Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

Slažem se draga sa tobom da se jedino ovdje može naći razumijevanje.Mi netrebamo puno riječi da bi se razumijele,sve smo "iste"Evo i to šta kažeš za trudnice i bebe,ja isto samo sa mama s ovog foruma suosjećam i radujem se jer znam koliko to njima znači...a druge trudnica,hmm...osjećam prema njima nešto čudno.Možda to i nije ljubomora nego me samo podsjeti na mene pa se rastužim..neznam,ali nije mi nikako drago kad pomislim,zašto ona ima bebu a ja ne..ljuta sam na sebe zbog toga jer ne zapitam se da li toj osobi nešto drugo u životu fali..možda osoba sa kojom bi dijelila radost roditeljstva,možda nema svoju obitelj,svoje roditelje,svoj dom,možda ima neki zdravstvenih problem i sl..možda joj fali sve ono šta ja imam a neznam cijeniti.Mislim da sam "nagrađena "sa puno stvari i nemam pravo biti ljuta niti ljubomorna na nekog..Svatko ima neki svoj put ,put koji se nemože i nesmije uspoređivati sa ničijim drugim..svako od nas je drugačiji i upravo zbog toga poseban..Da draga Athana,Bog je moja snaga!U onim najtežim danima,samo On me je nosio i nije mi dao da padnem.Imala sam ja,i još ponekad imam kriza ali svaki put se dignem jer znam da me On nije ostavio i da me neizmjerno voli..taj križ nije kazna,križ treba prihvatiti kao dar i onda je sve lako..Dopusti Isusu da ti pomogne nositi tvoj križ,vidjet ćeš da te neće više žuljati rame,bit će ti lijepo hodati uz Njega!Križ je simbol nade,vjere,vječnosti,svjetla(a ne tame),i stoga i ovaj naš križ sigurno ima to značenje..iza njega nešto sjaji,samo polako treba koračati prema toj svjetlosti...:heart:

Drage athana i mary

nalazim se u svakom vasem postu i isto se tako osjecam po pitanju svega. Od osjecaja,misli do zelje za plusom. Nadam se da ce nam dragi Bog dati snage da izdrzimo sve sto nas ceka i da cemo napokon u bliskoj buducnosti biti sretne i ispunjene. Nisam se javljala neko vrijeme jer sam malo putovala i razmisljala o buducnosti sta cu i kako cu.Htjela sam vam samo reci da sam u mislima sa vama. Patik gdje si ti?sta ima novoga? Kako je bilo na putu u svetu zemlju?

Budite hrabre i cuvajte se

puno pusa

Citiraj:

---

mary1107 prvotno napisa

..taj križ nije kazna,križ treba prihvatiti kao dar i onda je sve lako..Dopusti Isusu da ti pomogne nositi tvoj križ,vidjet ćeš da te neće više žuljati rame,bit će ti lijepo hodati uz Njega!Križ je simbol nade,vjere,vječnosti,svjetla(a ne tame),i stoga i ovaj naš križ sigurno ima to značenje..iza njega nešto sjaji,samo polako treba koračati prema toj svjetlosti...:heart:

---

Doista vjerujem, draga moja, da je tako...jer ovu snagu koju imamo mi, Majke Anđela, može dati samo dragi Bog i sigurna sam da za sve postoji dobar razlog, pa iako ga mi ponekad ne možemo "dosegnuti", trebamo, baš kao što si i sama rekla, koračati prema njemu, jer "...nikako ne može biti kazna Anđeo na dar..."
:heart:

Mišekice, draga, nadam se da si se lijepo provela na svojim putovanjima i da ti je to pomoglo da "središ misli" i napuniš baterije...;-) Također sam se pitala gdje nam je Patik, jel se vratila iz Svete Zemlje i ima li možda nekih lijepi vijesti?! :-) Javit će se ona sigurna nama kad uhvati vremena za pisanje...

Ljubim vas sve :love2:

Drage moje...evo i Patika nazad :)

Jako ste mi falile...imala sam vise puta potrebu pisati vam, ali nije bilo dovoljno snage!
Kratko izvjesce o Svetoj Zemlji- jedan prelijepi dozivljaj, koracati Isusovim stopama...U Razgledavanju Maslinske Gore jedna me zena upitala kako sam...POcela sam joj pricati kako mi je tesko, kako sam tuzna kad vidim vjeru drugih ljudi, mole se i hvale Boga, a ja sam samo tuzna...Molim Isusa da mi oprosti,a li vidim da je moja vjera nejaka, da mi nije mjesto uz NJeg, jer sam ga iznevjerila...Tu smo se obje rasplakale pricavsi o Patricku i koliko mi fali, a ona je samo na kraju dodala, Vidis, zaplakala si gdje je i sam Isus plakao, mozda ce i tvojoj muci uskoro doci kraj...To mi je bio najljepsi dio mog hodocasca! U crkvi koja ja sagradjena na spomen Marijina pohodjenja Elizabeti, dok je bila trudna, mislila sam na sve vas, trudne i one koje se nadate trudnoci, da i mi kad je najbolji trenutak za to osjetimo kako nam igra "cedo" u utrobi!

Tesko mi je bilo samo, sto sam osjecala da nisam potpuno posvecena molitvi... i da moje srce jos uvijek nije cisto, da se preobrati...Kad sam se vratila doma, pala sam opet u rupu...Opet plakanje, ali ovaj put ne za Patrickom, vec jednostavno sam plakala, nemam snage vise ici naprijed, nemam snage vise ici raditi, studirati, zivjeti normalan zivot. Zelim samo lezati i pustitit zivot da tece...Obzirom da sam vec par puta imala ovakve krize, ovaj put smo odlucili da cu jos jednom potraziti strucnu pomoc i to neku blazu terapiju medikamentima. Osjecam da ludim...a to ne zelim...ne zelim da sutra moja djeca imaju bolesnu majku, toga se jako bojim...Bojim se ovog ludog zivota! E tako, danas idem prvom lijecniku pa cemo vidjeti sto cemo dalje...
A sto se bebice tice, i tu sam sve prepustila Bozjoj volji...Mada nije upalilo da se beba zacne u Svetoj Zemlji, jer je menga stigla ovaj put jako rano ;) Valjda znak da ne treba biti tako ;) To prepustam Isusu nek odluci za mene! Mozda je tako najbolje...
Eto tako, dosta sam vas sada mucila svojim postovima! Sigurno ste ocekivale nesto drugo...ali eto, meni je drago da je ovako kako je...Mislim da mi je sam Isus ukazao da mi nije dobro, da moram dalje ici, ali drukcijim putem...

Saljem vam puno pusa i grlim vas!
P.S. Kako ste mi vi sve? Luna, mackulina, misekica...itd.???Da vas dalje ne nabrajam :*

Draga patik

drago mi je da si se javila,falila si nam na forumu. Koliko sam vidjela putovanje u Svetu zemlju je bilo od presudne vaznosti. Iako stvari nisu onakve kako si ih zamislila prije odlaska ipak su se dogodile neke promjene. Draga patik drzim ti od srca fige da ti bude bolje nakon strucne pomoci.jesi li mozda procitala knjigu andjeli u mojoj kosi?ja sam neki dan dosla do kraja i suze su same curile. U knjizi stoji da svaka beba u trenutku kada je zaceta zna da li ce uspjesno biti donesena na svijet ili ne i da si svjesno sama bira svoje roditelje koje beskrajno voli. Patik draga nikada necemo biti super i kao prije,ali se jednostavno moramo truditi. Jednostavno nemozes niti nesmijes odustati od svega posla,faksa,zivota. Moras se truditi bez obzira koliko tesko bilo. Imas muza kojeg volis zamisli kako je i njemu tesko iako mozda o tome ne prica. imas obitelj koja te treba iako mozda nisu bili uz tebe kada ti je to bilo najpotrebnije. Zamisli kakve bi ti sve lijepe stvari buducnost mogla donjeti?moras se oporaviti jer nova mrvica koja ce danas sutra doci zasluzuje imati svoju mamu veselu i zdravu. Moras si dati sansu!ne samo zbog sebe vec zbog svojih najdrazih. Oprezno sa tabletama draga jer bol sa njima ne prolazi....samo se odgadja i ta tuga nas kad tad opet zaskoci;(

ljubim te puno i pisi nam

pozdrav svima. prije tjedan dana izgubila sam svog malog anđelića, u 16 tjednu mu je prestalo raditi srceko.kada smo stigli na redovnu kontrolu izraz doktora mi je sve rekao. učinjena mi je kiretaža. bol i praznina koja je ostala mi je neopisiva. uopće ne mogu zamisliti kako da živim dalje. imam osjećaj da me nitko ne razumije i samo tražim odgovore, zašto, što sam krivo napravila. teško smo došli od te bebe. imam policistične jajnike i svi su mi govorili da bez umjetne oplodnje ne bude ničeg. već sam bila odustala od svega kad ono malo čudo u meni. kad sam saznala već mu je kucalo srceko. gledali smo ga kako maše rukicama i nogicama.... kako da to prebolim, kako da krenem dalje, kako da ne boli.......

Ej draga misekica, ma falile ste i vi meni, sve...:)
Evo ja se javljam da kazem sto je novog kod nas. Suprug i ja smo jucer isli k nasem lijecniku i on je rekao da sam klasicni primjer depresivne osobe i to u losem stanju, da ju moram lijeciti, jer nece samo tako nestati, cak i ako bih u skorije vrijeme ostala trudna. U ponedjeljak odlazim jednoj lijecnici koja ce mi propisati terapiju i ona mora valjda najmanje pola godine trajati, da bi imala ucinka i da bih se mogla nekad skinuti sa tableta...pitali smo i zbog trudnoce...On preporuca da se trenutno stitimo (iako smo jucer odlucili krenuti dalje :(, jer da bi bilo prerizicno ostati trudna u ovakvom stanju, a ako bih slucajno zatrudnila manji je rizik nastaviti sa terapijom, nego se skidati sa nje, dok za to nije vrijeme doslo...eto drage moje...tesko je jos znati da cemo morati cekati jos pola godine, ali dobro...nek bude kako ce biti...folnu cu piti i dalje, pa sto bude...Iako nije bas lako cuti da cu morati piti tablete ili cak ako ne pomognu ici u kliniku, po prvi put imam osjecaj da je to pravi put...i mozda je to i bio cilj moga puta u Svetu Zemlju, da se vratim, padnem u krizu i shvatim da nesto moram mijenjati...jer se puno toga teskoga dogodilo u posljednje vrijeme, jednostavno ne mogu dalje bez tudje pomoci....eto, too bi bilo sve od mene...saljem vam puno pusa i drzite mi fige da ozdravim! Jako se bojim svega! :*

@sbrigitta
jako mi je zao...oprosti, napisala bih ti par utjesnih rijeci, ali ne znam ih ni sama...i sama se trenutno nosim tesko sa svime! Nek ti je samo Bog na pomoci, da iz svega izadjes zdrave glave, jer to je najvaznije...Ljubim te i grlim!

