Ja 37, muz 35, pokusavali smo dobiti prvo. Problem je bio kod njega, slabiji motilitet i nesto manji broj spermija, kod mene sve ok, pa nam je preporuceno probati 3-4 inseminacije pa ako ne uspije, zbog mojih godina, razmotriti IVF.
1. inseminacija (u svibnju): klomifen 3-7 DC, pa onda dvaput Gonal F po 150 jedinica cini mi se 9. i 11. dan ciklusa, onda ?12 DC, cini mi se, na ultrazvuku nadjena dva velika folikula pa su mi dali stopericu (HCG)--36 sati nakon, inseminacija. Sam postupak je prosao da nije mogao biti bolje, nikakve boli, trajalo koju minutu, poslije toga ni kontrakcija ni krvarenja, odlicno sam se osjecala. Medjutim muzev uzorak je bio slab kao nikad ranije: nakon centrifuge su imali samo 0.5 milijuna brzih spermija i naravno znala sam da su sanse strasno slabe. Problem je mozda bio i u tome sto smo imali vrlo kratku apstinenciju, samo 1.5 dan izmedju (po savjetu jedne sestre koja je sigurno mislila dobro ali eto nije bilo dobro za nas).
Muz je vec bio poceo uzimati cink, vitamin C, i jos ponesto (B12 cini mi se), i jos smo 'podebljali' terapiju s Menevitom. Ja sam imala i neke poslovne obaveze pa smo odlucili si dati 3 mjeseca do sljedeceg pokusaja.
2. inseminacija (kolovoz): terapija ista, sve slicno (ja opet zapocela s cijelom hrpom folikula da bi na kraju narasla opet 2 velika) medjutim ovaj put je muzev uzorak--valjda nakon vitaminske kure--bio DALEKO bolji, tj mogli su ustrcati 15 milijuna, a za sve iznad 10 mil su statisticke sanse puno, puno bolje. Ovaj put smo apstinirali kojih 5 ili 6 dana prije inseminacije.
I, zaista, i prije bete sam znala da sam u drugom stanju--masa malih simptoma, cudno krvarenje iz nosa (jednom), lagana napetost u donjem trbuhu slicna a slabija od PMS-a, vece grudi.
Imala sam skolske bete, odlican ultrazvuk sa 7 tjedana, isto tako odlican s 12 i evo sad sam 14 tjedana trudna i kako mi prestaju mucnine (koje sam imala od 6. tjedna) osjecam se stvarno okej.
Inace, imala sam i relativno veliki (ali zgodno, straznje & subserozno smjesteni) miom koji na kraju nista ne smeta trudnoci i zapravo ga se vise na ultrazvuku i ne vidi jer se integrirao u rastucu maternicu!
Tako da sanse zbilja ima, ako je s vama uglavnom sve okej i ako muzevljev spermiogram nije bas jako los, a postupak je (barem iz moga iskustva, jer nikakve nuspojave na gonale i klomifene nisam imala) potpuno podnosljiv... sad se i ne sjetim kako sam zatrudnila
:mrgreen: