Daaaa, Lodge, jako duhovit i zabavan, lako se čita.
Ja sad čitam svoju 5. ili 6., ne sjećam se, Munroinu zbirku. Već sam je se malo zasitila, priznajem.
Čeka me Tisuću jeseni Jacoba de Zoeta :sing::dancingfever:
Printable View
Daaaa, Lodge, jako duhovit i zabavan, lako se čita.
Ja sad čitam svoju 5. ili 6., ne sjećam se, Munroinu zbirku. Već sam je se malo zasitila, priznajem.
Čeka me Tisuću jeseni Jacoba de Zoeta :sing::dancingfever:
Sto citas Munroino?
Pročitao MM prvo poglavlje knjige (u kojem se vrlo naturalistički opisuje porod) i komentira "Sad mi je jasno zašto je ova knjiga popularna na Rodi" :mrgreen:Citiraj:
laumi prvotno napisa
Inače, mene je knjiga potpuno obuzela tek negdje oko sredine, prije toga jedva sam se nekako probijala kroz stranice, teškom mukom. Čisto da znaš, za slučaj da ti bude kao meni :).
Ma ne može meni David Mitchell biti težak :zaljubljen:, obožavam njegove knjige. Atlas oblaka mi spada u top 5 knjiga ikad.Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Anci, čitam The Love of a Good Woman. Već je neko vrijeme imam doma, ali su mi u međuvremenu uletile neke druge knjige.
Jacob de Zoet :heart: zavidim ti laumi što ga čitaš prvi put, ništa se ne može mjeriti s tim guštom otkrivanja novog teksta, stranicu po stranicu..
A i Lodgeove "Misli" su isto izvrstan roman. Nego, što još njegovog ima u HR, osim "Razmjene"?
Ima dosta njegovih romana na engleskom u Knjižnici Bogdana Ogrozovića, ne znam napamet što sve.
Meni je to bio prvi susret s Mitchellom i trebalo mi je ad se naviknem na taj njegov stil - nekako kao da te pisac ne vodi kroz radnju nego on opisuje različite situacije iz perspektive raznih likova (a likova ko u priči...), a ti moraš to povezivati i slagati u priču. Može netko reći - pa tako je uvijek, ali meni je to u ovoj knjizi bilo baš nekako naglašeno (a možda je i samo do tematike s kojom nisam baš na ti, ne znam...).
Da, treba vremena samo dok pohvataš sve likove u početku, još s tim japanskim i nizozemskim imenima...
Pojelo mi ogroman post.
Kako bilo, lijena sam opet pipkati po mobu, samo cu reci da uredno prepisujem Anci i citam Bracni zaplet, J. Eugenidesa.
A anci spijunira tebe! :lool:
Prepisivanje i spijuniranje je u ovom slucaju legitimno :-)
Trenutno sam na Andrićevim "Beogradskim pričama", zbirci koja sadrži neke njegove slabo poznate novele, uglavnom im je svima poveznica Beograd za vrijeme 2. svjetskog rata. Paše mi se povremeno odmoriti od suvremenih autora i stilova i vratiti se odmjerenom i lagano distanciranom pripovijedanju koje donosi vrhunsku književnost, to mi je baš onako za uživanje.
A kako mi je roman draža forma od pripovijedaka, čitam usput i "Istinu o slučaju Harry Quebert" J. Dickera. Čitala sam vrlo pohvalne kritike o tom romanu, ja pak vidim dosta rupa u priči i karakterizaciji likova, ali knjiga je interesantna, ne mogu poreći, i vrlo je zanimljivo koncipirana. Nije remek-djelo, ali je dovoljno atraktivno napisana da me drži prikovanu uz fotelju do kasno navečer. Osobito mi je zanimljiva činjenica da je francuski autor (ok, frankofoni Švicarac) napisao u potpunosti američki roman. Ima pretjerivanja na nekim mjestima, nije da nema, ali svejedno je vrlo uvjerljiv u prikazu američkog života u različitim vremenskim periodima.
Tek sad vidim kako sam napisala Munro. Ajme.
Eugenidesov Bracni zaplet je odlican.
Potvrdjujem Ancinu preporuku!
bas mi je drago, anamar :heart:
ja istovremeno u tvojoj preporuci uzivam i tuzna sam jer cu je veceras procitati :(
brdo, prtenjaca
Nakon završenog zabavnog Lodgea, čitam Očaj Vladimira Nabokova. Tek sam počela.
Mazohistički sam uzela čitati drugu knjigu Mate Lovraka za odrasle, "Pero Kvržica među ljudima" (prije 2 godine sam čitala "Uzvišeno zvanje" i nisam bila očarana, ali mi je bilo zanimljivo pročitati neke stvari).