Draga sbrigitta,prvo da ti izrazim svoju iskrenu sućut.Znam koliko ti je teško i kako se osjećaš jer sve mi ovdje nažalost se isto tako osjećamo i nakon mjesec,dva,tri,pet...Zaista je prežalosno što nas ima sve više i što moramo ovo prolaziti.Bol i praznina neće nikada nestati već će se samo malo pritajiti nakon nekog vremena,ali kako ja kažem za sebe da sam doživotno obilježena.I ja imam osječaj da me više nitko ne razumije nakon 3mj,ali me to uopče više ne zabrinjava,jer jadni su oni koji nemogu takvo što shvatiti tako da zapravo ja žalim njih.Ništa nisi krivo napravila,voljela si svoju bebicu od trenutka kad si saznala za nju i htjela si joj sve najbolje,ali jednostavno nije sve u našim rukama nažalost.Znaj da smo od sada ovdje za tebe i kad god osjetiš potrebu piši nam,biti će ti bar taj tren malo lakše i uvijek će se nać neko od nas, mama malenih anđeleka da ti pruži lijepu riječ i utjehu.Znaj da suosjećam sa tobom i mislim na tebe.Puno puno te ljubim i molim za tebe i tvog anđeleka.:angel:

Patik mila,čitam svaki tvoj post i na svaki plačem.Teške nam križeve Bog nekada stavlja na naša leđa,i imamo osjećaj da samo padamo i da se nikada nećemo dić,ali kao i svemu tako i ovome ružnom periodu u našim životima mora doći kraj.Iz svake nama bezizlazne situacije postoji izlaz i svjetlo na kraju tunela,a ja se nadam da ćeš ga ti uskoro ugledati.Biti će bolje,a ti si uzmi vremena koliko je tebi potrebno jer treba proći, nekom više nekom manje da bi krenuo u neke nove avanture koje mu život pruža.Naravno da nam pomoć treba,i ja sam ju potražila i nisam požalila.Čuvaj sebe i svoje zdravlje jer si ti sad najvažnija. Ovakvo što ostavlja doživotni trag na nama,a opet smo mi te koje se moramo boriti svaki dan same sa sobom i svojim osjećajima i nakraju tog vrtloga izaći čistih misli i bistre glave za sve ono lijepo što nam život nosi.Puno pusica ti šaljem i nedaj se,jer ipak smo mi najhrabrije žene ovoga svijeta.:love:

Drage cure

zao mi je jsko sto se nas broj konstantno povecava. Brigitta jako mi je tao zbog tvog gubitka. Sve smo mi ovdje izgubile svoju djecu u trudnoci ranoj ili kasnoj,u porodu ili nakon nekog vremena. Avaki gubitak je tezak i bolan. To je tuga koju cemo citav zivot nositi sa sobom. Taj dogadjaj utjece ne samo na nas nego i na ljude koji nas okruzuju nase prijatelje i obitelji. Nemam ti bas neku pametan savjet za dati osim da se boris i ne odustajes ma koliko tesko bilo. Od mog gubitka je proslo 3 mjeseca i nemogu ti reci da mi he sada lakse nego sto he to bilo prije 2 mjeseca. Ja sam svoju utjehu nasla u vjeri. Neznan kako i zasto ali nekako duboko u sebi vjerujem da za sve postoji neki razlog iako nam odgovori na pitanja nisu dostupni. Znan da si se veselila bebi i da si sanjala snove u kojoj si bila majka...be odustaj od toga! Sa vremenom ces jednistavno nekako morati nauciti zivjeti sa tim. Kada sam dosla na forum cure ovdje su mi puno pomogle svjim savjetima i tu sam nasla neku utjehu. Majke na forumu razumiju tvoju bol i faze kroz koje prolazis zato pisi nam o svemu sta mislis, kako se osjecas. Mi smo tu za tebe.

Draga patik mislim puno na tebe. Zelim da ti dragi bog da snage i da ti sto prije bude bolje. Drago mi je zbog tvog puta u svetu zemlju to je puno stvari rascistilo. Nadam se da si nasla dobrog doktora. Hoces paralelno sa terapijom ici i psihologu ili?kako ti je na poslu?znam da ti je pisao zahtjevan da li uopce radis? Kako ti se muz nosi sa svime?draga patik pisi nam nisi sama mi smo svi uz tebe.

Ljubim vas i grlim

Cure ispricavam se zbog svih pravopisnih gresaka ali pisem sa moba.

Pusa!

pozdrav svima.Već dugo pratim forum ali sad sam vam se odlučila pridružiti i svoju bol podijeliti s vama. Prije 7 mj u 8 tt izgubila sam svoju bebicu ali sam nekako unatoč boli uspjela prihvatiti doktorovo objašnjenje da se radi o prirodnoj selekciji i da se takve stvari događaju. S obzirom da sam u postupcima IVF nakon oporavka odlučili smo krenuti u novi postupak te smo u rujnu kada je bio termin moga prvog poroda
opet dočekali pozitivnu betu koja se pravilno duplala i ovaj put bili smo kao i doktori sigurni da ćemo dočekati svoju bebicu,ali prije tjedan dana opet šok. Na redovnoj kontroli u 9 tt opet sam čula rečenicu za koju sam mislila da više nikad neću čuti "Srce više ne kuca,morate na kiretažu" i u tom trenutku stalo je i moje srce i svi razlozi za život su nestali,jedino pogled na mog dragog koji se slomio dali su mi razlog da se malo saberem i ne pokazujem koliko me boli i da želim nestati negdje gdje nema nikoga da u samoći odtugujem svog anđela. Čitajući vaše postove vidim da su neke od vas pronašle utjehu u vjeri,ali ja sam iako je to ružno za reći svoju izgubila i ne znam kako ću ju ponovo pronaći , ne znam kako ću se vratiti na posao i odgovarati na stotine pitanja i potpitanja te kako krenuti u novi postupak bojeći se još jednog gubitka.

