XCitiraj:
pujica prvotno napisa
Printable View
XCitiraj:
pujica prvotno napisa
mi zato uz sve one redovite stvari, molitva prije jela.
kad idu spavati pomolimo se iz Časoslova povečerje. jedan psalam i kratko čitanje iz Pisma. i hvalospjev od Šimuna iz evanđelja
nedjeljom nakon mise i doručka imamo molitvu.
zove se Pohvale, isto iz časoslova. sadrži dva psalma, koja su uvijek psalmi hvale, i hvalospjev trojice mladića, iz danijelove knjige, gdje trojica mladića blagoslivljaju Boga, sa svime što je stvorio.
i onda čitamo iz Pisma, povijest spasenja. od njihove treće godine ćemo početi od početka, dakle od Postanka i one najzanimljivije dijelove Biblije.
i uvijek otac daje jedno tumačenje ove riječi. ali i kako će rasti, će ih pitati kakav im je bio protekli tjedan, kako je bilo u školi, sa braćom, (bez obzira što će to kroz tjedan sve čuti) da im u nedjelju da jednu riječ kako trebaju živjeti, riječ ohrabrenja...
i onda molitve i zagrljaj mira. koji je jako bitan da se ako su se svađali ili smo se svi skupa, i ja i mm svađali, da se možemo na dan uskrsnuća pomiriti.
i svečani ručak (to se kod mene ne računa ali polako valjda, ću do penzije naučit kuhati kak se spada
mi sa djecom pjevamo većinu psalama i hvalospjeva ih časoslova. mm svira gitaru. i već poslije pohvala klinci se hvataju svoje gitare i stanu se prekriže i počnu: Aleluja, aleluja.. stanu ponovo prekriže... i čak i estera, ona stavi ruku a čelo i kaže am(en) i svira.
david već zna (ofrlji) ritam
što se pak tiče naše, moje i mm, svako jutro molimo časoslov, zajedno. on ponekad zna sa djecom ili sam krunicu moliti, ja kak ti nemam vremena :oops:
i isto tako na euharistiju idemo zajedno i na konvivencije (nešto kao duhovne vježbe) zajedno.
Ivana zg, ja sam se još na početku svog braka naučila da jednostavno treba reći što hoćeš. Muškarci su konkretni, dakle: molim te, da ti preuzmeš te i te obaveze u kući, a ja ću te i te. Vjerujem da će biti sretan da može nešto konkretno učiniti za tebe.
Mi molimo s djecom svake večeri prije spavanja i prije jela. Bibliju čitamo vrlo često, u posljednje vrijeme svakodnevno, jer su se djeca baš zainteresirala i stalno traže biblijske priče.
Hvala vam curke na odgovorima.
ne procjenujem ja vjeru svoga MM, a i nikoga drugog po odlasku na seminare...itd. jer svako ima drugačiji osobno odnos s Bogom, koji mu najviše odgovara.
Mislim da nitko ni svoju niti tuđu vjeru ne može procjeniti, osim Boga.
Ali ako bi se usudila napraviti tu procjenu između vjere MM i moje, rekla bi da je njegova, veća, konkretnija, stabilnija, realnija nepokolebljivija, odlučna....prava muška. :saint: 8)
Moja je više podložna osjećajima, emocijama, manje razumom.....
MM meni pomaže oko kućanski posla i bebe.
Dok sam radila kada bi ujutro išli skupa na posao molili smo u autu, prije spavanja se uvijek pomirimo ako je došlo do nekih svađica, i obavezno jedan drugome i bebei Emanueli stavimo znak križa na čelo i kažemo :Bog te blagoslovio!
On isto svira gitaru,klavijature, bubnjeve, ali sada sve manje.
Ja kada se sama šetam s mojom curicom i kada ona zaspe u kolicima, dok hodam ulicom molim u sebi krunicu.
Sve je OK i stvarno smo se našli kada je vjera u pitanju, jedino mi je nekada malo žao što nam ne da priliku da "doživimo nešto više."
A da ga silim neću, jer ne bi htijela ni ja da on mene sili na nešto, jer to onda nije to.
