Printable View
Uopće nisam rekla isto što i oni. Nisi pažljivo čitala.Citiraj:
mikka prvotno napisa
Naime, Davor i Sofke tvrde kako roditelji "guraju" djecu zbog težnje za zaradom i spominju djecu koja teže vrhunskom u kontekstu bijelog roblja. Ja tvrdim da djeca "guraju" roditelje zbog strasti i želje da nešto naprave. Ako nisi bila ta vrsta djeteta nikad to nećeš shvatiti. Kao ni Davor.
Ma kao da svi postaju vrhunski sportaši :/
Ponekad mučkanje odraslih spriječi djecu, ponekad odustanu, ponekad nisu niti uporni niti talenti, pa sto je razloga i sto odgovora.
Osobno sam u sportu cijeli život, mm je u sportu, brat i cijela moja obitelj, ne znam, možda se čovjek razočara pa odustane, mi osobno nikad nismo pucali na neke olimpijske medalje i sl.
Kod nas je to fraza "bitno je sudjelovati", a biti prvi ili zadnji, nebitno je, jer ne mogu realno svi biti dobri sportaši, netko nema poticaja, netko podrške...ma mogli bi rastezati ovu temu u nedogled.
Različitih je i stavova, mišljenja i odoja, evo ja ću navesti samo neka:
1. Moja prijateljica, s prijašnjih 100 kg mi jednom prilikom mi je kazala da se njoj jednostavno ne miče, ne zato što ne voli sport, već zato što je depresivna i svjesna koliko je teško zdravo smršaviti.
Dugo vremena je od nezadovoljstva odbijala bilo kakvu aktivnost. Nažalost, zbog jedne kraće bolesti, srećom izliječene, smršavila je, kada je krenula i vidjela da se može dobila je neku vrstu poticaja, danas ima 69 kg, još uvijek ranom zorom trči :lol: i totalno živi drugačijim životom. Znači poticaj, kad je krenulo na bolje, kad su kg počeli padati zbog bolesti, shvatila je da bi mogla zaista napraviti nešto bolje.
2. Dečko koji trenira judo kod mm, ima tatu koji ustvari trenira umjesto svog sina, nekada davno otac je trenirao judo i htio pošto poto osvojiti barem zlatnu državnu medalju, ali nije uspio, sada svoju ambiciju usađuje u sina. Dijete je forsirano, hoće da trenira, nije sporno, ali puno puta se za različite stvari može čuti "ali tata ne želim, tata nisam spreman" i sl.
3. mm je sa osam godina izrazio želju da želi trenirati judo, roditelji su mu iz ne znam kojih razloga branili i on je kradomice da nitko ne zna odlazio na treninge. To je trajalo i kada su roditelji vidjeli da mu se zaista svidjelo pustili su ga. Rezultat, je taj što je cijeli život ostao u sportu, kad su njegovi vršnjaci u srednjoj školi izlazili i eksperimentirali s opijanjem i sličnim stvarima on je trčao na trening. I dan danas je ostao u judu, nakon super profesionalne karijere, zlatnih državnih i međunarodnih medalja, postao je trener i sada svoje znanje prenosi drugoj djeci. Doduše, bolest crijeva mu je onemogućila dalje aktivno bavljenje sportom, ali srce u tom sportu još uvijek kuca, jer je postao trener.
4. Ja sam kao dijete promijenila sto sportova i sve bi trajalo mjesec dana, roditelji su puštali i plaćali, misleći da se možda jednom negdje zadržim i jesam sa 18. godina sam se zadržala na jednom sportu i dan danas sam u tome.
Ja zaista nemam komentara na ničije mišljenje, jer smatram da svatko ima razloga za svoj stav, osobno mi branjenje sporta nema smisla, dokle god je sve uredu i dokle god roditelj može kontrolirati (ima svega, ma zaista ima, nažalost).
Ako djecu s jedne strane slušamo, pratimo i ponašamo se prema njima kao prema malim ljudima, možda bi bilo uredu i podržavati ako dijete želi bavljenje nekim sportom ili bilo kakvom pozitivnom aktivnošću, bilo sviranje klavira, pjevanje u zboru i sl.
Nama je sport donio samo dobre stvari, pozitivne i kad je trebalo zavoditi dečke, imala sam s čime :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:
Nije nužan, naravno da nije, ima ljudi koji se nikad ničim nisu bavili, ali je dobar, za zdravlje i sl. i to bilo koji sport, ne mora biti na profesionalnoj razini i glupo je očekivati da će sva djeca biti profesionalci.
Ali ako naše mališe nešto veseli, ma veselimo se i mi s njima, dokle god je to uredu :love:
Ovog boldanog nažalost ima i susrećem češće nego sam mislla da hoću.Citiraj:
mim prvotno napisa
Zapravo susrećem svašta, svakakve i djece i roditelja, ali sport ne čine pojedinci i kad nešto gledamo ne trebamo gledati sve crno, ako mi takvi nismo.
Ako smo roditelji koji samo žele sreću svojoj djeci, zašto se brinuti o tuđim ambicijama i nakanama???
shvatila sam te. ali primjera o kojima pricaju Davor i sofke je daaleko vise, nazalost. tako da razumijem o cemu pricaju (imala sam se i sama prilike uvjeriti), a ovo o cemu pises mi je predivno, kada djeca imaju takav talent i volju.. to je ono sto ja zelim za svoju djecu (takav je npr. md, a ja nisam, nazalost).Citiraj:
mim prvotno napisa
ali da znate ljudi moji koliko je ogavno vidjeti takvog roditelja na djelu.. grozila sam se toga cak i dok nisam imala svoju djecu, a sad bi vjerujem jos 1000 puta vise :x
Kužim te, ali oko sebe viđam puno više onih drugih, pozitivnih primjera u kojima roditelji samo pokušavaju pratiti djecu. Eto, moja želi učiti jezike. Uči kod kuće, sama, upisala se bez mog znanja na jedan od njih, čita i prevodi sve što stigne, piše pjesme na engleskom.... Očito su joj jezici strast, a nikad je se nije poticalo nego je samo dobila naše odobravanje težnje za tom vrstom znanja. Sad želi još jedan. Da je zaustavim? Ne mogu, naći će način kako da to ostvari-kao i do sada. Glazba je ne zanima previše iako je za nju zaista talentirana. Ne pada mi na pamet da joj biram taj životni put samo zato jer ona to može. Neka ga izabere sama-ja ću je samo nastojati pratiti. Sport je nešto u čemu uživa, rado odlazi na treninge, ali to joj nikad neće bit profesija. Da je zaustavim u treniranju samo zato jer neće postići vrh u tome? Neću, sve dok uživa, a za to zaista ima mogućnosti (ma što Davor tvrdio o nemogućnosti bavljenja rekreativnim sportom).Citiraj:
mikka prvotno napisa
Vidiš, zanimljivo je da toliko ustraješ na glazbi i jezicima na topicu koji nema baš nikakve veze s glazbom ili jezicima. Slobodno otvori topic na kojem ćeš se zalagati protiv glazbe i jezika na kojem to neće biti OT. Možda te čak neće ni izvrijeđati zbog stavova.
Ovo što slijedi je uglavnom zezancija, ali ocrtava neka moja razmišljanja:
Zamišljam nekakav naglavačke svijet u kojem glazbenici UMJESTO sportaša dobivaju silnu lovu. Zagrebački konzervatorij je glazbena ustanova br.1 u cijelom svijetu, simfoničari su stalno na turneji i smrdljivo su bogati jer su im koncerti rasprodani, a glazbeni pedagozi su najbolji na svijetu. Značajni izvozni prihodi dolaze od diskografije, a hrvatski bendovi su najpoznatiji na svijetu.
U tom istom svijetu POSTOJE sportaši koje, jednako kao i do sada, u potpunosti financiraju roditelji, imaju čeličnu volju i JEDNAKO KAO I U NORMALNOM SVIJETU postižu rezultate. Sva je razlika da nema nogometa, nego se nogomet igra u školama između trule kobile i graničara, a čak su i cure poželjni igrači. Sportski pedagozi ne postoje.
------------------------------------------------------------------
A sada zaistač:
Zašto mislim da je tako? U sadašnjem trenutku u "sportu" rade i za to dobivaju (naše) novce cijela sila nekvalificiranih ljudi koji nemaju veze sa sportom. Od funkcionera na dalje. Lasica je na 4-toj stranici ovog topica linkala dokument o tome: http://www.hrks.hr/skole/15_ljetna_skola/6.pdf
39% djelatnika nema nikakvu stručnu kvalifikaciju za obavljanje stručnih poslova u sportu. To zbog definicije sportskog stručnjaka podrazumijeva da se NIKAD nisu bavili sportom.
Zanimljiva je definicija sportskog stručnjaka kao osobe koja je školovana ili se bavila sportom. To bi u glazbenom svijetu značilo da je Mica Trofrtaljka zbog iskustva u narodnjačkom klubu - glazbena stručnjakinja. Prema analogiji sa sportom ona bi bila sasvim dovoljno kvalificirana za ravnanje, recimo, Zagrebačkom filharmonijom. Znamo da će se prije pakao ohladiti nego se to dogodi.
Zbog toga mislim da nije primjereno sport uspoređivati - s bilo čime drugim.
Ja vidim da je ovdje došlo do terminoliške zabune. Davor govori o sportu i rekreaciji kao o dva različita pojma, a neki sve to nazivaju sportom. U osnovi se mišljenja obiju strana i ne razlikuju drastično.
I meni se sad to čini :/Citiraj:
Ivana2 prvotno napisa
ovo je, na žalost, točno: ispravno bi bilo koristiti termine "natjecatljski sport" i "rekreativni sport"Citiraj:
Ivana2 prvotno napisa
Mislim da je to podilaženje, ali bih to mogao prihvatiti.
Zašto podilaženje? Hajdmo opet u analogiju s drogama. Svaki biljni čaj je striktno govoreći - droga. Poznata firma koja dila čajeve iz Portoroža se zove Droga. Ipak, izraz "droga" nije baš omiljen i kad piješ kamilicu nisi na rekreativnoj drogi. Dakle, nešto kao odnos rekreativna i natjecateljska droga ne fercera. Samo zato što biti "sportaš" ima neopravdano pozitivne konotacije u društvu mi nije dovoljno dobar razlog za prikrpavanje rekreaciji. Na primjer, što je to "sportsko-rekreativna lagana šetnja cvjetnim proplankom"? Zvuči bedasto, jel' da?
Evo malo materijala za razmišljanje. Današnji Jutarnji donosi veliki naslov: ‘Pojedu’ trećinu proračuna, a medalje osvajaju drugi.
Konkretno nekakvih pedesetak milijuna. I ništa. Zapravo - samo odskočna daska za dalju preprodaju. Nikakvi rezultati, 0kn plaćenog poreza, nikakav angažman oko rekreativaca.
Za usporedbu, ukupna izdavanja za svu rekreaciju su oko 8 milijuna.
Svaka čast "vrhunskim" sportašima, ali kad su već tako dobri, što ne bi bilo logično da koju kunu namaknu i od ulaznica? Mislim, ako TO nitko ne želi ni gledat - zašto to moramo plaćat?
moje dijete je registrirani sportas, lani na drzavnom prvenstvu osvojio srebro u jednom i broncu u drugom sportu. na treninge ga nitko ne tjera, ne dopingira se. sport voli kao i vecina djece koju ja znam.
dakle, ako se moje dijete bavi natjecateljskim sportom, moje misljenje se i dalje drasticno razlikuje od davorovog.
davore, ako ces ici u rasprave o sportu a ne o djeci u sportu morat cemo splitati temu i prebaciti je na neki drugi pdf.
Kužim. Sva ideja je da netko uzme lovu, a netko drugi bi rado koristio resurse u rekreativne i sportske svrhe. Pri tome oni koji lape lovu ne daju baš ništa za uzvrat nego samo uzimaju.
Kad pogledaš kroz prozor i ugledaš snijeg, jasno ti je da rekreiranje na cvjetnim proplancima ne dolazi u obzir i da ti za rekreiranje treba nekakva održavana građevina i po mogućnosti stručno vodstvo koje zna s djecom. Uz silnu pompu oko promocije zdravog života i tjelovježbe čovjek bi očekivao da mu objeručke prihvate proizvoljan broj djece bez obzira na talent i fizičke predispozicije. Kad ono...
Davore ti ne čitaš što ti drugi pišu. Molim te napiši mi gdje to ne primaju djecu...na koji sport odnosno rekreaciju? Pišeš da nema mjesta...gdje? Školske dvorane su otvorene za sve a zjape prazne jer nema interesa...
Na koju god rekreaciju da smo htjeli upisati dijete upisali smo...bez obzira na dob i talent...tako da ja ne razumijem o čemu ti pričaš...
E da, proplanci trenutno nisu cvjetni ali što fali ovima pod snijegom...di ćeš bolje rekreacije od sanjkanja i trčanja po snijegu...
Hvala na savjetima :*
Molim :love:Citiraj:
Davor prvotno napisa
U svjetlu incidenta od nekidan ( http://www.jutarnji.hr/poznati-odvje...-ulici/428821/ ) pitam se u kojoj bi školskoj dvorani ovi dečki mogli (rekreativno) igrati nogomet. Problem nije nastao prošli tjedan i zbog istog razloga su ljetos već prosvjedovali ( http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/i...eleni-val.html ). Ovaj put im je publicitet narastao radi nasilnika koji je vlastoručno intervenirao (navodno) gaženjem i pljuskanjem djece, ali u cijeloj toj paradi je osnovni razlog cijelog incidenta ostao u sjeni: dečki i dalje nemaju igralište.
o nobilu i samaru vec imamo temu lijepo molim da se ne siri i ovdje, on topic kod nas je ovakvo stanje sada - mm igra rekreativno za 20 kn mj. nogomet jednom tjedno, mala i ja se za 30 kn dnevno mozemo 3 sata rekreativno baviti plivanjem (cijena je za dijete 10 kn po danu, odrasli 30 kn), sad idemo skoro svakodnevno inace kad uhvatimo vremena, ona za 100 kn dva put tjedno i dalje trenira gimn. i to u rekreativnoj/nenatjecateljskoj grupi, sa skolom ide jednom tjedno na istu takvu rekreativnu gimn...bas smo rekreativna obitelj :mrgreen: i ne bavimo se sportom i rusimo tezu da je nemoguce rekreirati se u lijepoj nasoj.
greska- plivanje odrasli=20 kn
U Rijeci?
da
Logično. Čak se i janica preselila tamo otkako je postala rekreativka ;)
na bazenu u Utrinama (koji nije u Rijeci nego u Novom Zagrebu) plivanje za odrasle iznosi 25 kuna.
moje dijete se bavi rekreativnim sportom na istom tom bazenu za 30 kuna mjesečno.
tako da ništa nije logično, samo je valjda teško priznati da nije sve crno ili bijelo.
Misliš 300kn?
ma ne mislim 300 kuna, Davore, nego 30 kuna
da probam kineski?
Ma ne, samo se čudim jer nisam čuo za program koji mjesečno košta 30kn. Daj malo više detalja jer me zaista zanima. Rekreativni program koji pohađa moj klinac košta 250kn i naravno da me zanima kako smanjiti troškove.
u skijanju i rukometu bas i nema nesto love, nije bas da se ljudi obogate :shock:Citiraj:
sofke prvotno napisa
jel? :mrgreen:
Moja kći ima 15 godina i sportom se bavila samo kratko, nekoliko mjeseci, kada sam mogla pronaći trenera koji je htio prihvatiti netalentirano dijete i ne maltretirati je da postiže bilo kakve rezultate, trenirati je samo zato da se rekreira i zabavlja. Nažalost, takvi su ljudi jako rijetki i otkada smo se preselili, u Zg nismo pronašli nikoga.
IMHO, situacija za djecu poput moje kćeri je zbilja žalosna, svi profesori tjelesnog i treneri koje sam susrela bili su totalno ufurani u "postizanje rezultata", a rekreacijski programi za odrasle nas nisu htjeli primiti ni u paru, čak ni ekipa koja pleše na onih 4-5 prirodnih ritmova. Odustala sam još davno i danas mi je žao, borimo se s viškom kilograma i njenim sad već potpunim odbijanjem svake vrste rekreacije.
evo napravili smo izracun za slijedeci mjesec - 175 kn za 10 sati gimnastike (s trenerima)+ 8 sati na bazenu (slobodno)
Zakon!
Šteta što naš super Milan ne prepoznaje svoje sugrađane kao bitne u projektima grada. Da je umjesto arene sagradio koji most i umjesto one Mamićeve poduzetničke sprdačine financirao rekreaciju - vjerojatno ne bih imao o čemu ovdje pisati.
A.trenira atletiku za 110 kuna mjesečno, triput tjedno. Natjecanja postoje, neki idu, neki ne idu. On više ne ide nego što ide. Puno djece trenira, neki grizu na natjecanja, neke nije uopće briga i ne natječu se, a zasad se o svima jednako vodi računa i nema pritisaka ni u kojem smjeru. Govori da bi se prebacio na košarku, vidjet ćemo kako je tamo.
Imam dijete koje vrlo vjerojatno neće biti talentirano za sportove (mislim da je tu moje gene uzela :-) ) jer je podosta nespretna. Kao što pazimo na njenu ishranu, emocionalno zdravlje i mnoge druge aspekte htjela bih i da se malo rekreira. Onako nešto općenito, polivalentno, nenatjecateljskog karaktera, čisto poradi rekreacije i tjelovježbe.
Tako nečega nema, ni uz participaciju, barem ne u mom mjestu.
Ja ako želim malo vježbati mogu otići na aerobik i držiti se sa ženskicama, upoznavati nove ljude, širiti vidike i nitko od mene neće očekivati ništa posebno niti zahtjevati dodatni angažman.
Imamo nekoliko igraonica jer igranje je važan spektar djetetovog života, ali nijednu vježbaonicu jer izgleda nikome nije u sferi interesa. Meni osobno je podjednako važno.