Zar u SAD-u SAT nisu zapravo jedino sto se trazi za upis na faks od formalnog obrazovanja (ne ulazim u detalje sto jos traze pojedina sveucilista)? Na SAT moze pristupiti bilo tko, bilo kad u zivotu. Zar to nije ono sto Ameri smatraju maturom?
Printable View
icyoh, nema ocjena. mislim da u onim zemljama u kojima postoji kontrola i pracenje, moras na kraju semestra ici na ispit, test ili kako cemo ga vec nazvati.
sto znaci da je u interesu svih da dijete odredeno gradivo nauci. kako, to je obitelji na izbor. osim toga hs ne znaci da moras tako uciti citav zivot.
mozes recimo zavrsiti 4 razreda osnovne, pa poslije ici u neku "normalnu" skolu. ili tu i tamo koju godinu ici u sustav hs, pa natrag. puno je kombinacija moguce.
ja ne mislim da je u smislu znanja neki problem za prva 4 razreda (barem u austriji, meni se cini da je kad sam ja isla u skolu kod nas, da je bilo nesto teze)
malo mi je ovo nelagodno reci, te ne bi da me krivo shvatite, ali kao ilustraciju:
ja nisam prof. matematike, fakultetski sam obrazovana i odgovorno tvrdim da prva cetri razreda matematike, ako bih ja poucavala moju kcer (dobro ona ima jaki kliker za to, pa mozda nije primjenjivo kao pravilo) bi zavrsili u otprilike jednom semestru.
za ostale predmete bi se snasli sa strane uz kombinaciju s nama.
za ostalih 8 godina gimnazije matematiku bih mislim mogla, mozda bi mi trebalo malo prisjecanja za 7 i 8 razred), za ostale predmete bi trebalo organizirati privatnu poduku, odnosno neke druge sustave. i ako bih se uhvatila konkretno mog djeteta ona bi imala koristi od hs u kontekstu znanja, jer bi isla svojim tempom koji je prilicno brzi od prosjeka, te bi ili produbila materiju, ili bi ustedeno vrijeme za klasicni skolski program koristila za klavir, glazbu, proucavanje harry potter-a :mrgreen:, putovanja, druge nacine upoznavanja svijeta, ili sto vec.
ovo pricam ne da bih se sad hvalila, (i nadam se da to nitko nece tako shvatiti, a ja ne iznosim bas previse privatnog na forumu, pa mi je sad pomalo neugodno) nego da kazem da je samo poucavanje izvedivo. uz puno truda, mrezu pametnih ljudi koja bi preuzela svoj dio u poucavanju i vremensku organizaciju svega toga...
ne moras cak ni biti roditelj koji ostaje kod kuce ako imas fleksibilno radno vrijeme i mrezu ljudi koja daje privatnu poduku. necu lagati, pa ne reci da sam ponesto puta razmisljala o tome (u kontekstu osnovne skole), gledajuci sustav u kojem svi dobijaju isto i na isti nacin i u kojem ozbiljno nedostaje individualnog pristupa.
moj bi san bile reformirane skole koje bi imale puno vise profesorskog kadra, u kojima bi djeca bila grupirana u manje grupe sa svojim profesorima, u kojima bi se sastav grupe mjenjao od predmeta do predmeta, dakle dijete bi bilo mozda u jednoj grupi za prirodne znanosti, a u drugoj za npr. umjetnost npr,
u kojima djeca ne bi bila grupirana po starosti nego bi se recimo od 1-4 razreda grupe formirale po interesima, razlicitim brzinama i nacinima ucenja..itd...u kojima bi bilo puno vise produbljivanja, razmisljanja, trazenja paralela, workshopo-va, experimenata i slicno. u kojima bi otkrivanje, istrazivanje, propitivanje, samostalno iznalazenje pitagorinog poucka bilo samo po sebi razumljivo. u kojim bi od pocetka ucio o konceptu vremena kod babilonaca... velikom prasku.... zajedno citali knjigu koju je hawkins zajedno sa svojom kceri napisao za djecu.
u kojima bi svirali instrumente kao normalni dio skolskog programa. i. i. i
to bi mi bilo puno draze od hs-a.
