Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

zaključujem da je to samo razvojna stvar, odnosno da kognitivno napredan čovjek, dakle osoba čije se kognitivne sposobnosti kreću u sferi darovitosti ili genijalnosti, na to odgovara i osobitim emotivnim životom.

---

ja isto mislim da je to razvojna stvar. diskrepancija izmedju kognitivnog i emotivnog je karakteristicna za darovito dijete, ali nikako i za darovitu odraslu osobu sto dokazuju bezbrojni primjeri genijalnih znanstvenika i umjetnika koji nikako nisu mogli biti emotivno nezreli.

meni je, medjutim, ta emocionalna nezrelost kod malog djeteta nekako potpuno razumljiva. kad gledam m. vidim da moze lako "natrpati" svoj mozgic svim mogucim informacijama koje pozeli, ali za emocionalnu zrelost je potrebna odredjena kolicina "zivotnih" situacija koje tako malo dijete, uz svu mogucu zainteresiranost i trud, u svojih nekoliko godina zivota naprosto nema priliku sakupiti.

premda je emotivno na nizem stupnju nego kognitivno, m. je toliko osjecajna, osjetljiva i prijemciva, a takodjer i emotivno inteligentna da mi je gotovo nezamislivo da bi u buducem zivotu mogla zaostajati u tom podrucju.

mislim da je kod ovoga presudna uloga "karizmaticnog roditelja" (zavoljela sam ovaj naziv kojeg su skovali psihlozi r. brooks i s. goldstein u svojoj knjizi "Raising Resilient Children").

Ivana 2, kužim da se djeca razlikuju i da je svako darovito dijete darovito na svoj način, ali ipak me zanimaju smjernice emotivnog razvoja te populacije u čitavom rasponu.

Mim, moj M. je isto tako sućutan prema životinjama i patnji u svijetu. Koliko sam čitala u literaturi, ta naglašena sućutnost je svojstvena darovitoj djeci, jer oni nerijetko imaju vrlo napredno moralno rasuđivanje - zato se toliko zanimaju za socijalna i politička pitanja i ekologiju.

Ivana 2, i moj M. bi vodio svjetsku politiku iz maminog krila :lol: , ali s druge strane vidim da je izuzetno napredovao u raspoznavanju i kontroli vlastitih i tuđih osjećaja. Upravo sam fascinirana koliko socijalno sposoban i s koliko je pažnje pristupao djeci tijekom prvog razreda.

po onome sto sam citala i iskusila, u razvoju darovitog djeteta bi se puno vise trebalo bojati preintenzivnog emocionalnog dozivljavanja nego zasotajanja na tom podrucju.

zasotajanja = zaostajanja

dobar teskt o emocionalnoj intenzivnosti darovite djece, mogucim problemima i kako ih izbjeci:

http://www.sengifted.org/articles_so...Children.shtml

Hvala 33 - upravo ovo je poanta mog pitanja i to je ono što opažam kod svog djeteta: "Many people seem unaware that intense emotions are part of giftedness and little attention is paid to emotional intensity. Historically the expression of intense feelings has been seen a sign of emotional instability rather than as evidence of a rich inner life. The traditional Western view is of emotions and intellect as separate and contradictory entities, there is however, an inextricable link between emotions and intellect and, combined, they have a profound effect on gifted people. It is emotional intensity that fuels joy in life, passion for learning, the drive for expression of a talent area, the motivation for achievement."

33, možeš li, molim te, napisati puni naslov ove knjige koju spominješ?

"Raising resilient children: Fostering Strength, Hope, and Optimism in Your Child", Ph.D., Robert Brooks, Sam Goldstein

ima i hrvatski prijevod:
"Otporna djeca : njegovanje djetetove snage, nade i optimizma"

Hvala! :)

nema na cemu :) nadam se da ce ti se svidjeti. meni je to jedna od najkorisnijih knjiga o odgoju koje sam uopce procitala.
osim toga bavi se temom o kojoj sam dugo vremena razmisljala - da li dijete poticati da se bavi onime u cemu je ocito talentirano ili radje raditi na njegovim slabijim stranama. ova knjiga mi je to potpuno razbistrila...

ne znam da li spadamo ovdije , ali
-sin mi ima 29mj,raspoznaje gotovo sva slova i brojke, zapamtio je Ježevu kućicu cijelu, od riječi do riječi
-omiljena igračka atlas životinja, prepoznaje sve životinje
-danas je rekao teti da li zna da je osjećaj ljubav
-ide u igraonicu dob 1-3g,odbija druženje,druži se i prilazi samo starijoj djeci
-teta ga je u igraonicu prebacila u stariju grupu
-jel to ok za njega

Citiraj:

---

rokobj prvotno napisa

ne znam da li spadamo ovdije , ali
-sin mi ima 29mj,raspoznaje gotovo sva slova i brojke, zapamtio je Ježevu kućicu cijelu, od riječi do riječi
-omiljena igračka atlas životinja, prepoznaje sve životinje
-danas je rekao teti da li zna da je osjećaj ljubav
-ide u igraonicu dob 1-3g,odbija druženje,druži se i prilazi samo starijoj djeci
-teta ga je u igraonicu prebacila u stariju grupu
-jel to ok za njega

---

Mislim da spadate ovdje :love: .

E, sad, ovo što ga je teta prebacila u stariju grupu može biti dobro i manje dobro za njega.
Dobro je zato jer ga zanimaju teme starije djece, s njima vjerojatno lakše komunicira, oni su mu zanimljiviji nego djeca njegove dobi.

Manje dobro je ako ga vodiš da se socijalizira s vršnjacima s kojima će možda jednog dana u vrtić pa u školu i, družeći se sa starijom djecom, možda neće razviti komunikacijske vještine s vršnjacima, a to je ionako problem darovite djece.

Ako ima mogućnosti igrati se svakodnevno s djecom svoje dobi u susjedstvu, djecom tvojih prijatelja ili na neki drugi način onda će mu ovo druženje u igraonici biti stimulativno i mislim da je u tom slučaju dobro za njega.

Ja bih pitala tetu iz kojeg ga je točno razloga premjestila u stariju grupu (je li to zbog njega jer mu je bilo dosadno ili zato da ne ometa manje u nekoj igri koju je on "prerastao" ). Raspitaj se kod tete o detaljima pa prema tome formiraj svoj stav.
Svakako mu osiguraj izvore informacija jer su ih takva djeca željna, čitaj s njim, potiči ga da i sam čita koliko trenutno može, ne zaboravi da se mora gibati, a ne dane provoditi nad knjigama (a to su darovita djeca u stanju napraviti) i da se druži s vršnjacima.

I, na kraju, dobrodošla u "klub": s takvom djecom nije lako, ali je beskrajno zanimljivo. Većinu vremena s njim uživat ćeš i imaj strpljenja kad te izludi pitanjima koja će postavljati (a bit će ih tisuće-dnevno :mrgreen: ).

Hm, ajde da se javim ovdje s pitanjem, vjerojatnije je da ću dobiti odgovor, iako još nisam načistu spadamo li u ovu skupinu ili ne :/
Andrej je takav kakav jest, ima prilično drukčije interese od vršnjaka i to dosad nije bio nikakav problem, jer smo kod kuće zadovoljavali sve njegove interese (ok, ponekad je malo problem regulirati vrijeme koje provodi za kompjutorom, ali i to funkcionira). U vrtiću je bilo sve super, naizgled se dobro prilagodio, ove godine je prešao u mješovitu grupu, ima divne tete, sve savršeno.
Ali odnedavno su počeli konflikti. Počeo je odbijati zajedničke aktivnosti u vrtiću, i to s takvom odlučnošću da tetama radi probleme. Npr. kod njih se često održavaju stručni ispiti, a on baš tad odluči da neće raditi što i drugi. Ili odbija ići na vježbanje u dvoranu. Ili odbija ići van. I slično.
Pokušala sam razgovarati s njim, ali otpilio me na tako profinjen način da mi je bilo jasno da on o tome razgovarati - ne želi.
Tete zasad ne spominju kao problem njegovo ponašanje, ali meni se čini da je samo pitanje vremena kad će to postati problem. I mislim da je itekako važno da on, osim nabrajanja planeta i muzičkih instrumenata, zna i funkcionirati u (vrtićkoj) zajednici i poštovati nekakva pravila. Kod kuće to funkcionira - u vrtiću ne. Zašto :?
I što ja uopće mogu s njim napraviti kod kuće po tom pitanju?

(ponekad imam dojam da mu u vrtiću smeta velik broj djece i gungula koja ondje vlada - ali tu zaista ne možemo ništa promijeniti :/ )

da pohvalim svoju darovitu, primljena je u Mensu :D

Evo malo mojih razmišljanja i novih iskustva s mojim bistrićem.

Filip gleda da izbjegne svaku zajedničku aktivnost u vrtiću i muče ga pravila odgajateljica. Zaključila sam da to nije prvenstveno otpor prema pravilima nego otpor prema njemu bezličnoj gomili djece koja skaču, viču i dobro se zabavljaju na način koji on ne smatra zabavnim jer se ne zna tako igrati. Onda sam zaključila da korijen filipove nevoljkosti ne leži samo u njegovim različitim interesima, perfekcionizmu, egocentričnosti... nego i u njegovoj socijalnoj nestručnosti. Pa sam onda zaključila da neki vode djecu na judo ili engleski, a ja odlučih da ću ga odvesti na izvanvrtićko druženje s vršnjacima za koje sam ja odlučila da bi mu mogli biti bliski po temperamentu. Jer stvarno mi je dosta bilo izbjegavanja rođendana i djece po parkovima i čekanja da prevaziđe fazu odbijanja djece (dosta sam već pisala o tome na ovom topicu) i odlučila sam prestati ga bezrezervno podržavati u individualizmu i krenuti u akciju.

Jer znam i osjećam da se djeca svestrano i i najbrže razvijaju u igri. Pa kad filip nije uspjevao u vrtiću, mama je odlučila pogurati stvar.

Nametnula sam mu obvezatna 2putatjedno druženja s nekoliko djece mojih prijateljica i poznanica (samo jedno djete po susretu). Odlučila sam da ću izdržati makar mjesec dana. Minirao ih je prva dva puta - živa tlaka. Onda je prešao u fazu mirne nezainteresiranosti. A onda ih je počeo iščekivati. A onda se dogodilo i to da mu je jedna Mia postala bliska. Uz nju je po prvi puta pokazao želju da joj se svidi, prilagodi, uvaži njene želje i ponekad da je i posluša. Ovakva interakcija se filipu nikada nije dosad dogodila. Možda umišljam, ali mislim da je ta bliskost prekretnica u njegovom razvoju jer mi je teta u vrtiću rekla da manje lista enciklopedije, da promatra djecu i da je skloniji igrati se "ide maca oko tebe" :lol: i slične male zajedničke igre.

I mislim da sam dosada griješila jer sam "probleme" vezane uz ponašanje filipa previše gledala u svjetlu njegovih intelektualnih potencijala, smatrajući da je u redu što je neprilagođen jer bože moj tko ne bi bio da je takav, opraštajući mu neke stvari jer je tako uspješan i interesantan na svom polju. Sada mislim da se trebam uhvatiti u koštac sa time i stvari rješavati na energičniji i odlučniji način, naravno uz dosta mašte i varijacija na temu, ali svakako bez da više bespogovorno podilazim njegovim sklonostima koje često nisu ni blizu uobičajenog poželjnog ponašanja u "svijetu", čekajući da ga "prođe ta faza".

Raspisah se u ovaj kasni sat...

Naše prebacivanje u stariju grupu je ispalo koma, teta me za dva tjedna zvala na razgovor. Ralno azlog da je moje dijete intelektualno na nivou 5 g, a emotivno 2g. E i kako je emotivno nezreo nije htio stajat mirno i pjevat kad su svi i rekao je teti da čita glupu priču i htio je drugu, a razlog je tražila u mom zlostavljanju kod kuće

Citiraj:

---

rokobj prvotno napisa

Naše prebacivanje u stariju grupu je ispalo koma, teta me za dva tjedna zvala na razgovor. Ralno azlog da je moje dijete intelektualno na nivou 5 g, a emotivno 2g. E i kako je emotivno nezreo nije htio stajat mirno i pjevat kad su svi i rekao je teti da čita glupu priču i htio je drugu, a razlog je tražila u mom zlostavljanju kod kuće

---

:shock: :evil:
Mijenjaj igraonicu, a slijedeću tetu upozori na problem koji ste imali ( ne spominji incident nego na potrebe tvog djeteta ).
A kaj je ona očekivala da dijete od 29 mjeseci i emotivno može biti na nivou petogodišnjaka?? Mislim, svašta... :roll:

Citiraj:

---

rokobj prvotno napisa

Naše prebacivanje u stariju grupu je ispalo koma, teta me za dva tjedna zvala na razgovor. Ralno azlog da je moje dijete intelektualno na nivou 5 g, a emotivno 2g. E i kako je emotivno nezreo nije htio stajat mirno i pjevat kad su svi i rekao je teti da čita glupu priču i htio je drugu, a razlog je tražila u mom zlostavljanju kod kuće

---

postoji jos i detalj da se starija djeca uglavnom ne zele petljati sa klincima

ok je samo da je sa njima u fazi kad se uci, za igru mu trebaju vrsnajci (tako je rjesena sebastianova skola)

sebastianova emocionalna i socijalna inteligencija su u banani zbog autizma

testiran mu je iq samo sa onim testovima tipa za mensu, samo prilagodjeno djeci od 2,5-7 god

ma djeca su ga super prihvatila, to mi jenajviše žao, teta kaže da on hoće bit u centru pažnje i kaže da su joj priče glupe i žena ne zna što bi s njim, na kraju je ispalo,radite s njim doma

on nije mogao reagirati na njen zahtijev discipline, kada sam je pitala zašto nije mogao nastaviti crtati ili čitati što je želio rekla mi je da su to pedagoški standardi,da je dijete pod pritiskom i nije sposobno za red, što će tek biti u školi

upućeni smo na razgovor kod psihologa

moje iskustvo sa pedagoskim pristupom je bas crno-bijelo

imas ekipu koja zacrta neki plan i sistemom kaznjavanja za neposluh kruto gura. vlastitu netalentiranost i nezainteresiranost prenose na djecu. dobar dio djece uredno gura kroz te oliver twist metode, sa vecim ili manjim emocionalnim ozicljima. tu ima puno prostora za unistavanje samopouzdanja i motivacije kod djece

imas ekipu koja je motivirana, talentirana i koja stvarno voli raditi sa djecom, koja se bori za svako dijete i radi na pozitivnu motivaciju

kao sto imas ogranicene odgajateljice i uciteljice, imas i ogranicene psihologe

znaci, moras se dobro pripremiti za ono sto ti treba jer si ti ta koja se mora izboriti za svoje dijete

ja bi tetu iz igraonice poslala malo da se educira na ovom forumu. I ekspresno bi malog ispisala iz takve igraonice.
Na vlastitom iskustvu znam koliko tete mogu zaj... stvar i koliko zahtjevno djete može postati kooperativno uz smišljeni pristup.

malo sam zalutala,al da pitam. kćer 4,5g,sa 2g su nam tete u vrtiću rekle da je malo isred vršnjaka (posumnjale su kad je sa 15 mj prvi put primila olovku u ruku i to pravilno,nakon 2 dana je crtala sa obje rue istovemeno, a sa1,7mj je naučila osnovne boje u par dana),sa nepune 3 je znala štampana slova i polako je pisala,čak su je htijeli stavit u pedškolsku da videkak bi ona to al ja nisam dala. sad piše sve kad joj dam,nekidan je uzela svoj časopis i došla mi reći da je pročitala, u praznoj osmosmjerki nađe dosta riječi,bar one vodoravno, neki dan me pitala: "mama jel to malo n",a danas ujutro čitala ttxt,naravno ne sve i ne savršeno; brojat zna više od godine dana,zbraja već cca 11mj i kaj je najbolje ona bi još jer joj sve kaj nauči brzo dosadi a da ne pričam o nultoj koncentraciji i da je zaboravila kak se igrat,a u vrtiću mora sve biti odmah i teta veli da joj je često dosadno. upisali smo je u sportski vrtić 2xtjedno da joj bar malo možemo uzet olovku i slične stvari al je i tamo naprednija. da spadamo tu po vašem mišljenju,pomozite??? p.s. mi ju stopiramo

Citiraj:

---

KORNY prvotno napisa

da spadamo tu po vašem mišljenju,pomozite??? p.s. mi ju stopiramo

---

Da, pripadate tu :love: .

Ne stopirajte: pratite je. To znači da joj treba biti dostupno ono što voli, a to je očito pisanje i čitanje. Znači-bojice, razne olovke, raznobojni papiri, tekstovi primjereni djetetu te dobi...Ja bih joj dala i škarice da si još malo vježba finu motoriku i perlice za nizanje (može i tjestenina, gumbi, bilo što sitno).

Kakvi su joj socijalni kontakti? Kako komunicira s vršnjacima u vrtićkoj grupi, a kako sa starijima od sebe? Mislim da ste super napravili što ste je upisali na sport jer klincima treba odmak od knjige i sjedenja.

Razgovarajte s tetama u vrtiću. Možda možete za nju donijeti neke radne listiće, spajalice, osmosmjerke ili bilo što što voli rješavati pa ako završi vrtićke "zadatke" prije ostalih neka ima nešto da joj ne bude dosadno. Mi smo M. svaki dan u vrtić nosili knjige za čitanje jer nije spavala pa je za vrijeme odmora imala zabavu. Tetama je bilo važno samo da bude mirna i ne ometa drugu djecu, a njoj nije bilo dosadno.

Svakako je potičite da se igra s vršnjacima onih "običnih" igara jer se tako socijalizira, a često je to problem s darovitom djecom. Obično su ona ta koja daju ideje za igre koje često druga djeca ne mogu pratiti. Mi smo imali sreću što je M. imala dvije prijateljice slične njoj koje su je mogle pratiti i još dvije starije s kojima je lako komunicirala.

Sad nam je lakše jer je škola i slobodne aktivnosti dovoljno stimuliraju, ali baš taj period oko njene 4. godine bio je težak upravo zbog ovog o čemu ti pišeš.
Vjerojatno će ti predlagati da je ranije upišeš u školu. Tu budi posebno oprezna jer intelektualno napredno dijete ne znači i da je emotivno zrelo za školu. Tu roditelji moraju dobro procijeniti što napraviti. Ne daj se nagovarati nego dobro razmisli. I, opet ponavljam, ne stopiraj dijete jer je ona željna novih informacija, njoj je pisanje i čitanje trenutno igra u kojoj uživa.

Citiraj:

---

KORNY prvotno napisa

p.s. mi ju stopiramo

---

to bi ti je podjednako lose kao da joj nisi dozvolila da prohoda kad je bila spremna

zbog cega je uporno pokusavas zadrzati u prosjecnosti ako su joj potencijali veci? sa takvim postupanjem to sto joj je dala priroda mozes unistiti

Mislim da se korny boji da će joj djete izrasti u narcisoidnu i egoističnu djevojku kojoj će biti dosadno u prosječenoj sredini iz koje će non-stop iskakati. Jesam pogodila?
Mislim da bi ovakvu djecu trebalo stimulirati da pomažu drugoj djeci manjih sposobnosti i da im se tako razvije empatija prema drugome.

hvala na pomoći,nije da ju mi skroz stopiramo al da se nju pita samo bi pisala i čitala i zbrajala,a da ne kažem koliko knjiga ima,pa sad moja mama kupuje one enciklopedije uz24sata,pa bi sad one knjige učimo engleski uz jutarnji a ja bankrotirala na knjigama. ma kontakti su joj super i s vršnjacima i odraslima kad hoće,jedino joj smetaju vrtićke uvrede poput "mala beba",a tek kad joj frendica kaže da je glupa plače po par dana jer je svjesna da zna više od većine. nema šanse da ju upišem u školu sa 6g,meni je bašfalila ta godina igranja. ma ne boim se ja da će biti narcisoidna al toga da će joj biti teško ići kroz život da,bojim se da bu u školi bila štreber i sl,tj da neće baš biti prihvaćena isto kao što nisu prihvaćeni oni koji su "manje pametni".

Citiraj:

---

KORNY prvotno napisa

bojim se da bu u školi bila štreber i sl,tj da neće baš biti prihvaćena isto kao što nisu prihvaćeni oni koji su "manje pametni".

---

Pa, mislim da to i nije razlog za toliki strah ;) Glavno da bude zadovoljna sama sobom, a odatle proizlazi i odnos prema drugima koji nas "prihvaćaju" ili karakteriziraju kao "štrebera".
(govorim iz iskustva "neprihvaćene štreberice" - nije to tako strašno :) )

Mi trenutno muku mučimo s perfekcionizmom. Svaki crtež koji napravi mu je "loš", slušam izjave kao "nisam zadovoljan", "tata bolje crta od mene", i sl. Uzalud mu pokušavam objasniti da je crtanje vještina koja se stječe vježbom i da što više bude crtao, crteži će mu biti sve bolji - na to počne vikati "neće!" i toliko se naljuti da prekida razgovor (jučer mi je usput zaprijetio i velikim slonom kojeg će pozvati da me zgazi :/ ).
Ima netko neki primjenjiv savjet?

tanja b ovo se događa s mojim djeteom od te dobi do sad 6. razred i nisam našla recept. osim neprilagođenosti njega na okolonu i okoline ne njega , uglavnom bed priča.ne znam što bih npravila drugačije, dobro izabrala školu, ali jednostavno ne možeš znati .
zbog emocionalne nezrelosti koji spominje i zdenka2 i jučerašnjeg ispada , tj.nerazumijevanja okoline pola noći nisam spavala. kod nas se nemaš kome javiti za nadareno dijete s dodatnim problemom , zato predlažemsvima osnivanje udruge roditelja kako bi se organizirali i našli pomoć i zaštitu.

I ako netko ima sličnog freaka a koji se nema s kim družiti, nek se javi, možda ćemo usrećiti djecu.

ma ona je zadovoljna sa sobm,mada ponekad sama od sebe očekuje previše,mi doma znamo da može više al se postavljamo tako da nikaj ne očekujemo i navikavmo ju na takav odnos prema njoj samoj. prošlu nedjelju je htijela prati suđe i nismo ju mogli odgovorit pa smo joj dali i objasnili da 1.put neće biti sve dobro al da ćemo popravit.4tanjura,2 zdjelice i nekoliko žlica i vilica je prala cca pol sata koliko se je trudila i kad je muž iao ispat suđe i popravit skužio je da ni mi nebi bolje oprali,jedan tanj je sfušala. njen odgovor je bio: "jesam vam rekla da nećete morat ponovo prat". a isto tak ak nekaj nije savršeno podivljani. :lol: ne dao mi dragi bog da stavim nekaj u milimetar drukčije nego kaj je inače,odmah dobim jezikou juhu da to ne stoji tak već ovak.jedno sam vrijeme slagala njen ormar po bojama jel je meni bilo lakše naći robu al sam odustala jer sam skužila kakve bi mogle biti posljedice.baš sam jutros pitala tetu kak ona sa vrtićem i rekla je da je sad ok da čak i pretjeuje u izvršavanju zadataka,odnosno da ne staje dok ne završi što me razveselilo,možda jer vidi druge slike na panou pa želi da i njea bude tam a nebu ak ne završi i sl. teta je ostal :shock: kad sam joj rekla da sama od sebe uči mala slova.sutr imamo radionicu pa ću malo više s njom popričati o tome.

ne znam upadamo li mi ovdje :? curica, rođena 2.4.2004., čita i piše velika slova, mala još ponekad fula, broji do 100, zbraja i oduzima do 10, boje je naučila s godinu i po, uključujući rozu, ljubičastu, narančastu, sivu, smeđu, odlično crta, pjeva, pleše, u društvu vrlo omiljena, nakon što prevlada početnu sramežljivost. vrlo samostalna. ne smatram ja to nikakvom posebnom nadarenošću, ali vidim da znatno odskače od vršnjaka. puno je zrelija, odgovornija, iako i dalje jedno razigrano dijete.
ona je svjesna da se ističe među vršnjacima i uživa u tome jer želi biti najbolja. ja bih joj voljela to "izbiti iz glave" jer ju strašno frustrira kad nešto ne može kao ja, npr. ili, za vikend se igrala s rođakom koji ide u 3. razred, nije razumjela njegove zadatke iz matematike. ja nisam ni pogledala kakvi su, mislim ni ne treba ona to znat, ali to nju strašno ljuti, pa kako ona to ne zna, baš bude nesretna
kako se vi nosite s tim problemom
i još nešto, vidjela sam da je netko rekao da neće dat dijete prije sedam godina u školu. moja bi htjela već sad u školu :shock: , ja sam isto išla sa 6 i po isto sam čitala s 4, nikad mi nije falila ta godina, mogu čak reć da mi je bilo dosadno u školi . tete u vrtiću su mi već davno rekle da će nju dogodine stavit u predškolce

po svemu kaj su meni rekli spadate. tu smo negdje samo kaj ste vi još malo ispred nas. a. već godinu dana izražava želju za školom. vidjet ću kako bumo slijedećih godinu dana,u vezi onog dat ju u školu sa 6 il 7.sve zavisi kak bu emocionalno,al po ovom sad ne.

naučila je čitati povezano,čak i mala slova,a pitala samo za n i a. svega u par dana sama od sebe

e ovako, moj mali je tek 6.mj.pa ne mogu pisati o vlastitim iskustvima ali sam profesorske struke ( prof. fizike) i nas moderne "ucitelje" su obrazovali da znamo raditi s natprosjecno inteligentnom i naprednijom djecom isto kako i s onima koji imaju poteskoca pri ucenju.
Mislim da svoje male intelektualce ne bi trebali kociti ako oni znaju da to mogu... mislim da ih je cak dobro i poticati da naprave vise, vise s njima doma raditi, zadavati im zadatke koji su im izazov. zasto ne?
ovi cd-i sa stranim jezicima su vam super! ja cu uskoro i svom malom to kupovati. :P
u skolu sa 6 godina? ja sam isto krenula sa 6. kao i vecina mojih prijatelja. moja necakinja u italiji je krenula s 5 god u skolu i to je svugdje vani normalno iako po mom misljenu je to stvarno prerano jer ipak djecu treba pustit da se i kroz igru razvijaju i uce.
Znam da je tesko biti "pametniji" od ostalih vrsnjaka i da su djeca ponekad okrutna u zadirkivanju pojedinaca koji se isticu (imam osobnih iskustva u tome), ali trebalo bi ih podrzavati u ucenju...
Tko zna, mozda je netko od tih malih genijalaca novi Tesla ili Einstein ili Mozart... :D

hvala ti i ako se sijetiš još kojeg dobrog savjeta javi. Samo da te pitam,kad čita ne slovka već odmah spaja,da li pomoć kad zapne na nekoj riječi (tipa pročitat joj riječ i pokazat) ili pustit da sama? dobivam savjete i da i ne.

Pomogni joj ako traži ali nemoj se gurati sama.
Kod Svena je pomoć koja nije tražena teška frustracija jer ima osjećaj neuspjeha i da mu se trud koji je uložio nije isplatio jer nije uspio sam.

Imam pitanje za mame većih bistrića - školske djece: Jeste li i kada razgovarali sa svojom djecom o njihovoj darovitosti?

Naime, ja sam nedavno s M. razgovarala o tome. Već ga je duže vrijeme mučio osjećaj različitosti koji nije znao protumačiti. Vrlo je dobro uklopljen u razred - ima prijatelje i to birane - bira ih među jednako pametnima, ali je dobar i s ostalima.

Međutim, stalno mi je dolazio s izjavama: Mama, ja sam drugačiji/čudan/različit/u meni ima nešto drugačije/ja uvijek ispadam drugačiji/zašto ja nisam isti kao ostali i još niz varijacija na temu. To drugačije je smještao baš u sebe, vidio je to u sebi unutra. On je izvrstan učenik, sve pet, ali ima još takvih u razredu, dakle nije po tome drugačiji. Ispitala sam također i ima li to veze s posvojenjem - nema; po tome se ne smatra drugačijim - ima mamu i tatu kao i ostali i po tome je isti.

Dakle, zaključila sam da prepoznaje svoju darovitost i to kao nešto što ga odvaja od skupine koja mu je sada najvažnija. To je trajalo duže vrijeme i odlučila sam dati tom njegovom osjećaju ime; neka zna o čemu se radi kako bi sebi mogao racionalno objasniti svoju različitost, prihvatiti sebe kao takvog i lakše se nositi s time. Sad ima tu informaciju i prihvatio je da je tako. Prva reakcija je bila udarac po čelu uz pitanje: Zašto nisam glup? Bilo bi mi sto puta bolje da sam glup. Ipak, on osjeća svoju izuzetnu pamet i zadovoljan je time što mu ona omogućava. Svjestan je toga da ga to čini onim što on je, pa makar i po cijenu različitosti. Nije se pojavio nikakav trag prenemaganja zbog te izuzetnosti, dapače, i dalje mu je najvažnije da se uklapa u skupinu i oko toga se najviše trudi.

Zanima me kako je to kod vas; što mogu očekivati, kako će se razvijati taj odnos prema samom sebi?

Sjećam se da mi je M. još u vrtićko vrijeme govorila o tome da su druga djeca drugačija (znači-nije sebe smatrala drugačijom nego ostatak vrtićke grupe). Nije joj bilo čudno to što ona samostalno čita s 4 godine i računa do 100, ali joj je bilo čudno što i drugi to ne rade pa je pitala zašto to ne nauče. Tada tim pitanjima nisam pridavala važnosti upravo zato da se ona ne doživljava kao drugačija nego sam samo rekla da svatko uči svojim tempom i da nisu svima iste stvari zabavne.

U školi je (do 4. razreda) isticana pred razredom od strane učiteljice pa je jednostavno sama shvatila da je darovita, konstatirala je da joj sve ide, da zapamti sve na satu i da je ta mogućnost povezivanja podataka i interes za znanjem malo izdvaja iz okoline. Nije tome pridavala pažnje niti ju je zabrinjavalo to što je, eto, malo drugačija. Jedino što je to isticanje rezultiralo njenim povremenim opterećenjem da mora biti najbolja jer „učiteljica to očekuje od mene“.

U 5. razredu više nema problema niti misli da mora najbolje napisati test, sastavak, što god.. Gradivo je, srećom, malo teže pa ga i ona mora barem pročitati kod kuće da vidi o čemu se radi. Jedino joj još nije jasno kako to da neki teže uče strane jezike jer su njoj „strane riječi koje uče-logične“. Ne znam na koji način uči jezike, ali očito po sluhu i ritmu riječi nekako prepoznaje njihovo značenje...teško je to objasniti.

Nismo davali nikada naziv tome što je ona i kakva je. Jednostavno-mi je prihvaćamo takvu, ona sama sebe prihvaća kao takvu i to je to.

Totalno OT - Zdenka, jesi li ti pisala o maruši?

Mim, i moj M. je u vrtiću mislio da su drugi drugačiji! Nije mogao pojmiti da drugi ne mogu sve što i on i jednako brzo. I njega isto tako učiteljica ističe kao izvrsnog i perfekcionist je itd. no, kao što sam rekla, taj njegov osjećaj da je različit nema veze sa školskim uspjehom ni drugim postignućima.

Topluvodu, da.