Linda Boström Knausgard, Oktobarsko dijete
Za mene jako potresno.... Još jedna koju sam pročitala s grčem u želucu. Nakon svega, samo tuga ostaje :cry:
Printable View
Linda Boström Knausgard, Oktobarsko dijete
Za mene jako potresno.... Još jedna koju sam pročitala s grčem u želucu. Nakon svega, samo tuga ostaje :cry:
O, hvala, volim takve knjige, a nije preblizu kao knjiga Oktobarsko dijete - ne znam je li bih to mogla čitati, Sjeverna Koreja mi je kao i Švedska - ipak nešto dalje od mog osobnog iskustva, pa time i probavljivije.Citiraj:
Mala88 prvotno napisa
Iako, na temu manične depresije, čitalam sam za mene dvije izvrsne - Božanska dječica od Tatjane Gromače i Ništa se ne oprie noći od Daphne de Vigan. Možda u nekom "sadomazo tripu" nanižem onda i Bostrom Knausgard, nikad ne reci nikad. Bude to za mene ipak neke i utjehe - ono... nisam sama s takvim iskustvom u obitelji. Jedino te ti koji su slično prošli zapravo shvaćaju, doktori ne, ostali ne. Doduše, ove 2 su priče iz perspektive člana obitelji, nisam još čitala neku iz perspektive pacijenta, i zapravo... to nisam sigurna želim li ili ne jer mislim da bih se u glavi svađala s njom i mislila "a kako je bilo tvojima" i stalno tako. Angie, koliko u Oktobarskom djetetu ima baš perspektive psihičke bolesti.. u postotku :)?
Tanja, hvala na korekciji za predstavu - jednog dana kad prestanu ovolike brojke , ili, jednog bližeg dana , kad i HNK otvori online gledanje stila Torjančevog kazališta, "bacim oko" i na tu predstavu.
Kao u Milijunašu, kad pitaju jokera zovi "Koliko posto si siguran?" :lool:Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Šalu na stranu, dosta, cijeli je roman obojan time.
Tx.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Edi Matić: Pop
Razočarana sam. Nakon obećavajućeg početka, knjiga je vrlo brzo postala monotona, dijalozi su izvještačeni, fabula nategnuta (središnji dio romana je vrlo neuvjerljivo povezan s okvirnom radnjom). Osim poneke zgodne verbalne dosjetke, nije čak ni osobito duhovit. I sve skupa mi izgleda kao da je autor svjesno ili nesvjesno kopirao Baretićevog "Osmog povjerenika".
Rumena Bužarovska: Nikamo ne idem
Još jedna sjajna zbirka pripovjedaka ove makedonske spisateljice.
Ako ste čitali njenu knjigu "Moj muž" i svidjela vam se, onda će vam vjerojatno i ova biti zanimljiva.
Teme su uglavnom vezane za ljude koji su iz raznih razloga otišli u inozemstvo, odlična je!
Čitala sam novu Bužarovsku još ljetos, prije nego je objavljeno hrvatsko izdanje, stvarno je odlična!
Nego, u nekom intervjuu sam naišla njezino tumačenje vlastitih priča, gdje je izjavila da joj je ideja da svaku zbirku priča zaključi s pričom u kojoj će se - povraćati :mrgreen:
Povraćanja ima u "Mom mužu", ima ga i u ovoj najnovijoj zbirci.
Da, da, čitala sam i ja taj intervju:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
"Osobno su mi osmomartovske priče omiljene i željela bih u svakoj zbirci zadržati tradiciju da imam jednu priču koja se zove 'Osmi mart' te koja završava povraćanjem na sve ono što je lažno u našem društvu. Taj mi je dan značajan, a puno onoga što se odvija oko njega često mi je apsurdno i čini mi se da zaslužuje humorističnu grotesku."
https://www.tportal.hr/kultura/clanak/rumena-buzarovska-kod-nas-je-jako-popularno-zeljeti-se-iseliti-jer-nas-nasa-zemlja-ne-zasluzuje-ljudi-taj-koncept-neodgovorno-usvajaju-cak-i-kad-im-je-zivot-pristojan-20200916
Elena Ferrante - Lažljivi život odraslih
Netko se gadno promijenio, ili ja, ili Ferrante, jer ovo mi je bilo baš loše. Potpuno neuvjerljivo, s obzirom da je djevojka u romanu tinejdžerica '90.-ih godina, kad sam i ja bila adolescentica. Smeta mi i ta opsesija muškarcima, sve žene u romanu su omađijane njima. Narukvica - wtf? Sad bih baš trebala ponovno s tetralogijom početi da vidim zašto mi je bila TOLIKO dobra, ovo me potpuno iznenadilo.
