samo polako i hrabro :kiss:Citiraj:
tinek prvotno napisa
Printable View
samo polako i hrabro :kiss:Citiraj:
tinek prvotno napisa
vase rijeci mi puno znace,niko ne razumije bolje nego one koje su prosle isto,vrijedja me kad mi kazu nije to nista strasno bice djece bilo je malo i bla bla,pa kakvi su to ljudi boze?imaju li oni dusu...ja sam danas kao malo bolje a do kada ne znam,nasla sam neku vrstu utjehe u kuhanju,kuham po cjeli dan ima da budem kao bure al neka kasnije cu razmisljati o tome...
Citiraj:
adal prvotno napisa
samo onaj tko je proživio ovako nešto može razumijeti kako je to. nitko drugi. i meni su svi govorili bit će još djece, mladi ste, imate već jedno dijete.... jako me to ljutilo ali sam shvatila da nitko osim ovih cura tu ne zna i ne razumije kako se ja zapravo osjećam, pa čak ni moj vlastiti muž. Sad, mj dana nakon pobačaja, ja još uvijek razmišljam navečer kad zaklopim oči o svojoj maloj curici koju sam si toliko željela, i suze mi klize a da to moj muž niti ne vidi. eto grozno je to, ali vrijeme liječi sve rane i polako će ti postajati sve lakše i lakše, budeš razmišljala o novoj trudnoći, samo treba vremena. :love2:
ma moj m je imao uzasan zivot i sad bukvalno ima samo mene tako da me gleda kao kap vode na dlanu,kad ja placem on place samnom jako je osjetljiv i boli ga ovo sve kao i mene i tako placemo zajedno tjesimo jedno drugo i da nas neko vidi rekao bi da smo skroz poludjeli...dok sam bila u bolnici on je bio ispred bolnice :-) mislila sam da ce sebi sator postaviti...zbog njega se najvise i trudim da ne mislim na sve ovo i da idem dalje jer znam da sam mu potrebna kao i on meni,i ja nocima vracam slike svega i placem u tisini da me niko ne cuje :cry:
jer nas majke najvise boli to malo bice je raslo ispod naseg srca,bilo je dio nas...
drage cure,
žao mi je zbog strahota koje čitam na ovim stranicama.. jako ste hrabre i inspirirate me da se i ja držim.
kao i vi, i ja nastavljam živjeti svoj život, a dio mene 24 sata na dan želi biti na grobu ili umrijeti, tako da budem s našim izgubljenim anđelom.
..nastavljam misao, u kojoj me prekinuo naš prvi dečko, moj melem za živu ranu.
adal, i meni je strašno kad ljudi govore da već imamo jedno dijete (pogotovo u kontekstu kao da bi trebali biti zadovoljni ako ćemo samo njega i uspjeti imati!), radi ovog strašnog iskustva čini mi se nenormalnim da itko na taj način omalovažava smrt mog nezamjenjivog djeteta.. ali, ljudi to ne mogu razumijeti, njihova namjera je dobra, a u tim riječima možda ipak ima i mrva utjehe - ništa ne može nadomijestiti izgubljenog anđela, ali na ranu će u budućnosti doći lijek, jedno novo malo biće koje možda i ne bi bilo tu da se tragedija nije dogodila. mislim da će u novoj bebi biti i dušica našeg izgubljenog anđela, i da ćemo opet svi nekako biti skupa.
sve smo mi ovdje tako neutješno tužne i nesretne da je glupo mjeriti bol. sve vas grlim i šaljem vam najbolje vibre da umanje agoniju. rozagroza, tebi i mamama koje su proživjele i PREživjele višestruki gubitak skidam kapu do poda :( mene drži misao i vjera da mi se nikad neće ponoviti, jer iskreno mislim da nisam dovoljno hrabra i jaka da to podnesem dvaput.
u pravu si velika jabuko i ja im se divim ne dao bog da mi se ovo ponovo dogodi ne bi izdrzala...nikad covjek ne zna koliko je zaista jak ali sad mogu reci da bi umrla da jos jednom ovo dozivim ili bi pustila da umremo zajedno,oni koji znaju moju pricu znaju sta hocu reci,i ja svima saljem puno zagrljaja i drzite se zajedno cemo sve docekati bolje dane...