vrabec-te-dal nadam se i ja tome jedan dan :heart:
moram nešto priznati - ja sam bila u komadu doma s djecom punih 6 mjeseci, i prije toga sam radila na par sati, ali 6 mjeseci nisam imala nikakve obaveze osim obiteljskih i moram priznati da sam mužu našla sve moguće mane već sam bila spremna objaviti cijelom svijetu kako me ne razumije, kako je hladan ma gomilu toga i onda jedošlo vrijeme da idem odraditi jednu svoju predstavu u drugom gradu. Kad je krenulo sastančenje, putovanja, gomile ljudi koje treba uskladiti na projektu... Ne da nisam imala razumjevanja za svojeg muža kad sam došla doma nego sam ga bljedo gledala - kao šta sad još ti hoćeš od mene...on je uzeo godišnji za moj finiš da djeca ne bi bila deset dana s bakom i dedom jer sam ja dolazila samo spavati i to na kratko. Odradio je i virozu i dominik i diana su bili bolesni - istina da sam po noći ja dežurala i cica je bila normalno u pogonu, ali kad je sve prošlo shvatila sam kako sam u jednu ruku nezahvalna za to što mi njegov naporan rad omogućuje da provedem užasno puno vremena s djecom i naravno da je to usamljeni posao, ali ipak prekrasan. Opet sam pomislila Bože kako je divno biti doma i gledati samo svoju prekrasnu djecu po cijeli dan. Jednostavno se sjetim kako je meni bilo - posao klinci obaveze i -jednostavno nisam imala snage za još mnogo toga. Sad kad sam opet doma (do proljeća) počela sam više obraćati pozornost na susjede, crkvu, poznanice i prijateljice, upisala fitness, pronalazim neke svoje načine da nisam usamljena, da i dalje budem s djecom, a da od njega ne očekujem da ispunjava sve moje socijalne i emotivne potrebe. Od kad sam ga na jedan način pustila na miru jedan drugi dio našeg odnosa je naglo živnuo :oops: Današnji način života otuđio nas je od naših bližnjih, pa se možda i previše fokusiramo na partnera. Recimo ovaj vikendjeon morao raditi i ja inače bila ljuta i nezadovoljna. Molila sam kad sam počela biti ljuta i smirila. Za par minuta nazvala je moja teta koja je udovica i pozvala nas na ručak -provela sam super dan- sestrične su zabavlljale klince, a ja i teta klafrale. MM je odradio svoje i posrpemio veš da me ne dočeka sve kako je bilo. :heart: Eto, ako zna kako bi bilo da sam krenula psovati,a ne moliti kad mi je rekao da ništa od neradne nedjelje i izleta na sljeme koji smo obećali klincima. Nije neko svjetsko čudo, ali meni je ta promjena moje malo čudo. Prestala sam se boriti za svoja "prava" i trudim se biti zahvalna sam za sve što imam(o).
oprostite na tipfelerima, malo sam se raznježila pa zasuzila
:* svima na odgoju u duhu vjere
ma naravno. čini mi se da to ide mene, pa hoću reći da nisam procjenjivala ni vjeru ni duhovnost njm-a, samo pitala u čemu je njen problem i plus rekla svoje svjedočanstvo. žao mi je ako je zazvučalo loše. to mi se često desi - nejasno se izrazim i sugovornik krivo shvati što sam htjela reći. eto, imam još šta raditi na komunikacijskim vještinama...Citiraj:
pujica prvotno napisa
:love: svima
lijepo vas je čitati ;) :* :love:
bubimira drago mi je da si ipak uspjela poči na seminar i da ti je bilo super!
vrabec-te-dal prekrasno!
pikula ma ti si totalno u pravu :)
Ali mene čeka i posao i kuća i beba kada ona napuni godinu dana i krene u jaslice. :roll:
Ja razumijem da je svakom njegov dio posla najteži. MM kada dođe s posla, logično je da je umoran od svega, i ja sam radila prije trudnoće i znam kako je kada dođeš doma s posla, isto tako znam da ni ja ne bi bila objektivna da radim, pa da dođem doma i da mi MM koji je cijeli dan "kući" sada još hoće uvaliti djecu da se odmori- ali ja to priznam, teško je biti objektivan i ja znam da bi bila subjektivna i razumijem MM.
Ja samo želim da on ponekad razumije mene. Mada često kaže da se ne bi samnom mjenjao, jer to je "posao" odgovornost 24h na dan i da sam najbolja mama na svijetu.
A opet mi se čini da nekada pomisli da se ja cijeli dan izležavam, mada je svjestan da nije tako, da se roba ne opere sama, ručak ne skuha sama, da se beba ne čuva sama......
Dok je bila manja znao ju je po noći čuvat da bar odspavam 3h u komadu na 24h, i tada me je jako cijenio i poštivao, jer je vidio koja je to slatko-gorka muka.
Da moja Emanuela isključivo ne doji i da ne ovisi samo o meni po pitanju hrane, ostavila bi ga samu s njom jedno pola dana jednom u mjesecu, pa neka on proba obaviti sve uz nju, koja traži 100% pažnju. Mislim da bi me tada puno bolje shvaćao. :saint: :heart:
On ne može nositi nju u jednoj ruci a drugom zaključati vrata. :lol: A ja,nju iz auta usnulu u sjedalici nosim u jednoj ruci, a to sve skupa teži 20kg, a u drugoj dvije pune vrećice iz trgovine i još moram sve zaključati i odključati :cry: :lol: (sada imam podljev na ruci :lol:)
Pošto ja njega razumijem,željela bih da on mene malo konkretnije razumije.
