Printable View
Drage moje,
danas je prva prazna stranica od 365 u vasoj knjizi. Potrudite se da napisete dobru knjigu...
Od <3 vam svima zelim da Nova godina bude novi pocetak, da ublazi tugu i bol i unese novu radost u vase zivote...i da opet jedno malo srce kuca pokraj vasega..
Nasim trudonnicama da bezbrizno privedu trudnocu do kraja i zagrle svoje smotuljke...
Ljubim vas sve!
I ja zelim svima sve najbolje u 2013.godini!! Zelim da svi krenemo ispocetka!Da manje bole rane!Da svaka od nas nadje izlaz iz svoje tuge! Zelim da svaka koja ocekuje jedan mali plusic ga i sto prije ugleda ;) ukljucujuci i mene!!
Drage moje, nadam se da ste lijepo provele bozicne blagdane! Ja sam ih provela uz obitelj i bilo je prelijepo! Najljepsi trenutak je bio kad je otkucala ponoc, a moja mala 3-godisnja necakinja gleda u Nebo i kaze:"Patik, sretan ti Bozic!" Onda smo se svi rasplakali...bilo je to nesto predivno...ona iako je proslo skoro godina otkako je Patrick umro, stalno ga spominje i zivi sa njim...Moli se njemu i kaze da ce ga doci spasiti na Nebo i spavati kod njega, u njegovom kreveticu <3
Na Badnju noc smo uz cijelu obitelj pustali svjetlece lanterne u zrak, za naseg Patricka! To je za sve njih jako puno znacilo, posebno za malenu, da ucini nesto za njeg! Za mjesec dana dolaze svi k nama,, da proslavimo prvi rodjendan i da budemo zajedno kad nismo mogli biti svi zajedno na njegovoj sahrani! Eto, to bi bilo to...Ja se nadam da ce mi ova godina biti malo bolja i veselija...a ako i nece, ja cu ju sama uciniti takvom, jer dosta sam patila, ove godine zelim pozitive u svom zivotu, pa makar se morala radovati najmanjim sitnicama u zivotu ;)
Ljubim vas puno i grlim!!!!
Patikova mama
Drage cure svima zelim sretnu novu 2013 godinu i neka vam se sve zelje ostvare. Neka ova godina donese samo lijepe i pozitivne stvari i da ju po tome pamtite. Patik drago mi je da si se lijepo provela sa svojima. Zvucis veselo preko poruke. Nadam se da se i osjecas bolje. Super da tvoji dolaze na rodjendan...znam kako si pisala da nisu bili na sprovodu. Nadoknaditi cete propusteno vrijeme sigurna sam.
Drzite se mamice i budite hrabre
pusa!
Drage moje,
evo i taj trenutak smo docekali...Patrickov spomenik je gotov i bit ce postavljen danas poslijepodne...Osjecam se cudno! Toliko sam se radovala tom spomeniku i sada kad je gotov, lovi me tuga...moj deckic bi za mjesec dana slavio svoj prvi rodjendan, a umjesto vlakica, autica ili plisanog mede, on ce dobiti mramor na svom grobicu :(
Dragi moj Andjele, ako ikako mozes cuti svoju mamu, znaj da te volim vise od iceg! Iako nisi bio ovu godinu tu, promijenio si moj zivot iz korjena!I ne , nisu to bile samo suze, bili su to prelijepi zajednicki trenuci, koje cu zauvijek sacuvati u svom srcu! Nedostajes mi, maleni moj djecace!