da ta terapija ciscenja kuce me primila cim sam se fizicki malo oporavila,ak ti to pomaze to je u redu.al moja preporuka je da probas biti vise vani,isprva je tesko jer sam sam primjecivala trudnice i malu djecu,i odmah suze.al vjeruj svjezi zrak cuda cini.:-)
cure moramo biti jake,jedna mi je prijateljica rekla da mi bog ne bi dao vise boli nego sto mogu izdrzati.drzi me pomisao da je on kraj sebe htio imati mog andjela,nekad gledam u nebo i zvijezde i mislim kako sad on mene cuva kao sto sam ja njega.iskreno ja sad ne mogu docekati kad cu opet smjeti na novu trudnocu,drzi me to da cu ipak jednom biti mama.al do tada drage moje samo hrabro i saljem puno pusa
osgovor na neko drugo pitanje...
Citiraj:
tinek prvotno napisa
ovo je meni mama rekla kad mi se ovo s trudnoćom sad dogodilo :/
to su meni gluposti...poznam jednu osobu koja je govorila (ima jako bolesno djete ) da joj je bog onda dao cjelu crkvu da nosi na leđima a ne samo križ...
svakome je njegova bol najteza. virujem da toj osobi nije lako s bolesnim djetetom i da joj je jako tesko, al eto, ona ipak taj svoj teret nosi, jel da?Citiraj:
intui 290 prvotno napisa
adalžao mi je draga:love2:
a što se tiče onog: "što te ne ubije ne ojača te " to su mi gluposti, ja uopće nisam ijačala, dapače slabija sam.
Isto tako i ja, ne mislim da sam jača, zapravo mislim da mi se opet dogodi gubitak, puno bi teže to podnjela nego prije, baš sam krhotina koju mm i Š drže u komadu. Hvala ti Bože na njima. Ali preživimo, i živimo dalje. Nekad me ta činjenica ljutila jer sam željela ostat u vremenu najdublje tuge i bar tako biti povezana sa svojom djecom, ta golema tuga me držala u skroz drugom svijetu, u kojem su oni nešto skoro pa opipljivo. Danas sam bolno svjesna da moje djece više nema. Jel mi vjerujete da ponekad želim sebe natjerati da plačem kako bi se opet osjetila jednako shrvana kao prvo vrijeme, samo da ih mogu "opipati" i osjetiti bliskima. Ali nakon isplakanih godina, ja više nemam suza...samo bolna činjenica da sam majka troje anđela bez kojih živim dalje...ne znam jesam li to dobro opisala, nadam se da me razumijete.Citiraj:
klarita2 prvotno napisa
Mislim da te ojača u smislu da znaš koji su prioriteti, da se ne brineš zbog gluposti, da samo na mnoge stvari odmahneš rukom i kažeš :"što je to za mene, bilo je i gorih dana..." . Kad dođeš do dna , možeš se samo ustati i krenuti gore, to je snaga...odlučiti ustati i probati uživati u svakom trenutku.
Uvijek nađeš prave riječi :heart:Citiraj:
sirius prvotno napisa
sirius, kako si to točno napisala.:naklon:Citiraj:
sirius prvotno napisa
bas tako, nekad mi se cini, da bez obzira sta mi se jos u zivotu moze lose dogodit, da cu to nekako "lako" podnit, s obzirom na svu bol koju sam do sad osjetila i koju jos uvik nosim u sebi.Citiraj:
sirius prvotno napisa
A i Ivan je svaki dan veći i ljepši. Divan novi avatar!Citiraj:
bambus99 prvotno napisa
hvala beti! :*
Molim cure koje su imale bebe sa hydropsom da mi jave koje su sve pretrage radile nakon pobačaja,a prije sljedeće trudnoće, može i na privat message...... hvala :)
Veliki zagrljaj za sve mame anđela :love2: . I ja sam u prvoj trudnoći imala inducirani porod mogu samo reći GROZNO. Gdje su sahranjene moje prve dvije bebice nikad nisam saznala, nisu me ni pitali što želim. Čak je doktor u 2.trudnoći u trudničku napisao da sam rodila sa 26.tj a ne sa 28.Ja sam to shvatila kad sam došla doma, poslije sam promijenila doktora pa sam ga pitala je li moguće da je greška namjerno napravljena ( jer koji to doktor ne znam računat tjedne), a on mi je odgovorio da će to prekrižit i ispravit ali da se beba rođena u 28.tj ili kasnije računa kao beba koja ima veliku mogućnost preživljavanja tako da kad u nekoj bolnici umre bebica te gestacijske dobi doktoru koji je vodio takvu trudnoću dolazi neka kontrola...ne znam je li to istina, ali znam da sam iza toga bila bijesna. Voljela bi da mogu odnijeti cvijeće na grob za sve moje anđele, a ne samo jednom.
velika jabuka samo hrabro, plači, razgovaraj, vrišti a kad skupiš snagu kreni na bebicu sigurna sam da će idući put biti sve savršeno.Jer meni su rekli da mora proći 1 god zbog zadnjeg carskog ali inače ako je bio prirodni ili inducirani porod 6mj, ali najbitnije je da ti budeš psihički što spremnija. Naravno da nikad nećeš bit u potpunosti spremna, ali pusti da osjetiš da ti želja za bebom bude veća od straha i tad si spremna za novu idealnu trudnoću.Držim ti fige:heart:
joj...kada ste vi dobile mengu posle induc.poroda?Ne znam do kada da cekam pa da onda idem doktoru....meni je danas 33 dan a m nigdje,posle por sam imala blago krvarenje nekih 15 dana,ono ima malo pa nema i sve tak al cisto je bilo posle 15 dana tako da ne znam kad treba da ocekujem m....
Ja sam je dobila nakon više od 40 dana, isto mi je bilo jako čudno, ali eto stigla je malo kasnije ali je stigla...
...e i ne znam kako je tebi bilo ali ja sam nakon induciranog jako puno krvarila, pa sam je možda zato toliko dugo čekala...
I ja sam nakon induciranog krvarila 2 tjedna neprestano ali to je bilo zato sto je ostalo posteljice, tek su na kontroli to vidjeli... Nakon kiretaze krvarenje je prestalo i menga je dosla nakon mjesec dana cini mi se...
ma meni je samo tri,cetiri dana nakon por.jace krvarilo kasnije skroz slabo ali ja ni m nemam nesta puno,imam 5 dana i to 3 ima nes 2 smedji iscjedak,haj valjda cu dobiti ubrzo neda mi se peglat s doktorima :-(
uh
Prestala sam krvariti 10ak dana nakon, a dobila mengu valjda mjesec dana nakon toga.
Ja inače imam jako obilno, ma to ti je sve individualno strpi se još malo, pa otiđi u doktora ako bude potrebe. A je li ti doktor rekao kad se moraš javiti za kontrolni pregled?
Ja sam nakon induciranog poroda u 20 tt dobila prvu nakon 45 dana,nije bila obilna,kasnije se ciklus ustalio tako da sam dobivala svaka 34 dana kao i prije trudnoce.A nakon pobacaja sam krvarila 4 tjedna,cinilo mi se isto dugo s obzirom da su mi radili jos i kiretazu zbog posteljice.
drage moje....imala sam inducirani porod/pobačaj prije 2 tjedna s a punih 22 tjedana. trudnoća iz prvog IVF-a u kom sam bila i hiperstimulirana. rodila sam žensko živo dijete, mada su napisali da je bila mrtva. mogući uzrok je infekt maternice...čekamo nalaze obdukcije bebe i phd posteljice i pupkovine. imam bolove u trbuhu prilikom mokrenja i velike nužde...i nekako imam osjećaj kao da mi je sve jako nisko. na kontrolu su mi rekli doć za 6 tjedana, mislim da ću već naredni tjedan otić kod svog primarnog ginekologa...barem da me pogleda na uvz i da se smirim...ako to tako mora ići. porod moje mrvice je išo jako teško i dugo, a psihićku bol....voljela bi da nikad u životu nisam to morala doživjet.....jer to ne zaslužuje nijedna životinja a kamoli žena! kako krenuti dalje...ja jedino želim primit svoje dijete u ruke...i nikad ne zaboravit ovog anđela kad je već tako moralo biti!
Ajme zrinkič, a nedavno sam gledala tvoj potpis i veselila se :cry:
Strašno mi je žao :-(
Savjetovala bi ti da svakako odeš pregledati se, mislim da je sve to normalno jer je sve tako friško, ali da budeš mirna.
Ne znam što bi ti rekla, piši kad imaš potrebu, i nemoj gubit nadu, koliko god potonula. Provaj, kad dođe vrijeme i budeš spremna, otisnut se o dno na koje smo sve mi pale u tim tužnim danima; kad tad isplivamo i udahnemo zrak, koliko god to daleko sad djelovalo :love2:
Draga zrinkič jako mi je žao zbog svega što si morala proživjeti, i ja ti savjetujem da odeš u doktora. Pored svega što si prošla da se još i oko toga ne brineš, iako vjerujem da je sve to samo posljedica poroda. Svatko od nas pronađe svoj način, ali ja ti savjetujem da ne skrivaš bol i suze, isplači se i pusti da vrijeme učini svoje. Sigurna sam da će ti se želja da držiš u rukama svoju savršenu bebicu uskoro ostvariti.:love2:
Drage moje ja ne znam odakle crpite snagu i dajete potporu drugim mamama andjela,bukvalno sam buljila u rijeci nase nove mame andjela i plakala a rijeci nigdje....nekako sam slomljena i umorna od svega,sve vase price sam dozivila kao svoje i vise ne znam koliko sam puta izgubila bebu....:cry: uzasno se osjecam i ne znam sta reci..oprostite mi jer ne znam sta reci..i sto vas peglam s ovom m ali nemam koga drugo pitati..hvala vam.A sacekat cu jos par dana pa cu vidjet sta dalje,a ja sam 7 dana posle imala kontrolu i sve je bilo super,receno mi je samo to da dodjem posle dva menzesa da radim briseve i to je to,ma nemam pojma vise ni o cemu umorna sam i tuzna ne opisivo :-(
Poželjela sam nešto reći na ovoj temi, kako bih dala podršku svim ženama koje prolaze pakao pobačaja i koje pate za svojom nerođenom dječicom.
Ja sam imala inducirani porod u 19 tj. Bilo je strašno, ali to već i znate. Osjećate se kao da umirete i silno želite tu bebu, to dijete. Moja se beba trebala roditi u mjesecu ožujku i uvijek u ovo doba godine je teško.
Ja sam ostala trudna točno nakon tri mjeseca. Nova trudnoća zaliječila je rane i ja sada imam zdravog 2 i pol godine starog dječaka.
Tuga je negdje uvijek prisutna, sjetim se i odmah su suze u očima. Ali htjela sam samo podijeliti s vama tu misao da ne gubite nadu, jer niti ja nisam.
zrinkič, jako mi je žao...
isto sam neki dan čitala tvoj post i razveselila se vijestima...
ja sam samo zahvalna što postoji ovo mjesto gdje ne treba ništa previše objašnjavati, svi se razumijemo, prošli smo skoro pa iste stvari, prolazimo ih svakodevno - netko bolje, netko lošije...
Pozz svima!
Žao mi je što ste sve prošle i sto smo na ovoj temi, ali hvala vam što mogu i svoju bol podijeliti s nekim ko će to najbolje razumjeti.
Prije tjedan dana imala sam inducirani porod, 22 tj trudnoće, zbog misseda.
Ne moram vam govoriti kako se osječam.
Tuga me lomi i udaljava od svih bližnjih, samo želim biti sama.
Draga Teas uzasno mi je zao zbog tvog gubitka,znam kako se osjecas i koliko ti je tesko,ucini onako kako se osjecas,placi,ljuti se,budi sama,ili sa porodicom,ucini onako kako se u tom momentu osjecas i bude sve lakse kako dani prolaze...sve je to jos svjeze i bol je uzasna ali moras biti jaka i ici dalje...pisi nam tu smo za tebe jer svi ovdje dobro znamo kako se osjecas...:heart:
Znam da vam je jasno o čemu pišem, i užasno mi je žao što ste i vi to prošle ili još prolazite.
Najgore mi je što sam počela mrzit samu sebe, nimalo se ne znam nositi s gubikom bebe.