E, daCitiraj:
chesil prvotno napisa
Pojelo mi post nakon smajlija. Nasmijala si me s "narukvica - wtf". Je, neke su stvari too much, ali ja sam opet guštala više nego što sam patila. Ne trebaš opet ići čitati tetralogiju, uživaj što si tada u tome guštala, to je bio prvi susret s tim svijetom, a i bolje su knjige, Genijalna prijateljica je bolja od ove knjige. Super da nismo komisija za Nobela pa da moramo ići unazad gledati je li to zapravo bilo to il ito nije bilo to i pravdati to sebi ili drugima.
Eh, to je često tako. Kad pisac postigne uspjeh s nekom knjigom, od njega/nje se očekuje da nastavi s istom kvalitetom ili čak i boljim knjigama, a to je često teško postići. Treba za to imati razumijevanja.
S druge strane, meni je sad pao kamen sa srca jer nisam u startu bila TOLIKO oduševljena, pa sam se pitala što mi je to promaklo, a svi ostali vide.... Možda je bio krivi trenutak (događa mi se to povremeno) pa namjeravam ipak probati ponovno.
Mene je knjiga oduševila, posebno prvi dio knjige, odnosno priča o teti, naravno Genijalna prijateljica me oduševila još više jer mi je to bio prvi susret s Ferrantičinim pripovjedačkim stilom koji te totalno uvuče i očara. Ali i Lažljivi život odraslih sam pročitala doslovno u dahu.
o ovome sam i ja razmišljala, baš se nekako kuži da autorici više leži odrastanje 50-ih-60ih, nego 90-ih. Ja sam računala nekoliko puta jer mi se to nikako nije uklapalo.Citiraj:
chesil prvotno napisa
Tipa cura kaže: sjedila sam kući satima i slušala muziku.
muziku??? koju muziku?? ko da je to svejedno jednoj 15-godišnjakinji koja stalno ističe svoj superiorni ukus
uglavnom, nisam se mogla odlučit je li Pearl Jam, Nirvanu, Rage against the machine.. ili više The cure, Depeche mode..?
Ili Erosa :D
ajme ne :lool:
Ipak je Talijanka :D
Ništa bez Jovanottija 8-)Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Pa da, sjećam se već 90.-ih, čini mi se, čitala sam 'Jack Frusciante je izašao iz grupe', roman tada mladog Enrica Brizzija, inspiriran gitaristom RHCP-a. Talijani su uistinu luda koncertna publika, i meni baš fali to određenje glavne junakinje, u koju subkulturu je staviti, jer mi je taj svijet blizak.
Da se radnja događa danas, još bih pomislila da se kreće u neokonzervativnim krugovima, tipa mladež neke talijanske verzije UIO.
Meni je "Jack Frusciante" totalno podigao Talijane u očima :mrgreen:
Jao, ja sam skroz potisnula činjenicu da su to 90.-te u knjizi. Za to vrijeme mi je stvarno okružje koje opisuje ultrakonzervativno. Iako, da, ima natpisa da se oblači u crno, biće bila darkerica, ali nisam to mogla spojiti s mojom mladošću, to mi je ipak djelovala prošlost.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Gotovo pa se nastavljam na gornji razgovor sljedećom pročitanom knjigom
Pojelo mi pola posta
Danny Goldberg - Služeći slugi
Nirvanin menadžer je, nakon 20 godina šutnje, odlučio progovoriti o odnosu s Kurtom. Dio o biznisu, tantijemima, izdavačkim kućama je predosadan, a praktički jedino novo što knjiga donosi. Liku, koji inače nije ni blizu rock zvijezde, očito nije smetao džanki za klijenta. A potvrđuje da se drogirao sve u 16. Zajedno s Courtney, koju Goldberg jako simpatizira.
Uglavnom, ništa posebno
Arundhati Roy, Ministarstvo potpune sreće
Svaki put kad krenem čitati neku knjigu indijskog autora pomislim kako nema šanse da popamtim sva ta imena i mnošvo likova i toponima, međutim, nekako me uvuku u taj svijet prije nego što i skužim. I onda sam kao u transu dok je ne pročitam do kraja. Tako je bilo i s ovom knjigom, s tim da je pisana stvarno vrhunski, puna je prekrasnih metafora, misli i ideja nad kojima se itekako zamisliš, koliko god je taj svijet koji opisuje zapravo nama nezamisliv, skoro nadrealan, ma cirkus zapravo. Samo sa stvarnim ljudskim sudbinama i osjećajima. Od mene preporuka :)
Meni je Ministarstvo potpune sreće išlo pod ruku s Kazuom Ishigurom i Bez utjehe, razočarenje. Mislim da moj mozak stari i ne mogu više pohvatati neke stvari. Kod Ishigura mi je bilo premalo likova i previše struje svijesti u 21. stoljeću, a kod Roy previše, previše politike. Nadrealan dio knjige sam lakše pratila i taj mi je bio zanimljiv (odrastanje u slumovima i prvu priču), ali onaj politički - to tu koga u Indiji - sasvim neprozirno, pa sam gubila interes i frit frit preko tih dijelova. Mojoj sveki od 80.-te godine se pak svidjela Roy, pa vjerojatno it's me :).
Ta knjiga je i meni bila prilično zahtjevna, jer sam morala popunjavati rupe u poznavanju povijesti Indije, ali sve u svemu - svidjela mi se.
Neodoljivo me privuklo ime autorice, jer sam se odmah prisjetila njezine prve knjige Bog malih stvari, koju treba pročitati prije Ministarstva, iako je između te dvije knjige čak dvadesetak godina.
Ljudmila Ulicka: Jakovljeve ljestve
Wooow, kakav roman!
Mislim, sviđali su mi se i dosad pročitani njeni romani (i Daniel Stein, i Zeleni šator, i Šurik), ali ovim se definitivno uzdigla na vrh.
Totalno i doslovno u maniri ruskih klasika.
Već se pisalo o njemu ovdje pa neću prepričavati sadržaj, samo kratka napomena da je tema, premda obiteljska saga, prilično teška, ali se vrlo lako i :jedvačekamjoš: čita.
Od svih likova najomiljeni mi je Tengiz, ali jednako tako bila sam oduševljena i Jakovljevim pismima Marusji, njegovom širokom izobrazbom, od ekonomije, preko književnosti, glazbe, čak i filozofije, sve do prirodnih znanosti.
Primjerice, oduševilo me poznavanje Haeckela (ontogeneza kao kratka rekapitulacija filogeneze), a kad je spomenuo Schroedingera, osvojio me skroz :joggler:.
Nema sumnje, Ulicka je kraljica pripovijedanja :heart:.
I ja sam ih pročitala prošli tjedan i dijelim mišljenje o Tengizu.
Čitam Ferranticu, samo zato kaj mi ju je frendica uvalila. I ne sviđa mi se.
Meni je Nora bila ipak najdraža :heart: naprosto me oduševila.Citiraj:
Forka prvotno napisa
Ma je, i Nora je super lik! :heart:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Ja sam upravo pročitala od Ulicke Sonječka i druge priče, i bila mi je odlična i u toj formi.
Inače sam ranije čitala Šurika i Zeleni šator, i nekad ranije Veseli sprovod, koja mi nije bila tako dobra.
Kad je već riječ o djelima Ljudmile Ulicke, jedan od meni najdojmljivijih njezinih romana je "Kazus Kukockoga", roman koji je preveden na hrvatski u izdanju Demetre (to su one ružne, vanjštinom neprivlačne velike debele tamnozelene knjige :mrgreen:). To je roman koji me svojedobno stvarno ostavio bez daha, a aktualnost tema koje spominje ostaje i dan-danas, iako je radnja smještena u poslijeratni SSSR.
U središtu radnje romana je obitelj liječnika Pavela Kukockog, profesora, akademika, uglednog člana zajednice. Kroz priču o njegovoj obitelji Ulicka se dotiče i teških tema (npr. pobačaja, koji je u poratnom SSSR-u bio zakonski zabranjen), ali najjači dojam mi je ostavio naoko jednostavan prikaz napredovanja Alzheimerove bolesti jednog od likova, nakon čega mi više nijedan roman s tom temom nije bio dovoljno uvjerljiv.
Sjajna, majstorski pisana knjiga - šteta samo što je prijevod na hrvatski jako loš i nelektoriran, pa na to odmah upozoravam. Novo izdanje ne bi bilo loše (npr. da roman ponovo prevede Igor Buljan, i da ga objavi Fraktura ;) ).