http://www.youtube.com/watch?v=3c_U0ctrJDo --prelijepa pjesma za sve mame Andjela! Pusa
Draga Patik
drago mi je da je spomenik napokon gotov...znam da ste to jako dugo cekali. Napisala si tako prekrasnu poruku da sam se rasplakala. Znam da ti je tesko,ali moras biti hrabra. Ne odustaj, bori se i idi prema naprijed tvoj andjeo te cuva i nisi sama
Pusa
Drage moje mame andjela danas je 2 mj kako moga andjela nema :-( Mislila sam da ce mi kako vrijeme prolazi biti lakse ali ne meni je sve gore kako se priblizava datum kada je trebao normalno doci na ovaj svijet :cry: Da li ce ikada biti bolje,tesko je ,zaista tesko..... :cry:
Citiraj:
Bellinda prvotno napisa
draga belinda...nemogu ti obecati da ce biti bolje, ali u svakom slucaju ce ta bol biti podnosljivija. covjek se nekako sa vremenom nauci zivjeti sa tim koliko toliko. uvijek postoje situacije koje ti tesko padaju, koje iznenade i u kojima se covjek ne snadje. posebno je tesko na godisnjice...ja broj dane koliko bi moja ljubav imala da je sada ziva, pa onda brojim opet koliko je nema...posebno je tesko za bilo kakva obiteljska okupljanja i slavlja, blagdani, praznici sve je to tesko....ali sa vremenom ces se nauciti kako dalje. nosis sve u svojem srcu i gdje god da jesi tvoj andjeo je uvijek sa tobom. drzi se..jos je malo vremena proslo...budi hrabra! :heart:
pusa
Citiraj:
misekica2011 prvotno napisa
Hvala Misekica na rijecima utjehe,zaista mnogo znace :heart:
Bellinda jos uvijek je rano da bi ti bilo bolje,jos uvijek je sve svjeze i bol je jaka ali bice bolje vjeruj,s vremenom ce biti lakse ali i ti moras pomoci sebi da bi bila bolje,nadji snagu u sebi u onom vremenu koje je tvoj mali andjeo proveo sa tobom nek ti to da snage za dalje,i pricaj pisi o svojim osecanjima ne zatvarj se u sebe jer onda oporavak traje duze,znam da bliznji brzo krenu dalje a mi ostanemo na jednom mjestu i osjecamo da smo sami u svemu tome pa boli jos vise,zato pisi nama tu uvijek ce neko biti da te utjesi jer znamo koliko boli.....drzi se draga
pusu vam saljemo moja beba i ja :-*
Draga Bellinda, kao sto su ti i druge mame vec pisale, jako je rano da ti bude lakse...vjeruj, dva mjeseca su nista i pripremi se na to da ce i mjeseci koji dolaze, biti mozda cak tezi...Meni je tek nakon skoro godinu dana malo lakse, ali opet se priblizava godisnjica pa se pitam kako cu i to izdrzati! Saljem ti jedan topli zagrljaj i jedan mali tracak nade da ce nekad biti bolje i lakse! Pusa
Drage Adal i Patik hvala vam na lijepim rijecima utjehe,zaista mnogo znaci kada vas neko razumije u vasem bolu,a ko moze bolje razumjeti nego majke andjela (ali nazalost tako nas je mnogo,to je strasno)...Da sve je jos uvijek svjeze,ali cini mi se samo za mene i nekada to strasno boli,kako drugi tako brzo mogu zaboraviti...Trazim snagu u sebi,ali bol je nekada jaca da mislim da ce mi srce puci,ali nadam se da ce biti bolje....Saljem vam veliki poljubac :heart:
Bok! Da se i ja malo javim! Prvo cestitam svim novim mamama koje su docekale svoje dugice i svima koje ste trudne da vam Bog dragi podari taj dar!
Patik- zavidim ti na putivanju, zaista lijepo. Svekrva mi je bila tamo( bolesna i sama) ali je tamo dobila neopisivu snagu. Zelim ti sve najbolje!
Mi smo dobro, ivana napreduje, krv je odlicna, kao da nikadnije bilo anemije, vidite kako Bog to namjesti. Ima 7000g i evo za 10 tal dana 7 mj. Vrijeme leti, promatram moje cure i sretna sam. Istina gledajuc njih sjetim se moja M i kakoje trebalabiti ovdje ali vjerujem da je i ona sretna.
Doma sam 3 god i sve to vrijeme cu iskoristiti.
Na komentare ljudi se ne obazirite, ja sam puno prijateljaizgubila ali i stekla nove.
Sve vas skupa grlim!
Klarita, bas sam sretna da si se javila i da ste dobro. Priznajem da sam cesto mislila kako ste i sad mi je srce na mjestu.<3
Beti- hvala sto mislis, jednostavno ne stignem sve pregledati. Sada sam uzano tuzna radi nase tikice da ne znam sto bih pisala, osim plakala. :((((((
DRage mame, i ja sam uzasno tuzna zbog tikice! Iljuta i ogorcena! Ne mogu jednostavno vjerovati...pa jel mi moze netko reci kad je izgubila prvu bebu`? Ja to nisam znala...:( Da li ima barem jos ijedno dijete, da barem ne odustane potpuno od zivota? :(
drage moje mamice.. iako su neke od vas mislile da se radi od meni nisam ja...
druga tikica je izgubila svog drugog anđelića i iskreno se nadam da će i ona jednog dana doći na ovu našu temu kad skupi snage i naći mir u srcu s vama koje
ste predivne i koje ste i mene izvukle sa dna kad mi je bilo najteže..
ovo što se njoj dogodilo je pretužna nepravda i nikad nežu shvatiti kako život može biti tako okrutan..
ja sam dobro i moje bebice su u pupi još.. bila sam se opustila sad kad brojim još max.10 dana ali od jučer više ne.. vidim da nije sve gotovo dok ih ne vidim i ne zagrlim..ljubim vas sve . budite mi jake i dalje..i nadam se da ću vam ja biti jedan od primjera da se može uspjeti..jer vjerujem da me moja dva anđeleka čuvaju s neba.. a evo kako sam vam već i rekla izgleda da ću točno na njihovu prvu godišnjicu roditi ovu dječicu.. kao da su mi htjeli reći da ne tugujem ..
tikica 78nemoj misliti na najgore, pokušaj se sada opustiti.Znam da nije lako. dok sam ležala u bolnici svašta sam se nagledala ali trebala sam odvjiti svoju trudnoću od odstalih.
Naša tikica je prošla pakao i samo Bog zna kako će dalje. :cry:
Ja se samo stalno pitam, zašto je se čekalo do termina????ne znam, bez riječi sam...a blog je predivan. Draga tikice grlim te jako, ne poznajem te ali jako te grlim.:love2:
Jos jedna tuzna prica, jos jedna mamica dvije andjelice, strasno me pogodilo kad sam jucer procitala postove na fb-u...Neka dragi Bog i njezini maleni andjeli daju nasoj Tikici snagu koja joj sad toliko treba za nastaviti dalje...koliko tuge, Boze, zasto?!? Znam da i nebu trebaju andjeli, ali kako se poslije nositi sa tom boli...
Draga nasa Tikice78,
drago mi je da ste ti i tvoje bebice dobro i doista, draga, bas kao sto je i Klarita rekla, trudi se odvojiti svoju trudnocu i bez straha izdrzati do kraja...jer to je i ono sto nama svima sada treba, primjer da se moze uspjeti i da i nas ceka negdje sunce iza oblaka... Mislimo na tebe puno, hrabro draga! :-)
Patik moj, tvoj me post jako rastuzio, ali vjerujem da si sad ipak mirnija kada je spomenik napokon gotov, buduci da znam koliko te to mucilo..a tvoj maleni andjeo slavi svoj rodjendan na onom nekom puno boljem, postenijem i ljepsem mjestu, zajedno sa nasim andjelcicima...grlim te, draga!
Drage moje cure, uskoro ce 6 mjeseci kako je i nas nas andjeo napustio, fizicki mislim...jer nekako ga skroz osjecam i razmisljala sam kaki bih ga voljela vidjeti barem na tren...i prije nekoliko dana sam ga sanjala, a nikad do sada mi nije dosao u san...i bio je tako stvaran...toliko se smijao, tako je bio sretan, sjecam se kako sam ga pitala "Sine, jesi li sretan?", a on je onako malen kakvog ga pamtim samo se smijao, jako, tako zarazno...Ne mogu vam opisati koliko sam poslije bila sretna i sama jer doista vjerujem da mi se moja bubica malena javila da mi kaze da je dobro...i bila sam sretna zbog njega, znam da je u sigurnim rukama naseg Oca i nase Majke, ona ga cuva i pazi onom majcinskom ljubavlju koju bi mu ja dala...
Sve vas ljubim! :-* <3
mene uvijek dignu ovakva iskustva, hvala ti sto si ga podijelila s nama :heart:Citiraj:
Athana prvotno napisa
mislim na vas drage mame anđela... i puno vam pusa šaljem.
Hej drage mamice, kako ste mi?
Vidim da vas je sve tikicin gubitak sokirao, nitko se ne usudi pisati na nasoj temi :( Jako je tuzno sto neke od nas svoju bol moraju vise puta prolaziti!
Nas dijeli jos samo dva tjedna od Patrickove godisnjice. Intenzivno mislimo na njeg, na vrijeme koje bismo proveli zajedno...Nase maleno ce dobiti i svoju tortu...bit ce cvjetna torta sa brojem jedan na njoj...i nazalost krasit ce njegov grob a ne nas obiteljski stol. Nekad se kao budala pocnem radovati, zamisljam kako ce moj sin napuniti prvu godinu i slaviti svoj prvi rodjendan...a onda sva moja sreca pada u vodu, jer shvatim da moje maleno nije uz mene...niti je bio cijelu ovu godinu! Iako sam ga duboko u sebi osjecala, svaki sekund ove prosle godine...
Prolaze mi kroz glavu trenuci iz bolnice...sjecam se prve noci nakon sto je umro. Sjecam se krsne svijece koju smo dobili iz bolnice...sjecam se kad sam vadila iz kofera njegove stvari da mu obuku, i mede kojeg smo spremili za njeg...sjecam se obitelji i prijatelja koji su uplakani dolazili k nama, a ja im sretna pokazivala njegove slike govoreci:"Pogledajte kako je lijep!" SJecam se jos njegovog toplog tijela u mojim rukama, njegovog crvenog nosica i plavih noktica...malog, smirenog lica i smedjih okica...puno kosice...Sjecam se jos uvijek svakog detalja...jos svaki sekund sa njim zivi u meni i cini me zivom. Cini me sretnom, da sam iako na ovakav nacin dobila svoje dijete, da sam postala njegova mama. Jako sam ponosna sto sam rodila tako prekrasno dijete, ponosna sam sto sam tvoja mama...Volim te Patrick <3
Patik ženo.... dosta je bilo...nemoj si to raditi....dosta je bilo....:love2:
Hej optimisticna, ma dobro sam ja :D Valjda sada malo opet teze pred godisnjicu, ne znam :S
Ili na sto si tocno mislila da moram prestati?? Zar je vama lakse bilo nakon godinu dana? Ne znam, ja sam mislila da je to normalno...a bas sam mislila da sam bolje, hahah! ;)
Patik, i ja sam to pomislila, kao i Optimistična.
Moraš ga se sjećati, slike će ti godinama dolaziti u misli. I tuga, pogotovo za godišnjice. Ali...možda da ne radiš tortu. Radi sebe.
Možda je vrijeme da kreneš dalje. Da uzmeš život kakav ti je dan. Sa tom velikom tugom u njemu.
Ne znam, možda da se okreneš budućnosti. Ma kakva bila, samo je jedna.
Drži se.
Drage mame, ja se ne javljam skoro nikako, ali vas svakodnevno citam. Meni ce za par mjeseci biti 2 godine otkako sam izgubila svoju prvu, a nakon toga i drugu bebu. Mozda se ne mogu u potpunosti usporediti sa vama jer ja iz iste trudnoce imam zivog i zdravog sina koji mi je dao snage da stanem na noge i nastavim dalje, ali moram priznati da ne prodje ni dan da ne pomislim na svoje blizance koji nisu sa nama. Gledajuci im brata kako raste i napreduje ne mogu da ne pomislim kako bi bilo da su mi i oni tu i bi li bili isti kao on ili potpuno razliciti.
Draga Patik, najteza je prva godina i meni je bila, osjetim da je ova druga malo laksa, a nadam se da ce sve iduce biti jos lakse. Moji andjeli nemaju grob, kremirani su i sa mnom su. Urna je spremljena i samo ja znam gdje je. Za prvu godisnjicu simbolicno sam kupila dva ista umjetna cvijeta i stavila sam ih na vidljivo mjesto, simboliziraju njih dvojicu iako nitko to ne zna. Eto meni je od tog dana bilo lakse ici dalje. Zato ako imas potrebu za tortom ili bilo cim drugim uradi to, zakljuci to poglavlje, okreni se buducnosti i kreni dalje. Imas ti jos puno pred sobom, sigurna sam da ce te uskoro grliti malene rucice i zato trebas skupiti snage i ici dalje.
Draga danas,
sigurno je jako teska spoznaja da umjesto troje djece ti u narucju imas samo jedno. I koliko god je lijepo da je jedno od njih uz tebe, toliko sam sigurna da uvijek podsjeca na to tesko razdoblje!
