Ajde mi preporučite knjige za čitanje (može i engleski) vezane za ovu tematiku. Pročitah samo knjige Cvetković-Lay i od Winnerove: Darovita djeca - mitovi i stvarnost.
Vidim da ih ima cijela hrpa na netu.
Printable View
Ajde mi preporučite knjige za čitanje (može i engleski) vezane za ovu tematiku. Pročitah samo knjige Cvetković-Lay i od Winnerove: Darovita djeca - mitovi i stvarnost.
Vidim da ih ima cijela hrpa na netu.
Nedavno je izašla na hrvatskom knjiga Sally Yahnke Walker, Darovita djeca, vodič za roditelje i odgajatelje, izdavač Veble. Meni je vrlo zanimljiva pogotovo zato što daje savjete roditeljima u vezi s problemima koji nastaju kada darovito dijete krene u kolektiv, prvenstveno u školu, jer tada problemi upravo i jesu najizraženiji.
Evo topluvodu i ja smo se našle s klincima i susret je trajao čitava 2 sata!!! Mogu reći da je kontakt između moje mrvice i Filipa uspostavljen i sasvim je dobro prošlo. Dvoje vrlo neobične djece koji su ipak našli zajednički jezik. Detalje neka vam iznese topluvodu...Citiraj:
topluvodu prvotno napisa
ajoj, nisam jos slozila popis linkova. agh. :oops:
no, netko mi je preporucio sljedece knjige. Ta osoba radi kao uciteljica u osnovnoj skoli u Americi, ima djecu s pp u svojim razredima, i osobno preporucuje ove knjige. Ja ih osobno nisam citala, tak da vam nemogu nista o njima reci.
Gregory, G. H. (2002). Differentiated Instructional Strategies: One Size Doesn't Fit All. ISBN # 0-7619-4551-2.
Smutny, J.F., Walker, S.Y, & Meckstroth, E. A. (1997). Teaching Young Gifted Children in the Regular Classroom: Identifying, Nurturing, and Challenging Ages 4-9. ISBN # 1-57542-017-1.
Tomlinson, C. A. (1999). The Differentiated Classroom: Responding to the Needs of All Learners. ISBN # 0-87120-342-1.
Erlauer, L. (2003). The Brain-Compatible Classroom: Using What We Know About Learning to Improve Teaching. ISBN # 0-87120-748-6.
Javljam da zaista i ovako mala djeca svakako osjećaju tko im je bliskiji po svojoj suštini.
Nas dvije rječke majke našle smo se sa svojim čudnovatim kljunašima u pomalo djeci neadekvatnom prostoru i pomalo skeptično misleći da ćemo ionako brzo poći kućama, pa da makar mi malo razmijenimo iskustva kad se već naša djeca neće družiti.
Međutim, iz gore navedenog razloga, Filip je, ničim izazvan, odmah sjeo na stolicu najbliže maloj R i zapitao je neznamvišekoje pitanjce, važno je bilo da nešto pita curicu njegovih godina. U ovih dvije i nešto godina to se nikad nije dogodilo. Za malu R me je mama upozorila da ne voli da je netko dira i da sama nikoga ne dira. Ali! Filipa je u prvih pola sata pogladila nekoliko puta na opće čuđenje svoje mame. Ja sam se rastapala od sreće. Ipak, nakon nekog vremena, Filip je kapitulirao od te prebliske bliskosti i počeo jaukati svoju poznatu parolu „idemo kuuuući“, međutim, ne pokazujući uobičajenu tjeskobu i ne misleći ozbiljno. Malo se povukao, ali nije prestajao gledati svoju partnericu sebi tako sličnu (fizički i psihički). Čak su malo skupa i zaplesali, pa joj je Filip pokazivao brojeve, ma divota. Radujem se slijedećim susretima, baš kao i Filip koji je spomenuo ime svoje nove prijateljice nekoliko puta.
I ja sam sretna jer sam upoznala jednu zanimljivu mamu (nisu geni za bacit) i više mi se ne čini da smo kao pale sam u Rijeci.
Javljam da zaista i ovako mala djeca svakako osjećaju tko im je bliskiji po svojoj suštini.
Nas dvije rječke majke našle smo se sa svojim čudnovatim kljunašima u pomalo djeci neadekvatnom prostoru i pomalo skeptično misleći da ćemo ionako brzo poći kućama, pa da makar mi malo razmijenimo iskustva kad se već naša djeca neće družiti.