Inače ja bih uvijek odabrala dijete nego posao, i boriti ću se na sve načine da s Emi ostanem doma do 3g. Djete obogaćuje i nema toga posla koji bi se mogao mjeriti s odgojom djeteta, bar što se mene tiče. :saint: :love:
Slažem se i stobom, kada se više družiš s svojim prijateljicama i imaš još nekih svojih zanimacija osim djeteta ne osjećaš se toliko samom i ne čekaš cijeli dan da MM dođe kući. Ne živiš njegov život nego svoj, pa mu puno manje zamjeraš, jer je tvoj dan ispunjen, i ti si sretnije jer si komunicirala s svijetom.
Ja ću isto upisati fitnes MM će čuvati malu, osim utorkom kada on ide na nogomet, ali radi se o nečem drugome, s čim se i MM slaže.
Ja sam se udala da svoj život više provodim s čovjekom kojeg volim.
Normalno je i OK, da svako 1,2 put tjedno ima neki svoj hobi, nađe se s prijateljima,....tako se ubija kolotečina i čuva zdrav razum, ali tu postoji opasnost da smo onda mi rijetko skupa-sami.
Jer da sam se ja htijela stalno nalaziti s prijateljicama, i voditi onaj svoj djevojački život ne bi se udala. Vjerujem da ću poslije imati više volje za prijateljice i kave, kda mi bebica odraste i MM i ja si malo dosadimo. :D
Ali mi smo tek 1g u braku, i mislim da ga sad trebamo graditi i zbližiti se, udariti dobre temelje, da poslije kuća bude stabilna, i da se niko ne boji u nju uči niti izaći.
Eto moja seka imam drugčiji stav, ona i MM još nemaju djece, i jedan dan u tjednu, on izlazi s svojim a ona s svojim prijateljima-i njima je super.
MM i meni to tako ne odgovara, jer on npr. kao i ja misli da on kao oženjen muškarac i otac nema što sam bez žene izlaziti u noćni život, s neoženjenim prijateljima koji traže cure.( ne dovedi se u napast)
Njemu je OK družiti se s prijateljima preko dana, ići na piće, nogomet...itd.
Ali ako se negdje izlazi ili odlazi na neku proslavu mi mislimo da nemamo što jedno bez drugoga ići.
I tako se na dan vidimo svega par sati.
Uglavnom mislim da svak bračni par sebi treba napraviti onako kako mu odgovara, a vjerujem da se puno stvari s godinama mjenja.
Jer se mjenjaju, ljudi, potrebe, interesi i prioriteti.
Počeo je advent idete li na zornice?
Ovo je prvi put da ne idem jer imam malu bebu.Išla sam i u visokoj trudnoći.
Imam tu crkvu 20m od zgrade gdje živim, pa si razmišljam da zadnji tjedan adventa bar idem.
Pošto mi mala ne spava po noći ili se i ako spava u to doba budi jest, a MM tek u 7:30 ide na posao mislim da bi se mogla malo žrtvovati i otići na misu. A on će koji od ova 4 tjedna u hercegovačku, u Dubravu, tako da ni jedno ne bude zakinuto.
Zornice su mi uvijek bile nešto posebno, kako je to kod vas?
E, da kada ste počeli voditi djecu na mise?
Mi s nekih par mjeseci, sada češće kada je napunila 7 mjeseci, i to na večernju kada FRAMA pjeva, jer joj je to zanimljivo, uvijek je mirna, a i nije pospana kao ujutro. :saint:
Ovo si jako dobro postavila. Nastavite tako i vaš brak će ostati na dobrim temeljima. Jer mnogi ljudi koji su u braku žive životom "oženjenog samca". Ti su brakovi u svojoj suštini zapravo razvedeni i ne daju dobrog ploda. Naravno da je bitno kako bračni par provodi svoje vrijeme, ali je jako bitno i koliko svog vremena provode zajedno, bitno je da to bude koliko god je moguće zato jer su supružnici jedno drugome na prvom mjestu. Ako nije tako, onda je sve polako krenulo nizbrdo...pa je vrijeme da se dopusti Gospodinu da ih ponovno okupi zajedno u Božjoj ljubavi...jer On to silno želi.Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Hvala. :saint:
U našoj župi svakodnevne zornice počinju od Lucije, do tada samo nedjeljom.Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Prošlu nedjelju sam bila, slijedeću idem isto, a od 13. svaki dan.
ah zornice.... bas mi fali Domovina kad pisete o tako nekim slatkim tipicno Hrvatsko vjernickim obicajima.
ne kazem da tog tu nema (u Americi) , ali da je drukcije, je. i manje cesto. i manje uobicajeno. i teze za izvesti u cetvrti gdje se do najblizeg velikog ducana mora preci polu-autocesta :( ...
Hana_Sara, čestitam ti na bebici :heart: . Kad je očekuješ?
Želim ti reći da si prekrasno opisala svoje viđenje obitelji proširene svakim novim članom. Zaista je tako, i ako tražimo mane možemo ih naći u svakom odnosu, svakoj situaciji, svakom vremenu i svakoj osobi.
Treba raditi najbolje što znaš, a ako si i mogao bolje, ne treba brinuti... negdje si zasigurno dao više i uspostavio potrebnu ravnotežu.
šta je sv. Nikola?
ne 'šta', nego 'tko'
sv. Nikola je povijesna osoba, bio je biskup u gradu Smirni u Maloj Aziji, a kao i oko svih svetaca iz prvih stoljeća i oko njega 'se mota' nekoliko legendi: da je spasil tri sestre sramote tak da im je anonimno (noću kroz prozor) ubacil novac za miraz), da je oživio djecu koju je neki gostioničar ubil i raskomadal s namjerom da ih ponudi k'o specijalitet kuće u svojoj gostionici, da je spasil neke mornare i brod od potonuća i oluji...
uglavnom, u tim legendama su korijeni i njegovog proglašenja zaštitnikom mornara, ribara i brodograditelja, kao i zaštitnika i darivatelja djece
Htjela sam vas pitati a tko kod vas ostavlja poklone pod borom?
Kod nas dijete Isus, odnosno kažemo Isusek
a kakve veze ima s bombonima?Citiraj:
Juroslav prvotno napisa
i onom šibom?
mi, tata, mama, djeca .... darivanje jedno drugomCitiraj:
bubimira prvotno napisa
mgrubi, ima na netu hrpa toga o sv. nikoli, običajima i simbolici... od wikipedije nadalje (nisam spremala linkove, sorry).
Moja baka se tradicionalno, cim krene na bilo kakvo putovanje, pomoli Sv. Nikoli.
bomboni su darivanje djece (nitko te ne sili da ih staviš, mi ih izbjegavamo, samo utrpamo kojeg čokoladnog nikolu)
a šiba je dodatak (ne znam iz kojeg vremena) za 'zločestu' djecu (mislim da je to nekad bilo za ozbač, tj. da su djeca koju su roditelji smatrali zločestom dobivala samo šibu - koja niti nije ostajala neupotrijebljena :( - a sad je to više kao folklorni dodatak, barem se nadam)
e, da, to sam zaboravil: sv. Nikola je i zaštitnik putnikaCitiraj:
Zorana prvotno napisa
Da, zaštitnik je i putnika.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
A MM je jučer molio Sv. Antuna da mu kaže gdje da nađe novce za Sv. Nikolu :lol:
(kada su djeca stala nabrajati tko što hoće, a priključila se i ja :mrgreen: )
Bubimira, nama poklone šalje mali Isus, ali to u njegovo ime obavi neki djedica.
i nas je pohodio Sv.Nikola s par slatkiša. Šibe ne koristimo.
Sv. Nikola je i zaštitnik braka.
A mom NIkiću je i imendan danas...
hm,tko nosi poklone...teško se oduprijeti mentalitetu svijeta, pa kod nas na žalost još postoji Djed Mraz, no jako stavljam akcent na rođenje djeteta Isusa, na pripremu za njegov dolazak, mnogo više nego na poklone, čitamo božićne priče, iz dječje Biblije i slikovnica (kolko ću stić ove godine to ćemo tek vidjeti :lol: ), zajedno uređujemo jaslice, idemo na mise kolko možemo s djecom gdje se pjevaju božićne pjesme, i slušamo ih doma...imam i neki mali igrokaz božićni koji klinci sami odglume svake godine. nisam govorila da Isusek nosi poklone (iako mi je to ljepše) kad su čuli u vrtiću za djeda Mraza, ali jasno naglašavam da je Isusov dolazak najvažniji dar...
djeca dobivaju poklončiće i u Uskrsnoj noći (najvažniji blagdan) - od Isusa.
pitanjce: kada mislite da je dobro vrijeme da im se prizna da mi stavljamo poklone? meni se još ne da, ali sin me jučer iznenadio pitanjem "jel to stvarno nosi Sv.Nikola ili to vi stavite u čizmicu?" - odlučno smo potvrdili da je to zaista Svetac, ali bilo mi je čudno u želucu lagati pametnoj glavici...opet si mislim, neka se raduje i nada još malo....
kako vi to rješavate? ako ima tko uopće starije dijete...
A Sv.Antun uvijek pomaže - meni za izgubljene stvari jedini lijek! I djeca su već vrlo rano počela zazivati Sv.Antu kad ne mogu pronaći neku igračku...uvijek upali! :D
Kod nas na Nikolinje darove donosi sveti Nikola, a za Božić mali Isus. Moj M. se tome posebno veseli, kaže da je mali Isus jedini koji za svoj rođendan donosi poklone drugima. U simbolici svetog Nikole najdraže mi je to što on nije neki potrošački Božićnjak i ini djedovi nego je onaj koji pomaže drugima, pogotovo mladima i siromašnima. Kod kuće imamo nekoliko divnih slikovnica i knjiga o svetom Nikoli i Božiću koje s djecom čitamo. Ima ih i tužnih, da im rasvijetle drugu stranu Božića iza potrošačke parade.
[quote="MGrubi"]šta je sv. Nikola?[/q
MM me jutros iznenadio valjda je došao s posla dok smo Emi i ja spavale, pored bebe je bila mala igračka na baterije, pas koji hoda, a pored mene Ferrero rocher :D :heart: što ima bolje od čikolade :)Citiraj:
Netko će pitati zašto baš sv. Nikola? Da bi mu znali odgovoriti moramo našeg sveca upoznati.
Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. poslije Krista. Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri. Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe ćemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji nažalost brzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo ali se nije uzoholio već uvijek ima srce za potrebite. Tako je pomogao siromašnom susjedu koji nije imao novaca za miraz svojim kćerima. Nikola noću ubacuje vrečice sa novcem u tri navrata kroz susjedov prozor kako bi otac sretno udao svoje kćeri. Zbog toga sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upučuje na svetost i pobožnost.
Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola nasljediti. No, On skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći i postaje biskup. Od tada noći provodi moleći a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.
Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu - nazivamo ga zaštitnikom djece.
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine i bude pokopan. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas časti i slavi.
Kako vidimo sv. Nikola cijelog je života shvaćao da je jedini životni put čovjeka - ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Kao takvog i mi smo ga izabrali da nam bude primjer, zaštitnik i zagovornik. Od našeg sv. Nikole možemo naučiti kako se živi vjera i ljubav.
Svake godine ja njega iznenadim, ove je on mene, žao mu je bilo prošle godine što je zaboravio, pa mi je na jastuku ostavio pismo sv.Nike :lol: koji ima puno posla pa još nije stigao do mene-to mi je bilo nešto najbolje što sam dobila-pa to pismo još danas čuvam-maštovito :saint:
Inače imam31g, a mene i moje 3 sestre, svake godine kod mame i tate doma čekaju naše stare čizmice s tavana pune slatkiša i voća-tako će biti danas kada dođem doma.Jedva čekam :heart: :*
sv.Nikola me podsjeća na sreću i toplinu obiteljskog doma, a to želim prenjeti na svoji bebu- a ne skupe darove.
Meni je na dan sv.Nikole bitan faktor iznenađenja iz ljubavi,znak pažnje,podsjetnik na bezbrižno djetinstvo,... slatko očekivanje jutra, čizmice na stolu, u prozoru....
Još imam maminu šibu od prošle godine. :lol:
Kada sam živjela u Italiji, oni su tamo djecu darivali na sv.Luciju,i imaji neku Bufanu-vješticu, kao mi krampusa.
Mislim da se u Dalmaciji isto daruje djecu na sv.Lucu?
Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
nadam se da sam pomogla :heart:Citiraj:
Nikola
Svetac Biskup
O ljubavi, o diko najveća!
Kćerko Božja, koju otac uda
Za svijet bijedan, da po njemu svuda
Srećom rada i na oca sjeća;
Ti svetice, kojoj svatko dube
Hram u srcu, jer sva srca ljube,
Tebe pjevat danas mi je sreća!
(Petar Preradović)
Slaveći danas blagdan velikog zaštitnika tolikih naših župa, svetog Nikolu, željeli bismo vam progovoriti o onome što je na njemu najljepše i najprivlačivije, o onome što našu Katoličku vjeru čini božanskom, nebeskom, a to je ljubav.
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole imao je svoj dom neki čovjek, nekad bogat, ali je, izgubivši carsku službu, izgubio skoro sav imetak i postao siromah. Imao je tri kćeri koje bi se mogle udati, jer su lijepe i pristale, ali im ne može dati miraza. I nesretni otac odluci trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri da tako nešto zaradi. One se jadnice usrdno pomoliše Bogu da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
I sveti je Nikola nekako doznao za tu crnu odluku nesavjesnog oca pa uzevši vrećicu, napuni je dukatima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće onog nesretnika, ubaci zamotak kroz prozor, brzo se udaljivši. Možemo lako zamisliti kako se otac onih djevojaka začudio kad je ujutro našao onoliki novac. Prebroji ga i reče: »Otkuda ovo ovdje?« Razmišljajući dođe do uvjerenja da mu je to ubacio neki prijatelj jer je svako drugo tumačenje bilo nemoguće. Vidjevši kako je svota upravo dostatna da časno udade jednu kćer, opremi je i miraz joj dade. Kad li se ono dogodi i po drugi put; nade, naime, jednog jutra i drugu vrećicu s dukatima. Spremi on i srednju kćer. A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. unatoč svem zaklinjanju neka šuti, sretni otac nije imao preče brige negoli razglasiti što mu je učinio Nikola – prijatelj sirotinje.
A kod koga je naučio sv. Nikola tu divnu krepost ljubavi?
Odgovor: Kod Učitelja i uzora ljubavi, kod Isusa Krista!
Krist govori o ljubavi prema bližnjemu kao o svojoj zapovijedi, kao o novoj zapovijedi. A u čemu se sastoji ta nova zapovijed?
Odgovor možemo sažeti u četiri misli:
1) Za Krista je zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu jedna zapovijed.
Od Njega samoga potječe riječ: »Žto god ste učinili jednome od najmanjih, meni ste učinili.«
Na sudnjem će danu Krist naglasiti da je sve što je učinjeno gladnima, žednima, golima, bolesnima, Njemu samome učinjeno.
2) Krist daje primat – prvenstvo ljubavi.
Zapovijed ljubavi stoji iznad svih drugih zapovijedi. Ljubav je duša i srce sve kršćanske savršenosti i svetosti. Ona nije samo sastavni dio kršćanske etike, i to najvažniji, ona nije samo naročita strana kršćanskog morala, i to najdragocjenija, nego je sadržaj svega onoga što kršćanstvo od nas traži.
Kad bismo govorili ljudskim i anđeoskim jezicima, dakle, kad bismo bili u najvećoj mjeri nadareni, a ljubavi ne bismo imali, bili bismo kao mjed koja jeci i praporac koji zveči. Kad bismo imali dar proroštva, sve znanje, kad bismo razumjeli svaku tajnu, dapače kad bismo imali i vjeru koja pomiče bregove, a ljubavi ne bismo imali, bili bismo ništa.
3) Krist je sam došao na svijet da zasvjedoči ljubav.
»Duh je Gospodnji na meni, govori On u nazaretskoj sinagogi, zato me pomaza da naviještam Evanđelje siromasima. Posla me da propovijedam zarobljenima otkup i slijepima vid, da oslobodim potlačene, da propovijedam milosnu godinu Gospodnju« (Lk 4,18–19).
Da zasvjedoči ljubav, Krist je došao na ovaj svijet, trpio i umro. A ljubav je razlog opstanka Crkve, apostola i svećenika. Ljubav mora biti također raison d’etre – razlog opstanka i nas kršćana. Naša je sveta dužnost ljubavi da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, i to ne samo u rijeci, nego u čitavom našem bivstvovanju i djelovanju.
4) Krist je proširio granice ljubavi u beskraj.
To je smisao prispodobe o milosrdnom Samaritancu. Svaki je čovjek naš bližnji, pa i neprijatelj. Mi ne smijemo nikoga isključiti iz svoje ljubavi. Ljubav ne smije pitati za osobu, za rasu, za stalež, za zanimanje, dapače ni za vjeroispovijest. Gospodin daje da Njegovo sunce izlazi dobrima i zlima i da kiša pada pravednima i grješnima.
Najljepši nam je pak primjer ljubavi prema bližnjemu dao sam Krist Gospodin. Njegov divni primjer možemo sažeti u tri misli:
1) Krist je imao povjerenja u ljude.
On je vjerovao preljubnici, grješnici koja mu je ležala do nogu, Samarijanki, razbojniku i cariniku. I ti su se muškarci i žene uhvatili za to povjerenje kao za sidro i spasili iz oluje. Krist je vjerovao i svojim apostolima unatoč svim njihovim pogrješkama. On je vjerovao jednome Petru i onda kad je taj zatajio.
2) Krist je nastojao usrećiti ljude.
I doista, kolike je bolesnike usrećio povrativši im zdravlje, grješnike podijelivši im oproštenje i smirenje savjesti, djecu koju je grlio i blagoslivljao!
3) Krist je podigao ljude na nov, na božanski život, davši im milost i snagu za to.
On nam je, dakle, najljepši primjer ljubavi prema bratu čovjeku, osobito patniku. On sam završava prispodobu o milosrdnom Samaritancu riječima: »Idi i ti čini tako!«
Jedan prastari natpis na nekoj kapelici u Gornjoj Bavarskoj govori u jeziku pobožnog srednjeg vijeka o bitnom u ljubavi prema bližnjemu:
»Ako ne prosuđuješ i ne osuđuješ nijednog čovjeka, draže mi je nego da si sve svoje imanje i posjed podijelio siromasima.
Ako opraštaš svom neprijatelju, draže mi je nego da bosonog hodočastiš k Sv. Jakovu u Compostelu u Žpanjolskoj i na svakoj se milji biješ.
Ako kojem čovjeku štogod dobro ispripovjediš ili pročitaš iz Svetog pisma, draže mi je nego da 7 godina živiš samo o kruhu i vodi.
Ako poštivaš i najmanjeg čovjeka i ne uznosiš se nad njim, draže mi je nego da sagradiš most i sve ljude, koji preko njega prelaze, primaš na konačište.«
A jedna druga njemačka izreka lijepo veli:
Budi uvijek spreman davati,
I nikad nemoj škrto mjeriti svoje darove!