draga hektor

zao mi je sto si nam se prikljucila i sto si kroz tu bol gubitka zeljene trudnoce i bebe morala proci dva puta :( neznam sta bih ti rekla osim da ne odustajes od svoje zelje. pokusavaj i neodustaj! jesi li napravila kakve pretrage? otkrila uzrok mozda zasto se to dogadja? znam da ti je tesko i da ce ti tesko biti vratiti se na posao i suociti sa svim ljudima tamo. ljudi ce te pitati i ispitivati jer nazalost ljudska znatizelja je velika, ali pretpostavljam da vecina njih ima dobru namjeru. zeljeti ce ti pomoci iako zapravo nece tocno znati kako. ljudi koji to nisu prosli nazalost to nemogu niti razumjeti. vjerovatno ces slusati ono tipa biti ce jos djece, ne brini se, ima vremena, sve se dogadja sa razlogom, priroda je jednostavno takva itd. u tom trenutku to ce te jako ljutiti i to je normalno. ljutiti ces se i kad ce te pitati kako si? jer kako bi bila? ja se i sada na takve stvari znam naljutiti i to mi digne tklak...a pogotovo ono pa ti super izgledas. neznam sta si ljudi misle...bolje da nista ne pricaju i zacepe usta. draga imas dva andjela na nebu koja te cuvaju! digni glavu gore i bori se...kada god ti bude tesko pisi nam...svaki put netko navrati. nemoj imati straha od iducih postupaka....misli pozitivno!

pusa

Draga misekica2011 hvala na utješnom odgovoru jer trenutno mi je ovaj forum jedina utjeha i izvor informacija šta da radim dalje.Nisam napravila još nikakve pretrage,ali u novi postupak ne idem dok ne napravim imunološke pretrage iako doktori smatraju da mi nisu potrebne jer se najvjerovatnije radi o prirodnoj selekciji i to je kao normalno te bi se trebala zabrinuti tek nakon trećeg puta i najvažnije je da mogu ostvariti trudnoću. Trenutno intenzivno proučavam postove cura na imunološkim pretragama tako da pripremljena dođem kod doktora da ne bi bilo kakvih iznenađenja i odbijanja davanja uputnica iako vidim da će biti borbe,ali neću nikome dozvoliti da mi bude prepreka da dođem do svoga djeteta.

draga tako je ne smijes nikome dozvoliti da ti bude prepreka do djeteta! mislim da bi svakako trebala potraziti drugo misljenje...da radi se o prirodnoj selekciji, ali opet mozda za to postoji jos neki dodatni razlog? ne znam da li su doktori ponekad ljeni ili sta im je? posebno me razljutila ova recenica da se treba zabrinuti tek nakon treceg puta?!?! zasto ne kazu da se treba zabrinuti odmah nakon prvog? ufffffffffffffff bas sam ljutaaaaaaaaaaaaaa! hektor javljaj nam sve novosti i pisi nam kada god ulovis vremena. mi smo tu...jednostavno kreni u borbu i ne odustaj dok ne dodjes do cilja!

ljubim te puno

da se malo i tu javim :-)
zao mi je sto nam se svako malo pridruzi jos jedna mama andjela,svaki put i sa svakom novom pricom vratimo se na nasu bol,ali nek vas price mama koje su to prosle i docekale svoju srecu guraju naprijed,jer sa svakom njihovom pricom javlja se tracak nade i za vas jer znate da ce biti bolje i da cete i vi uspjeti,i ja sam eto docekala plus i uzasno me strah svega,svakog pregleda,na svaki i najmanji bol sizim,ali se trudim ostati prisebna i sretna,i nadam se da cu sada uspjeti.....

Hej draga adal, zelim ti srecu cijeloga svijeta sa tvojom mrvicom!! SIgurna sam koliko god se tesko osjecas, da je prelijepi osjecaj znati da imas nesto maleno u sebi sto ce kroz par mjeseci lupati rukicama i nogicama u busi :D Mrvici zelim lijep boravak u maminoj pupi!
A ja evo upravo uzela svoj prvi antidepresiv...moram izgurati dva tjedna dok ne pocne terapija pravo djelovati. Sada moram ici, javim vam se kada bude malo vise vremena! Ljubim vas sve!

Hvala draga Patik :-*,i ja tebi zelim da ti vrijeme sto prije prodje i da opet stanete na noge i docekate svoju srecicu

Drage moje cure,

evo mene isto na početku trudnoće, i taman sve krenulo super, devet tjedana prošlo i onda u subotu šok, opet krvarenje.
Sve je prošlo ok, ultrazvuk uredan i krvarenje se smirilo idući dan. Ne znam, možda mi netko govori da ipak malo usporim ritam. Previše sam se opustila i nastavila normalnim ritmom, taman prestala gledati na wc papir svaki dan očekujući najgore. Ništa, idemo dalje, sad je sve ok odmaramo i čekamo iduću kontrolu u petak. Izludjet ću više od brige! Curke držite se, ljubim Vas puno, velika ste mi utjeha u najcrnijim trenucima!

draga katrin23 cestitam ti od srca i drzim ti fige da sve bude u redu. lijepo odmaraj i mazi busicu sa svojom bebicom.