Međutim, iz gore navedenog razloga, Filip je, ničim izazvan, odmah sjeo na stolicu najbliže maloj R i zapitao je neznamvišekoje pitanjce, važno je bilo da nešto pita curicu njegovih godina. U ovih dvije i nešto godina to se nikad nije dogodilo. Za malu R me je mama upozorila da ne voli da je netko dira i da sama nikoga ne dira. Ali! Filipa je u prvih pola sata pogladila nekoliko puta na opće čuđenje svoje mame. Ja sam se rastapala od sreće. Ipak, nakon nekog vremena, Filip je kapitulirao od te prebliske bliskosti i počeo jaukati svoju poznatu parolu „idemo kuuuući“, međutim, ne pokazujući uobičajenu tjeskobu i ne misleći ozbiljno. Malo se povukao, ali nije prestajao gledati svoju partnericu sebi tako sličnu (fizički i psihički). Čak su malo skupa i zaplesali, pa joj je Filip pokazivao brojeve, ma divota. Radujem se slijedećim susretima, baš kao i Filip koji je spomenuo ime svoje nove prijateljice nekoliko puta.
I ja sam sretna jer sam upoznala jednu zanimljivu mamu (nisu geni za bacit) i više mi se ne čini da smo kao pale sam u Rijeci.
Još samo da priupitam nešto. Bili smo s Filipom kod psihologice koja je nekada vodila Bistriće u Rijeci. Nekako sam mislila da nas je pozvala kako bi se dogovorili o eventualnom ponovnom iniciranju radionica za darovitu djecu i kako bi porazgovarali o F. Ispalo je da zasada nema mogućnost da aktivira Bistriće, nego je htjela F testirati. Premda mi je objasnila da se radi o nepreciznim testovima koji ocjenjuju samo određene sposobnosti, na kraju testiranja izračunala je i rekla određeni broj koji je F postigao na tom testu.
Zanima me da li ste vi majke sa starijom djecom prošle ovakva testiranja u ranoj dobi, trebam li uopće pridavati značaj tome broju i, prema vašem iskustvu/mišljenju/znanju, postoji li proporcionalnost visine bodova s količinom problema nekognitivne naravi.
m. je u dobi od 3 godine i 3 mjeseca testirana WISC-om (Wechsler Intelligence Scale for Children). medjutim nama nije recena nikakva "brojka", vec samo da je kognitivan razvoj ispred dobi i da se radi o darovitosti. ima jos puno toga u nalazu ali sve je opisne naravi tipa "veliki kognitivni kapacitet", nema nikakvih brojki.
Topluvodu, brojka sama po sebi znači malo. Ljudi obično vole baratati s brojkom, ali to samo po sebi malo znači, tako da ja to izbjegavam u potpunosti. Nekakva izravna uvjetovana veza između visine IQ i drugih problema ne postoji. Sve ovisi o drugim osobinama djeteta, koliko je ono socijalno snalažljivo ili nije, kakva mu je emotivna strana ličnosti i sl. Darovita djeca jesu drugačija, ali to ne znači da ne mogu biti uklopljena. Ima ih koji se sasvim dobro uklapaju među djecu, a ima i onih koji se povlače u sebe i teško sklapaju prijateljstva. No to nije izravno vezano ni uz kakvu brojku.
Evo ja vas pomno pratim i vec jako dugo citam ali uvijek mi je bilo nekako bed i pisati pogotovo zbog toga sto moj Dino nije darovit na nacine kako vi pisete...tj ne istice se ni u cemu posebno tipa da cita,pise,interesira se za nesto odredeno,u necemu rastura.
Mi isto odlazimo kod TS ali prvenstveno zbog ADHD-a u nasem slucaju + darovitost.Tj.cak nisam ni sto posto sigurna jer je u razgovoru s nama koristila taj izraz ali ga nije stavila i na onom papiru kaj smo dobili,tj.tamo samo pise da je intelektualno jako napredan ili tako nesto :?
E pa sad da pojasnim zasto sam se bas sad javila :mrgreen:
a to je da je vasa rasprava dotakla temu da sva d.djeca ne moraju imati problema sa socilalizacijom pa tu ja ubacujem svog Dinu kao primjer preotvorenog djeteta za kojeg je lagana socijalizacija dovedena do umjetnosti :mrgreen: Dakle moje djete je verbalno darovito :P i tu je jedino razlicit od druge djece ...uzimam za primjer to da svaka starija osoba s kojom razgovra procjenjuje da je godinu do dvije stariji nego sto je i cudi se kada kazem koliko ima godina :shock: Evo jos uvijek nisam sigurna dali spadamo u vase drustvo ali vasa iskustva su mi super i puno mi pomazu.
I naravno pozdrav Nadici :bye:
Mihaela :heart:
Budi ponosna na svog Dinu, pa što ste sve uspjeli s njime proći, a on je još i tako verbalno i intelektualno jak. I to nije njemu palo s neba ili od poštara, nego od vas roditelja
Da, TS ne voli baš previše napisati "darovito" nego to napiše po principu "nije šije-nego vrat" :P jer ljudi jako čudno i neadekvatno reagiraju na taj termin "darovito".
Zdenka je jako dobro rekla - brojke se ne govore iako su nas svi ispitivali koliki je M. IQ i valjda očekuju da mi ispalimo negu groznu cifru.
TS i Lay su nama samo govorile koliko godina ispred svoje dobi je ona.
Najbolji primjer mi je da je ona najmlađa u razredu, min. godinu dana je mlađa od svih ostalih, a bez problema savladava gradivo MIOC-a i veoma je dobro prihvaćena u društvu - to znači da su njene kognitivne i socijalne vještine min. 1 godinu ispred njene dobi.
Uskoro bi trebali otići s njom na profesionalnu orijentaciju za fax.
Sada mi je mlađi bio na testiranju za srednju školu i jedva čekam razgovor s TS da čujem njeno mišljenje. V. je natprosječan + ADD
Ja se dugo nisam javljala jer nekako se trudimo odmaknuti od te darovitosti koliko je god moguće. Odlučila sam prije godinu dana da ću sve učiniti da ta darovitost služi momu djetetu, a ne on darovitosti i nekako zdravije svi funkcioniramo odkad to više i ne spominjemo.
M ima dosta dodatnih termina: osim škole - glazbena, njemački i plivanje, koje on doživljava kao zabavu.
Naši izazovi su kao i kod sve takve djece upravo u socijalizaciji. Budući da je M ekstrovertiran i egoističan, najviše radimo zapravo na granicama jer je njegovo "ja" ponekad toliko veliko da više nitko drugi ne stane u prostoriju.
Moram se tu osvrnuti na djecu iz okoline koja iz ovih ili onih razloga imaju manjak samopouzdanja i usto određeni profil karaktera. S vremenom sam skužila da su to kao minirana područja. Uvijek su na poprištu neke neugodne situacije, ali navodno nemaju veze s događajem, prijavljuju ako ih netko i slučajno okrzne, kad se dvoje posvađa oni uspješno komuniciraju s obje strane. Jako su ljubazni prema M. ali njihovi roditelji začudo imaju jako loše mišljenje o M. Kad ja registriram takvo dijete, moram priznati da činim sve kako bih M upozorila da ga treba izbjegavati.
Eto, to su uglavnom naše sad već sitne brige.
Sad sam se ubila trazeci papir :lol:
ovo je kao zakljucak pa mi pliz daj rastumaci to prosto seljacki :oops:
-radi se o djecaku visokog koniktivnog razvoja,posebno u domeni misaone fleksibilnosti,konkretnog i asocijativnog misljenja.No kako se paralelno radi i o ADHD sindromu....
ne kuzim bas sve pojmove :oops:
jos pise da je emocionalno vrlo osjetljiv i,da mu je realitetna kontrola minimalna i da reagira impulzivno...izraziti individualac,okrenut svojim interesima i ciljevima...
evo podebljala sam pojmove koje nemrem tocno rastumaciti :oops: :mrgreen:
Od darovitosti se ne možemo odmaknuti, jer je ona tu, ali i ja to što je manje moguće spominjem. M. uopće ne zna što je to darovitost i nema pojma da ide kod TS zbog toga.Citiraj:
Ja se dugo nisam javljala jer nekako se trudimo odmaknuti od te darovitosti koliko je god moguće. Odlučila sam prije godinu dana da ću sve učiniti da ta darovitost služi momu djetetu, a ne on darovitosti i nekako zdravije svi funkcioniramo odkad to više i ne spominjemo.
Na ovo o egu većem od sobe sam se nasmijala, jer me podsjetilo na "nekog". Tvoje primjedbe o "miniranom terenu" su blizu onoga što M. doživljava u školi, pa me zanima kako učiteljica reagira na to.
Naša učiteljica prednost daje disciplini, ali sam u jednoj situaciji skužila da ona dobro vidi gdje su mine i vrlo je pravedna u svojim odlukama. Alergična je na ruganje pa je i takvo ponašanje podložno kazni, iako ne tolerira niti pretjeranu osjetljivost na sve i svašta. Pritom djeca koja zahtijevaju naročite nježnosti i obazrivosti kod nje ne prolaze baš najbolje pa "mine" ne nailaze na pogodno tlo. Mislim da je zato i socijalizacija u našem razredu puno bolja nego u drugim trećim razredima u školi, gdje čujem svakakve priče.
Mislim da je i naša učiteljica slična u tome. :)
Ako još neko čita ovaj topic molim za pomoć. Filip je eksplodirao u želji da nauči engleski, talijanski, njemački...jezik. Doslovce po cijele dane pita kako se kažu brojevi, slova, riječi na svim jezicima za koje je propitkivanjem otkrio da postoje. Umorna sam od toga, a osim engleskog i nešto talijanskog jezika, ništa niti ne znam. Pa mi je palo napamet da kupim neki CD, DVD kojeg može pasivno slušati i gledati neke pričice, zadatke i sl. za engleski ili talijanski jezik. Međutim, pretragom cijele Rijeke otkrih da tako nešto ne postoji. Postoje samo računalni programčići od 400-500 kuna, za koje on, naravno, premlad.
Pa ako je netko od vas nešto slično kupio ili zna gdje se može nabaviti, nek piše.
M. je prije nekog vremena žicala CD za učenje španjolskog. Isto tako nismo ništa našli (bar ne za njenu dob) i onda su baka i deda kupili neki španjolski za turiste (fraze bez gramatike). Mala si je to prebacila na I-Pod i slušala. I progovorila. Kupi nešto jeftinije, ne nabavljaj pravi tečaj jezika jer ti je za to premali i pusti ga da sluša. Probaj naći i nešto na netu-neki online prevoditelj pa mu čitaj riječi. Vidi ovo:Citiraj:
topluvodu prvotno napisa
http://www.e-rjecnik.net/
mozes nabaviti i glazbu za djecu na razlicitim jezicima. Mi imamo doma cd od Charlotte Diamond - pjeva ti na engleskom, spanjolskom, francuskom, i nekad na drugim jezicima. Prekrasne su pjesme, i jako razgovjetno pjeva pa je lako nauciti tekstove.
http://www.charlottediamond.com/
isto tako, probaj pitati jel mozes naruciti literaturu koju koriste u Smartu.
Tam je moj sin isao na spanjolski za predskolarce dok se grupa nije raspala zbog nedostatka interesa. Tj, nije bilo dovoljno djece. Osim spanjolskog, je moj sin tak krenuo i taljanski uciti, no opet, nazalost, zbog nedostatka interesa kod druge djece, ne postoji grupa vise. Knjige koje koriste za oba jezika su mi simpa slozene, taman za djecu.
http://www.smart-jezici.hr/skola/tecajevi_start.html
http://www.starfall.com/
Ako imate dobru internet vezu ovaj site je prepun jako zgodnih igrica za ucenje engleskog.
Na tom sajtu je F prosle godine naucila citati engleski. Genijalan je.
pozdrav forumašicama :bye: i posebno tebi ankiCitiraj:
anki prvotno napisa
moj maleni ima 14 mj. i ponekad se pitam imal li razloga misliti kako je darovit. što se tiče riječi... mogu reći da sloguje i to je to. ali jako pokazuje zanimanje za pazzle, općenito nekakvo slaganje, nizanje i sl. jako je znatiželjan, posvećen nečemu što radi i ne odustaje lako. uporan je da napravi baš onako kako to treba biti. ja i muž puštam ga da on sam napravi što želi, tj.damo mu vremena da nešto učini sam,puštamo ga da istražuje, potičemo ga reznim igrama primjerenim za njegovu dob i sli. to je ono što mi možemo i trebamo (barem ja tako smatram) učiniti za njega-promatrati ga i "rasti zajedno " s njim i njegovim potrebama. vjerojatno bi imao poteškoća u društvu da je na taj način "poseban" ali koje ih dijete nema kad je u pitanju susret sa širom zajednicom, vrtićem,školom itd.? isticat će se,pa uvijek ima onih koji se ističu,a bolje na bolje nago na gore. u čemu je problem.ili možda nisam svjesna svega što ta darovitost nosi :?
sijećam se da sam ja kao dijete bila ignorirana od strane roditelja i smatram da je to najgore što su mogli učiniti ili ne učiniti. još kao dijete pokazivala sam afinitete prema npr.rukotvorinama.smartam da bi danas sve bilo drugačije da su oni još malo to poticali ili barem primjetili :cry: ko zna,možda bi mi to pomoglo da sretnije odaberem zanimanje kojim ću zarađivati za život. ali dobro šta je, tu je. barem se time bavim u slobodno vrijeme...ako ga nađem :) moja znatiželjna mrva mi ne ostavlja previše prostora :)
anki nemoj mi zamiriti ali morala sam ti iznjeti svoje iskustvo :love:
m. su isto jezici jaca strana.Citiraj:
topluvodu prvotno napisa
za tu dob su ti najbolje pjesmice na raznim jezicima, mi npr. imamo nekoliko cd-ova "wee sing" to su pjesmice, brojalice i igre s prsticima na engleskom (imas ih za kupiti u algoritmu ili preko interneta).
ima odlicnih slikovnica putem kojih dijete lako uci strane jezike.
mi imamo i baby tv koji je kao napravljen za ucenje engleskog (premda je m. vec pomalo dosadan).
takodjer ako je tako jako zainteresiran bilo bi dobro da ga upises na neki jezik ili u jezicnu igraonicu. m. npr. u svom vrtickom programu (montessori) uci i engleski talijanski i u svega nekoliko mjeseci je naucila brdo toga.
engleski s njom radimo doma od pocetka, baka ju je pak naucila neke pjesmice na njemackom, i tako sve spontano i bez nekog prevelikog truda moram priznati da stvarno jako puno zna.
prava je steta ne omoguciti im ucenje stranih jezika u toj ranoj dobi dok sve upijaju ko spuzvice, a narocito za ove koji su tako izrazito zainteresirani ko sto ti opisujes.
Hvala svima na postovima. Svašta sam mu kupila i nabavila i zaista je nevjerojatno kojom brzinom upija nove riječi i naglaske. Sada se već i šali na stranim jezicima pa kaže da će me lupiti u tummy ako mu ne dam quatro biscotti. Prije ove faze je pomalo već počeo upadati u dosadu, odavno se više ne igra sa nikakvim igračkama, slaganje slova i brojeva - već viđeno, a samostalno čitati mu ne pada napamet.
Kao i kod svakog njegovog interesa, tako i kod nove strasti "učenja" stranih jezika pokazuje takvu opsesiju da sam se prestrašila i ponovno pomislila kako bi mi bilo puno lakše da se hoće igrati kockicama i vlakićima i da vrlo uskoro neću moći zadovoljiti njegovu žeđ za znanjem i kako me već sada šije u pamćenju imena, mjesta, događaja i sl.
Ovih dana kreće u vrtić i želudac mi se skuplja od straha pri pomisli na njega u grupi od 20-tak djece. Ipak, u zadnje vrijeme primjećujem da je prerastao baka servis i da mu je to postalo jako dosadno i mislim da je pravo vrijeme za nova iskustva i savladavanje straha od djece.
Kad se adaptira onda bi mogli krenuti u kakvu jezičnu igraonicu ako otkrijem da postoji za tako male.
A ignorirati darovitost je naprosto nemoguće jer ono što sam shvatila u kratko vrijeme od mog prvog posta prije par mjeseci do danas da je kod takve djece izvor najvećeg zadovoljstva saznavanje koje je za njih najbolja igra na svijetu. Poticati je treba samo utoliko što ti trebaš znati odgovoriti ili kupiti/unajmiti znanje. Najveća je radost filipova pokazati svojoj prijateljici kako se piše rimski broj 1300, a ova ga u čudu gleda (ima 6g) i kaže mu - kako si glup! to su ti slova! A onda se filip rastuži, zajedno s mamom.
Pročitah samo prvu stranicu, a kad budem imala vremena svih ću 7 :D ovo sam čekala, sigurna sam da imate puno dobrih savjeta i to sve na jednom mjestu.
Ima li tko kakav savjet za ove male bebače od 1g.?
meni se svi smiju po forumima, kada govorim da se osječam glupo pored svoje male, da sve usvaja od prve i da usporavam njen razvoj tj. možda joj dajem premalo izazova, i to zato što ne znam što da joj više ponudim.
Ne, ne kažem da je nadarena ili naprednija od drugih, jednostavno u ovoj fazi ona tako djeluje, a ja bih joj sada kada tako brzo upija kao spužva htijela ponuditi što više mogu, zašto ne iskoristiti ovo razdoblje brzog učenja??? Ispravite me ako nisam u pravu!
Trebaju mi knjige da se educiram i to što brže, ne zbog mene, već zbog nje, vidim da uživa u savladavanju i učenju novih stvari, jer vrišti od sreće..kada to ne bude htijela ja joj neću nametati.
Ona je neurorizična, i kao kasni u motorici, a u stvari ne zaostaje puno, ništa, za "normalnim" vršnjacima.
Prvu riječ je rekla s 6mj., od 7mj. "crta" šara po papiru, od nedavno hrani medu i mene, pleše, pjeva, ponavlja od prve sve što joj pokažete, razumije "naredbu", pronalazi predmete, radi face imitirajući druge....
I ima li tko kakav savjet o starosti djeteta za upis male djece u glazbenu školu i strane jezike, već u vrtiću ili...????
Ako tko ima kakvog dobrog prof. ili glazbenu školu za preporučiti, kažu da nije svejedno kod kojeg prof. idu, manje je važno koja je glazbena škola, bitniji je dobar prof. koji je i pedagog, a ne da djetetu ogadi glazbu???!
Ivanazg, moja M. svira od 4. godine pa ti mogu preporučiti našu profesoricu jer ima iskustva ( ne puno :mrgreen: ) tako malom djecom.
Za ostale preporuke ti stvarno nemam što reći jer sam kao mama takvog djeteta djelovala samo intuitivno: "slušajući" što mi kćer "govori" svojim ponašanjem. Mislim da i ti to radiš i da se tako ne može previše pogriješiti.
Koliko sam ja uspjela shvatiti do sada (F ima 3g), nema šanse da mama kao ti koja se trudi educirati i čitati na forumima o iskustvima drugih majki, može pogriješiti ili zapostaviti svoje bistro dijete. Problemi zapravo započinju kad ga ubaciš u institucije (jaslice pa nadalje). Pa pročitaj malo i topic - Darovito djete u vrtiću.
I mislim da je bazično poznavanje emocionalne inteligencije jako bitno pa ako nisi pročitala preporučam knjigu Daniela Golemana-Emocionalna inteligencija i od Petera Saloveya - Emocionalni razvoj i emoc. intel.
Ja bih se složila s mim da treba oista pratiti i podupirati dijete. Ne može se dati neki općeniti savjet kad i kamo upisivati dijete, jer to ovisi o pojedinačnom djetetu. Mom darovitom sinu je bila potrebna širina - intuitivno sam osjećala da bi prerano usmjeravanje zatvorilo neke puteve njegovog razvoja i razmišljanjanja. Prerano pretrpavanje aktivnostima po izboru roditelja ukalupljuje darovito dijete i priječi ga da ide svojim putem. Najveći problem darovite djece u institucijama i izvan njih nije nedostatak sadržaja nego pristup njihovom razvoju i njihovi emotivni i socijalni problemi koje svi oni imaju u većoj ili manjoj mjeri. Zato su roditelji i njihovo poznavanje, prihvaćanje i podržavanje djeteta iznimno važni.
oista = doista
i ja mislim da su u odgoju darovitog djeteta najvazniji informirani i posveceni roditelji.
ako sam dobro shvatila ivana zg govori o djetetu od godinu dana, a mislim da u toj dobi ne postoje neke narocite posebne potrebe osim onih koje se podrazumijevaju - poput dovoljno izazova.
mislim da rijetko koji roditelj nadarenog djeteta ima problema s usmjeravanjem ili zapostavljanjem, jer daroviti uglavnom vrlo jasno daju do znanja sto ih zanima, a takodjer traze od roditelja toliko puno da je tesko da mogu postati zapostavljeni.
sto se tice glazbene skole i stranih jezika, ivana zg, u vrticima postoje grupe s dodatnim programom, to moze biti jezik, sport, glazba...u zagrebu postoje i razne glazbene igraonice, zborovi itd. a najranija dob za koju ima nesto organizirano je, cini mi se, tri godine, mozda dvije.
do tada, nabavi joj ksilofon, bubanj i slicne instrumente. i omoguci joj sto vise onih djecjih stvari poput igranja u pijesku, vodi...znam da nije lako sa nadarenim djetetom, najbolje si mozes olaksati tako da sto vise ljudi ukljucis u njezim odgoj.
Sto put potpisujem. Darovito dijete naprosto traži i uzima svoje - na neki način osjećaš da ga pratiš u mnogim segmentima njegova interesa, a ne da ga vodiš tim putevima. Zato sam i napisala da ga se ne smije pretrpavati aktivnostima, pogotovo ne onima po izboru roditelja i onima koje dolaze prerano. Najgora stvar koja se može dogoditi darovitom djetetu su preambiciozni roditelji.Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
Samo ideja: Jana (21mj) od prošlog ljeta ima neki mini sintić i već duže vrijeme na njemu svira, a zadnjih par mjeseci to kombinira sa pjevanjem. (Pjeva Kiša pada trava raste cijelu :heart: )Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
Isto tako crta pastelama i bojicama i neke boje već i imenuje. Imamo tonu slikovnica koje s užitkom sama "čita"...
Ponudi joj aktivnost primjerene njenoj dobi, ali ako odbije nemoj inzistirati. Kao što je već rečeno, djeca sama izaberu što ih zanima.
oprez sa sintesajzerima! negdje sam citala (a kasnije se i sama uvjerila) da zvuk na sinticima znade biti jako lose semlpliran i rastiman, pa zapravo moze djetetu pokvariti sluh. ja sam zato izbjegavala svu elektroniku. zato sam i navela bas ksilofon (drveni ili metalni) te bubnjeve. mislim da je to bolji izbor za najmanje (neka me ispravi ako ima netko strucan). u svakom slucaju ako se odlucite za sintic, nastojte da bude zaista dobre kvalitete.
U pravu si. Imali smo jedan loš i bacili ga. Ksilofon mi se čini bolja opcija.Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
Koliko je napredno dijete koje s 2 godine i 2 mjeseca samo složi puzzle od 16 dijelova, bez gledanja slike?
Dali je to uobičajeno ili nije?
Mi smo neki dan bili kod psihlogice pa mi veli da je M. intelektualno sada negdje na razini djeteta od 7 – 8 godina (ima nepunih 4 god.) ali da je motoricki, premda isto za svoju dob napredna, tek na razini nekih 5 – 6 godina. Zato u svojoj glavi zamisli nesto sto motoricki zapravo nije u stanju uciniti pa cesto padne. Cini mi se da najveci problem nadarene djece i jest ta neujednacenost (najcesce su kognitivno jako napredna, a emocionalno na svom ili cak i ispod dobi). Kako sam zgodno negdje nedavno procitala: tesko je primjerice razgovarati sa rijecitim 7-ogodisnjakom o vanjskoj politici, a da se on u drugom trenutku okrene, udari brata i oduzme mu svoju igracku uz ispad bijesa…mi roditelji cemo to razumjeti jer poznajemo svoje dijete ali vecina drugih ljudi ce pomisliti ili da dijete manipulira ili da je neodgojeno, sebicno itd.
Jos da upitam, nikako ne uspijevam saznati, ako netko ima kontakt one neke psihologice iz samobora koja se bavi nadarenom djecom?
Mislim da je nju spominjala Lutonjica, pitaj je.
hvala ti
Zanima me kako kod vaše djece stoji ovo što spominje tridesetri, odnosno neka diskrepancija između kognitivnog i emotivnog razvoja djeteta. Razumijem da ona postoji, razumijem i zašto postoji, jer se mnoga djeca emocionalno razvijaju u skladu s dobi, a kognitivno su izuzetno napredna. Međutim, gledajući mog bistrića zaključujem da je to samo razvojna stvar, odnosno da kognitivno napredan čovjek, dakle osoba čije se kognitivne sposobnosti kreću u sferi darovitosti ili genijalnosti, na to odgovara i osobitim emotivnim životom. To nisu odvojive stvari, barem ne u većini slučajeva kod kojih nije narušeno emotivno zdravlje. Ako ti je dano da više razumiješ, velika je vjerojatnost da ćeš više i bogatije i osjećati. Moj sin će uskoro navršiti osam godina i ja kod njega sve više primjećujem ujednačenost kognitivnog i emotivnog dijela, u tom smislu da u emotivnom životu pokazuje neke veliki skok, bez obzira na to što je u mnogim stvarima, ono što se kaže, još uvijek pravo malo dijete. Dakle, on kako se razvija, sve više svojim kognitivnim sposobnostima uspijeva obuhvatiti i svoje emocije i taj svoj emotivni život uzdiže na razinu svoje darovitosti.
Često se nekritički govori o tzv. emocionalnoj inteligenciji, kao da to nije inteligencija, a upravo to jest, jer se tu ne radi o mogućnosti osjećanja nego o razumskom odnošenju prema vlastitim i tuđim osjećajima, dakle o sposobnosti samospoznaje, kontrole vlastitih emocija, samopouzdanja, motivacije, empatije i uspostavljanja i održavanja skladnih međuljudskih odnosa. Sve to skupa nije nekim rezom odvojeno od kognitivnih sposobnosti. Ponavljam, ja tu bogatu, darovitu emotivnost sve više osjećam kod mog sina. Kako je to kod vaše djece? Posebno me zanimaju oni stariji, jer razmišljam o budućem razvoju svog sina.
I kod moje M. je tako. Kognitivni dio nje nije više u tako jako uzlaznoj putanji (nedostatak vremena za "proučavanje", pubertetski hormoni, također i manjak vremena kod nas i učiteljice, brojni interesi pa joj se energija rasprši na sve strane..... ), a emotivno sazrijeva vrlo brzo.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Oduvijek je bila dijete s vrlo razvijenom empatijom, ali sad to suosjećanje kombinira s realnim pogledima na svijet i ljude, donosi pravilne zaključke, nastoji pomoći konkretno, a ne samo izražavanjem sućuti... Ono što sam primijetila je da vrlo lako procjenjuje ljude što prije nije znala i svi su joj bili dobri, vidjela je samo pozitivno u njima.
Ono što joj se dosta razvilo od prvog razreda je i nepogrešivi osjećaj za dvosmisleno, jako osjeća sarkazam i ironiju, čitajući literaturu vrlo lako pronalazi dublji smisao napisanoga.... Nekako sazrijeva po svim parametrima.
Naravno, postoje trenuci kad je još jedna velika beba, ali su rjeđi, više svojih emotivnih i inih problema rješava sama, manje me treba kao savjetodavca.
Ono što je još uvijek jako pogađa bez mogućnosti da si sama razjasni (razumom) je patnja i bolest ljudi i životinja, siromaštvo i općenito ljudska nesreća. Kad čita takve priče iz novina ili čuje nešto takvo reagira isključivo emotivno (kao da joj u tom trenutku moždane vijuge otkazuju poslušnost).
M emocionalno kaska za svojim kognitivnim sposobnostima, ali to je još uvijek navodno u skladu sa svojom dobi (9 i pol godina). Teško ćeš dobiti uvid iz tuđih primjera jer se djeca u ovoj dobi počinju sve više međusobno razlikovati u osobinama i interesima.
M se još uvijek na veliko grli i mazi. Pozdravlja plišance prije spavanja. Istovremeno neki dečki iz razreda već zabadaju djevojčice, a nekim djevojčicama počinju rasti grudi. Moj M još razmišlja kako mu je bilo najljepše u vrtiću i šamponira se naveliko ispod pazuha jer si je utuvio da će to spriječiti da mu narastu dlačice (iako još nisu ni na vidiku), a prije spavanja čita slikovnicu Barbie i 12 plesačica i planira kako će sutra pokazati dečkima nešto na nogometu.
Istovremeno mu je dugoročno u planu pobjediti na državnom natjecanju iz matematike, upisati MIOC i postati arhitekt, a sve to ako može sjedeći mami u krilu.