Znaj da tvoja smrtna košulja
neće imati džepova!
U tom je kršćanska ljubav naročito u srednjem vijeku znala biti nenatkriljiva. Vitezovi-redovnici ivanovci nazivali su bolesnike po svojim bolnicama »gospodo«, a sebe od bolesnika »braco«. Bolesnici su dobivali hranu iz srebrnih zdjela na srebrnim tanjurima, dok su sami vitezovi-redovnici jeli iz drvenih posuda.
Pripovijeda se o nekom biskupu koji je upravio na svoje bogoslove ove rijeci: »Od svih vaših ispita najvažniji je ispit iz ljubavi!« Ne vrijedi li to za svakoga od nas? Žto ćemo biti svi mi bez razlike pitani na najsudbonosnijem ispitu, o kojem će ovisiti čitava naša sretna ili nesretna vječnost, na sudu Božjem, što drugo nego o ljubavi, kako smo vršili zapovijed ljubavi prema bratu čovjeku?
Da li ste već čuli za sestru Rozaliju? Bila je to redovnica milosrdnica sv. Vinka Paulskoga. Proživjela je tri francuske revolucije. Onu veliku iz god. 1789. još kao dijete, a one manje iz god. 1830. i 1848. kao redovnica, i to stanujući od god. 1806. sve do smrti god 1856. u nekom pariškom predgrađu, gdje je još od prve revolucije bilo sve puno mržnje i želje za osvetom i odraslo bez ikakve vjere. A ipak, ne samo što se njoj kroz cijelo to vrijeme ništa nije dogodilo, nego je ona god. 1848., kad je već općenito bila poznata i priznata kao »Majka«, bez ikakva rizika smjela odbrusiti revolucionarima u lice što god je htjela.
Kad su oni dovukli u dvorište njezina doma nekog zarobljenog časnika da ga strijeljaju, doleti ona kao furija i zavikne: »Ovdje se ne ubija!« – i mnoštvo je uzmaknulo.
Znala je doći na barikade i održati revolucionarima ovakvu lekciju: »Ta prestanite već jednom s pucanjem; zar nemam dosta udovica i siročadi da ih hranim pa mi hoćete priskrbiti još drugih?« – i paljba je popustila, a narod bi govorio: »Pustite Majku neka svoje čini!«
Kad su joj jednom ipak prigovorili zašto ide na barikade, jer je i protiv njihove volje može pogoditi ubojito zrno, odvrati im ona: »Mislite li da sam sretna što živim kad se moja djeca ubijaju?«
Nekom se liječniku već uzdigla nad glavom smrtonosna sjekira, a on zavapi: »Žto radite? Ja sam prijatelj sestre Rozalije!« – i mnoštvo ga upravo s poštovanjem pusti da slobodno prođe kroz njihove redove.
Jedna izjava sestre Rozalije dostatno otkriva temelj i izvor iz kojega je mogao poteci njezin neograničeni utjecaj na ljude, a to je: »Nešto me guši i oduzima mi svaki tek, a to je misao da tolike obitelji nemaju kruha.« Zato se njezino lice redovito ponešto razvedrilo samo onda kad je gledala radost onih kojima je pomogla.
Sigurno su sestra Rozalija, sv. Vinko Paulski i Ozanam, a danas apostol beskućnika u Parizu abb預ierre ispisali svjetlije i časnije stranice francuske i crkvene povijesti nego Richelieu, Mazarin, Talleyrand i drugi.
Blagdan sv. Nikole, prijatelja i dobrotvora sirotinje i djece, neka bude za nas povod da se ispitamo kako vršimo veliku zapovijed ljubavi!
Da. Meni je dok god sam bila u roditeljskoj kući u Splitu sv. Lucija (13.12.) nosila poklon, nikad sv. Nikola, ali isto su to bile sitnice kao i za sv. Nikolu (slatkiši i nešto sitno), nikad nešto veliko.
Našem velikom sinu kupili smo poklon prije tjedan dana naglasivši da je to za Nikolu, ako ga želi može ga dobiti i ranije, ali za Nikolu neka ne očekuje ništa osim čokolade - i dobro.Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Sinoć mala ustreptala sva, vraćajući se iz vrtića s vrata odlazi po čizmice, krpu i raspoređuje ih po kući na svaki prozor. Inače ja kasno navečer podijelim poklone jer u jutro bi bila ili žalost što Nikola još nije bio, ili u vrtić/školu ne bi ni otišli. I zna već Hrvoje da ću ja navečer staviti poklone, pa u čas kad je procijenio da bi to moglo biti, uzvrti se nešto, uze jaknu i ode van. Nema ga, nema, nema... već je mala uspjela i svoje poklone razmotati, kad meni padne na pamet...
Vratio se on, ušao u kuću, ali napadno ne ulazi u svoju sobu i kada je već očito da mora.
A to moj petnaestogodišnjak sa strepnjom iščekivao hoće li i njega kao i uvijek dočekati puna cipela (jer čizme ne nosi), i sva sreća da se mama sjetila što je na stvari...
I šta sam mogla ubaciti u zadnji čas, nego par čoksi i nešto kuna. Poruka je da nikad nisi dovoljno velik da se ne možeš radovati Nikoli. :)
Ma naravno, ni mi ne izlazimo sami van pogotove ne na neke takve izlaske, odnosno idemo ako je vezano uz posao i to u biranom društvu i vrlo rijetko. Oprosti ako je zvučalo kao da solim pamet, mislim da općenito ne treba čitati tuđa osobna iskustva kao direktni savjet već samo pročitati i pokušati osvjestiti dodiruje li se ta priča negdje s našom i da li možda osvjetljava stvari s druge strane od našeg osobnog viđenja. Jednostavno je toliko moderno vagati što tko radi, da sam ja u jednom periodu potpuno potpala pod razmišljanje što bi on sve mogao još napraviti, a zaboravila biti zahvalna za sve što već radi - kao to se podrazumijeva. Naravno od mog kritiziranja je postao obramben, a otkad kritike svedem na kratki razgovor ostatak zajedničkog vremena sam sretna i zadovoljna i MM je mene počeo ugodno iznenađivati. konačno napravi stvari po kući bez da mu moram reći ili da se hvali s tim na sva zvona i očekuje orden. Prije sam se osjećla krivom ako sam radila stvari samo za sebe, a sad ih gledam kao investiciju. Činjenica je da smo mi sada 5 godina u braku i najmlađe dijete će uskoro tri - vjerojatno je i to razlog.
Mi za Božić slavimo Isusekov rođendan - imamo i tortu i kažemo djeci da za Isusov rođendan svi ljudi dobivaju poklone jer je Isus Božji sin i djeli svoj rođendan sa svima.
Ovo si lijepo rekla, pikula. Primjetila sam da je i moj brak došao na klizak teren kada su kulminirala vječna spočitavanja oko prava i obaveza. Čisto zbog psihičkog umora i bezvoljnosti učinila sam u par situacija ovako kako si rekla i vidjela da savršeno funkcionira.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Ispadam ja iz željene kolotečine (da ne bi bilo greške) ali nekako shvaćam da je do najdragocjenijih stvari u braku jednostavno doći.
x :*Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Kao i prvi put pišem ti ponovno-potpuno se slažem s tobom, :heart: i nije zvučalo kao da mi soliš pamet, nego nešto što bi i sama mogla primjeniti ako želim da mi brak bolje funkcionira, a iz tvog iskustva mogu samo učiti i biti sigurna da sve ono što si rekla je iskušano i sigurno djeluje-zato ću te poslušati. :love:Citiraj:
pikula prvotno napisa
Ja sam iznjela samo svoje gledište braka i izlazaka, i mislim da se ne razilazimo ni po tome pitanju, možda smo samo različito sagledale stari-ali mislim da nam je zaključak isti. :love:
A i da razmišljamo drugčije ja bi to poštivala, jer kako sam rekla svako zna za sebe što je za njega najbolje, a iz tuđih savjeti i iskustva ako je čovjek pametan može samo učiti i uzeti za sebe ono što ti odgovara. :saint:
I ja tako vidim stvari u braku. Ako bilo što pokušavam riješiti dogovorom, kompromisom, razumijevanjem ili traženjem svojih prava (sve su to po meni metode od svijeta, nisu po sebi loše, ali iz njih ne crpim Život) - od toga ništa. Ali ako ponizno odšutim, služim, okrenem drugi obraz...eeee, onda je to prava stvar. Onda to već počinje ličiti na Ljubav Božju. I u tim sam situacijama savršeno mirna sama sa sobom jer, iako nisam "istjerala svoje", baš tu, u poniznosti i malenosti, našla sam potpuni mir i Gospodina.
Čitam vaše postove i uživam. :heart:
Sve vas srdačno pozdravljam i nadam se da ću vam se uskoro pridružiti u ovoj forumskoj duhovnoj komunikaciji. :love:
Ovako nekako tekla je jučerašnja propovijed u našoj crkvi. O tome kako čovjek sve nastoji podložiti sebi, u tome i uspijeva, a opet ne nalazi sreću niti u boljem standardu, niti u bilo kojem obliku uživanja za koje se izborio. Jer je zaboravio služiti Bogu i bližnjem, zaboravio je da je u tome ljepota života.Citiraj:
dupla duplica prvotno napisa
Bog nam je ostavio mogućnost izbora: ugađati si ili služiti. Svi biraju prvo, čini se logično i prihvatljivo, odbacuju žrtvu, odbacuju križ, a time odbacuju i Ljubav.
A svi, baš svi u dubini duše svjesni su da nema života bez križa, uzeti svoj životni križ i krenuti za Kristom je jedini pravi put. O, koliko je meni godina života trebalo da to shvatim!