draga patik nadam se da ce ti biti bolje od terapije. javljaj nam novosti. drago mi je da si se javila. cuvaj se

pusa

curke da vam se ukratko javim isvoju sreću podjelim sa vama TRUDNA SAM

katrin23 cestitam na t i drago mi je daje sve bilo u redu,a strah sta reci kad sam i sama u istom sosu,nikadvise bezbrizne t i smirenosti ali izrzat cemo mi to jer ce ovaj put,MORA,sve biti u redu...
kaja cestitke jos jednom

Drage mamice, cestitam vam od srca! Ne znam sto to hara forumom, pa sve ste mi trudne :D Jako ste me razveselile! Nek su vam mirni iduci mjeseci i nadam se da cemo se sve mi koje to zelimo, uskoro vam moci pridruziti!
Ja imam 4.12. termin kod svog ginica, pa me zanima njegovo misljenje o antidepresivima koje ja uzimam (naime su po rijecima mog lijecnika jedini koji se smiju uzimati u trudnoci i za vrijeme dojenja) i sto ce on reci...ako on potvrdi, volila bih vam se i ja uskoro pridruziti! ALi prije svega zelim biti ponovno zdrava...ovo stanje je jako tesko i naporno, iskreno bojim se za svoju buducnost, imam osjecaj da stvari vise nisu bas u mojim rukama, da je vrag odnio salu. Samo se nadam da ce lijecnici oko mene znati sto rade i pomoci nam da izadjemo na pravi put. Za sada imam osjecaj da sam na pravom putu! Vec sam dva dana na tim medikamentima, i nemam nikakvih nuspojava, sto je velika rijetkost! Treba izgurati prva dva tjedna na njima i onda bi trebalo kvazi sve biti ok, onda ce poceti pravo djelovati! Eto, dosta o mojoj bolescini, sigurno sam vam dosadna, hahah!
I da, moram ovo jos napisati...mm i ja smo skupili snage prije jedno tjedan dana i razmontirali smo Patrickovu sobicu, kupili jednu drvenu skrinju staru preko sto godina i u nju stavili stvari koje nas na njeg podsjecaju...njegove slike, dudicu, medu od bake, i par ostalih stvari...I tu smo ucinili jedan veliki korak, ali da vam iskrena budem i da kazem da je bolje sto smo to uradili, ne mogu reci...tesko je uci u sobicu a ona izgleda drukcije...Spomenik kojeg tako dugo cekamo, nije jos gotov!Eto, dosta od mene, inace cu se i sama opet rastuziti! Pusa svim mama Andjela!

Draga patik javljaj nam kako se drzis i kako napreduje terapija. Drzim fige da ginic kaze da mozes u nove pobjede! Jel ti barem malo lakse sada kada si na tabletama? draga trudi se i ne odustaj!Mislim da je sada napokon doslo vrijeme za nove pobjede i lijepe stvari.

Svim trudnicama od srca cestitam...dobile ste najljepse poklone pod bor;) ljubim vas puno

Draga misekice, evo da dam ukratko izvjesce o trenutnom stanju :D
Tablete za sada pomazu tako sto se ne osjecam vise toliko tjeskobno, tuzno i ocajno, da nemam snage ustati i prosetati sa psom, ili nesto drugo najobicnije...tu me malo "dizu". Jedina nuspojava mi je stanje na vagi, bez apetita sam, slabo jedem, ali cifra na vagi pokazuje kilo vise ii osjecam da se budim svaki dan podbuhla, pa se pitam mozda je voda ta koja me cini tezom! SVe se nadam :D Pravo djelovanje ad bi trebalo poceti za ca. jedan tjedan i kako cu se tada osjecati ne znam ni sama, samo se nadam najboljem. JA se isto bojim giniceve reakcije, jer je malo stariji pa se bojim da ce me samo naruziti i reci da smo neodgovorni ako i pomisljamo na to! Ali eto vidjet cemo...Eto, to bi bilo kratko to! Nadam se da ove mame koje ne pisu, da su ipak dobro i da se raduju bozicnoj atmosferi i njegovim carima! Pusa svima i svako dobro!

Pozdrav svima! Već neko vrijeme pratim ovaj forum, ali nisam imala snage javiti se. I ja sam mama anđela. Moj anđel je na svijet došao nedavno, 30.10.2012. u 22+3 tt, prirodnim, preuranjenim porodom stigla je moja curica. Rođena je živa i to mi je u tom trenu jedino bilo bitno, tu je, s nama je, ipak smo uspjeli..... uopće nisam mislila na to da su šanse da preživi prva 24 h premalene, da je ipak rođena prerano i nedovoljno razvijena... A onda 5h nakon poroda dolazi suprug s viješću da je malena izgubila svoju bitku za život.... :cry: Šok, nevjerica, neopisiva bol...... U mojoj glavi tisuću pitanja, a nijednog odgovora... Bože, zašto baš meni??? Toliko smo se mučili da dobijemo plusić (uspjeli smo tek preko AIH) i kad sam pomislila da mojoj sreći nema kraja desilo se ovako nešto. U 22 tt stigla sam u bolnicu, otvorena 3 pp i s trudovima, no uvjerena da se sve to može nekako riješiti i na kraju dobro završiti, no crp je bio visok i ukazivao je na neku upalu, trudovi nisu prestajali, a ja sam se otvarala sve više i na kraju završila u rađaoni. :-( Svi brisevi negativni, urinokultura sterilna...i sad iščekujem PHD posteljice i nadam se barem nekom odgovoru na svakodnevno pitanje ZAŠTO?? Osjećam toliku bol i prazninu i nikome to ne mogu opisati... Dani još nekako i prolaze, trudim se prikrit svoju bol i nabacit smješak na lice, al nije lako. No noći su kobne, ponovno mi sve te slike prolaze glavom, tražim odgovore, imam noćne more, budim se u grču, plačem i samo plačem...ponekad se pitam kako uopće još imam suza... Mislila sam da će vrijeme pomoći, ali evo prošlo je već skoro mjesec dana, a ja ne znam kako dalje, bol je sve jača i sve mi je teže... Svaka sitnica me podsjeti na moju curicu, na mog malog anđela, koji mi tako jako nedostaje!!!!
Klara:heart:

