad bi tebe netko ovoliko uporno salijetao neka svojem djetetu dadeš drogu, a ti to ne želiš, reci, kako bi reagirala? Pa ti objasne da bi baš dijete trebalo probati malo 'vake ili malo 'nake droge, a tebi sve nešto zlo u želucu. I onda te još proglase cicijom jer uskraćuješ djetetu nešto jako važno.
Nemam apsolutno nikakvih problema platiti aktivnosti koje držim poželjnim za svoje dijete, a sport to nije. Umjesto sporta koji je po svojoj naravi pretjerano selektivan (i po mojem skromnom mišljenju parazitska aktivnost koja počiva na izrabljivanju dječjeg rada), svojem djetetu priželjkujem rekreaciju kao ne-elitističku aktivnost primjerenu svima ostalima. Problem u realizaciji tog nastojanja nastaje zbog Pareto distribucije resursa gdje 5% sportski nabrijane populacije uzurpira 95% zajedničkih resursa; financija, dvorana, trenera ... svega. Pri tome se samo manjina (!) od spomenutih 5% stvarno bavi sportom, a umjesto toga fino parazitiraju na kojekakvim klupskim "funkcijama". Gadi mi se to plaćat, a nemam izbora.
(gimnastiku smo bez previše očekivanja na nagovor prijatelja probali na DIF-u - ne ponovilo se! Imam uvid u stanje u Sokolu i ne zanima me.)
Sanja, mislim da si prva pretočila u riječi materijalističke snove nekih roditelja malih sportaša. Do te razine ni ja nisam išao :P
Sport svakako, ne forsirati, ali bilo koja vrsta sporta uvijek!!! Taman to bilo vožnja bicikle po "Marjanu" ili "Žnjanu" :mrgreen:
Vjerojatno neće trebati nešto posebno truda, jer su i tata i mama sportaši. Kad se dijete tako odgaja od malena, jednostavno tako i živi bez puno truda.
Zdravo je, poželjno, razvija tijelo, itd, itd, itd...
ja mislim da su svi ljudi koji o sportu imaju ovakav stav iskompleksirani bezveznjaci.Citiraj:
Davor prvotno napisa
hvala ti od :heart:
ma gdje li su samo naše revne moderatorice ? ili se ovako smijemo častiti ?
ako smijemo ................... :mrgreen:
neka igre počnu, sportske ,matematičke whatever
btw mene si popljuvala za ad hominem argumentaciju ,a ti je sad koristiš, pusek :love:
Ne, nego sam se referirala na tvoju tvrdnjuCitiraj:
Davor prvotno napisa
tj. objasnila sam što meni znači bijelo roblje.Citiraj:
Sasvim mi je OK da se netko nađe u sportu i ostvari nekakve rezultate, dobije nekakve stipendije, proda se u bijelo roblje u Englesku, Španjolsku ... svejedno.
Bijelo roblje u inozemstvu za mene su, recimo, žene/strankinje kojima je oduzeta putovnica i koje su prisiljene na prostituciju, a ne nogometaši koji žive u krajnjem luksuzu i dobivaju nevjerojatno visoku satnicu kao naknadu za svoj rad. To je moje viđenje pojma bijelo roblje; naravno, ti imaš pravo na svoje. :)
mene strašno zanima što ćeš ti davore ako ti se dijete jednog dana bude žarko željelo baviti nekim sportom?!
Pa pustit će dijete, k'o i svaki drugi roditelj :mrgreen:
Nisam za forsiranje, ooooo daleko od toga, od ambicioznih roditelja koji ajmo reći "upiru" neki sport, a nažalost poznajem i takve, ali dijete usmjeriti u jedan sportski život je meni sasvim normalno i prihvatljivo i to ne treba biti određeni sport ako dijete nije izrazilo želju za nečim, ali umjesto subotom šetanje po centrima i kafićima otići s djecom na izlet, igrati se, voziti bicikle i sl. to mi je super i također se smatra jednom vrstom sporta.
Osobno ću sutra dijete podržati ako bude željelo nešto određeno trenirati. Vozit ću je na sport i podržavati dokle god bude htjela, ako odustane, fala Bogu, nisu svi sportaši i ne moraju biti. Isto tako, ne bude li sportskog duha u našoj sportskoj obitelji, neću forsirati.
Mada vjerujem da nekako i to dođe iz obitelji, jer mi smo od onih što rađe odu voziti bicikle i šetaju po prirodi, nego sjede u kafićima i šetaju po centrima. Valjda će nešto dobro iz toga pokupiti i moja L, a i druga djeca koju ako Bog da rodim :heart:
ja uopće ne razumijem što želiš reći s ovim postom.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
kada sam napisala "iskompleksirani bezveznjaci" mislila sam na ljude koji smatraju da je isto dopustili oni djeci da treniraju neki sport ili im u ruke gurnuli dop, što je upravo par postova više rekao davor.
pa ako je na forumu dopušteno sport izjednačavati s drogom, bijelim robljem, dopingiranim niskokvalificiranim lopovima a da moderatorice na to ostanu mrtve-hladne, zašto meni ne bi bilo dopušteno za one koji koriste takvu argumentaciju reći da su iskompleksirani bezveznjaci?
ne znam uopće bog čega si se ti našla prozvana. jedino ako smatraš da je sport jednak drogi, onda, štajaznam, nemamo o čemu razgovarati ti i ja, nisto kao što o čemu nemamo razgovarati ni davor i ja.
al valjda ubijam vrijeme. definitivno bi mogla prijeći na neki pametniji način ubijanja vremena, neki značajniji i svrhovitiji.
a pusu ti neću poslati :mrgreen:
nismo si ipak toliko dobre.
Topic je otkljucan. Nas osvrt na njega napisale smo na stickan topic na vrhu podforuma.
Molim vas da u ovom topicu ne komentirate post moderatorica.
Hvala!
komentari na postupak moderatorice prebaceni su ovdje
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=87134
molimo vas da se drzite teme
Hvala, vidio sam. Nemam potrebu tamo ostavljati tragove jer vidim da me sasvim uspješno blate i bez mojeg doprinosa.
Najsažetiji razlog zašto ne želim imati ništa sa sportom dade se izraziti s jednom tipično američkom frazom: "What's in it for me?" ili po naški: "Ima li ovđe mene?". Zaključio sam da nema i to bi bilo kraj priče da me ne ljuti što tuđom voljom ipak moram sudjelovati u sportu kao pokrovitelj.
Smatram da se bez stresa mogu baviti rekreativnim tjelesnim aktivnostima i stvarno ne vidim da bi mi bavljenje bilo kakvim formalnim aktivnostima, dakle sportom, na bilo kakav način pomoglo zdravlju a još manje zadovoljstvu.
Zašto mislim da se sudjelovanje djece u sportu ne razlikuje od zloupotrebe dječjeg rada lako je vidjeti iz činjenice da i zakonodavci tu sličnost prepoznaju. Kako ne bi ostali bez cijelih generacija sportskih nada - sudjelovanje u sportu definiraju kao izuzetak. Na primjer United States Fair Labor Standards Act (1938). Zvanično tumačenje je ovdje: http://www.dol.gov/elaws/esa/flsa/cl/exemptions.asp
Nisam se dočepao članka: http://irs.sagepub.com/cgi/content/abstract/32/4/389 ali očito je da govori o istome.
Obzirom da nemam simpatija prema ambicijama sportskih saveza, u angažiranju djece u "vrhunskom" sportu vidim samo zloupotrebu dječjeg rada i tome se protivim... koliko mogu.
U pisanju se često služim Reductio ad absurdum argumentacijom gdje se teza ogoli do apsurda pa kad se pokaže da i takva ogoljena prkosi protutezi - stvar je jasna i argumentirana. Takvim ogoljenjem se neke "stvari" imenuju nešto grubljim rječnikom, ali nisu usmjerene prema osobama ili njihovom svjetonazoru - odnose se samo na temu rasprave. Dakle, kad nabrajam doping, zlostavljanje djece i slično, radi se o pojavama koje definitivno postoje, iako se sasvim sigurno ne dogode baš svakome. Tvrdnja da ne postoje je kontrateza ;)
Mislim da kao i sve u zivot, ni ovo im necu moci braniti, bice to stvar njihovog izbora.Citiraj:
Davor prvotno napisa
Pre bih da se bave sportom, nego da odu u nesto drugo, ali ne bih volela da koriste neka doping sredstava.
Mozda je offf topic, ali moram napisati i ovo. Ja sam se pre 10-tak i vise godina bavila rukometom. Trenirali i po dva puta dnevno.., ali u odnosu na sada mislim da je to nesto drugo bilo. Ni to mi nekada nije odgovaralo, jer sam htela malo slobode, ali sada kada gledam ne bih nikada menjala taj deo svog zivota. Ostale su mi najlepse uspomene iz tog perioda, ali mnga vazna zivotna iskustva stekla.
ima čovjek pravo, mislim, koja je svrha profesionalnog sporta, ali zbilja?
i točno to, what's in it for you?
šta vi i ja imamo od jednog dinama,hrvatskog rukometnog saveza, ili hrvatskog skijaškog saveza?
ponosni smo na pobjedu 'naših' dečkiju (uvjetno pokoje cure)? ide se toliko daleko da šačicu ljudi umiješanih u sporedne sportove proglašavamo ambasadorima hrvatske? meni je to tak apsurdno..
mirko filipović, ambasador hrvatske i saborski zastupnik? mislim, helou..i ja bi trebala biti ponosna što je dotični iz hrvatske? ili bi taj njegov sport trebao biti uzor nekom mladcu?super, ali ne za mog sina...
slavna engleska nogometna liga? na youtubu ima bezbroj filmića njihovih odvratnih i vulgarnih eskapada..tiger woods? fenomenalan karakter koji se zaradio milione..i tako dalje i tako dalje
dakle, koja je svrha profesionalnog i televizijskog sporta osim apsolutno nezasluženo preplaćenih zvijezda i manipulacije masa? i toga što se u sportu vrti ogromna lova, brandovi, sportska oprema, televizijska prava..a mali čovjek sjedi na kraju svog tog lanca u fotelji, u svojoj maloj dnevnoj sobi i sve to plaća..ali navija za 'svoje', eeej 'naše'.. :roll:
prijatelj trenira trčanje i maratonac je..radi se o odricanju i boli, pogotovo na profesionalnom levelu..poticati dijete na takvo što može imati samo ambiciozan roditelj koji želi da dijete 'uspije' (čitaj: uđe u biznis i okrene lovu)
da se razumijemo, tjelesne aktivnosti, dječja igra, trčanje, momčadski sportovi, treniranje juda u obližnjem klupu iz razonode, to mi je ok..ali kad to krene ka profesionalnom sportu, to ima jedinu svrhu da se kroz teška odricanja i svakojake stimulanse zaradi lova..ništa više
Pa, to vam je kao i sve u zivotu. Ne mozete znati kakav je to osecaj kada pobedjujete ili gubite, dok ne probate.
Nekada sam pomno pratila svaki sportski dogadjaj, a sada jedva da se i setim.
... kao i u svemu što je vrhunsko.Citiraj:
sofke prvotno napisa
Znaš li kakva su odricanja mladog čovjeka koji želi postati vrhunski glazbenik? Sticajem okolnosti znam dvije obitelji koje imaju takvu djecu. Roditelji ih PRATE koliko god mogu, ali su djeca ta koja "vuku" naprijed. Rodili su se da bi svirali, shvatili su to, imaju ljubav prema glazbi i vježbanju, to je njihov životni put. Jedan od njih svira dva instrumenta na vlastiti zahtjev i to radi savršeno. Misliš da ga treba zaustaviti u tome samo zato da se ne bi odricao? Bi li to bio dokaz roditeljske ljubavi?? Jer-sačuvajbože da dijete postane vrhunsko u bilo čemu??? :roll:
Moj kolega studirao je dva fakulteta u isto vrijeme-oba srodna, vrlo naporna, zahtjevna, s gomilom vježbi... Učio je na tramvajskim stanicama dok je čekao prijevoz s jednih vježbi na druge, spavao je malo, svega se odrekao vrlo svjesno. Diplomirao je u dvije godine na oba-ne znaš koji je teži. Je li i njemu trebalo stati na put? Bi li njegovi roditelji također pokazali svoju ljubav time da su ga jednostavno zaustavili? Da su to napravili danas bi bili siromašniji za vrsnog stručnjaka.
Jednostavno nije istina to da roditelji "guraju" djecu u svim tim slučajevima. Jer-ako je istina onda bi isto tako mogli tvrditi da je svaki utjecaj roditelja pogrešan, da je bilo kakav poticaj, smjernica loš. Npr. srećem se s djecom iz veganskih obitelji. Veganstvo je izbor roditelja, a ne djeteta. I-zamisli!-djeci često nedostaje osnovnih nutrijenata. Je li to opozitno davanju dopinga??? Meni je, svodi se na isto: šteti se djetetovom zdravlju.
Izbor npr. Waldorfske škole nakon koje dijete jednostavno ne može pratiti nastavu u srednjoj ("običnoj") školi je također izbor roditelja. Dijete postaje frustrirano nemogućnošću da postigne kvantum znanja potreban za daljnje školovanje jer ima "rupe" u esencijalnom znanju što itekako šteti njegovom mentalnom zdravlju. No, to je bezazleno jer nije sport???
Vrhunski kompjutorski stručnjak obično već kao vrlo mlad provodi jako puno vremena nad "strojem", udaljen od RL, šteti mu to očima, mozak je izložen stalnom titranju monitora, zračenju, stradava mu kralješnica, muskulatura mu atrofira... Hajmo i njima zabraniti da budu vrhunski??
Zašto je tako teško shvatiti da jednostavno postoje djeca koja osjete ljubav prema sportu (ili bilo čemu drugom) i idu dalje, žele više. Da to nitko ne osjeti, tu strast prema nečemu, danas bi bili na nivou pračovjeka koji još nije otkrio vatru jer težnja za znanjem je isto što i težnja da se napreduje u bilo kojem pogledu. Netko tu strast ima, netko drugi nema. Treba razumjeti obje strane.
mim :naklon: :klap:
mim :naklon:
pa druga je stvar kada dijete zeli nesto. besmisleno je to usporedivati sa, recimo, roditeljskom bolesnom ambicijom u koju sam se nebrojeno puta mogla sama uvjeriti dok sam trenirala tenis (a i sama sam joj bila izvrgnuta :mrgreen: ). to su kruske i jabuke.
sad se tu klanjate mim, koja je ustvari rekla isto sto i sofke i davor ali na srcedrapajuci nacin i u dijametralno suprotnom primjeru.