Angie75 prvotno napisa
Te me konstatacije uvijek podsjete na Čarobnu goru, odnosno Thomasa Manna, gdje lik priča da se, kad komunicira na stranom jeziku, uvijek osjeća kao da igra neku ulogu, kao da to nije baš on, pravi, autentični on, nego ga taj drugi jezik odmah i pretvara u nekog drugog. I ima tu itekako puno logike. A nedavno sam negdje naletila na naslov (čak nisam ni otvarala članak, nisam stigla, no ideja je već u samom naslovu dovoljna) da jezik u čijoj smo kulturi rođeni određuje naš pogled na svijet, naše shvaćanje svijeta.