Ajde Patik ne daj se budes ti dobro i uskoro trudna draga moja :-),i ja sam bila na terapiji ali nekih mjesec dana i zakljucili su da mi vise nije potrebna,i evo nas sad u 13+4tt maloprije se vratili sa pregleda beba je super,i ono meni jako vazno sve se razvilo onak kako treba :-D
ljubim vas sve i javljajte se malo cesce tak nam je tih ovaj nas kutak :-*

jeee, super, samo nek se mrva razvija!!!Hvala Bogu! Jako mi je drago zbog tebe, draga adal i zbog svake mame koja ugleda svoj plusic i doceka da prokuca srce njene bebice! Ma sve mislim ako mi bude bolje, necu ja cekati odobrenje lijecnika...vec su mi dvoje rekli da je moje stanje opasnije za bebu nego te tablete. A uostalom sa Patrickom sam se pazila i nisam uzela niti jednu tabletu, uzivala max. u trudnoci i sto je na kraju bilo...umro zbog neceg sto nije bilo u mojoj moci za promijeniti! Pa nek bude sto ce biti. Samo znam da vise dugo necu moci cekati, iako se jako bojim, ali to je valjda normalno! I bit cu dobro, to sam sigurna, to moram!!!Moram zbog sebe, zbog svog muza, zbog Patricka i zbog djece koja ce me, nadam se, jednom moci zvati "mama". Evo, bas sam danas okitila stan i upalila tonu svijeca i sad pokusavam uzivati! ;) Cak imam volju i pod tus skociti, hahah...idem iskoristiti ovu motivaciju, inace, nece kosa vodu jos tjedan dana vidjeti :D Eto, drzite mi se sve, cuvajte se po ovoj hladnoci i pisite,kao sto adal kaze jako ste tihe! Ajmo malo pozitive, to nam treba!!!:mama:

Draga Lonely strašno mi je žao što ste izgubili vašu malu curicu. Ne postoje riječi kojima bismo te utješile, recept protiv tako strašne boli ne postoji. Potpuno te razumijem jer si kao i ja teško došla do trudnoće, ali ako smo uspjele jednom vjerujem da ćemo opet, ali ovaj put sa sretnim završetkom.
Prošlo je 9 mjeseci od kada nema mojeg anđelića pa ću sutra tvojoj anđelici i svim malim anđelima zapaliti svijeću. Eto moram reći da sam punih 8,5 mjeseci plakala svaki dan ali ovih dana se desilo da sam izdržala puna 2 dana bez suza. Vjerujem da je moj maleni rekao: "napokon". Teško je, čak sam se makla malo s foruma jer ovako tužna nisam u stanju pružiti drugima utjehu. Ipak vjerujem curama koje su kroz isti pakao prošle prije dosta vremena da će nas bol pratiti cijeloga života ali i da će poprimiti neku drugu dimenziju....
Pusa svim mamama anđela!!!

Drage moje već dugo čitam vaše postove ali nikako da i ja nešto napišem.Uz vas sve je nekako lakše:-). Ja sa 9+5tt saznala da :heart:više ne kuca i 07.11.bila na kiretaži,bol je i dalje velika,praznina u srcu,svaki dan suze.....znam da se to ne može mjeriti sa onima koje su svoje anđele izgubile u puno, puno višoj trudnoči ali ipak bol je bol.:cry:Život nekako ide dalje uz veliko razumijevanje i ljubav MM. Ustvari ja sam vam samo htjela reći koliko je lijepo vidjeti u vama nadu i hrabrost za borit se dalje,te podršku koju pružate jedna drugoj.Molim se za sve vas i od srca vam svima želim da što prije primite u naručje svoje male smotuljke.:love2:svima!

Nina hvala ti na tvojim riječima!! Utjeha je znati da vas ima još i da imam s kim podijeliti svoju tugu i bol. Znam da bol nikad neće prestat, al nadam se da ću s vremenom i ja uspjeti ponovno početi optimistično i pozitivno gledati na budućnost jer trenutno je preda mnom samo veliki zid... Pozdrav Tina! Jako mi je žao što si i ti izgubila svoju bebicu :-( Voljela bih da ti mogu napisati neku riječ utjehe, al još ju ne pronalazim ni za sebe... :-(
Pusa svima!!

Lonely,tina zao mi je sto ste morale osjetiti taj uzasan bol gubitka djeteta :-(,sve vas ovdje razumijemo jer smo nazalost prosle isto,i uspjele smo krenuti dalje neke vec grle svoju djecicu,nek vam to bude svjetlo na kraju tog mracnog tunela,jer jednom ce i vas grliti malene rucice,a mi smo tu pisite kad vam je lose jer cemo vas mi uvijek saslusati i pokusati pruziti utjehu :love2:

