Sad vidim da ce Netflix snimiti seriju prema romanu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Printable View
Sad vidim da ce Netflix snimiti seriju prema romanu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Sad vidim da ce Netflix snimiti seriju prema romanu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ajme, a ja još nisam uspjela ni tetralogiju odgledati! :-o:heart:
Što se tiče "muškog" čitanja, kad bolje razmislim, da, žene više čitaju, ili barem više govore o pročitanim knjigama 8-).
MM čita na refule :mrgreen:. Kad ga ulovi čita povijesne knjige, putopise, najmanje beletristiku (jedno vrijeme ga je držao Nesbo, doduše...).
Ja sam upravo pročitala Borisa Dežulovića: **** sad hiljadu dinara. (mislim da će mi forum reducirati prvu riječ iz naslova, al' kaj sad :/ )
Nešto "starija" literatura, ali genijalna. Ne znaš bi li se više smijao ili plakao nad sudbinama momaka iz knjige, ali definitivno roman koji je sažeo svu apsurdnost ratovanja na relativno malo stranica.
E, da, uzela sam si jednu staru Ferranticu kao uvod u najnoviju, javim kakva je kad pročitam...
Tocno strastveni govor iz bettynog linka i super reklama, necu se smirit dok je se ne docepam :)! Serije ne gledam, ne da mi se, moraju imat max 4 epizode, ne znam to objasnit, ne da mi se commitat na sjedanje za ekran, plus svadje s obitelji ko ce sta gledat, a ne zelim ekran u spavacu.
Fala na podsjećanju - kad je ekipa pitala kakvu literaturu čitaju muževi, ovo je odgovor. MM voli Dežulovića i općenito tu feralovsku ekipu (Viktor Ivančić - Bilježnice Robija K.). Ja nisam takav fan, ali pročitam. Nisam se odmah sjetila Dežulovićeve knjige, jer ima tome koja godina, ali nema veze.
Ja imam ispit za tjedan dana i ne smijem dotad kupit ferranticu jer necu nista uciti NE SMIJEM aaaa
jel državni? :mrgreen:
Haha ne, to je davno iza mene.
Jutros sam prosla pored tiska, vidim je u izlogu i ubrzam korak.:cry:
da je zvjezdica sumLJam da bi čitala Ferrante :mrgreen: :predrasude:
Dakle, Elena Ferrante: Mučna ljubav.
Njena prva knjiga, objavljena u Hrvatskoj tek krajem prošle godine.
Tema je uvijek zanimljiv odnos majke i kćeri, odrastanje u disfunkcionalnoj obitelji, tragovi, odnosno ožiljci koji ostaju...
Međutim, meni je sve to skupa bilo malo zbrkano i konfuzno i nisam se dobro osjećala čitajući je.
Sad jedva čekam uloviti ovu novu, nekako vjerujem da će mi bolje sjesti 8-).
Meni je nevjerojatno da sam u sekundi zaboravila na Lilu i Lenu i potpuno se uživjela u Giovannino odrastanje. Wow.
Margaret Atwood - Ludi Adam trilogija (Gazela i Kosac, Godina potopa, Ludi Adam)
Šteta što Atwood nije ovo ugurala u jednu knjigu. Ovako je prerazvučeno, pogotovo zadnji dio koji sam na preskokce čitala. Čini mi se da ovdje nije odoljela svojoj ludoj mašti i da je morala staviti baš svaki detalj kojeg se sjeti u knjigu. No, dobro će doći ti detalji ako se uistinu napravi serija, kao što je najavljeno.
Uglavnom, bliska je budućnost, društvo je podijeljeno na plebeju, koja liči na najgore dijelove današnjih velegradova, i znanstvenu elitu koja živi u utvrđenim kompleksima.
Znanost je otišla toliko daleko da se meso proizvodi u laboratorijima, životinjske vrste križaju u sulude svrhe (frizurunske ovce, recimo, služe za uzgoj kose umjesto vune), mijenja dna struktura čovjeka, proizvode živa odijela koja se stope s kožom.
Jedan mladi znanstvenik ima svoju viziju svijeta (uklanjanje homo sapiensa i stvaranje nove vrste ljudi koja će biti biljojedi, pariti kao životinje, i još sto sitnica).
U svemu tome, glavni likovi su Božji vrtlari koji uzgajaju biljke na starinski način i propovijedaju dolazak Bezvodnog potopa.
Druga knjiga koja prati dvije žene nakon Bezvodnog potopa mi je bio najbolji.
Pohvaljujem fantastičan prijevod, novokovanice u engleskom su odlično prenesene u duh našeg jezika, a najbolji mi je izraz 'biti u ugaru', što bi značilo biti u depresiji, ali i u meditaciji.
Pročitala sam knjigu za koju nikad ne bih ni čula da nije bilo ovog Pavičićevog teksta. Roman se zove Nadohvat (malo neobičan naslov, ali na nekoj intuitivnoj razini mogu ga shvatiti), a napisala ga je Ena Katarina Haler.
Ne bih rekla da je roman toliko desničarski, kako ga Pavičić opisuje, ali da ima političkih zastranjivanja - ima. S tim nisam imala problema. Veći problem su mi bili skokovi naracije u vremenu, koji se ponekad čine starmalo-docirajući, a ponekad su jednostavno nemotivirani. Ali ni to nije za zamjeriti. Fascinantno je da je roman ovakvog sadržaja i opsega napisala 24-godišnja studentica.
Definitivno je najuspjeliji središnji dio romana, u kojem je glavna junakinja sluškinja obitelji ustaškog ministra u Zagrebu. Guglanjem se lako dođe do imena dotičnog ministra :mrgreen: a meni je bilo zanimljivo što je adresa te obitelji bila u neposrednom susjedstvu moje svekrve :mrgreen: i da, istina, sve te kuće nakon rata su nacionalizirane i u njih su se doselili neki drugi ljudi. Sad mi je jasno i zašto.
Prvi dio (odrastanje u banijskom selu) također je prilično uspješno koncipiran, moje zamjerke idu zadnjem dijelu romana koji je prerazvučen i psihološki loše motiviran (i vjerojatno iz tog dijela potječu primjedbe kritičara o revizionizmu i desničarstvu). Ali nisu to tolike zamjerke da bih knjigu proglasila lošom, naročito kad se uzme u obzir da je to debitantski roman. Neki naši iskusniji romanopisci mogu se sakriti pred studenticom bez književnog iskustva koja je tu knjigu počela pisati u dobi od 14 godina :-o
Od književnih postupaka, primjećujem jednu posudbu iz Ante Kovačića (neću reći o čemu se radi, tko uzme čitati, možda će prepoznati to mjesto, a možda neće), i veliku, ogromnu sličnost memoarskoj prozi Theresie Moho (Marijanci). Ovo drugo ne čudi jer je riječ o opisivanju istog kraja i istog vremena.
Uglavnom - knjiga je sve samo ne dosadna. Ako je još netko uzme čitati, javite dojmove!
Samo ću napisat da sam i ja čitala Pavičićev osvrt. Al si nisam zabilježila naslov. A sad bih ipak i mogla. Iako nekako sporo čitam ua zadnje vrijeme
Bas mi se urezala ona epizoda kad im je pas umro, pa je spustala tijelo psa s balkona, pa joj je bilo lose pa se isla sminkati u kupaonu jer je mislila da ce pomoci, ali je padala u trans pa je rekla maloj da je bocka nozem kad zaspi ... ako sam dobro upamtila. To mi je bio totalni urnebes, ferrante meets danil harms
A i oni opisi seksa sa susjedom, zivotni, s mjesavinom mucnine (ferrante meets sartre) i gadjenja, a opet i neke topline.
Bas mi je ostavila dojam, bila mi je wow, nisam jos citala ovakvu knjigu. Mjesavina klisea i zanrova, totalno eklekticna, ali ne na onaj cool akademski konceptualni nacin vec bas organski prirodna
Ja sam od te knjige zapamtila vise osjecaje, nego detalje radnje - potpuni emotivni i logisticki rasap nje koja ostaje s djecom, pa vatrene osjecaje koji je prozimaju, bijes, poriv za destrukcijom, pa onda kako polako rezignira i sabire i kupi i ide u novi odnos, pa onda na kraju susret s ex muzem i blijedi osjecaji prema njemu - postao je nevazan, nema bijesa, nema ljubavi. Nekako mi je bila iskrena u tome kako to za zenu nije nimalo neat, to se partner trazi i glavinja i rusi jedan svijet (djeca su sa njom dok se on sastavlja, of kors) i cudi se jacini njenih osjecaja - kako zasto, pa on je 'samo' itd i zasto je ona bila takva. Ne znam jel stvarmo tako i reko, al tako sam zapamtila.
pa ne morate baš sve prepričati :gaah::oklagija::ban:
Elena Ferrante: Lažljivi život odraslih
Osjećala sam se slično kao kad sam čitala Genijalnu prijateljicu: sve je nešto čudnjikavo i neugodno, a ne možeš stati čitati. Zasad nisam oduševljena, ali nisam bila ni nakon 1. dijela tetralogije, a poslije me je pomela. Sad je glavno pitanje je li i ovo početak serijala, kao što misle mnogi koji su o knjizi dosad pisali. Sve više mislim i ja.
Da ne spoilam, dalje ću bijelo.
Karakteristični motivi za Ferrante su i dalje prisutni: Napulj - visoko i nisko, razvod, burna adolescencija, barem jedan neugodan seks, jezik - standard i dijalekt, muškarci - intelektualci i sirovine i pitanje razmišljaju li ipak svi svojim Veseljkom.
Sally Rooney - Razgovori s prijateljima
Ne znam uistinu što bih mislila o ovim romanu. Ok za čitanje, al dubine nula bodova. Ko neki ljubić, ali s intelektualnom teoretičarsko-književno-polusnobovskom ekipom kao protagonistima.
Priča prati studenticu Frances koja se upušta u aferu s 31-ogodišnjim glumcem, dok njena bivša djevojka i najbolja prijateljica Bobbi njeguje poseban odnos s njegovom suprugom fotografkinjom. Možda je to neki nihilistički manifest nove generacije (s obzirom na dob spisateljice) koja ne zna što učiniti od svog života u ovom i ovakvom društvu, pa je moje nerazumijevanje generacijsko. Evo, ne znam. Btw, najzanimljiviji su mi bili dijelovi u kojem Frances opisuje svoju bolest.
Super razgovor prevoditeljice Ane Badurine s Francescom Melandri na HRT3 :)
Ne znam koliko pratite situaciju u Bjelorusiji, gdje se već tjednima prosvjeduje protiv Lukašenka, jedna od članica opozicije je i ovdje spominjana Svetlana Aleksievič. Protivnike se hapsi, pa su i Alexievički pokušali ući u stan maskirani ljudi (o da), nakon čega je okupila kod sebe novinare i europske diplomate
https://www.bbc.com/news/world-europe-54079337
nadam se da će izvuć živu glavu i napisat još jednu uznemirujuću knjigu
Uh, bidna žena, nema sreće geografskim koordinatama rođenja :(. Držim palčeve Svetlani! Kako se uglavnom pisalo o mlađim ženama, nisam skužila da i njoj rade o glavi.
ona je članica opozicijskog vijeća, zadnja koja nije uhapšena
Jenny Colgan - Knjižara na obali, jako mi se svidjelo djelo, naoko lagano štivo o ljubavi prema knjigama i slikoviti opisi ljepote netaknute prirode mjesta radnje, sa tajnom koja prožima gotovo cijeli roman, pratimo živote nekolicine glavnih likova.
Preporučam i krimiće Roberta Bryndza, čitam njegov treći roman, u svima je glavni lik inspektorica Foster koju pratimo u razrješavanju njenih slučajeva ...
Kupila Ferranticu, jedva cekam doci doma:heart:
Čitam istu knjigu i pitam se povremeno da li da je jednostavno vratim u knjižnicu, vidim da ju je netko već rezervirao, pa će se veseliti.
Prije toga sam odustala od "Quennie" (Candice Carty-Williams), romana koji se također vrti oko propale veze i autodestruktivnosti pripovjedačice. Očito mi takve teme ne sjedaju, pa bi mi bilo bolje da ih se okanim unaprijed :roll:
Novu Ferranticu sam rezervirala u knjižnici, mislim da sam prva na listi pa bih je mogla čak i dočekati u sljedećih mjesec dana :mrgreen:
Joj ja sam Quennie procitala proslo ljeto i isto mi je bila dosta bezvezna, na tragu Normal People od S Rooney. Ja konacno citam Kolanovicku, a onda planiram Strout i nastavak Olive
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pročitala sam Lažljivi život odraslih, E. Ferrante. A prije toga još nekolicinu knjiga. O nekima bi se isplatilo ovdje pisati, ali Ferrantica je sve zasjenila. Jer ovo sam štivo gotovo grozničavo gutala, samo vrteći stranice. Kao što je Jurana rekla, sve je neugodno i čudno, a ja bih rekla i ružno. Iako se nisam mogla poistovijetiti s protagonistima knjige ta je ružnoća meni bila vrlo poznata i stvarna, kao da je proživljena. Svima koji su čitali napuljsku tetralogiju, bit će poznati autoričini motivi i slike mada su oni izvanjski ponešto ublaženi, jer radnja ove knjige zbiva se nekoliko desetljeća kasnije. No moji dojmovi na tragu su 'Prijateljice'. Potpuno sam preplavljena. Svršetak knjige otvoren je za mogućnost nastavaka, a i moje je mišljenje da zadnji čin Giovannina života tek ima biti objavljen.
evo danas u Spiegelu baš o tome - europski diplomati je danima obilaze i posjećuju doma kako bi je zaštitili, tako ju se ne usude uhititi i odvesti https://www.spiegel.de/politik/ausla...vuYT3wWduLJiFo