I ja sam sigurna da ce druga godina biti bolja, laksa...vec osjetim olaksanje...I kako su me neki razumjeli,a sigurno sam se i sama pogresno izrazila i tako pisala, nisam pretjerano tuzna. Sada mogu reci da sam Patrickovu smrt dobro preradila, da ce zauvijek ostati dio mene, ali sada mogu misliti na buducnost i u njoj vidjeti jos druge djece, ili pak ne, mozda samo supruga i mene, svejedno...ali moja buducnost izgleda opet lijepo ;) I ta tortica, svakako bih mu nosila cvijece, samo ce ovaj buket biti u obliku torte...pa on ipak slavi rodjenda, i bas zato, ne zelim mu nositi cvijece na grob nego se veseliti njegovom rodjendanu. SIgurna sam da ce i on biti sretan zbog tog! ;)
Eto, sad vam saljem svima pusu i zelim vam lijepo poslijepodne, odnosno vecer! Ja odoh dok je jos suncano prosetati svoje pseto :D
Draga Beti, ma krenula sam ja dalje...opet se radujem jednom plusicu, radujem se lijepom danu, svojim prijateljima, obitelji...Radujem se svemu onome cemu nisam ovu proteklu godinu! Prihvatila sam ono sto se desilo...i zivim sa tim bez neke gorcine koja je prije bila u mom srcu. Mislim da je tome najvise doprinjela terapija koju uzimam, jako puno mi pomaze i vraca smisao mom zivotu! Nema vise depresije, losih sjecanja...I kada razmisljam o svemu, ne bojim se niceg...zelim ponovno ostati trudna, ponovno hrabro krociti kroz trudnocu i ponovno na porod sa svojim muzicem, koji ce mi kao i prvi put brisati znoj sa cela...samo cemo ovaj put (ako Bog da) drzati jedno malo zivo vrecalo u rukama ;) Spremna sam na sve izazove koji me ocekuju! Ali naravno, hvala vam puno sto se brinete za mene! Nadam se da ste mi vi dobro!Citiraj:
Možda je vrijeme da kreneš dalje. Da uzmeš život kakav ti je dan. Sa tom velikom tugom u njemu.
Ne znam, možda da se okreneš budućnosti. Ma kakva bila, samo je jedna.
Drži se.
Gdje nam je nasa tikica? Kad joj je termin? Luna? Bas nitko nema vremena za nas :P
draga Patik drago mi je da si bolje, veliki je napredak za tebe sto zelis ponovo ostati trudna, za to treba hrabrosti,bravoooo:klap:
prva godisnjica je uvijek i svakome teska, ja sam blizancima za prvu godišnjicu dala izradite velike mede od cvijeca , bili su preslatki, sa muzem i cijelom svojom i njegovom obitelji smo otisli na groblje a poslije se skupili kod nas kuci....i tako je pretekao taj dan, bit ce tesko ali se prezivi...drž se:love2:
Tikica već uživa :heart::heart::
http://forum.roda.hr/threads/78233-R...=tikica+rodila
Hej Patik,
ženo!!!....:love2: Uplašila si me. Dala si djetetu najbolje od sebe. Kreni dalje.
Tu sam ja Patik nego sam ovog meseca imala lose dane.Ovog meseca je tacno 4 godine od rodjenja i smrti moje devojcice.Prva godisnjica je meni bila najteza.Imala sam osecaj da se tek tad nekako konacno rastajemo i da sam je tek tad konacno pustila da ode.Druga godisnjica je bila laksa jer sam u narucju imala njenog brata...onda je dosla treca,pa evo i cetvrta.Tek sam joj sad kupila poklon i ostavila ga u crkvi jer groba nema.Lakse je posle te prve godisnjice ali kada dodje januar cesto naviru misli,vracaju se filmovi...Osim godisnjice imali smo problema sa zdravljem starijeg sina sto me dodatno izbacilo iz koloseka ali je sada HVALA BOGU sve u redu.Tikicin gubitak devojcice me je bas pogodio,citala sam cesto njene postove kako se radovala dolasku svoje devojcice posle toliko muka a onda...Tako smo se i mi nekada radovale,milovale stomak,pricale sa nasim bebama ne sluteci da ta beba ne pripada vise nama,da je ona izabrana da postane andjeo a mi majke andjela.Mozda smo stvarno odabrane bas zato sto je Bog smatrao da mi taj krst mozemo i trebamo da nosimo.I kako vidim-sve do jedne su se posle ocajnog bola sa dna izdigle i krenule dalje.I treba tako.Patik,drago mi je sto vidim da si spremna za bebu.Neizmerno cu se radovati kad budes objavila svoju trudnocu,tad ocekujem da nas redovno izvestavas kako napredujete.Citiraj:
Patik_moj <3 prvotno napisa
Drage moje,kad suze presuse i kad srce tugu zatvori u poseban deo a ne bude preplavljeno njom onda se treba okrenuti zivotu i ziveti.Zivot ce doneti ponovo nove radosti ali i strepnje,tuge,brige i za to treba biti spreman.Ja mozda vise nikada necu biti ista kao pre gubitka ali ucim da zivim sa tim.Postaje problem kad drugi ocekuju da budemo isti ali te druge sam odavno udaljila iz svog nekog blizeg okruzenja i sad je ok.Nisam ljuta,nisam besna jer u meni tesko da postoji vise taj osecaj.
Draga luna, jako mi je drago da si se javila!!!Mislim puno na tebe i kad nam se pises, pitam se da li si dobro! Hvala BOgu pa se sve sa zdravljem tvog sincica dobro zavrsilo!:klap:
Sigurna sam da vise nikada necemo biti iste, u necem cemo biti jace, u necem slabije, ali to je nas kriz, kojeg moramo nauciti nositi! I ja se nadam da ce ova godisnjica biti najteza...da cu iducu biti barem trudna ako nista drugo...jer se nekako bojim da necu moci uskoro zatrudniti...ali dobro, nije sada tu mjesto za strahove..tko to zna!Nek bude kako ce biti...Do tada se zatrpati obvezama i ne misliti na to, mislim da mi je to jedini lijek!
Tako mi je drago da je tikica rodila, hvala Bogu, barem jedna lijepa vijest proteklih dana...Uvijek kad cujem da je netko rodio, preplave me prelijepi osjecaji i sjecanja kako je to prelijep momenat u zivotu! Jedva cekam opet moci donijeti jednu malu ribicu na ovaj svijet!
Ljubim vas puno i do iduceg tipkanja!
I u svojoj najvećoj boli, boli kakvu nikada prije nisam osjetila, boli koju ne želim da itko ikada osjeti, nosi me moja uzrečica koju sam jednom izgovorila u trenu velike frustracije i ljutnje - Ne može sudbina biti toliko prokleta koliko ja mogu biti uporna!
Loše sam.... jako sam loše, al to me drži ovdje. Ne izlazim još među ljude, opsjedam svakodnevno grob svojih anđelica, gušim u sebi bol da dječaci ne vide i ne trpe još veću bol gledajući mene jer i oni su izgubili sestre. I njih boli.
Tražim razloge, smisao... svijetlo koje će me vratiti među normalne, no još ne nalazim. Al znam da je prerano i da moram čekati da istekne sav pijesak iz tog pješčanog sata koji je napravljen samo za mene.
Srećom pa je veza između muža i mene vjerojatno sudbinski predodređena da možemo podnijeti toliko boli, zato je valjda i trpimo i zato ćemo sigurno opstati, odtrpjeti i krenuti dalje. Samo nek taj pijesak više iscuri....
Svima nam želim da nam naši anđeli podare snage da naučimo živjeti s time jer ako ste čitale "Anđeli u mojoj kosi" onda znate da vam vaši anđeli uljevaju snagu i šapuću vam riječi utjehe mada ih mi ne čujemo i ne napuštaju nas dok ne vide da smo spremne krenuti mirno dalje znajući da su oni na divnom i dobrom mjestu.
žena zmaj tikica_69 moj heroj.... puno nas može učiti od tebe. To što si napisala, je na tragu onoga što ja pokušavam reći, dokazati, da je moguće, a dokazat ćeš i ti. Križ je strašan, težak, ali sve ono što si ti napisala..."Ne može sudbina biti toliko prokleta koliko ja mogu biti uporna!" I dići ćeš se opet jer si se digla toliko puta. A šta da više pišem....kad sve i sama najbolje znaš.... :love2:
tikice_69 :love2:
Draga tikice69, znaš da ne postoje riječi koje bi te utješile. Desilo nam se nešto najstrašnije što čovjek može doživjeti. Prije toga ni sami nismo znali koliko sudbina može biti strašna niti koliki teret možemo podnijeti. Doznali smo to na najužasniji način i ništa ne možemo promjeniti. Nema nam druge nego čekati. Čekati da prođe vrijeme jer samo će ono malčice ublažiti bol. Draga drži se.