Sve što mogu reći je - bolje bi mu bilo da je ostao samo na literaturi za djecu :mrgreen:
Marina Vujčić, "A onda je Božo krenuo ispočetka"
Iznenađena sam što nisam i prije čula za ovu autoricu, vrlo lijepo piše, čitko i pitko a opet dovoljno intelektualno, duhovito, knjiga potpuno lišena bilo kakvog političkog i socijalnog hrvatskog kontektsta, baš me odmara i guštam. Moja preporuka.
Pamtim, Angie :)
Ja citam Prtenjacu, Dobro je, lijepo je.
Nije kao Brdo :mrgreen: ali svidja mi se.
Procitala sam svog prvog Mlakica, Bozji gnjev. Jako dobro.
Chad Harbach : Umijeće igre, predivna je, baš me je takla .Citirat ću šta je Franzen rekao o ovoj knjizi : "Ova knjiga ostavila je na mene dubok dojam baš kao što bi trebale sve dobre knjige. Vrlo, vrlo rijetko pojavi se tako cjelovit i neodoljiv prvijenac "
Eugenides, Nevina samoubojstva. Zanimljiva, potresna, čitka, ali fali mi nešto što ne znam sad definirati.
Uživam u Doručku s Buddhom. Opušten, a opet roman koji te navodi da promisliš o životu.
Onda me čeka Modianov Mali dragulj.
Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Identican dojam i kod mene.
U knjižnici nisam našla ništa sa svog popisa, pa sam uzela Noćni vlak za Lisabon
i zasad mi se sviđa.
propuh, papuće, punica
zanimljiva i duhovita
ni film nije los!Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Drago Hedl, Izborna šutnja.
Nije loše, ali moja velika zamjerka ide gomili grešaka u knjizi. U nekom trenutku prestala sam ih brojati. Jedan lik sjedi uz krevet umiruće majke, onda mu zazvoni mobitel, pa se na njega javi drugi lik itd. Glavni mafijaš usred romana od Stipe postane Mate. I sve u tom stilu.
Naravno da se greške događaju, ali greške ovakvog tipa su čisti urednički šlamperaj.
A posebno opažanje imam i o novinarima koji se prihvaćaju pisanja krimića :mrgreen: ali Hedl je po tom pitanju ipak uspješniji od Ivice Đikića.
O svašta, Tanja! Ma Stipe, Mate, šta ima veze :mrgreen:
Očaj Nabokovljev je dobar, prvenstveno zbog njegovog briljantnog stila i duhovitosti.
Priča sama i nije nešto, a onaj podtekst koji govori o odnosu umjetnosti i života mene zaobilazi :mrgreen:
dijete 44
Alex, jesi je osvojila?? Ili posudila :(
Svejedno, kakva je? strašna?
posudila
tek sam počela, pročitala sam 40 stranica, dosta teško čitam, teško se koncentriram
zato sam se do sada držala jednostavnih krimića
pa ima na početku poprilično ružna scena, a vjerujem da ih neće faliti ni dalje
I meni je se baš svidio, a knjigu nisam niti pročitala, iako je odavno imam na oku...Citiraj:
anamar prvotno napisa
Ja sam u ponoc s Mani Gotovac dusu isplakala.
Sjećam se da je i Angie isto to napisala.
x na plakanje.Citiraj:
Anci prvotno napisa
samo je u pitanju Doerr i Svjetlo koje ne vidimo.
Istina Jurana, baš me ta knjiga dirnula... I od onda baš volim Mani, jer je iskrena i strastvena u svemu što radi i govori, bilo to ispravno ili ne...
On topic, "Noćni vlak za Lisabon" mi ne ide baš brzo jer sam dosta u gužvi na poslu i doma, ali sviđa mi se i žao mi je da nemam više vremena za čitanje onako u komadu. Zapravo sam je trebala ostaviti za godišnji, jer mi se zasad čini kvalitetna. Malo me podsjeća na Sjenu vjetra (koja me btw nije nešto oduševila, onako, za mase), možda zbog portugalske atmosfere, ali je mnogo profinjenija. Opet dosta utjecaja Pessoae, kao kod Tabucchija.
Kad tako napišeš, odmah idem na stranicu Knjižnica Grada Zagreba.Citiraj:
anamar prvotno napisa
Našla je.
Ja sam od subote ujutro pročitala obje Manine knjige Fališ mi.
Sad na polici imam još jednog objema dragog Crnogorca :) i prvi put u životu T. Manna.
Potonjeg sam uzela jer je moj omiljeni kvizoman Dean Kotiga rekao d mu je to najdraži pisac pa sam ga tako pomodno posudila.
A i nikad ga nisam čitala, možda mi je vrijeme :mrgreen:
Danas bih mogla po Doerra.
Pokušala sam čitati jedan roman Potres u izdanju Frakture, no nikako se nisam mogla uživjeti. Užasno me iritirao i stil i glavna junaknja, sve mi je nekako prijetvorno pa sam odustala nakon 50 stranica.
Ne sviđa mi se jednostavno.