sto se nas tice, nama bi problem bio da smo se recimo odlucili za tako nesto (ovo hipotetski, pogotovo sto prije skole nismo znali koliko ce osnovna skola biti prelaka za nasu curu) cijeli sustav druzenja, prijateljstva i slicno.
ta socijalna komponenta je u svemiru moje cure najsvjetlija zvijezda :mrgreen: te bi hs bez ostale djece bio prilicno neinteresantan.
sto znaci da bi takav sustav poucavanja bio moguce kada bi zivjeli u sredini gdje bi bilo jako puno djece koja se tako obrazuju, te bi ona imala cijeli ovaj svemir zajednistva s drugom djecom, koji je ne samo njoj, nego i nama jako lijep.
tako da osobno sumnajm da bi se odlucili za hs, ali mislim da sustav moze sasvim dobro funkcionirati, ako se ispune svi preduvjeti.
da imam jos jedan zivot, rado bi se upustila u osnivanje skole iz onog gore opisanog sna.
vidim sad smo marta i ja nesto slicno pricale.:-)
Nisam ja izmislila HS i nisu tisuće ljudi koji HS-aju svoju djecu po svijetu luđi ili gluplji od mainstream-a poput tebe zato prekini i ti a i ostali protivnici HS-a prilazit raspravi kao da su svi koji HSaju svoju djecu egositični manipulatori koji na kraju "proizvedu" debile.
Malo se educirajte - OPET PONAVLJAM - pa priđite raspravi na naćin da možemo biti ravnopravni - jer na ovaj način kao da pričam teletu koje bulji u šarena vrata. Raspravljamo o sistemu koji svugdje funkcionira savršeno dobro i iz njega izlaze normalni socijalizirani ljudi koji sasvi dobro funkcioniraju u društvu, završavaju fakultete (ako je to ono što žele) imaju posao i obitelj. A, kao što Marta kaže, "lekciju" iza matke odrade dok kuhaju ručak.
Kad malo bolje razmislim, ja sam bila ispred svog vremena :lol: , jer sam jedan mali dio svog obrazovanja odradila upravo ovako.
Naime, u višim razredima osnovne škole privatno sam učila njemački (u školi sam učila engleski). Negdje u sedmom razredu sam saznala da ću u srednjoj školi, ukoliko nemam školsku svjedodžbu o učenju njemačkog, morati učiti taj jezik ispočetka ili ću se morati prebaciti na neki drugi. Moja osnovnoškolska profesorica engleskog uputila me da tražim razredni ispit iz njemačkog, što sam i učinila. Bila je potrebna samo molba, a škola morala na sebe preuzeti obvezu organiziranja tzv. komisijskog ispita (tada se to tako zvalo) iz njemačkog (ispit je, koliko se sjećam, bio besplatan). Doveli su dvije profesorice njemačkog iz drugih osnovnih škola, a u komisiji su sjedile još i profesorica engleskog te razrednica. Propisno su me, u jedan dan (!) usmeno i pismeno ispitale gradivo sve četiri prethodne godine učenja, ocjenu sam dobila u svjedodžbu i u srednjoj sam školi upisala njemački kao nastavljač, a ne početnik.
I nikog nije bilo briga tko me je učio njemački, mama, tata ili neka plaćena profesorica.
roza što je tebi :unsure:
šta svi moramo imati isto mišljenje?
ili ne smijemo biti nesigurni u nešto?
Apsolutno smijete biti nesigurni, žao mi je ako sad zvućim malo nabrijano, ali mi je smješno da se raspravljamo na nivou kao da je HS izmišljen ovdje i danas. On je još 1894 (ćini mi se) bio kao legalna stavka u Austrougarskom zakonu, Austrija ga nikad niti nije izbacila iz zakona. To je sistem kojije sasvim dobro funkcionirao, i mi samo tražimo da ga se vrati u zakon kao legalnu opciju.
Roza, od tvoje silne edukacije o HS sam pročitala da znaš što je najbolje za tvoje dijete, da čitaš o Napoleonu (vidim da ti je sin star 10 mjeseci ??!) i da možeš educirati dijete ako si mentalno i fizički zdrav.
Evodva linka o temi. No, i djeca koja bi se doma školovala moraju biti upisana u školu i moraju položiti ispit znanja za određeni razred. Nije to ništa ovako:" ja ću moje dijete učiti što i kako ja hoću". Može, samo ako je to što roditelj hoće više od obaveznog. Ne može bez svjedodžbe ići dalje. Jer, valjda roditelj želi da dijete ide dalje sa školovanjem?
http://www.vjesnik.hr/html/2010/09/0....asp?r=tem&c=2
http://www.jutarnji.hr/skolovanje-ko...eljica/888485/
n.grace, ne vidim kako je moguće ikakvo prenašanje znanja bez metodike.
I ne kažem da je naša škola super, ali je bolja od kućnog, izoliranog učenja.
Beti, to je tako u Sloveniji. U nekim drugim zemljama te nitko ne pita jesi upisao dijete u skolu ili ne.
ajde nemojte sada niti vi pretjerivati s tom metodikom
ne bi da je to Sveto pismo
i da je se svi učitelji, nastavnici i profesori pridržavaju k'o 10 zapovijedi
nadam se da nećete spomenuti obvezno poznavanje dječje psihologije
jer naše učiteljice tu materiju zaista poznaju i primjenjuju :roll:
svi Amerikanci koje sam ja upoznala a prakticirali su HS,
bili su obrazovaniji od onih koji su se obrazovali na klasični način. Znali su npr. gdje je Hrvatska :mrgreen:
Generalno postižu bolje rezultate na svim testovima prije upisa na fakultet, tj. oni koji idu na testiranja, jer koliko sam se uspjela educirati u zadnjih pola sata :mrgreen:, mogu izabrati hoće li se testirati ili ne. Postoje fakulteti koji primaju i takve, netestirane.
moram priznati da mi ovaj argument "može to ali ne kod nas u ovakvim uvjetima" postaje vrlo izlizan.
odsad priznajem samo onaj "može to ali ne kod mene".
Meni se čini da se zagovornici HS uopće ne slažu o bitnim stvarima tu na temi.
Jednima je ok slovenski model, drugi misle da bi dijete trebalo steći znanja bez ikakvog ocjenjivanja, trećima je ok kontrola znanja, ovim drugima nije. Jedni bi voljeli HS opciju jer im je dijete napredno, a drugi jer ga ne žele opterećivati školskim kurikulumom.
Pa nema tog zakona koji će svima udovoljiti.
U slovenskom modelu djeca se ne ocjenjuju. Nego na kraju nekog razdoblja, ne znam detaljno, polazu ispit koji mogu proci ili ne. A zakon koji bi svima nama udovoljio bi bio onaj koji bi HS omogucio, jer bi unutar propisa mogli prakticirati sve te modele koji nam odgovaraju.
A meni je ovakav stav prestrašan. Pitam se, čemu onda ikakvo obrazovanje, od osnovnoškolskog do visokog, kad je poznavanje slova ustvari sve što nam u životu treba.
Ja sam se već deklarirala kao izrazito protiv HS, u bilo kojim okolnostima, ali moram priznati da bi mi bilo zanimljivo čuti neki argument koji ipak govori tomu u prilog. Međutim, do sad ništa.
Ne razumijem, što ti nije jasno?
Sladjana nadam se da su i ostali pročitali tvoj post.
Postoje čvrsti dokazi da je HS uspješniji od standardnog školovanja, na svim testiranjima HS djeca su opčenito bolje educirana, kulturnija i kompletnije ličnosti. Znam da to zvući neprihvatljivo za roditelje po kojima je HS zatvor za djete te egoistično roditeljsko isfuravanje, ali nije. I moguće je da upravo djeca koja idu u klasične škole, nikad u svom životu neće imat priliku doznati koji su njihovi pravi potencijali i što je to u ćemu su oni zaista najbolji, da ne govorim da je upravo škola, možda, uzrok zbog čega je netko u svom životu postao "absolute failure".
Da li ovo znaci da kad tvoje dijete jednom krene u skolu i zapne na necemu iz kemije, da ces mu ti reci "Ne, ne, ne, ni slucajno ti ne mogu pomoci, izrazito sam protiv, postoje ljudi koji su se skolovali za to, njih pitaj."? Meni to tako zvuci. Ja cu opet naglasiti, bitno mi je znanje, ne nacin na koji se do njega dolazi.
Samo sam karikirala. Ako roditelj zna pomoci djetetu kojem nesto nije jasno, onda zna i pomoci da savlada lekciju. AKo zna pomoci da savlada jednu lekciju, onda moze i 3 i 5. I cijelo polugodiste lekcija. Pa i vise.
Primjećujem da na ovoj temi baš i ne sudjeluju nastavnici..:-P
(valjda čuvaju živce,kao ja npr.)
mislim da to ne drži vodu
ako zna gradivo za 1. razred, zna i za 2.
ako zna za osnovnu, zna i za srednju
ako zna za srednju zna i za fax....
ne bi rekla
jedno je pomoći, drugo je podučavati
Aleksandra, ja to vidim ovako: kao nastavnik imas ispred sebe razred kojem predajes jer nisi u mogucnosti svakom pojedinacnom uceniku pomoci da gotovo samostalno savlada neko gradivo. Kao roditelj, ti zapravo uvijek samo pomazes. Ne predajes jer za tim nema potrebe cak ni kad si homeschooler. Mozda sam sad jasnija. A mozda i nisam, ne znam. Uglavnom, mislim da djeca mogu sama savladavati razne stvari, i na tome bih temeljila svoj vlastiti pristup hs-u da ga mogu prakticirati. Ja bih uskakala kad zapnu.
Znači marta, ti smatraš da su predavanja suvišna, nepotrebna i bez prevelike koristi?
I da ti odgovorim na pitanje - da zapnu u kemiji pomogla bi (i pomagala sam već drugima) jer imam dovoljno znanja za gradivo osnovne i srednje škole. Ali bome da zapnu u francuskom ne bi pomagala iz jednostavnog razloga što taj jezik ne znam.
Predavanja su za školu, odnosno za bilo koju situaciju u kojoj moras nekom broju osoba objasniti nesto novo, vrlo potrebna i korisna. Za po doma nisu nuzna.
A što si mislila s ovim?
Citiraj:
Uglavnom, mislim da djeca mogu sama savladavati razne stvari, i na tome bih temeljila svoj vlastiti pristup hs-u
Nije stvar u tome čija su djeca, nego u tome da su neki ljudi educirani za rad s djecom i da u školi nastavnici predaju gradivo iz područja kojim dobro vladaju.Citiraj:
Ja smatram da bih svojoj djeci mogla pruziti doma kvalitetnije obrazovanje od onog koje ce dobiti u osnovnoj školi.
Djeca su apsolutno u stanju određena gradiva sama savladati. HS ih između ostalog i ući kako čitati i ućiti sa razumjevanjem. Za dobar dio HS "kurikuluma" roditelj treba samo ispitati djete, i ako je nešto krivo shvatilo, pomoći mu da to shvati kako treba.
Djeca mogu sama nauciti vecinu osnovnoskolskog gradiva ukoliko im se to omoguci, odnosno ako im se stvori odgovarajuca okolina. To mislim. Naravno da ce negdje zapeti, ali to sve moze otpetljati bilo koji pismeni roditelj.
Vec je seni napisala kako radionice mogu navesti djecu da sama dodju do Pitagorinog poucka, a to vrijedi i za druge stvari.
Meni je jako vazno cija su djeca, odnosno da su moja djeca moja odgovornost i da bih ja trebala za njih napraviti ono sto smatram da je najbolje.
Naravno da su neki ljudi educirani za rad s djecom, da bi škole funkcionirale to mora tako biti. Medjutim ja sam savrseno sposobna raditi sa svojom djecom. I jos ponekom ponaosob.
Mogu raditi i u skoli, ali to insajdersko iskustvo mi je skroz otvorilo oci i dovelo me do stajalista na kojem sam danas. Pogled unutra kao ucenika i pogled iznutra kao predavaca uvjerio me je da su rijetka djeca koja su po mjeri škole. Jer današnja škola definitivno nije po mjeri djece.
Whew. Napokon. Eto mi sedmosatne razlike i dosadnog posla. Napokon sam sve procitala.
I dalje sam za izbor, ali sam i dalje protiv HS-a per se, bez konrole, bez propisa... bez svega i svacega sto su pametni ljudi na ovom topicu napisali prije mene.
Ne poznajem niti jednog Amerikanca koji je prosao kroz homeschooling - ovdje to em nije u modi em nije potrebno. Ovo drugo spominjem zato sto sam ih pitala tj. nebrojeno puta zavrsila u nekoj raspravi o tome. U velikom broju slucajeva, u Americi homeschooling postoji iz vjerskih ili ideoloskih razloga (vec spominjano ovdje na temi) ili cisto zbog cinjenice da dijete nema gdje u skolu. Amerika je ogromna, prepuna je poljoprivrednih regija i ponekad su farme na par sati udaljenosti jedna od druge. Ta djeca, a farmeri takodjer imaju djecu, jel, nemaju kamo po formalno obrazovanje. Istina, bilo bi moguce poslati sedmogodisnjaka u internat, ali vecina roditelja to ne zeli. Skoluju ih kod kuce, uz internet (nekad je to bila radio veza). Moram priznati da ne znam polazu li kakve ispite, vjerojatno ne, vec pristupaju SAT i slicnim provjerama nekad kasnije, kad i ako odluce nastaviti skolovanje. Vec rekoh, nisam osobno upoznala niti jednog pa nemam na temelju cega suditi o njihovom znanju, a jos manje o socijalnim vjestinama. Nekoliko ih poznajem preko interneta, uglavnom su iz jako religioznih obitelji i vrlo su nesocijalni. Otvoreno to i priznaju - upravo takav stav proizlazi iz obiteljske zajednice i opcenito je prihvacen. Ne zanima ih drustvo, ne zanima ih posao u timu/grupi, vec uzivaju u obiteljskom okruzenju, uglavnom zive na selu.
Ne osudjujem niti etiketiram nikoga, samo iznosim svoja iskustva koja su, recimo, suprotna sladjinima.
Osobno se ne bih upustala u homeschooling, usprkos fakultetskom obrazovanju, ne osjecam se spremnom niti mjerodavnom za takav posao. Nemam problema s gramatikom i pravopisom hrvatskog jezika, odlicno govorim i pisem engleski... ali otvoreno priznajem da ne znam nijedno objasniti nekom drugom. Vjerujem da sam sposobna napisati zadacu sa sedmogodisnjakom, ali s druge strane sam sigurna da jednostavno ne mogu pruziti razinu znanja, a ni pristup, koju bi mu pruzila osoba skolovana za upravo to. Jok. Ne ja.
Ako raspravljamo o tome bi li se dijete moglo skolovati van institucije (doma, kod profesora, gdje vec), moglo bi se. Ako su predavaci/ucitelji skolovani. Ali onda to vise ne smatram tipicnim homeschoolingom, vec nekom trecom verzijom skole. Nije javna, nije privatna... zapravo, jest privatna, ali je ocito rijec o individualnoj nastavi, ili o nastavi u jako maloj grupi.
Ovdje u mojem malom selu javne skole i nisu bas tako lose... u usporedbi s javnim skolama, mozebitno, u nekim drugim dijelovima Amerike. Ima i privatnih skola koje pohadjaju uglavnom djeca imucnijih roditelja, ili onih koji stede od malih nogu kako bi takvo skolovanje mogli platiti. Ne znam koje su skole bolje, djeca koju sam do sad upoznala drasticno se ne razlikuju po znaju, a i nije bas sad da ih testiram iz ciste dosade ili neke druge pobude. Odrasli uglavnom tuzno uzdisu pri spomenu ili opisima hrvatskog skolstva i voljeli bi kad bi takvo nesto bilo dostupno i njihovod djeci.
Za svoju buducu djecu, ako i kad ih bude, nadam se da cu biti u mogucnosti organizirati zivot tako da osnovnu i srednju skolu zavrse kod nas, u instituciji, a zatim ce studirati u Americi. Vec sam na drugom topicu napisala da isto namjerava napraviti moj 17-godisnji brat - kad zavrsi MIOC, planira doci ovamo i studirati... nesto. Ne zna ni sam jos sto, ali svakako namjerava doci (pogotovo ako dobije stipendiju, u suprotnom postoji mogucnost da za to nece biti financijskih mogucnosti - fakultet je ovdje skup, pogotovo za hrvatske prilike).
Eto, uglavnom nisam napisala nista sto vec nije receno... tamo negdje na prvoj strani.
Uz sva silna pitanja o HS-u, cesto se cudim tolikoj pobuni protiv bilo kakvih institucija, propisa, normi... kod svake barem malo kontroverznije teme (ajd' da je tako etiketiramo, jel), uvijek postoji neka struja koja je protiv svega, ali ama bas svega, sto nekakvo uredjeno drustvo donosi. Zbunjuje me to, moram priznati. I onda si sve mislim da stvarno neki vrag tamo lezi u poslovici icynog djeda, ili necemu slicnom.
Iako sam se tamo negdje kad mi je prvi put bilo 17 godina jako zanosila idejama o anarhiji (a i cinjenicom da sam najpametnija i apsolutno samodostatna), nekako me ta ideja prosla. Ne bih voljela egzistirati u svijetu bez pravila, iako nemam ama bas nista protiv da se ona korigiraju, preispituju i prilagodjuju raznim novonastalim situacijama.
Moja je starija cura u drugom razredu srednje i da sam je školovala sama, doma, umjesto da sam šljakala po cijele dane, danas bi sigurno bila obrazovanija, a možda i sretnija.
K. i naša škola u kvartu su od samog početka bile grozan spoj.
Socijalizaciju je odradila u ZKM-u, na Sveučilištu Dubrava, na ulici s vršnjacima, a ono što smo prolazili tijekom osnovne škole, bez toga bi joj bilo bolje.
Znate što; ja još nisam mama - zasad - ali nisam mogla ne pročitati sve postove na ovu temu.
Ja smatram da je ono najbolje za obrazovanje djece negdje na pola puta. Mislim da u određenom trenutku treba djeci dati na izbor da li žele učiti kod kuće (uz pretpostavku da je to moguće) ili žele ići u "normalnu" školu sa vršnjacima. Treba uzeti u obzir i prava i želje djeteta, a ne samo ono što roditelj misli da je za njega najbolje.
Forsiranje alternativnih metoda mi djeluje vrlo sebično i ograničavajuće poput npr. roditelja koji uz silu boga žele da im djeca budu veganci ili teški alternativci u bilo kojem drugom području. E baš tu prestaje sloboda izbora kojom se alternativci diče te tako iskulirani postaju histerični gnjavatori.
Roza - djeca koja su školovana putem HS-a zaista možda postižu bolje rezultate (od koga, koje je to relevantno istraživanje pokazalo, u kojoj zemlji, na kojem broju ispitanika, tko je davao izjave - djeca ili roditelji...), ali reći da su kulturnija i da se bolje ponašaju i sl. - je direktna implikacija da su sva ostala djeca nekulturna i u najmanju ruku neobrazovana. A zaista je teško povjerovati da je to točno i osjećam se u najmanju ruku blago uvrijeđenom.
Bilo bi zanimljivo pročitati priču odrasle osobe koja je kao dijete prošla kod HS i čuti kako se osjeća, bi li nešto promijenila itd.
Inače, nadala sam se da ću naći neke korisne informacije i argumente pro HS, ali ništa od toga. Sve mi to nekako lebdi bez čvrstih temelja.
U zadnjih nekoliko godina sam stekla dojam da dosta ljudi smekša svoje mišljenje o HS-u nakon sto ih djeca jednom dorastu do školske dobi.
Pa mi nismo protiv ničega, mi smo za HS, većina ovdje je protiv.
Pravo da izaberemo za svoje djete, je osnova ljudskih prava, i niti jedna država ili institucija ne može znati bolje od mene što je za moje djete najbolje. Uostalom koga se uopće moje djete i moja obitelj tiće?
ogovarala Kaae...
Kaae - prvo asocijacija Hs-a koja je i meni pala na pamet su vjerske sekte u Iowi - usred ničega u poljima kuruza i sl. Ali nisam to htjela napisati da nekoga ne uvrijedim
Kada bih sama školovala svoje dijete ne bih pokušavala biti sveznalica, nego bih u slučaju mog Č i Ć, a još gore IJE i JE, pronašla privatnog učitelja koji bi pokrio to područje. I sigurna sam da bi nakon toga moje dijete to znalo za cijeli život, za razliku od mene koja sam završila (uspješno!) redovno školovanje.