Drage lonely i tina 29, jako mi je zao da ste nam se na ovaj nacin morale pridruziti! Svaki put se rastuzim kad vidim novo ime na forumu :(
Drage moje, iako je proslo vec skoro 10 mjeseci otkako je nas sincic kratko poslije poroda umro, nakon jedne jako lijepe, sretne i uredne trudnoce, mogu vam nazalost reci da rijeci velike utjehe nemam. Imam mozda samo savjet da ne pokusavate zadrzati tugu u sebi, placite koliko vam treba, slusajte svoje srce sto vam govori i postupajte tako. Ne budite "lude" kao sto sam ja bila pa otisla nazad na fax 20-tak dana nakon poroda i prozivljavala stres, samo zato sto su ljudi oko mene mislili da je to ispravno, da ne ostajem doma i ne oduzmem si zivot! Iako sam u dubini srca osjecala da moram ostati doma, odtugovati, cinila sam onako kako su drugi mislili da je ispravno, a u biti nitko me od njih nije mogao razumjeti...Ucinila sam puno takvih stvari u ovih 10 mjeseci!!I rezultat toga je da sam sada na antidepresivima...i sigurna sam ne zbog mene same, nego bas zbog tih drugih koji su mislili da moram sad lagano krenuti dalje sa zivotom a ja osjecala da nisam spremna...pa pocnem razmisljati da zatrudnim, pa u iducem trenutku shvatim da ja to ne mogu i tako sam se vrtila u krug, previse razmisljala, kalkulirala, planirala i na kraju su moji zivci popustili! Kad ti nakon 10 mjeseci dodje da si oduzmes zivot onda znas da put kojim si isla nije ispravan bio, pa vam stoga evo, ovom kratkom pricicom zelim savjetovati da si uzmete vremena, da se ne zavaravate kao ja da ce nakon dva mjeseca, pola godine ili godinu biti lakse! POtrazite na vrijeme strucnu pomoc, ako niste u stanju to same prebroditi! Jer nitko tko nije ovo prosao ne zna kako je to! I posaljite svakog u neku stvar tko vam kaze da gledate naprijed, da ce biti jos djece i sto ja znam! Ja sam sutila, pa me to izjedalo iznutra! Imate pravo, nek se drugi ne osjecaju pozvani odredjivati stupanj vaseg gubitka i boli...
I za kraj, zelim vam puno snage! Vrijeme ispred vas nece biti lako...nek vam pak vasi Andjeli pomognu naci pravi put i utjehu koja vam je sada potrebna!
P.S. Lonely, tvoja curica je rodjena na moj 25. rodjendan! Mala skorpijica, sigurno je bila posebna :*

Hvala Adal! Patik, točno se to trenutno meni događa...svi me tjeraju da zaboravim, da prihvatim da je tako moralo biti, da krenem dalje....a ja ne mogu i ne mogu im objasniti da jednostavno nisam još spremna krenuti dalje, da je prerano. Uhvate me trenutci kada želim odustati od svega i bit s mojom curicom...samo se želim prepustiti toj boli i nestati s ovoga svijeta, oduzet si život... Svi kojima sam okružena misle da sam ja sve to dobro prihvatila i da se dobro držim, al ne znaju da je ta moja vanjština, ˝osmijeh i dobro držanje˝ zapravo samo maska pod kojom se skrivam od njih i njihovih pametovanja jer nitko od njih to nije prošao i ne može to shvatiti, a ja sam već tako umorna od uzaludnih objašnjavanja i odgovaranja na pitanje kako sam!!! A ispod maske sam prava ja, ona ja koja ne zna kako dalje, koja želi vratiti vrijeme, koja čeka da se probudi iz ružne noćne more.... Boli me što vidim da su svi nastavili sa svojim životima kao da se ništa nije ni dogodilo. Mojoj curici na groblje idemo samo suprug i ja, iako češće idem ja sama. Boli me što ju nitko drugi ne posjećuje :-( pa i ona im je unuka, nećakinja, sestrična...al drugi su je već zaboravili, njihovi životi idu dalje. Osjećam se tako usamljeno. Znam da je i MM to sve bilo bolno, al i njegov se život vratio u normalu, vratio se poslu, obvezama, pozitivnom gledanju na budućnost... Znam da mu je teško gledati me ovakvu i pokušava me na razne načine trgnuti iz mog svijeta, al ja nisam spremna i nekako se baš zbog tog njegovog inzistiranja da krenem dalje udaljavam od njega, odbacujem ga. Znam da to nije dobro i da to ne bih smjela raditi, al kad osjećam da sam u svojoj boli napuštena od svih...:cry: Znaš Patik, baš ovih dana razmišljam o tome da što prije potražim stručnu pomoć dok ne bude prekasno za moj život i za naš brak... Evo, danas je točno mjesec dana kako moje Anđelice:heart: nema i bol je neopisiva!! Da, Patik, mala škorpijica baš kao i njena mama, i iako je nisam ni vidjela ni čula, uvjerena sam da je bila posebna i ostat će zauvijek posebna u maminom srcu!! :heart: :heart:

Lonely ne znam da li te to može utješiti ali više-manje kod svih je isto: drugima se život nastavlja a naš je stao; muževi se brže oporavljaju jer je njima trudnoća nešto imaginarno (postanu svjesni tek kad vide djete svojim očima); susjedi, znanci, prijatelji, rodbina ili previše zabadaju nos ili pak ništa ne pitaju. Savjet je da ih sve ignoriraš, a muža pokušaš razumijeti. Apsolutno ne slušaj savjete onih koji nemaju pojima kroz što prolaziš i budi sebična (pod tim mislim da radiš ono što ti je volja, a ne ono što smatraš da drugi očekuju od tebe). Kao što Patik kaže bilo bi dobro da odeš kod psihologa. Tijekom dana pokušaj bar sat vremena biti sama - isplači se, ali se nemoj povlačiti u sebe. Ja u početku nisam bila za neka velika druženja, ali odlazak na kavu s bliskom prijateljicom ili sestrom je poželjan, ili izmisli neki zadatak da izađeš na svjež zrak (makar i sama). Nagovori muža i otiđite negdje u šumu i vičite iz sveg glasa. Ja želim vjerovati da su naši anđeli na nekom sretnijem mjestu i onda mi bude malčice lakše.

lonely draga sto prije potrazi pomoc psihijatra jer sama neces moci,bol je prevelika da je nosis sama,reci muzu kako se osjecas i da ti je potrebno s njim da razgovaras o svemu,jer ce vas to samo zbliziti u suprotnom moze samo donijeti zahladjenje,pomozi njemu da bi tebi bilo bolje jer sigurno i njega boli ali miskarci uvijek glume da su jaki a nisu,mene je jedino muz odrzao na zivotu,znali smo po sto puta prepricati sve sto se dogodilo i plakati cjelu noc ali nam je posle svake te noci bilo za mrvicu lakse,i jako su mi pomogle zene sa ovog foruma jer su prosle sve to,i idi polako korak po korak ne ocekuj od sebe ono sto drugi ocekuju a to je da budes dobro tako brzo jer ne mozes biti dobro,previse je to bola da samo tako prodje,svakoj rani treba vremena da zacjeli pa tako i tvojoj,jos je svjeza i jos krvari i netjeraj je da zaraste nabrzinu jer svemu treba vremena,drzi se i javlaj se ovdje kad god mozes uvijek ce neko biti tu prisutan da te saslusa :love2:

Drage moje hvala vam na lijepim i toplim riječima utjehe! Več sam se htjela javiti ali jako kasno dolazim s posla koji me barem malo zaokuplja pa mi je mrvicu lakše.Nego htjela sam vam ispričati san od prošle noči,uglavnom sanjam da sam trudna i saznam da nosim curicu koja nažalost umre...:cry:,no međutim ta mala curica se meni javlja u snu i govori mi da nebudem tužna,da ona mene jako voli i svog tatu,da je to jednostavno tako moralo biti i da je ona sad naš anđeo koji nas čuva sa neba,neka budemo bez brige da če biti sve u redu,izgrlila sam je i izljubila i ona je otišla...Cure drage ja vam ne mogu opisati kako sam se ja osječala kad sam se probudila,cijeli dan samo razmišljam o tom snu i njegovom značenju i uvjerena sam da se ona meni za stvarno javila da me utješi!Ja nisam saznala spol djeteta jer je bilo prerano ali sad nakon ovoga mi je nekako lijepo zamišljati barem da sam mogla imati takvu curicu(malu plavu anđelicu).Sorry kaj sam vas zagnjavila ali morala sam vam to ispričat.Jel imala koja od vas slično iskustvo?Lonely želim ti puno sreče i da vrijeme što prije zaliječi rane kao naravno i svima vama,Pusa svima i veliki zagrljaj!

tina cesti su takvi snovi posle gubitka i dosta nas ih je imalo,to je jako lijep san i on ce ti dati snage za krenuti dalje,vjeruj u njega i vjeruj da je tvojoj bebici tamo negdje dobro i da je tako moralo biti ali sad imate svog malog andjela koji vas cuva :-),drzite se svaki novi dan je nova snaga za dalje :-*

tina29, prekrasan san.

nina70 slažem se s tobom,san je prekrasan i stalno mislim na njega,kad sam ga ispričala mužu oboje smo plakali ali smo shvatili da je to poruka od našeg anđela i da će u buduče biti sve u redu.....trenutno sam sama doma jer je muž otišao kod prijatelja koji je dobio dijete,ja nisam imala snage otići sa njim,jednostavno mi je to preteško i onda ko za inat me zove kolegica koja je saznala da je trudna dva dana nakon što sam ja bila na kiretaži,taj dan sam je zvala da dođe do mene da me malo utješi a ona meni ko iz topa kaže:znaš danas sam saznala i ja da ču postat mama,u tom trenu sam joj htjela poklopiti slušalicu i vikat iz svega glasa,ali isplakala sam se dok je ona došla kod mene i smirila,ne želim ispast gadura,znam da su se mnoge od nas našle u takvim situacijama ali smatram da je mogla malo na obazriviji način mi to saopčiti...ubiti ja sam bila ljuta na boga u tom trenu jer ona tu trudnoču nije niti toliko željela niti planirala zapravo stalno ju je odgađala te zbog posla da ne dobije otkaz pa zbog toga šta su postanari i miliom dr.razloga a ostvarila ju je u relativno kratkom roku i ja sam zbog toga ljuta,a i zato što mi je rekla kad sam ostala bez bebe da ona smatra da je to zbog toga što sam išla na AIH jer kao oni su nešto zeznuli,mislim stvarno,vidla bi nju da ona nije mogla ostat T tri godine,sigurna sam da bi poduzela sve samo da ostane T....ma zato danas namjerno nisam htjela iči sa njom na kavu i biti u njenom društvu jer sa užasno ljuta na nju a ne želim ju povrijediti i reči nešto zbog čega če biti tužna i ona i ja,ja sam sretna zbog nje,ali lakše mi ju je izbjegavati....kako da joj kažem što me muči da ne budem pre gruba i ne povrijedim je mada ona mene je? eto sad sam si opet olakšala dušu. Htjela sam pitati Adal a i ostale cure dal vas je doktor slao na neke posebene pretrage ili su to one uobičajene? ja sam napravila briseve i u pon.ču valjda dobiti nalaze i zasad nestrpljivo čekam m. pa onda kod svoga dok.na pregled i nadam se da če mi reči da što prije mogu u sljedeči postupak!!!Cure držite se,a vi trudnice uživajte:-)Puse!:*