Kutak za bake

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Ja nikako ne razumijem zašto se neki uzrujavaju što nečije bake i dide rado čuvaju svoje unuke, pa i puno radno vrijeme? Neki ljudi to žele i vole.

---

ja sa svojom babom stalno raspravljam jer ona zeli uzeti praunuke k sebi (u drugi grad) a ja joj ne dam. kaze: kako si ti mogla? a ja joj kazem tako sto si ti bila 30 i kusur godina mladja :mrgreen:

U kratko, slažem se s leonisom, a u duže možda kasnije.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Evo ovako: da mislim da bake čine uslugu meni time što mi čuvaju dijete, onda bih zaista radije platila tu uslugu.

---

pa da mogu na horuk imati nekoga za čuvanje i ja bih radije platila
a bakama na volju kad one i djeca žele druženje (a ne čuvanje)
ali, nekad se baš dogodi da moram baku moliti za tu uslugu
i da, imam osjećaj da mi čini uslugu, koliko god to bilo uživanje i za baku i za dijete, JA imam osjećaj da je usluga ako nije unaprijed dogovoreno i ako je u onom trenutku kad ja moram raditi, a dijete kuri i nemam kud s njim
i nije da mi se nije dogodilo da ni jedna baka nije slobodna za čuvanje - češće nego rjeđe

a opet s druge strane, nikako ne bih imala osjećaj obaveze da moram (ne daj bože) brinuti bilo o mami, bilo o svekrvi
bilo bi mi koma da to moram prebaciti na svoju djecu jer ja ne mogu
iako sam ja praktički živjela s bakom u 4. srednje (i kasnije) da ne bude sama (ali to je bila moja želja, a ne želja moje mame)

Citiraj:

---

rahela prvotno napisa

a opet s druge strane, nikako ne bih imala osjećaj obaveze da moram (ne daj bože) brinuti bilo o mami, bilo o svekrvi
bilo bi mi koma da to moram prebaciti na svoju djecu jer ja ne mogu
iako sam ja praktički živjela s bakom u 4. srednje (i kasnije) da ne bude sama (ali to je bila moja želja, a ne želja moje mame)

---

ovo "ne daj bože" sam mislila u smislu da postane nepokretne i da ne mogu brinuti same o sebi

skuzilo se :)
ni meni to nije osjecaj duznosti, obaveze vec neki, kaj ja znam, isti kakav imam prema svojoj djeci, neki vise unutarnji.

gledala sam svog starog, koji je prije 2mj. sjeo u auto u 8 navecer i odvezo se 400km da odvede svoju mamu doktoru. iako je u istom gradu ona imala svoju unucad, on nije trazio, niti spomenuo da oni odu s njom.
on ne zeli to traziti jer, eto, oni se nisu ponudili.
s druge strane, meni kao unuci, to je neshvatljivo. ne to sto on ne trazi vec sto se oni ne nude.

i zato kazem, razliciti smo.

Meni bi bilo nekako najnormalnije da je i tražio kad su već u tom gradu da baku i odvedu doktoru.

pa to ti je to
ali, moja mama tvrdi da sam ja takva otkad sam se rodila
i nekad je bila na nekoj radionici gdje je pitanje bilo da u jednoj riječi kažu što misle što bi njihova majka rekla za njih
ona je rekla da bi njena mama za nju rekla "najmlađa" - jer je bila najmlađa od 4 kćeri i ona je tako doživljavala njohvo odnos
pa sam onda ja razmišljala što bih ja rekla da moja mama misli o meni - zaključila sam da bi to bilo "uporna", a ona je rekla "odgovorna"
i da ne poznaje ni jendu odgovorniju osobu od mene
i da sam takva oduvijek

i vjerojatno zato mislim da je odgovornost čuvanja/odgoja moje djece isključivo na meni i MMu
a na bakama je da uživaju u unucima, razmaze ih i "spavaju s njima u krevetu" jer su shvatili da su taj dio možda propustili sa svojom djecom

je i ja sam takva i moja stara i dan danas prica kako sam cistila za sestrom kada je imala sracke nakon sto bi je iscrpili na treninzima (pri tome ne mislim samo prala joj gace vec i kupaonu jer je toga bilo svuda dok je skidala gace), ili kad je razbila nos pa sam oprala cijelo stubiste od krvi. a bila sam visi osnovne- pocetak srednje, klinka.
ili kad sam na pocetku faksa spuzvicom kupala baku.
druge sestricne i bratici kazu da to ne bi mogli.

no i ja, kao i ti mislim da je odgovornost cuvanja/odgoja na meni i muzu, kao i odgovornost njih da brinu o sebi, dokle god mogu. no u situacijama kad to nije moguce (znaci, ne da ostavim dijete svaki dan na 8h da bi ja svrljala po gradu i razonodila se, vec ako je situacija takva da financijski ne mozemo priustiti nista drugo i ako dijete nije dobilo mjesto u vrticu, a oni su vitalni dovoljno da mogu odhendlati to cuvanje, onda mi to spada pod onu kategoriju "mi ne mozemo".)
a zaista postoje i one bake koje, iako dijete moze ici u vrtic i roditelji mogu priustiti cuvalicu, zele cuvati to puno radno vrijeme unucad. bas kao i uzeti ih na more na tjedan/dva/tri.... a to je puno vise od radnog vremena :)
i ja tada ne vidim nista lose u tome, ako to i unuci zele. dapace.

skroz se slažemo

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Apsolutno, to je neprocjenjiv osjećaj.
No, uputiti prigovor toj osobi ne znači da ne cijeniš neprocjenjivost tog osjećaja.

---

a ne znam, meni od početka ta bakina kćerka malo djeluje kao kontrol frik,. takav sam dojam stekla kroz postove valjda :mrgreen:

i nisam uopće mislila na to jel se cijeni ili ne.
nego me živcira kad mi npr frendica kuka kako joj bake nosaju, a ja ne nosam. daju bombone, a ja ne dajem. mislim, ok kritika, al ako gledaš kako bi ti, onda nikad neće biti savršeno i uvijek će se naći neka zamjerka i neka kritika. i neko pitanje na koje ćeš imati krivi odgovor. jesi ovako il onako. pa i te kritike ti na uši više izlaze. pa daj pohvali malo brate mili :mrgreen:
kad budem baka neću tako čuvati djecu i gotovo :mrgreen:

a ovo od mime sa svađanjem, viš, to sam tek sad osvijestila :mrgreen:
i moja mama spava u krevetu s unucima, a sjećam se da nije dozvoljavala naše zajedničko spavanje. hebemu misa, to ću je prvom prilikom kritizirati :mrgreen:

bakina kćerka definitivno pretjeruje, ali iskreno, mislim da baka to dopušta
"zbog mira u kući" ili grižnje savjesti što misli da nije sama bila dovoljno s djecom kao majka - to ona sama najbolje zna

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

a ne znam, meni od početka ta bakina kćerka malo djeluje kao kontrol frik,. takav sam dojam stekla kroz postove valjda :mrgreen:

---

A meni baka kao mama koja nije u stanju prihvatiti da postoji područje u kojem mora privatiti da je kći šef.
Drugim riječima, kao moja mama :mrgreen:

ali rahela, roditelji koji rade moraju podijeliti odgovornost čuvanja djeteta sa nekim.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Ja mislim da mi imamo nacionalni problem s upućivanjem i prihvaćanjem kritika.

---

E, ovo je živa istina. Mi ne razlikujemo kritiku od vrijeđanja.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

E, svaka ti je na mjestu!

I mi smo imali takav slučaj - dobili djecu kad su nam roditelji već bili u godinama kad smo bili sretni da mogu brinuti sami o sebi. I uskakali su povremeno, u slučaju bolesti (ne redovito, imali smo i jaslice + tetu za svaki slučaj, ako bi se klinci probudili s temperaturom).

Nije isto guliti puno radno vrijeme čuvanja djece (i više, jer 8 sati radnog vremena roditelja podrazumijeva cca 10 sati čuvanja klinca, kao standardni vrtićki program) ili pričuvati djecu 1-2x tjedno kad netko od roditelja ode na kavu. Dodajte tome da nije isto biti na poslu (gdje bar imaš pauzu za kavu) i čuvati nestašnog dvogodišnjaka uz kojeg treba otvoriti oči i na guzici, da negdje ne bude u kvaru.

Osim toga, ja kao roditelj sebi mogu dozvoliti i kojekakve greške i propuste, a bake i djedovi još imaju odgovornost i prema roditeljima za slučaj da se djetetu nešto dogodi... tak da nemojte soliti s tim da su bake i djedovi DUŽNI to raditi, jer nisu. Normalno je da žele pomoći i većina to i radi, ali brate mili, ako smo mi roditelji, djeca su prvenstveno naša odgovornost. Ne treba ih olako prepuštati (ili natovariti) bakama i djedovima. O tome se razgovara. Mi smo taj razgovor obavili u trenutku kad smo se odlučili na drugo dijete (stariji je imao 6 mjeseci). Baka je i sama rekla da se ne osjeća sposobnom za to. Mi nismo ni očekivali (imala je preko 70 kad se stariji rodio) i jednostavno smo klince prijavili u jaslice čim smo mogli. Baka koja je u istom gradu djecu viđa jednom do dvaput tjedno, drugi baka i deda koji nisu u istom gradu viđaju ih cca 1x mjesečno + za vrijeme praznika i to je to. Svaka čast u tome da se uskoči (meni je puno značilo i to što je mm povremeno popodne odveo k mami po jedno dijete, da se ja mogu u miru baviti drugim) ali nisam imala djecu da bi mi ih odgajali roditelji.

Što se tiče pravila u bakinim kućama - moja je bila zadnja do završetka dohrane, a nakon toga - u bakinim kućama vrijede bakina pravila. To znači da djecu nakon recimo ljetovanja treba opet podsjetiti kakva pravila vrijede doma, ali sve u rok službe... Bake i dede su klincima zakon, to je jedan posve drugačiji odnos. Ali - tak se može kad se radi o povremenim posjetama i uskakanjima. Ako je pak dijete kod bake na trajnoj skrbi dulje vrijeme - nema druge nego razgovarati, ali ovako s mjerom. Kad već dajemo djecu bakama na čuvanje, treba im ostaviti malo manevarskog prostora da si urede stvari kako njima odgovara.

Uostalom - probajte postaviti stvari ovako: koliko bi baka mogla naplatiti da čuva nečije tuđe dijete, a ne vlastito unuče? Mislim da često olako raspolažemo s vremenom i prostorom naših roditelja. To je ono što baku forumašicu smeta - njeno dijete je uzima zdravo za gotovo, a ne bi trebalo biti tako.

---

Al ste se raspisale, al moram reći da se slažem s forumašicom 2013. godine :mrgreen: samo da posebno potpišem ovaj boldani dio.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

ali rahela, roditelji koji rade moraju podijeliti odgovornost čuvanja djeteta sa nekim.

---

da, znam
i sretni su oni koji mogu sa bakama i djedovima (a da su sve strane zadovoljne i bezbrižne)
ali, postoje oni čiji bake i djedovi ne mogu, bilo jer nisu blizu, bilo zbog godina/bolesti... ili kao kod mene, da ne mogu čuvanje staviti kao obavezu
ali, to sam ja, i naravno da to ne vrijedi za druge
i zato mogu potpisati dio svakog posta napisanog do sada, jer za svakog od nas vrijedi drugo, a uvjetovano je odgojem, odnosom s roditeljima od djetinjstva, našim karakterima, you name it

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Al ste se raspisale, al moram reći da se slažem s forumašicom 2013. godine :mrgreen: samo da posebno potpišem ovaj boldani dio.

---

ali, baka to sama dopušta
nije odredila granice sa svojom odraslom kćerkom
ona sama zna koji su razlozi tome

evo jedan primjer
kad trebam čuvanje nikad ne zovem bake i pitam jel mogu, nego prvo pitam što rade, da li su slobodne pa ovisno o nijhovom odgovoru i mojoj hitnosti pitam jel moguće izvesti čuvanje
nikad ne podrazumijevam da one mogu tj. moraju biti slobodne, a ja ne

Citiraj:

---

rahela prvotno napisa

evo jedan primjer
kad trebam čuvanje nikad ne zovem bake i pitam jel mogu, nego prvo pitam što rade, da li su slobodne pa ovisno o nijhovom odgovoru i mojoj hitnosti pitam jel moguće izvesti čuvanje
nikad ne podrazumijevam da one mogu tj. moraju biti slobodne, a ja ne

---

X

Pa to je prilično normalno - samo, ja kad pitam svoju mamu da li je slobodna ona uvijek kaže da, i ako nije.
Jedino ako ima baš nešto neodgodivo - tipa pregled kod doktora, će priznati da nije slobodna.
Meni bi bilo draže da ona prizna kad ima planove, jer bi se onda lakše odlučivala pitati ju da pričuva dijete dok mi npr. odemo u šoping na brzinu.
Ovako oklijevam jer znam da će uvijek reći DA.
Čak kad ju pitam što radi za vikend ona odmah pita: a zašto?

Inače mislim da je normalno pitati baku je li slobodna, kako inače? Nije to nikakvo čudo.

pa ja prvo pitam kako je, šta radi, jel kud ide, ima li što dogovoreno
i tako svaki put kad se čujem s njom
ovisno o njenom odgovoru i mojoj hitnosti, uopće joj i govorim da mi treba čuvanje

edit: hoću reći, nekad niti ne kažem da zovem jer mi treba čuvanje

ali, opet, nije svima kao meni, da se MM i ja u tim stvarima potpuno slažemo i napravimo apsolutno sve da sami se izorganiziramo

L. ide u drugi razred, A. je u vrtiću.
Ovaj tjedan je škola popodne, prije škole L. čuva moja mama.
Škola počinje u 14. Ja radim do 16, A. mogu pokupiti iz vrtića u 16:30.
Moja mama, nakon što isprati L. u školu, ne ide doma već ostaje čekati 15:15 da pokupi A. iz vrtića jer joj "je muka da ostaje zadnja".
Isto ovako radi i moja svekrva.
Bezbroj puta smo im rekli da zaista nema potrebe ali one, evo, misle da ima. I tako imaju "puno radno vrijeme" čuvajući ih.
I što sad?

Maruška, pa ništa ako to svima vama odgovara
sve ono što ja pišem, pišem o svom odnosu, svom aranžmanu i ne žalim se
ovo je bakina tema i nekoliko puta se požalila na kćer
da je njena kćer na forumu i ona bi se možda požalila
i sve je to ok.
stavr je samo u tome što sami napravimo da nam bude bolje - nekad je dovoljno da se požalimo na forumu, a u RL nastavimo kako je bilo, a nekad dobijemo percepciju o tome kako je kod drugih, pa odlučimo razgovarati/pričati/we o tome kako bi nam moglo svima biti bolje

Citiraj:

---

naniluc prvotno napisa

Pa evo baka, nije da Vam prigovaram :mrgreen: , ali ova mi je situacija jako poznata ( stavljanje djeteta na spavanje- kasno). Kad je najstarija kćer bila mala, a ja trebala u nabavu stvari u grad, ostavila sam dijete na čuvanje baki- oko 17 h. Do grada i natrag mi treba oko2h ( uključujući i nabavu stvari) i mislim si ja- malo ću se sad psihički odmoriti danas- malo shopinga, pa stavim dijete spavati oko 20 h i onda mogu čak i pogledati film/seriju- je kak ne. Vratim se ja doma oko 19h - mala spava- pitam pa zakaj si ju stavila spavati, a mama meni: "Pa nije više mogla oči držati otvorene" ( meni ih je držala taj dan do pol 2 u noći) .
Smatram da Vam je kćer jednostavno preumorna pa želi barem neki svoj dnevni ritam imati pod kontrolom... još ako ima zahtjevan posao :joggler:

---

Da to je kod tebe bila situacija kada si očekivala određeni željeni tijek događanja, a onda se izjalovilo, toliko da pamtiš godinama.

pa ja na to ne gledam da je dijete MENI pokvarilo tijek dogadjaja kad je zaspalo u 5 popodne (a dogodilo se i MMu, i baki, a jednom i meni, kad je nisam skuzila u autu) vec SEBI. to dijete koje je tu vecer zaspalo u ponoc se ponovo sutradan mora ustati u 7, a slozit cemo se svi, da 7h sna nije dovoljno tako malom djetetu. i da ce sutradan biti umorno i cangrizavo i drzat se budnim da vrati nazad svoj ritam. radi SEBE, ne roditelja.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

iskreno, meni ova bakina opisana situacija zvuči kao baš osobna, i da bi zvučala skroz drugačije da je tu pisala kćer, a vjerojatno na treći način da je netko neutralan bio prisutan baš u konkretnojs situaciji.

---

Nastojim objektivno opisati situaciju i nešto naučiti iz vaših komentara.
Bilo bi super kada bi se mogle čuti sve verzije proživljenog dogođaja.
Nevjerojatno je kako vi na ovom forumu razvijete temu u svim mogućim i nemogućim pravcima.
Da, bedasto je samosažaljevati se i nešto na veliko filozofirati u "običnim" životnim situacijama.

Ovo je pravi Rašomon, uostalom kao i svaka druga situacija. Svatko ima svoju istinu. Preporučujem svakako pročitati Rašomon :mrgreen:

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Ovo je pravi Rašomon, uostalom kao i svaka druga situacija. Svatko ima svoju istinu. Preporučujem svakako pročitati Rašomon :mrgreen:

---

:klap:

Druga asocijacija: Stilske vježbe! :mrgreen:

ja povremeno skicnem ovu temu, pa mi je sad palo na pamet nesto,
da li iko od vas pricuva necije djete? da li ste prema tom djetetu strogi kao prema svom ili ste popustljiviji na bilo koji nacin.
ja sam prema tom djetetu i obzirnija, i popustljivija, a bome i dajem slatkise.
vejrujem da cu takava biti i baka :mrgreen:

Ja sam popustljiva i prema svom djetetu, i slatkiše nikad nisam ograničavala.

Nije to problem, problem je ako baka npr. djetetu donese krafnu, pa se dijete najede, pa prije škole ne može ručati, pa je onda u školi gladno.
Dakle, narušavanje reda koji postoji radi djetetovog dobra. To je kao ovo spomenuto spavanje.

Mene je isto to s hranom jedino istinski nerviralo - ja pripremim kompletan ručak (npr.povrt.juha, pleći rižoto i kolač), a baka/deda dođu i na licu mjesta zakuhaju ajnpren-juhicu jer je jako zdrava i dijete je voli, a za glavno jelo dobije vrećicu smokija i pola čokolade.
- Što ima novo, je li jela?
- Ma kako ne, najela ti se, ni kolač više nije mogla!
To je valjda bio neki nesvjesni prilog, pečat, otisak...eto da su i oni nešto napravili za dijete.

I mene muči prehrana kod jednog para baka i djeda, a ovaj drugi par ih hrani i bolje nego ja. Pa smo uvijek tu negdje na sredini :mrgreen:

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

ja povremeno skicnem ovu temu, pa mi je sad palo na pamet nesto,
da li iko od vas pricuva necije djete? da li ste prema tom djetetu strogi kao prema svom ili ste popustljiviji na bilo koji nacin.
ja sam prema tom djetetu i obzirnija, i popustljivija, a bome i dajem slatkise.
vejrujem da cu takava biti i baka :mrgreen:

---

Ja nisam popustljivija. Dosta nam je djece prošlo kroz kuću, i ponašamo se prema njima kao prema svojima. Ne dam im da vise na mobitelima, ne dam da psuju, tražim da pomognu pospremit šta su razbacali, nudim ih jabukama, uživam se podružit s njima, a ako ih pozovem na kolače, ne brojim koliko su pojeli. Jedino ako pomislim da će im pozliti :D. Naravno, ako su tu prijatelji, jasno je da je u pitanju druženje i zabava pa je sve samo po sebi tome orijentirano.

ja razdvajam ta čuvanja na dob djeteta i učestalost čuvanja.
imala sam pretprošle godine jedno maleno dijete koje je 2 dana bilo kod mene, nikada je ranije nisam čuvala, curica je imala godinu i pol...
njoj bih dubila na glavi samo da se donekle osjeća kod mene sigurno i sretno. bome sam i dubila.
a bome ne dubim kćerinim frendicama koje imaju 8,9,10 godina i dolaze na sat-dva-tri, svaki/svaki drugi dan. s nima isto kao i vertex, odnosno, onako kako prema svojoj, tako i prema njima.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

ja povremeno skicnem ovu temu, pa mi je sad palo na pamet nesto,
da li iko od vas pricuva necije djete? da li ste prema tom djetetu strogi kao prema svom ili ste popustljiviji na bilo koji nacin.
ja sam prema tom djetetu i obzirnija, i popustljivija, a bome i dajem slatkise.
vejrujem da cu takava biti i baka :mrgreen:

---

Point je u boldanom... Ako se dijete povremeno pričuva onda naravno da se smiju napraviti i neke iznimke i to mi je uvijek išlo u kategoriju dozvoljenog. Npr. mala i ja kod mojih na 3 dana, prehrana sačuvajbože jer "ona to voli". Pri tom baka i deda cvatu od veselja, unuka u sedam nesvijesti od istog tog veselja, jede se u dnevnom boravku ispred tv-a (ja to, naravno, kao dijete nisam smjela da se ne mrvi :roll:), baka hrani četverogodišnje dijete jer se, eto, baš zaigrala.... (sad ide red kolutajućeočnih :mrgreen:). I sve sam to dozvoljavala ta tri dana jer sam znala da će se isto ponoviti tek za mjesec-dva. Da ju je isti taj par iz snova čuvao svaki dan onda bi sve bilo drugačije-i zbog djeteta, a i zbog para iz snova.
Isto to sam radila sa svoja oba nećaka, ali sam ih čuvala povremeno i svi smo nekako prešutno dogovorili da tih nekoliko sati vrijede moja pravila. Jedino što je trebalo poštovati je izbjegavanje alergena i oprez u igri jer je mlađi bio sklon penjanju na nemoguća mjesta. I ne sjećam se da me sestra ikada pitala detalje vezane za ta druženja: ispričala sam neke događaje ako su bili zanimljivi, naglasila ako su jeli nešto izvan standarda (čisto da zna da im ne daje npr. povrće lešo za večeru ako sam ga ja uspješno uvalila za ručak i slično). Prijavljivali smo i male padove, sitne ozljede, uništenu odjeću i količinu sna-samo kao informaciju koju roditelji moraju imati, ali zaista nikada nisam čula ništa osim "Hvala ti, sister!" i zato sam ih rado čuvala. Meni i njima užitak, sestri nekoliko sati sna, spremanje kuće u miru, odlazak nekamo...

S druge strane, ako bilo tko ima obavezu čuvanja na tjednoj/mjesečnoj bazi od 8-10 sati na dan onda bi pravila trebala biti drugačija, ali opet bez prigovora ako se ništa kardinalno nije dogodilo. Pogotovo ako su ta čuvanja besplatna i ako je djete kod nekog od potpunog povjerenja. Svi znamo da nije isto ostaviti dijete mami ili sestri i teti-čuvalici-ma kako bile drage i savršene. Naša je to bila te sam i njoj, iako sam je plaćala, dozvoljavala slobodu u prehrani, odgoju i igri unutar njenog radnog vremena uz poštovanje nekih mojih ključnih pravila. To što je mala dobila 1-2 slana štapića koje joj ja ne bih dala ili se zaigrala s tetom pa je išla spavati malo kasnije zaista nije važno. Vidim koliko je u tome bilo dobroga jer i danas se s tetom-čuvalicom druži i povremeno ide k njoj na spavanje, a ne čuvaju se već 12 godina.

Što se naše Bake tiče-mislim samo da je problem u tome što je previše na raspolaganju i što se to podrazumjeva samo po sebi. Meni takav aranžman ide u kategoriju usluge i za to samo mogu zahvaliti bez prigovaranja. To što se zet imao potrebu zahvaliti Baki znači možda i to da ga je malo grizlo ponašanje njegove supruge koja tu istu zahvalnost nije pokazala. Dapače! Umjesto "Hvala mama!" i "Je li ti bilo prenaporno?" Baka je dobila "po nosu". E, da sam baka i da mi se to dogodi više puta (pogotovo obzirom na pročitano u Bakinim postovima prije) mislim da bi si mladi morali naći novi čuvalica-aranžman.

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

I mene muči prehrana kod jednog para baka i djeda, a ovaj drugi par ih hrani i bolje nego ja. Pa smo uvijek tu negdje na sredini :mrgreen:

---

x :)

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

ja povremeno skicnem ovu temu, pa mi je sad palo na pamet nesto,
da li iko od vas pricuva necije djete? da li ste prema tom djetetu strogi kao prema svom ili ste popustljiviji na bilo koji nacin.
ja sam prema tom djetetu i obzirnija, i popustljivija, a bome i dajem slatkise.
vejrujem da cu takava biti i baka :mrgreen:

---

nisam ni stroza ni popustljivija prema djetetu kojeg cuvam. ista sam kao i prema svojoj.

u razgovoru s mamom o tome ko je kakav dida svojim unukama i kako mi se ne svidja jedan pristup, pristup bez granica i ja tebi necu reci ne, al posto ti ne mogu sve ostvariti prodavat cu ti muda pod bubrege i pricati bajke; dosli smo na temu mojih baka (njene mame i svekrve). tocno je bila u pravu kad je rekla kako smo vise voljeli biti kod jedne i kako je kod nje sve bilo...zabavno. tamo se moglo raditi apsolutno sve, dopustala nam je sve, sve obaveze tada su nestale, svi maniri, bontoni. bili smo mali divljaci. i sad tako 3mj. s druge strane, imali smo njenu mamu koja je prema nama bila kao sto je bila nasa mama, cuvala nas i odgajala onako kako bi nas i mama, dozvoljavala ono sto bi mama, nije sto ne bi, dopustala i tjerala na ono sto je znala da mama trazi od nas. tamo mi nije bilo zabavno.
i istina, uvijek smo vise voljeli ici kod one kod koje smo sve mogli. s jedne strane sam imala baku kod koje bi se valjala u vocnjaku u pijesku, gadjala blatom, naganjala kokosi, sjedila za stolom kako sam zeljela, bucila i galamila, i s druge baku s kojom se znalo kako se pristojno sjedi i ponasa, s kojom sam isla u lisinski i HNK na balet, koja me kulturno uzdizala i cuvala, ipak, do polaska u vrtic, kuhala rucak svaki dan dok ja nisam pocela kuhati (ok, pocela sam jako rano) i ucila me (bila je profesorica fizike i tehnickog).
dok nisam malo narasla i shvatila koliko toga mi je dala ova "stroga" baka.
popustljiva baka dala mi je proslost, predivna sjecanja i uspomene, ova stroga buducnost, neke temelje za daljnji zivot.
danas ih volim jednako. i cijenim obje za ono sto su mi dale. i zahvalna sam im.
no uzasno mi je zao sto je "stroza" baka umrla prije nego sam ja postala dovoljno zrela i osvjestena da u cijelosti shvatim njen doprinos te joj se i zahvalim, sto se bojim da je umrla s dojmom kako je manje popularna i manje voljena baka. a to nije tocno.
mislim da sam imala savrsenu ravnotezu i da tako i treba biti.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

ja razdvajam ta čuvanja na dob djeteta i učestalost čuvanja.
imala sam pretprošle godine jedno maleno dijete koje je 2 dana bilo kod mene, nikada je ranije nisam čuvala, curica je imala godinu i pol...

---

Ja mislim da si i svojoj više manje dubila na glavi u toj dobi :D

ma jesam, sigurno lol, pisala sam o tuđoj djeci :D

kako si me scimala :mrgreen:
pa vidiš da razdvajam na dob i na učestalost čuvanja, svejedno čije djece, hahahaha