tikica_69, svaki dan pomislim na tebe! Drži se draga moja :love2:Citiraj:
tikica_69 prvotno napisa
Tikice,najezila sam se citajuci tvoje prve recenice jer znam dobro sta to znaci.Takva recenica je i mene dizala sa dna u vreme najvece boli.Ne znam da li se razlozi i smisao mogu naci kad se desi ovako nesto.Pokusavala sam traziti razloge i smisao i kad je bolelo puno a pokusavam i sad kad je bol deo mene i kad ne cupa srce,kad uz sebe imam jos dva andjela ziva i zdrava.Tesko je i pretesko prihvatiti to sto se desilo.Ne poznajem te ali sam citala povremeno tvoje postove na drugim temama gde sam se divila bas toj tvojoj upornosti.Citiraj:
tikica_69 prvotno napisa
Tvoje devojcice su zasluzile bas takvu majku.Verujem da ce ti pre svega one dati snagu da ides dalje,da svoj bol odbolujes a da ostanes zdrave svesti i ciste pameti koliko se god moze posle ovakvih tragedija.
Draga tikica_69 i sve ostale mame itate andela...na zalost i ja sam mama andela...ne znam kako da krenem dalje??? Stalno mislim na to sve sta se dogodili i ne mogu se kako mi svi govore okrenuti buducnosti, zatvoriti tu pricu i krenuti dalje!!! Kako covjek moze ZTVORITI takvo nesto?? Najgoru stvar koja se covjeku u zivotu moze dogoditi?? Ako netko zna odgovor molim da mi kaze!! Jer moje srce svaki dan sve vise puca i sve vise boli...... nekada mislim da sam potosila svaki atom snage,,,i sada dok ovo pisem suze same idu, ikada sve ovo citam jos vise placem , jos vise me srce boli.... molim vas da mi date neku rijec utjehe ili savjet kako da krenem dalje?? Pretvaram se da sam jaka i da je sve ok a u sebi vristim i umirem od boli...Nekada pomislim,kad svi oko mene pametuju, da pretjerujem, ali kad ostanem sama sa svojim mislima ,shvatim da nikada nije previse plakanja za moje sunce malo koje nisam niti jednom imala priliku drzati u rukama, niti jednom poljubiti...Bog neka mi da snage jer ja stvarno vise ne mogu i ne znam kako dalje....
Draga nivesa,odgovor na tvoje pitanje je u tvom potpisu.Dan po dan,samo tako i nikako drugacije.Tugujes,places,boli ali ides dan po dan dalje.
Nismo sve iste i zato se i borba za opstanak posle ovakvih tragedija razlikuje.Mene je na primer odrzavala ta borba da sto pre ostanem ponovo u drugom stanju.Naravno da sam prvo htela fizicki da budem zdrava i da ne budem ni na kakvim lekovima kad do toga dodje pa sam se i dusom i telom posvetila tome.Beba nije dosla odmah kao sto sam ja zelela(verovatno je i bolje tako) ali ja sam svoj um time okupirala kako bih na neki nacin postedela sebe bola za izgubljenim detetom.Nije bolelo zato manje ali sam sebi zadala cilj ka kome sam isla kako bih imala razlog da zivim.Sa druge strane neke mame andjela zele prvo da u sebi prerade taj gubitak,da odboluju pa da se tek tada okrenu novoj trudnoci.Svaka od nas zna i oseca sta je za njenu dusu i srce bolje,kako moze dalje da ide.
Sto se snage tice,imas je sigurno jer kao sto ti stoji u potpisu to je jedini izbor koji imas.U trenucima kad boli najvise,kad mislis da ne mozes funkcionisati od te boli,kad si skroz paralisana i otupela -tvoj andjeo ce ti poslati dasak snage koji ce te dignuti i pokrenuti.Mozda neces tada osetiti da je to on ali kada danas iz ove perspektive posle 4 godine gledam na taj period jedino objasnjenje koje imam za moj oporavak je taj da mi je moja andjelica slala tu snagu da idem dalje,da se ne slomim i ne posustanem.
Nivesa,Tikice:love2: