Jutarnja kavica: nova iskustva, usponi i padovi

Dugo šutim o nekim stvarima na ovom topiku, ali sad moram priznati da sam i ja malo ljuta.

Složit ću se s vama da je Zmaj postavila neka pitanja na konfuzan način. Međutim, ne smatram da je mislila bilo šta loše i da ju treba napadati.

Ja sam njezine postove shvaćala kao pitanja i iskazivanje znatiželje kako to ustvari funkcionira. Jer ne zna, nije bila na našem mjestu.

Jasan mi je dio što se genetike tiče jer sam u nekoliko knjiga pronašla istražvanja koja kažu da se ljudi međusobno "biraju" - to je ona famozna "kemija".
Žena bira muškarca za kojeg smatra da će se dobro brinuti o njoj i djeci, a muškarac bira ženu za koju smatra da će biti dobra majka.
I to ne radimo svjesno već razni hormoni i feromoni utječu na taj odbir. To kažu istraživanja, a to nije Zmaj izmislila da nas provocira (kao što rekoh - nespretno je to napisala, ali to je sve).

A što se biranja djece tiče, nije točno da ne biramo. Ja sam prva koja je birala. Ne na način kako je Zmaj pitala (dođeš, vidiš dijete, pa ako ti se dopadne kažeš OK, a ako ne - odeš).
Ali birala sam na način da sam u molbi napisala dob djeteta i da ne bismo posvojili dijete s posebnim potrebama (tada nisam znala šta se sve podrazumjeva pod termin "dijete s posebnim potrebama").

Birala sam i kada su nas obavjestili da imaju dva brata, oba s dijagnozama mentalne retardacije, od 12. i 16. godina.

A birala sam i kada su nas zvali da imaju dvije blizanke od 8 godina jer smo željeli mlađu djecu.

A mogla sam birati i kada su nas pozvali u Dom da upoznamo našu djecu. Liječnica i psihologica su nam izložile njihove povijesti bolesti, psihološka testiranja i stupanj razvoja na kojem jesu. A znam i da su neki bili na istom takvom razgovoru (baš za njih dvoje), pa su rekli - mi ipak ne bi (od srca vam zahvaljujem na tome jer u suprotnom ne bih slušala ove predivne "pava", "vava" i "net/c/u" preko babyphona :love: ).

Ne smatram da sam zbog ovakvog biranja loša osoba. Na kraju krajeva, ništa od mojih (naših) pisanih "želja" se nije ostvarilo, a mi smo ipak danas najsretniji roditelji dvoje predivne djece :heart: :heart: .

ma ja sam si umislila da sam Angelina Jolie a MM Brad PItt... pa da biramo ne veliko :lol:

čitaj između redaka :mrgreen:

Molim vas da se odmah vratite na kulturnu razinu komunikacije jer ružnim riječima i uvredama nema mjesta na ovom forumu!
Zmaj, niti ja ne vidim lošu namjeru u tvojim postovima, ali ne vidim niti potrebu da ovdje iznosiš činjenice o djetetu ... zbog vlastite znatiželje možeš se raspitivati što će s njim biti (kad već imaš poznate po domovima), ali molim te da ne prenosiš ovdje "razvoj situacije". Znam da socijalne službe često loše funkcioniraju, no ti ipak ne možeš (niti smiješ!) znati gdje i zašto je s posvojenjem zapelo. Gospođa/teta koja ti dojavljuje informacije postupa vrlo neprofesionalno (svejedno u kakvim ste odnosima), jednako kao što su neprofesionalni postupci koji se dopuštaju upravo ljudima na koje se ona žali (obilasci domova, pritisci i sl.).

moje isprike mod-u koja je objektivno gledala na moje postove. oprosti!! al i hvala na objektivnosti.

a o neprofesionalnosti...istinu zboriš i malo me je :oops: . i trebale bi držat jezik za zubima i ja i ta OBIČNA teta (na žalost mnogih koji su namjerno čitali o nekoj vezetini :lol: ).
hvala na upozorenju. doista treba bit profesionalniji :*

Otočanka, :heart: :heart:

Potpis pod Otočanku :heart: i još jedan mali dodatak na temu "biranja" djece.

Kad smo prolazili obradu psihologica nam je kazala da neovisno o našim unaprijed izrečenim željama ( a imali smo ih i u pogledu dobi i u pogledu zdravstvenog stanja djeteta) poslušamo i onaj unutarnji glas i osjećaj u trenutku kad upoznamo dijete.

Ona je zapravo govorila o "kemiji", o "onome nečemu", o međusobnom prepoznavanju.

Mi smo našeg sina vidjeli i posjećivali, pa i doveli doma prije nego je procedura posvojenja službeno završila. Dapače, u centru koji je vodio postupak inzistirali su da prije konačnog rješenja nekoliko dana provedemo zajedno doma, jer se znalo događati da se ljudi predomisle.

Dakle, nije baš da ne biramo ili da ne možemo birati baš ništa.


No najljepše u cijeloj priči za mene bilo je to što su se pri prvom pogledu na naše dijete raspršila sva pitanja i dileme što sam ih znala imati u vlastitom procesu donošenja odluke o posvajenju.

To je bio moj sin, moje dijete i nije postojalo ništa na svijetu što bi taj osjećaj moglo dovesti u pitanje.

Mislim da je Zmajicka ipak dotaknula jednu temu o kojoj bi se mozda trebalo pisati i diskutirati - sto uciniti kad neka karika u postupku posvojenja zakaze, a dijete zbog toga snosi posljedice? Pisalo se npr. o tome kako u Splitu ima vrlo malo posvojenja - tko je za to kriv? Mozemo li mi, ili javnost, ili stampa, napraviti neki pritisak, trebamo li ga uopce napraviti. Sto je gore, nesto uciniti ili sutjeti? Ljude koji imaju toliku moc nad tudjim zivotima - kao sto je posvojiteljski tim - kako se njih kontrolira, kako se osigura da se ta moc ne zloupotrebljava? Meni se cini da sto je vise cijeli postupak obavijen u veo tajne, to je veca mogucnost zloupotrebe. Zbog toga sam za sto vecu transparentnost.

Osobno mi je bilo drago cuti da je taj anonimni djecacic na dobrom putu za posvojenje, hvala Zmajicka za update. Da li je ona zaista prekrsila kodeks ponasanja, buduci da nema nikakvih specificnih informacija tipa gdje je dijete itd.? Meni je zanimljivo cuti za jednu pricu koja nije bajka, koja je stvarna, i koja mi je malo otvorila oci - bez obzira na to u kojem je formatu ispricana.

U Zmajickinim postovima se ocito pojavljuju pitanja koje si puno potencijalnih posvojitelja postavlja na pocetku procesa, a nisu politicki korektna za izreci na glas (pogotovo na jedan konfuzan nacin) i vas koji ste s tim pitanjem rascistili moze cak i uvrijediti. Mislim da je prvo pitanje koje ljudi moraju rascistiti sa sobom je genetska povezanost djeteta i roditelja - i koliko razlicito dijete od sebe su spremni prihvatiti - ignorirati postojanje te dileme je negirati ljudsku prirodu. Osobno znam jedan par koji je nakon dosta postupaka MPO odlucio ostati bez djece radije nego posvojiti - jer ih je strah. Znam jos jedan (bijeli) par koji je posvojenu medjurasnu bebu vratio nakon 7 dana jer se nisu mogli nositi s tom razlicitoscu (baka ga se odrekla). A radi se o normalnim, dapace dragim, ljudima. I osoba koju volim najvise na svijetu je rekla NE posvojenju jer ne moze prijeci preko tog kamena spoticanja.

Sto se tice izbora kod posvajanja - ovdje u SAD-u je dosta uobicajeno imati otvoreno posvajanje - sto znaci i da i bioloska majka bira posvojitelja (a i kasnije zadrzi kontakt s njima). Mozda vi u HR ne birate dijete, ali netko drugi to cini za vas. Neki izbor uvijek postoji - mora postojati, jer se nastoji napraviti najbolji spoj izmedju djeteta i roditelja. A da mozete, zar ne biste zeljeli da taj izbor mozete napraviti sami, naravno ne pred djecom, ali recimo iz hrpe njihovih dosjea, kao sto se vas izvlaci iz hrpe posvajateljskih dosjea?

Pino, nitko ne negira postojanje dvojbi - svi smo ih imali i imat ćemo. Kako je Otočanka lijepo napisala, svi mi biramo...naravno da sam i ja birala u tom smislu - razriješili smo unaprijed dvojbe na što smo spremni, a na što ne. Takvo biranje uopće nije sporno!
Meni bi, priznajem, bilo sporno listanje po dosjeima (ovu hoću, ovog neću), pa po čemu bih se to mogla odlučiti? Po kemiji koju izazove nečija fotografija? Ili zanimanje biološkog oca? Da li je mama kriminalac?
Duboko vjerujem da ništa nije slučajno, pa tako ni splet okolnosti koje su našu A. dovele k nama.
Što se tiče "tajanstvenosti" podataka, u Hrvatskoj biološki roditelji, nakon što se pismeno odreknu skrbi ili nakon što im se skrb oduzme, više nisu sudionici u postupku (ne biraju posvojitelje i ne znaju kamo je dijete otišlo). Mi nigdje i nikome nismo tajili posvojenje (uostalom i A. zna svoju priču, koliko je za sada može shvatiti), ali ne vidim razloga da se negdje o posvojiteljima ili posvojeniku javno raspravlja.
Da li bi se postigla transparentnost ako bi negdje javno visio popis djece ili posvojitelja? Išlo bi se po starosti, stažu čekanja?

A da neki centri nemaju putra na glavi - daleko od toga :( . Kako to promijeniti - ne znam :(

Svog sina sam prvi puta vidjela onda kad su dokumenti o posvojenju bili ne samo potpisani nego i pravomoćni. Moja sreća je zbog toga još i veća. Nije mi bilo do biranja, bilo mi je do djeteta. Osjećam da bolji spoj od onog koji je učinjen na neviđeno nije mogao biti. Kad su nas iz Centra nazvali hoćemo li ga, imali su u rukama samo našu molbu, a nas nikada nisu vidjeli, ni naše slike, a kamoli naš genetski kod. Pristala bih na to da viđam dijete prije posvojenja zato da bi se dijete priviklo na nove roditelje, a ne zato da bih provjeravala kemiju. Razgledavanje slika i dosjea djece za mene apsolutno ne dolazi u obzir. Ja u posvojenju vidim mnogo više od biranja iz kataloga. Otvoreno posvojenje također mi se ne sviđa. Ta priča je završena. Ne može se netko tko je odbacio ulogu majke ili je zakonski lišen te uloge igrati majke na račun druge obitelji. Tu hrvatski zakon smatram daleko boljim od američkog. Druga je stvar ako moj sin kao punoljetan čovjek bude htio potražiti svoju biološku obitelj. Ne samo da ću ga u tome podržati nego ću biti prva koja će mu u tome pomoći bude li on to htio.

Razumijem u potpunosti da postoje drugi izbori. Ne smatram unaprijed lošima ljude koje se ne mogu odlučiti za posvojenje i radije biraju da nemaju djece. Oni time odgovorno procjenjuju vlastitu (ne)sposobnost da budu posvojitelji. To ljudi uglavnom čine iz straha ili iz opterećenosti genetikom, ali ih ja zbog toga ne osuđujem, ukoliko se o tome ne izražavaju na brutalan način kao što to npr. čini R.Č. Do političke korektnosti mi nije ni u jednom pitanju, pa tako ni u tom. Odgovor je po mom mišljenju vrlo jednostavan: imaš li dvojbe o tome možeš li prihvatiti dijete koje ne nosi tvoj genetski materijal, nemoj se niti upuštati u posvojenje. Ne osuđujem ljude koji jasno kažu da to ne žele/ne mogu. Osuđujem one koji na bilo koji način omalovažavaju posvojenje koje su ostvarili drugi ljudi, kao i one koji vraćaju dijete kao da je neki zabunom stigli paket. Postoji još jedna kvaka. I ja poznam puno ljudi koji su se nakon "dosta postupaka MPO odlučili radije ostati bez djece nego ih posvojiti" i svi su oni to silno zažalili, ali onda kad je i za posvojenje bilo kasno. Strah nije dobar životni partner. Mojim životom ne vlada strah. Što se tiče genetike, razumijem sve izbore koji su vezani uz produženje vrste. (Ali, ruku na srce, ne mislite li da se bračne veze ipak u velikom postotku ne stvaraju zbog niza razloga koji niti izdaleka ne potječu svi iz iskonske ljudske prirode?) Geni? Pa moj sin ima gene. Ima izvanredne ljudske gene. Bolje od mojih. Nekome je možda neizostavno da djeca nastavljaju njihove gene, poštujem to. Ali meni nije. Ja sam ostvarila sebe, ne mora me moj sin ostvarivati. Ostvarila sam sebe i kroz njega, možda i više upravo zato što ga nisam rodila. Kemija između nas definitivno postoji.

Ovome što je Čokolada rekla o tajanstvenosti podataka moram reći i to da smatram da se ti postupci trebaju voditi tako da u njih budu upućene stranke u postupku i nadležne osobe. Ne vidim tko bi još trebao biti upoznat s tim postupcima. To su pravni postupci, kao i svi ostali. Ne znam što Pino smatra pod transparentnošću, ali ne vidim kome bi ti postupci trebali biti transparentni osim gore navedenima. Nitko od nas ne bi želio da njegovi privatni pravni postupci budu transparentni, pa ne vidim zašto bi privatne stvari maloljetne djece trebale biti javno poznate. Podržavam pravilo ovog foruma da se ne iznose podaci o djeci. Ništa ne znači to što se ne napiše ime. Hrvatska je mala zemlja, a mi svi koji zovemo zovemo iste centre. Kad se počne o tome pisati, mnogi znaju o kojem se djetetu radi, a meni to jako smeta. Ne želim da se ovaj pdf razmjene iskustava i podrške pretvori u mali oglasnik o raspoloživoj djeci.

Što se tiče Zmaj, moj dojam je da ona nije bila zlonamjerna nego da se je malo nepažljivo zaletjela u otkrivanje podataka o djetetu u postupku. Njezina pitanja o genetici i odabiru smatram legitimnima. Ne dijelim njezino mišljenje, ali ona ima pravo na njega i time doista nije nikoga uvrijedila.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Duboko vjerujem da ništa nije slučajno, pa tako ni splet okolnosti koje su našu A. dovele k nama.

---

:heart:

Citiraj:

---

Odgovor je po mom mišljenju vrlo jednostavan: imaš li dvojbe o tome možeš li prihvatiti dijete koje ne nosi tvoj genetski materijal, nemoj se niti upuštati u posvojenje.

---

Citiraj:

---

Nekome je možda neizostavno da djeca nastavljaju njihove gene, poštujem to. Ali meni nije. Ja sam ostvarila sebe, ne mora me moj sin ostvarivati. Ostvarila sam sebe i kroz njega, možda i više upravo zato što ga nisam rodila. Kemija između nas definitivno postoji.

---

Potpisujem Zdenku u svemu a pogotovo u ovim gore citiranim rečenicama, po meni je to bit odluke dali posvojiti dijete.
Zdenka :heart:.

prvo, zahvaljujem na nekim vašim postovima koji su prije svega objektivni i tolerantni. osjećam se još prozvanom da razjasnim neke stvari o genetici. naime, čitajući neke pstove dolazim do ideje da tj shvaćanja kako ste vi zaklkjučil da ja imam neki "svoj" stav o genetici. ne znam od kud ste to uzeli, kako tako shvatili... ja, naime, čitam ono što su znanstvenici rekli o genetici, a i ono što sami možemo iz aviona vidjeti: dijete nasljeđuje određen fizički izgled (did, baba, prateta, mama...), određene sklonosti prema odr bolestima, određene sklonosti prema nekim talentima... najočitij je ono o fizičkom. to se jasno ispoljava. bolesti, nadarenosti...mogu i ne moraju se ispoljiti. zasigurno mnogo toga ovisi o okolnostima života... ne bum u detalje...
sad, poveznica: pitala sam vas kako stojite sa "izborom"... jer u konačnici,...masu toga čovjek bira: partnera, posao, faks, zvanje, pa čak i boju kose :lol: danas crnka, sutra plavuša (malo humora).... odavno se ne ženimo po principu: mladu/mladoženju vidiš tek ispred oltara. djecu po toj liniji opet si izabrao... zakon u RH koji je takav kakav je, neka je. nit sam stručnjak nit zakonodavac da se petljam jel bolji ovaj il onaj način... nigdje nisam rekla da su biloška djeca, kako to ispada, nekako "bolja" od posvojene jer nose gene roditelja.... osobno da ne mogu imati djece, znam da bi išla u posvojenje... moje dijete=moje dijete,kako god se rodilo. i ja sam njegova mama! ja i posvojenje? kad bih išla u to, znam da bi mi trebalo brdo priprema, kresanja sebe, rada na sebi...
zato, se pitam, od kud ti neki magličasti pogledi da ja imam "nekakav" pogled o genetici...??? i opet nije mi jasno dal vi to želite pobjeći od određenih činjenica genetike? ja sam samo rekla da je moj izbor partnera izbor i djeteta. i da je jasno da mali ne može bit crne puti kad su mu roditelji bijelci.. vi ste na to odgovarali "što je to genetika...ljubav...vov ono..."... pa, OK, u načelu se slažem. al dajte molim vas, što je ČINJENICA, ČINJENICA JE!

nadam se da je ovaj post jasnij kad je genetika u pitanju!
genetika jednostavno jest genetika. i njezine činjenice jesu činjenice.

Zmaj, mi odlično kužimo što je genetika i da geni prenose različite osobine. Ne negiramo mi činjenice kad kažemo da nama to nije bitno. Meni stvarno nije bitno što su mi nepoznati ljudi na ulici redovito govorili: "A nema ništa od mame". Ja sam plava i plavooka, svijetle puti, on je smeđook, smeđokos i tamniji od mene. Imamo različite fizionomije. Ali, ja znam da on itekako ima puno od mame. Ja sam njemu prenijela svoju duhovnu građu i odgojem sam mu prenijela mnogo toga. Osim toga, baš mi se sviđa što je tamnokos. Uvijek sam voljela tamnokose dečke. ;)

Ponavljam da razumijem ljude koji žele isključivo biološku djecu i imaju potrebu da prenesu svoj biološki materijal. Pa to je zadano u našoj životinjskoj prirodi. Ja mislim da ovdje nitko ne negira značenje genetike i biološke obitelji. Pa i nas je netko rodio, mi znamo što te veze znače. Ali, nas je život odveo korak dalje od tih bioloških zadanosti. Mi smo kroz svoj osjećaj uskraćenosti za djecu shvatili da nam genetika nije bitna, da nam je doista bitna osoba djeteta i ljubav, neovisno o tome tko je dijete rodio.

zdenka2 :heart: :love2: [/b]

Sto bih ja smatrala transparentnoscu: napraviti popis po socijalnim radnicima ili po posvojiteljskim timovima u kojem se vidi koliko djece su "obradili", koliko dugo djeca ostaju po domovima, koliko dugo im traje sudski proces itd - podaci koji se ne ticu osobno djece ni njihovih podataka (znaci, ne ime, datum rodjenja, obiteljska situacija, cak niti neki identifikacijski broj), nego iskljucivo efikasnosti posvajateljskog tima. Mene je potresla cinjenica da se proces moze oduzivati zbog tromosti ljudi koji su za njih zaduzeni. Podaci koje sam navela mi se cine da bi mogli reci puno toga o njihovom poslu, i vrlo brzo identificirati "uska grla" u sistemu. Ako toga nema, cini mi se da je jedini nacin da se identificiraju uska grla ono sto je napravila Zmajicka i njezina "veza", a sto vi zovete neprofesionalnoscu (jer cini mi se, profesionalna kontrola ne radi) - da se ukaze na specificne slucajeve u kojima postupak zakaze.

Sto se inace tajnosti tice - sigurna sam da po domovima sve znaju ionako i da tajni bas i nema. I sama djeca sigurno znaju tko ima ciste papire a tko ne; i iako im se nista ne govori o tome tko ce ih posvojiti, svejedno malo starija djeca sigurno vide kako neka djeca dodju poslije njih, a odu prije njih - tko zna, vjerojatno se i usporedjuju s njima. Naravno da ne zelim niti se ne zalazem da vrlo osobni podaci procure (npr. ime, obiteljska situacija, razlog davanja na posvajanje, izlaganje djecjih trauma), ali podaci koji se ticu samog procesa (kao npr. datumi prolaska kroz odredjene etape procesa) ne vidim kakvu bi oni stetu mogli imati ako se anonimiziraju i tako anonimizirani daju javnosti na uvid - ili ako ne javnosti, onda barem sirom krugu zaduzenih ljudi nego sto je to trenutno slucaj. Ista stvar i za obradu posvojitelja - bilo bi zanimljivo vidjeti da li svi prolazite kroz obradu istom brzinom - i da li prosjek te brzine ovisi o centru - ne mislite da bi se sporiji centri malo zamislili kad bi im se predocili rezultati? Opet - samo anonimizirani datumi bi bili za publikaciju. U medicini ima puno slucajeva kad se privilegirani privatni podaci koriste u istrazivanjima i publikacijama, pod uvjetom da su anonimizirani. Ponekad su radi bas o vrlo intimnim stvarima - zarazne bolesti, slike dijelova tijela itd.

Takvu transparentnost pozdravljam. Naš sustav je još jako daleko od takvog praćenja posvojenja. Ne treba zaboraviti da smo mi tek mali dio posla koje rade timovi u odjelima za zaštitu djece, braka i obitelji. Ima centara koji rade dobro, a to se vidi po broju posvojenja. Što veći broj to bolji rad i veća skrb za djecu. Nažalost, ne samo da procesi dugo traju, nego mnogi procesi niti ne počinju...

Vjerujem da je o toj vrsti stavljanja stvari pod kontrolu razmišljao svaki potencijalni posvojitelj.
Ali ni takve podatke ne bih rado vidjela dostupne javnosti, zbog mogućnosti da budu krivo protumačeni, i posluže kao povod za javni linč. Jer se iz njih ne vidi koliko posla nevezanog na posvojenja imaju pojedini centri.
Nas je nekoliko puta baš zasmetalo kad su nam u postupku odgodili termin, i to za tjedan ili dva. Ali znam da nisu pogledali u papire i rekli "danas mi se to ne da raditi" već su imali hitnog posla s obiteljima čije stanje i nevolje mi ne možemo zamisliti.
S druge strane, stoji da se neki oko djece koja trebaju ili bi mogla biti posvojena trude više nego drugi. Možda bi sistem trebao omogućiti da se soc. radnici koji su iskazali posebnu posvećenost djeci brinu o više djece, a da se drugima prepuste npr. razvodi, stari ljudi, siromašni - šta ja znam, svatko ima dio svog posla koji mu bolje legne.

A biranje - jasno da smo birali: rekli smo dob, i zdravo dijete. Ipak kod nas a vidim i kod nekih drugih nije sve bilo kako smo zamislili: mi smo htjeli dvoje ili troje djece, predškolce, ali kad su se otvorila ova vrata izabrali smo proći kroz njih.
S iskustvom roditelja djeteta koje su dva para upoznali i izabrali ne posvojiti, mogu samo reći da što manje takvih probnih susreta što bolje. Jasno mi je da se to kod veće djece ne možei zbjeći. Ali po svemu sudeći, naš je sin s velikom radosti i čista srca krenuo u iskustvo s prvim možebitnim posvojiteljima, a kad smo mi došli na red bio je suzdržaniji, kao da se bojao suviše otvoriti, da ne bude opet povrijeđen.
Ja se ne mogu ne upitati kako bi bilo da ta dva prethodna iskustva nije nikad bilo.

Zdenka2 :heart: :heart: :saint: :saint:

i ja ću biti tata :/ ....ali ti jesi tata može malo vaših dogodovština i novosti? :?

Limaču :* :heart:

i ja ću biti tata, kako si ti trenutno najsvježiji što se tiče posvajanja možeš li molim te napisati par riječi o sređivanju papirologije nakon posvojenja.
ono dobili ste dijete i što i kamo sad?
hzzo? matični ured? prebivalište?
????

Ova procedura mislim da i dalje vrijedi u gradu Zagrebu (lani sam slala jednoj forumašici), a ako netko ima friškije ili nove infomacije ili detaljnije upute neka nadopuni ili ispravi pa ćemo zalijepiti na vrh PDFa.

Prvo idete u Matični ured kojem pripada bolnica u kojoj je dijete rođeno, po rodni list, izvod iz matice rođenih i domovnicu, onda u MUP po JMBG, pa prijaviti dijete na HZZO. Više se isplati prijaviti dijete na muževljevu poreznu karticu ako će žena biti na dopustu.
Na kraju idete po dodatak za djecu u Vodnikovu (to naravno vrijedi samo za Zagreb, ali i drugi gradovi imaju slične jednokratne pomoći, vidi na sljedećem linku http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=171&Show=2264).
Manja djeca koja su boravila u domu često nemaju JMBG, a ako je dijete stiglo iz drugog grada, a na tamošnjem MUPu jest bilo prijavljeno, trebat će ga u tom gradu odjaviti.

Evo linkova gdje piše potrebna dokumentacija:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...st2ID=&Show=17
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=6&Tekst2ID=171

Vidi imate li pravo i na ovo:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=171&Show=638

Nama nije palo na pamet, ali kasnije sam od LeeLoo čula da ne morate na HZZO-u i Vodnikovoj prilagati ORIGINALNO rješenje o posvojenju gdje piše ime i prezime biološke majke, odnosno staro djetetovo ime i prezime (taj je dokument ionako službena tajna i nitko nema pravo tražiti ga na uvid!). Dovoljno je da imate potvrdu o posvojenju, ali javit će se netko tko će znati točno tko taj dokument izdaje (LeeLoo?)

U domu tražite povijet bolesti, knjižicu cijepljenja, alergije, navike spavanja i jela, težinu i visinu, ima li neki predmet za kojeg se dijete vezalo, dudu ili sl. pitajte SVE podatke što vam padnu na pamet...nama su u domu rekli da A. (14 mjeseci) "jede baš sve što i mi" , a uopće nije imala naviku žvakati, ali baš ništa (imala je hrpu zubiju).

Probajte otići na bolovanje do pravomoćnosti rješenja da u miru sve obavite, papirologiju i nabavku. Koliko mi je poznato ne može se odgoditi pravomoćnost rješenja, odnosno posvojiteljski dopust MORA krenuti s tim datumom (napr. meni je iz određenih razloga pasalo otići na godišnji ili bolovanje mjesec dana, da mi posvojiteljski dopust ne krene od dana pravomoćnosti, nego 4 tjedna kasnije, ali nije se moglo).

Evo još par linkova:
http://www.kidshealth.com/misc_pages..._36months1.pdf

formulari za pomoć za opremu djeteta (vrijedi samo za grad Zagreb!):
http://www.zagreb.hr/DOKUMENT.nsf/VP...penDocument&08

o cijepljenju:
http://www.pedijatrija.org/default.a...3&sid=&jezik=1


Kad ćete sređivati posvojiteljsku naknadu, sto puta ženi u HZZO-u naglasite da želite isplatu na svoj tekući račun, a ne na Poštansku banku, tim mozgovima nikad dosta ponavljanja!!! Ako vam ipak dođe na kućnu adresu pismo HPB u kojem čestitaju što ste postali njihov klijent, slobodno rezervirajte 3 radna dana za sređivanje te gluposti, a naravno HPB će naplatiti i otvaranje i zatvaranje računa.

ajme Čokolada, hvala ti na trudu ..stvarno si srce :heart: :*

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

... pa prijaviti dijete na HZZO, osigurajte ga preko muža jer se njemu više isplati ako će žena biti na dopustu.

---

Ovdje bih samo napomenula da prijava na HZZO i prijava na poreznu karticu nemaju veze jedna s drugom.
Na HZZO-u su klinci prijavljeni preko mene, a na poreznoj preko MM-a.
Bilo nam je jednostavnije zbog zdravstvenih iskaznica (manja tvrtka - mi bi morali obaviti svu papirologiju; veća tvrtka - oni su sve obavili, ja sam samo poslala dokumentaciju).




Super ideja da se ovo stavi pod Važno, ali bitno je naglasiti da se formulari za pomoć za opremu djeteta i pravo na ostvarivanje naknade po toj osnovi odnose samo na Grad Zagreb. Ako netko ima info za neki drugi grad, bilo bi super da nam to javi.
U većini ostalih gradova toga nema.


I mali savjet - nemojte čekati s papirologijom (pogotovo prijavom na MUP i vađenjem rodnih listova). Mi smo sve obavili u roku od 5 dana, a prva porodiljna naknada mi je bila isplaćena nakon 3 mjeseca (ovo se pogotovo odnosi na one koji nemaju prebivalište u Zagrebu).

Super, evo ispravila sam u gornjem postu. Samo nadodavajte!

pravo na pomoć za opremu djeteta ima i Varaždin od 600,00 kn mislim da za dijete rođeno u ovoj godini 1000,00 mi smo dobili 600,00 kn bez obzira da je Ema posvojena ove godine ali je rođena prošle.

ok, dodala sam i link koji gradovi imaju takvu pomoć (link je na lanjski članak iz Jutarnjeg lista).

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Nama nije palo na pamet, ali kasnije sam od LeeLoo čula da ne morate na HZZO-u i Vodnikovoj prilagati ORIGINALNO rješenje o posvojenju gdje piše ime i prezime biološke majke, odnosno staro djetetovo ime i prezime (taj je dokument ionako službena tajna i nitko nema pravo tražiti ga na uvid!). Dovoljno je da imate potvrdu o posvojenju.
...
Koliko mi je poznato ne može se odgoditi pravomoćnost rješenja, odnosno posvojiteljski dopust MORA krenuti s tim datumom.

---

Mi jesmo dobili potvrdu o posvojenju na kojoj je pisalo da se izdaje u svrhu ostvarivanja prava na posvojiteljski, ali su nas svejedno (koji tjedan kasnije) zvali iz HZZO-a s U vašoj dokumentaciji nedostaje rješenje! Donesite ga hitno!
A dok su se konačno udostojili napisat rješenje, ja sam već primila plaću za prethodni mjesec, pa sam ih uspjela nagovorit da povuku rješenje iz otpreme i izmijene ga tako da stave kasniji datum.

Stvar je u tome da u rješenju o posvojenju nigdje nije pisalo da XY ima pravo na koroištenje posvojiteljskog dopusta koji teče od datuma tog,
nego mlako: XY će koristiti posvojiteljski dopust,
i ja sam cijelo vrijeme čekala da mi netko napiše da imam pravo početi s posvojiteljskim, i trošila g.o., a onda je ispalo da se podrazumijeva da s danom pravomoćnosti rješenja nastupa posvojiteljski. E, pa ja nisam podrazumijevala, niti mi je to itko rekao. Ni u firmi me nisu upozorili na to, a imali smo jedno posvojenje koju godinu prije.

Moj posvojiteljski je krenuo 2-3 mjeseca kasnije. Ali bila sam u specijalnoj situaciji. U trenutku posvojenja već sam bila na očuvanju trudnoće, a posvojenički je krenuo od datuma kad je završilo bolovanje nakon gubitka iste.

drage cure, od srca vam hvala na svim ovim informacijama...jer meni kao potenc. posvojitelju puno znače...
No zanima me jel bi netko mogao napisati kako ide procedura (papirologija) kad vas izaberu za posvojitelja, koje sve papire treba donijeti u centar i koliko vremena treba proći da sve postane pravomoćno?
Koliko koji dokumenat smije biti star (potvrda o radnoj sposobnosti, prosjek plaće i sl?)...
Jednom riječju-"od kud i kako krenuti kad vas iz određenog centra obavijeste da ste baš vi izabrani?"


:heart: :*

Pahuljičice, papiri koje trebaš su sljedeći:

1. rodni list/izvod iz matične knjige rođenih
2. domovnica
3. vjenčani list
4. potvrda o plaći
5. potvrda o imovnom stanju (izdaje PU)
6. potvrda da nisi lišen/a RS (izdaje sud)
7. potvrda o prebivalištu
8. potvrda o zdravstvenom stanju
9. izvadak iz gruntovnice
10. potvrda o poslovnoj sposobnosti (izdaje CZSS)

Ne znam jesam li možda što izostavila. Dokumenti ne smiju biti stariji od 6 mjeseci, a preferira se da budu friški
Kad su svi papiri na broju, uključivši i frišku obradu (manje od godinu dana), prvo se potpisuje zahtjev za posvojenjem dotičnog djeteta i daje izjava o tome. Na temelju toga se izdaje rješenje o posvojenju koje postaje pravomoćno 8 dana nakon potpisivanja.

Citiraj:

---

pahuljičica prvotno napisa

... kad vas izaberu za posvojitelja, koje sve papire treba donijeti u centar ...
Koliko koji dokumenat smije biti star (potvrda o radnoj sposobnosti, prosjek plaće i sl?)...

---

Centar preko kojeg se ostvaruje posvajanje budućim roditeljima daje popis dokumentacije koju trebaju dostaviti. Nas nisu tražili potvrdu o imovnom stanju :)

A datum dokumenata treba biti "svjež" jer sve su to stvari koje se mogu primjeniti u roku jednog dana :mrgreen:

Citiraj:

---

papiri koje trebaš su sljedeći:

1. rodni list/izvod iz matične knjige rođenih
2. domovnica
3. vjenčani list
4. potvrda o plaći
5. potvrda o imovnom stanju (izdaje PU)
6. potvrda da nisi lišen/a RS (izdaje sud)
7. potvrda o prebivalištu
8. potvrda o zdravstvenom stanju
9. izvadak iz gruntovnice
10. potvrda o poslovnoj sposobnosti (izdaje CZSS)

---

Od ovih navedenih dokumenata nas prilikom posvojenja nisu tražili potvrdu o imovinskom stanju ni potvrdu iz gruntovnice. Ne znam jeli to različito od centra do centra ili se nešto promjenilo u nazad 3 mjeseca.?.

Citiraj:

---

A datum dokumenata treba biti "svjež" jer sve su to stvari koje se mogu primjeniti u roku jednog dana

---

dokumenti ne smiju biti stariji od 6 mjeseci.

i ja ću biti tata, otocanka, zdenka... :* i hvala.

krasne i ohrabrujuće priče za dobro jutro
:D

Pozdrav, nadam se da me primate u jato "cekalica", onako kako ste me lepo primili i na forum.
E sad malo neizbeznih zakona koji se u kod vas i nas razlikuju.
Ovde svi parovi koji prodju evaluaciju i dobiju podobnost idu na listu jedinstvenu Ministarstva rada i socijalne politike.
Tako je od 2005., raniji zakon je bio slicniji vasem ( bar u nekim delovima), jer su se parovi obracali centrima pismima uz koje su prilagali slike :love: , ne bi li dobili odgovor, po mogucnosti pozitivan.
Jedna od clanica (Metvica) je na moju izjavu da smo na listi napisla :
"Jedinstvena lista Ministarstva?!?!?!
Zelenim od zavisti i kiptim od bijesa.... (ovdje je to naime pusti san)".
Medjutim ja ne znam sta je bolje, odn. sta lakse pada jednoj "cekalici" vas ili nas model ?
Vi bar imate odresene ruke, mozete da pisete, zovete centre za soc. rad, naravno razocarenja i stresovi su neminovni, ali pisuci svako pismo imate i nadu da cete dobiti pozitivan odgovor.
Kod nas sve to vise nema smisla, jer ljudi iz Ministarstva "sparuju" potencijalne usvojioce sa decom na osnovu nasih profila odn. iskaznih zelja u vezi sa polom, staroscu, nacionalnosu, bolestima i sl.
Mi smo "cekalice" :raspa: u pravom smslu te reci, jer nam samo to i preostaje.
Htela sam da kazem da mi od jedinstvene liste nemamo prakticne koristi, jer se ne postuje redosled tj. ne gleda se godina u kojoj je pardobio podobnost, tako da imamo i usvajanja koja se dese za manje od godinu dana, ali i primere parova koje cekaju od 2004., znaci jos malo pa 4 godine. :cry:
Zanimalo bi me da mi neko prokomentarise ovo sto je rekla Metvica, narvno i ona sama, ako cita.
Mi smo na samom pocetku cekanja i meni jako tesko pada, mada sebi govorim da je strpljanje neophodno, da neko dete ceka na nas, da li je vec rodjeno, da li treba da se rodi, mnogo razmisljam o tome, za razliku od mm koji dosta radi, pa hteo ili ne jednostavno bar tih 8 sati zaboravi na usvajanje koje je meni konstanto "tu negde".
Cini mi se da bi meni odgovarao vas model sa pisanjem pisama i kontaktiranjem centara, jer kao sto vidite pisanje mi nije strano 8) i rado bi napisala i svih 150 pisama ( toliko je CSR kod nas), ali ona nemaju smisla jer iz svog maticnog centra ne mozemo dobiti dokument o podobnosti, jednstavno vise ga ne izdaju, a i ovako sve je centralizovano.
Polako govorimo rodbini i prijateljima o usvajanju, cekali smo da prodje obrada, razlicito reaguju, mislim su sve reakcije pozitivne, ali primecujem rezervu kod nekih, pitaju zasto ne idemo na jos jedan VTO i sl ?
Juce samo rekli mom bratu od tetke, koji je lekar i on se uhvatio za genetiku, o kojoj vidim da se ovde pisalo, pa cu jednu lepu pricu o tome ostaviti za kraj.
Ja sam ga jednostavno prekinula i rekla da smo spremni na sve sto jedno usvajanje nosi, podrazumevajuci i (nepoznatu) genetiku naseg deteta.
Moja mama je podrzala nasu odluku, kao i otac, ali poceli su da joj se javljaju neki iracionalni strahovi :shock: : npr - Sta ako se bioloska majka posle 20 godina "seti" da je jednom napustila dete, pa pocne da nas zove telefonom, uzmemirava nas i sl.
Objasnila sam joj da to dete nije / nece biti njeno i da nema nikakva prava ( izuzev ako je majka ziva i dogovorimo se drugacije), kao i da je vrlo cest slucaj da bioloske majke ne zele da vide decu, jer u glavi nisu obradile citav proces ostavljanja /oduzimanja deteta ili su zasnovale su novu porodicu, a nisu rekle za dete i sl., na kraju tu je policija, sud i postoje sankcije za uznemiravnaje.
Verujete, ovo meni nikad nije palo na pamet, da ce nas posle 20 godina progoniti neka zena, ali njoj jeste, svako ima svoje ( razlicite) strahove i to je razumljivo, a na meni je da pokusam mamu da razresim ovakvih dilema, vazna mi je njena podrsaka ( mada bi dete usvojili i da nas ni jedan od roditelja nije podrzao, hvala Bogu svi su zivi i podrzali su nas).
Evo one lepe price o genetici za kraj.
Prilikom pregleda kod psihologa u domu zdravlja cula sam pricu o paru koji je usvojio decaka cije je poreklo poznato - otac profesor muzike, majka ucenica / mlada studentkinja.
Dete je provelo nekoliko godina u domu, stagniralo u razvoju, imalo probleme sa motorikom.
Onda ga je taj par usvojio i majka je pre svega
velikom ljubavlju uspela da izvuce dete iz "rupe" i dovede ga na razinu svojih vrsnjaka.
Dete polazi u skolu i... ucitelji otkrivaju da je izuzetan talenat za muziku :sing: ! Geni su "proradili" decko je upisan u muzicku i vrlo je uspesan, sad je vec u visim razredima osnovne skole.
Eto toliko, jako me opusta pisanje i to sto mogu da sa drugim cekalicama podelim ono sto imam i sto ce tek doci. :cekam:
Super su vam oni izrazi limač i mucek ( jel to samo za decake ?)
Pa da sto pre docekamo svoje limače, muceke i devojcice - andjelcice. :saint:

Uma, meni se ne čini loša ideja o centralizaciji liste čekanja - OK, možda mi imamo osjećaj da nešto radimo zivkajući centre i lijepeći poštanske marke na 90 koverti, ali frustrirajući je to posao! U nas svaki centar vodi svoju politiku :/ . Osim toga sva ta pisma/molbe zapravo su ista (ne pišemo različito svakom centru), pa ti opet dođe na isto - na osnovi pisanog teksta netko te izdvoji. Otprilike 30% centara šalje pismeni odgovor koji je također "špranciran" (primili smo vašu molbu, ali nemamo djece).

Kad gledas sa strane, ono tudje ti izgleda privlacnjije.
Kad sam rekla da bih napisala 150 pisama, nisam mislila bukvalno ;) , jasno mi je da je to cirkularno pismo, pa se samo menjaju zaglavlja, odn. imena nadleznih osoba.
Jasno mi je da ta pisma koja pisete nisu prelomna u odluci CSR niti da imaju toliku tezinu, ali upravo to sto si napisala imas osecaj da nesto radis i pri tome malu nadu da ce ce to tvoje pismo biti izdvojeno iz hrpe drugih.
Mi bukvalno nemamo ni taj osecaj / iluziju.
Jedno je sigurno da je i kod vas i kod nas mnogo vise potencijalnih usvojitelja nego dece i da se dugo ceka :/ .
Nadam se da ce nova verzija porodicnog zakona kod vas uzeti u obzir, kao jedan od parametara i duzinu cekanja, onda bi to imalo nekog smisla.

Citiraj:

---

UmaBg prvotno napisa

Nadam se da ce nova verzija porodicnog zakona kod vas uzeti u obzir, kao jedan od parametara i duzinu cekanja, onda bi to imalo nekog smisla.

---

Ali.. onda bi se opet desilo da se roditeljima bira dijete, a ne djetetu roditelji.

Nisam mislila tako. Kod nas je praksa da se izabere (do) 6 parova koji se zovu na razgovor, samo jedan od njih moze da vidi dete i da donese odluku hoce li ga usvojiti, osim ako je dete starije od 10 godine, onda i ono mora dati pristanak.
Ja zaista ne znam sta se sve uzima u obzir kod izbora prvo ovih 6 parova, a zatim tog jednog :? , ali verujem da je niz parametara u igri. Znaci duzina cekanja bi bio samo jedan od njih, nista vise od toga i nikako nesto sto ce biti kljucno za odluku :nono: .