Hvala, Inesz!
A u tekstu se u nekim recima bas prepoznajem... :heart:
Printable View
Hvala, Inesz!
A u tekstu se u nekim recima bas prepoznajem... :heart:
Ja sam krila od svih. Djeca su znala vec sa dva mjeseca trudnoce, ali nisu nikom rekli. Mami i tati sam rekla kad je proslo 12 tjedana i bila sam u, relativno, sigurnim tjednima. Mamini komentari su bili ocekivani, sto ce ti to, imas zdravu, veliku djecu, bojala se za mene, a na kraju se nacuvala unuke itekako :)
Bila je zima i skoro do pola trudnoce sam krila bez problema, svi su mislili da se debljam. Jedno sam jutro obukla usku majicu, skinula se iz kaputa u cajnoj kuhinji i sa smjeskom pogledala kolegice...skoro su pale na rit. I sad se smijem kad se sjetim. Bas me bilo briga za komentare.
I tako, to sam rano proljece koristila da otkopcam jaknu kad pozelim da tko zna :) no, zivim u malom mjestu i za par dana vise nije bilo nikoga da ga zaprepastim...
Beti3, super mi je tvoja prica! :)
Ljudi si svašta dopuštaju, i tiliko znaju bit gnjusni da nemožeš vjerovat. Ja nisam imala negativnih iskudtva jer nitko nezna naše želje i nade.
Nedavno je kolegica objavila da čeka 5, komentari su bili grozni, od tiga da su maloumni pa neunaju za kontracepcijum, seljačine i slučne gadosti. Žalisni je da ljudi ne mogu prihvatit da netko želi djecu, 3,4,5 nije bitno.
Da se mene i mm pitali bilo bi ih već 4 al, želje se ne ostvaruju uvijek.
Takve ne treba slušat, moj život moja stvar.
Btw ovaj mjesec sam osjetila O nakon hrpu godina. Sad čekamo.
Evo me, ja ne stignem pisati pored svojih srečica po danu...
Nije da se zamaram mišljenjem okoline, no ponekad me ipak dotaknu, odnosno rastuže ili naljute... možda i zato što sam ja u svome širokom društvu najstarija mama.. čak ni među poznanicima ne znam za stariju mamu od sebe... ni u parkićima :no:
Većinu komentara ne čujem direktno, no nađu oni put do mene, a i osjetim dosta toga u onom neizrečenom riječima...
I da, i ja često ćujem što će ti treće, budi sretna što imaš ovo dvoje..
A nije da dajem na sva zvona svoju želju za trećim djetetom, no niti je ne skrivam.. ne bojim se izraziti svoje želje i stavove :-)
No zadnju trudnoću sam imala namjeru dugo skrivati, ne zbog okoline, već zbog svojih roditelja koji se jako boje za mene, pa sam im htjela smanjiti vrijeme strahovanja :-)
Naime kod mene postoji dodatna otegotna okolnost a to je da me ako uspijem opet zatrudniti i trudnoću iznijeti do kraja čeka treći carski rez... imam zeleno svjetlo od liječnika i nije me strah toga no da čujete samo komentare u vezi toga, uuh!!
Kakvo je vaše mišljenje oko toga? Trebala bi li zbog toga strahovati?
A što se tiće mog supruga, on je posebna priča, no ukratko bi mogla reći da je on pomiješanih osječaja oko mogučeg trećeg djeteta :-)
Eto, vidite da trebam vaše društvo :-)
Ako je dr. dao zeleno svjetlo ne vidim problem. Moja poznanica je ostala trudna 1,5 mjesec nakon carskog.
Moja prijateljica je imala 5 carskih. Iako dr bas nije bio sretan. Sve je prošlo super :)
Poslano sa mog SM-A500FU koristeći Tapatalk
Jeste li radile kakve pretrage prije trudnoće, osim onih redovnih (papa, brisevi)?
I ja sam Nova pa bih vam se prodruzila. Imam 39 godina i nekih mjesec dana pokusavamo ostati trudni. Imamo vec jednu curicu od sedam godina i jako zelimo jos jednu.
Citiraj:
martinaP prvotno napisa
Ja jesam igrom slucaja, i papu i briseve i jos hrpu toga, no s obzirom na nasu dob bilo bi dobro provjeriti i stitnjacu (TSH, fT3 i fT4) jer je pozeljno ucinu trudnocu s TSH manjim od 2,5 i drzati ga takvim u prvom tromjesecju.
Ja sam proljetos radila papu i hormone stitnjace. Sve ok.
Poslano sa mog SM-A500FU koristeći Tapatalk
Hvala vam MAMI 2 i Eci na ohrabrujućim primjerima.... vau 5 carskih, pa moj treci bi stvarno trebao biti sitnica naspram pet :-)
Natalie 38 baš dobro da si nam se i ti pridružila :love2:
Kako bi bilo divno da uskoro sve budemo trudnice :ghug:
Moja štitnjača je koma, hormoni nisu bajni ali su u granicama referentnih vrijednosti pa nemam terapiju.
Danas me krenulo, pa da podijelim s vama, cujem vase komentare... Dakle, nekad jos kad smo mastali o svojoj obitelji, nasa slika bila je troje djece. Medjutim, nakon drugog, MM je nekako posustao, zbog raznih tuznih dogadjaja oko nas, kasnih gubitaka trudnoce, godinama nikako nije htio niti da probamo. Ja bi imala svoje ups and downs, dok nije jednom samo popustio, verbalno ne, ali krenuli smo raditi na trecem... I primilo se otprve, pa zavrsilo na pola puta, 20tt. Cekali uredno 3 mjeseca, opet uspjeli otprve, i onda paf, 12tt, srce ne kuca. I sad je proslo 6 mjeseci, odradila sam pretraga raznih, uglavnom je sve na nekim granicama, ali uredno. I dosli smo do ciklusa kad opet pokusavamo. A probudim se danas i nekako me pogodilo preispitivanje oko te zelje, jesam li ja sebicna, da li on samo meni udovoljava, sto ako opet izgubimo, da li da zivim zivot ovakav kakav imam jer nije da nije ispunjen, ali... Imam osjecaj da nikad necu znati, znam da je sve i uvijek neizvjesno stogod mi poduzeli... Bas me neka tezina uhvatila. Nadam se da me razumijete... Desava li se to i vama ponekad?
Citiraj:
MAMI 2 prvotno napisa
Mene su upozorili bas na taj trudnicki i predzrudnicki dio, kad su ref vrijednosti nesto nize. Amerikanci cak inzistiraju na TSH 1-2 prije zaceca. Kod nas kako tko, MPO zahtjeva ispod 2-2,5, dok pojedini cak ne reagiraju niti na preko 4-5, sve dok nije preko 10 (sve u mIU/L).
Mozes pojasniti malo? To sto su u granicama ref vr nista ne znaci. Koje hormone si radila i koliki su?Citiraj:
MAMI 2 prvotno napisa
Mama 28, i ja sam imala periode takvih razmisljanja. Pogotovo nakon gubitka trece bebice u 24 tt, mislila sam da sam sebicna, zasto mi dvije krasne djece nije dovoljno. Sta ako ovo i ono. Tesko je to, sokovi su za cijelu obitelj. Ipak je zelja bila jaca i za 3 mj sam bila t sa trećim. Ali sam zato sam potiskivala zelju za cetvrtim. Puno ljudi me pita zasto ne uzivam sada kad su mi djeca velika, kako mi se da sve od pocetka. A ja bas zelim jos jednu bebicu, osjecam da me ceka tamo negdje i da tako treba biti. Uzivam u tome da imam malo dijete koje me treba i o kojem trebam brinuti i pokazivati mu svijet. Ovi veliki na kraju ionako samo odjure , a mm i ja ostanemo sami.
Poslano sa mog SM-A500FU koristeći Tapatalk
Sve hormone štitnjače tsh, ft3, ft4, antitjela, imam hashimoto ali i strumu, prema hormonima sam lagano prema hiperu. Ali s obzirom da dosta variraju preporuka je da ne uzimam terapiju.Citiraj:
martinaP prvotno napisa
O da, preispitujem se i ja... Svaki dan moje srce i razum vode unutarnje dijaloge... i svaki put srce pobijedi jer je ta ceznja za još jednim djetetom tako jaka da ju nikako ne mogu zatomiti...
netko je na ovom forumu jednom napisao - imam osjecaj da jos nisam rodila svu svoju djecu, i ta me je recenica bas pogodila i stalno me prati i najbolje opisuje moje unutarnje stanje...
moja djeca su mala- trogodisnjak i jednogodisnjak... prvo sam imala tri spontana, pa sam dobila svoju prvu srecicu, pa opet spontani, pa sam dobila svoju drugu srecicu, pa opet spontani... zadnje cetiri sam bila na heparinu zbog mogucnosti trombofilije... uz to imam i autoimunu bolest koja se u sestoj trudnoci cudesno povukla i sada miruje..
sve to plus godine cini moje trudnoce visokorizicnima...
kako su oni jos jako mali i fizicki su ovisni o meni, pa mi je tim teze, no moje godine mi nedaju cekati..
ja zaista osjecam ogromnu srecu sto ih imam i smatram ih velikim darom.. tepam im my precious.. no istovremeno se opet javi ta ceznja i neobjasnjivi nemir.. bas to kao da jos jedna beba ceka da mi dodje..
bojim se da ako odustanem da si to nikada necu oprostiti..
Zelena vila upravo kako di napisala imam osjećaj da još nisam dvu svoju djecu rodila. Oduvijek smo htjeli barem 3, no nije uvijek kako mi planiramo. I preispitujem se često, razum mi bruji da je to to ali srce govori suprotno.
Citiraj:
Eci prvotno napisa
Ako tako gledaš, i ovo će narast i odjurit i opet ćete ti i muž ostat sami.
Mislim da to nije dobar razlog za rađanje.
I ponavljam, požuri.
Vremena je malo, a ženska plodnost varljiva.
Ja nisam uspjela. Pregazile me godine.
I jako sam tužna zbog toga.
Citiraj:
MAMI 2 prvotno napisa
Evo bas ovako... :heart:
Tako je!Citiraj:
Inesz prvotno napisa
Vidim da je tema zamrla, valjda ste sve na trudnicama? :)
Mi smo se trudili 6 mj, brojali dane i nista. Kad smo vec odustali iznenadio nas je +!
Sada sam u 10.TT. Nitko se nije previse iznenadio od prijatelja jer su svi znali da zelimo jos jedno, djeca su sretna... Samo me brine da sve prođe u redu.
Mi smo dobili + u drugom ciklusu, tako da kod nas ne stoji teza o tezem zacecu blizu 40-te :-) . Jos nismo javno obznanili, cekamo jos koji tjedan da prodje, sad sam 8 tt.
Cure, sretno ❤️
Hvala, Tanči :heart:
Cure čestitam!
Sretno!
Jos malo ohrabrenja ovdje: nama je uspjelo iz prve uvijek kad smo htjeli, u 30-ima i evo s punih 40. Nazalost, od 5x, dva smo andjela izgubili, no zadnji + (dobiven u 40.-oj) evo lezi do mene u krevetu i mirno spava! Sve je moguce... ova zadnja trudnoca s puno straha, ali i vjere da ce sve biti dobro!
Cestitke!!!
Čestitam!
ajme diiivno mama 28, cestitam od srca!!
tocno se sjecam našeg pisanja ovdje i tvojeg preispitivanja prošle godine, a sad je vec srecica pored tebe :-)
Eci i martinaP lagane trudnoce vam želim...
i nadam se da cu vam se i ja uskoro pridružiti...
Hvala vam! [emoji8]
evo mene opet, ovaj put sam trudna i presretna :-)
javljam se ovdje jer želim ohrabriti sve one cure koje poput mene nekad citaju ove stranice i bore se sa tom silnom željom za prvim ili još jednim djetetom unatoc godinama...
meni je ovo deveto malo srceko ispod moga.. imam dva živa i zdrava... šest sam ih izgubila...
svi mi se cude i ne vjeruju da nisam odustala..
no ja sam znala da još jedna beba ceka da mi dođe i nisam mogla odustati..
pritom sam probila sve svoje granice do koje svoje godine mislim pokušavati (sad imam 40)...
zato mogu reci - ne dajte se i slijedite svoje srce :)
Zelena vilo, prekrasna vijest! Grlim na najjace! ♥️
Čestitam!
Zelena vilo čestitam!
Zelena vilo :*, čestitam!
hvaaala vam cure, puno, puuno!! :*
divno je imati mjesto gdje te razumiju :ghug:
Zelena vilo, cestitam! Sretno!