Pat Barker: The silence of the girls
Evo još nešto za jen_gen.
Ovu knjigu zovu feminističkom Ilijadom jer je autorica odlučila da i ženski likovi u ovom sukobu trebaju dobiti glas. Pripovjedačica je Briseida, Ahilejeva ropkinja, koja pokazuje kako za žene u ratu nema ništa dobrog. Međutim, nije neka sreća ni za muškarce jer njih sve pobiju, prije nego što porobe žene. Ono što je još depresivnije jest činjenica da Briseidi život nije bio pjesma ni prije pada Lyrnessusa (ne znam hrvatski naziv) jer je bila u dogovorenom braku bez ljubavi i u lošim odnosima sa svekrvom. Nakon toga ju je dopao život u logoru za silovanje, kako naziva grčki tabor. Sve u svemu, kad se epika krene prepisivati u realizam, malo toga nije mračno.
Između Briseide i Ahileja se na kraju i razvije neki odnos, iako ona ne može prijeći preko činjenica da je njegovo vlasništvo i roba, a on ne može zaboraviti Patrokla i neumitnu skoru smrt.
Nije mi žao što sam pročitala knjigu, dijelovi su jako dobri, samo bi meni možda u ovom trenutku bolje odgovaralo nešto eskapističko.
To još nisam čitala, ali hvala, tanja_b na preporuci, uzet ću je prvom prigodom :heart:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
I Sonječku ću uzeti :)Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Maja Lunde, Povijest pčela
Climate-fiction, pratimo tri lika u tri različita prostora i vremena (Williama iz sredine 19. st. u Engleskoj, Georga u Ohiu u 20. st. i Tao u Kini tamo negdje 2098. godine), a povezuju ih pčele. Uz njihove priče cijelo se vrijeme proteže svijest o tome koliko su pčele bitne za život čovjeka na Zemlji, jer kad se dogodi tzv. Kolaps pčelinjih zajednica, čovječanstvo ostaje bez hrane. Dobila sam knijgu na dar, nisam sigurna da bih je izabrala među ostalima u knjižnici, ali nije mi žao, baš mi se svidjela, a tema je prevažna.
I moj odabir je Nora! :heart:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Ovo ljeto slučajno sam posudila Carlosa Ruiza Zafona. Iako nisam čitala knjige redom kojim su napisane (ne mora se), preporučam da ih se čita kako su napisane:
1. Sjena vjetra
2. Anđelova igra
3. Zatočenik neba
4. Labirint duhova
Oduševio me Barcelonom, vrhunskim zapletima, tajnama, mračnim kućama, grobljima, anđelima... Pohađanje isusovačke škole u gotičkom dvorcu punom tajnovitih hodnika i tornjića mu je razbudilo maštu koju je razigrao u svojim knjigama kao odrasli zreli pisac. Debljina knjiga ne dozvoljava da se pročitaju u dahu, iako ih najradije ne bi ispustila iz ruku. Vrhunski pripovjedač! Teško mi je bilo uzeti drugu knjigu nakon njega jer mi ni jedna nije bila dovoljno dobra. Žao mi je što više nije među nama.
Meni drag citat kao posveta lika u knjizi:
Gospodinu Sempereu, najboljem prijatelju kojega knjiga može poželjeti, zato što mi je otvorio vrata svijeta i naučio me kako proći kroz njih.
Otkrih i jednog novog lika, nasljednika Harry Pottera, Septimusa Heapa, koji je sedmi sin sedmog sina.
7 je knjiga, a do sad je prevedeno:
Angie Sage:
1. Magika
2. Moć letenja
3. Fizik
Preporučam za mlađu djecu (i malo stariju poput mene). :)
Hvala Jurana :heart:
Pročitala Oktobarsko dijete Linde Bostrom.
Teško je, na trenutke mi se stvarno stislo srce prilikom opisa odnosa s djecom i bivšim mužem.
No sve u svemu, malo sam underwhelmed, stil pisanja mi je tak-tak, pogotovo što sama za sebe govori kako zna super pisati, pa to odmah kreneš još kritičkije gledati :mrgreen:
Očekivala sam više.
Sad čitam Bjegune od Olge Tokarczuk, na samom sam početku. Zasad palac gore, lijepe rečenice, lijep stil.
isti dojam kod mene, ali nisam je imala srca kritizirati, baš me je knjiga rastužilaCitiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa