a ima i sestru.Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
Printable View
a ima i sestru.Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
Mi jos nismo saznali hoce li J biti jedini koji ne ide na vjeronauk (netransparentnost te jednostavne informacije mi je malo sumnjiva...), ali spremna sam svim sredstvima stititi svoje dijete od diskriminacije na hodniku (ili sjedenja na satu vjeronauka – to me rjesenje stvarno sokiralo), a takoder i od nastave vjeronauka na ostalim predmetima. Bezkompromisni stavovi i razmisljanja nekih forumasica o tome, izneseni na zakljucanom cvijetinom73 topiku, dodatno su me ohrabrila u toj namjeri, zato sam bas sretna sto se ta tema pokrenula u za mene pravom trenutku.
BTW, nedavno sam citala(nacional) kako je savjetnik Ratzingera za znanost izjavio kako je “moguće da vanzemaljci nisu 'okaljani' istočnim grijehom”. Steta sto do takvih spoznaja nisu dosli ranije, npr. u doba kad su nasilno pokrstavali Afrikance, Indijance, Polinezane, itd :(
kanga, čini mi se da ti imaš dobro promišljene i razrađene postupke za svaku situaciju :*
ajde malo opiši kako ćeš razgovarati s J, u slučaju da bude baš jedini u razredu koji ne ide na vjeronauk.
ja se nadam da ćemo ovu opciju hodnika svakako izbjeći, ali u najboljem mogućem razriješenju te situacije - to će opet značiti da će nam djeca sami s učiteljicom, sjediti npr. u zbornici.
da, pitanje se ne odnosi samo na kangu.
Mislila sam, nije moguce da u kontekstu isto ovako bedasto zvuci, ali vraga.Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Pise:Malo je bed kaj do njih jos nije dosla dobra vijest sa Zemlje, da im bude lakse pri dusi, koju po svemu sudeci imaju, i da znaju sto im je ciniti :mrgreen:Citiraj:
Astronom (papin) napominje kako je moguće da vanzemaljci nisu 'okaljani' istočnim grijehom, no ako jesu, utjelovljenje, točnije dolazak Isusa Krista na Zemlju kako bi iskupio zemlju, vrijedi i za njih.
Sto se vjeronauka tice, antun nije usamljen u svom nepolazenju (troje ih je) i ta dva sata provode s uciteljicom u zbornici ili knjiznici. Nije to ni tako lose, ima se priliku omiliti uciteljici (jednom joj je nesto nacrtao i napisao 'uciteljice, volim vas!' - naravno da se sva rastopila).
cvijeta73, evo kako ja za sad razmisljam o tome (pretpostavljam da cu "u hodu", kad mi to postane bas aktualno, doci i do novih ideja):
Jerko vec od prije zna da njegovi roditelji nisu vjencani u crkvi kao vecina drugih roditelja, zna (na njegovoj razini razumijevanja) sto je krstenje (kao i obrezivanje, inicijacija, i sl....) i zasto su njegovi roditelji odlucili da ce se on krstiti kad o tome bude sam mogao odluciti (to je cak jednom prilikom isao tumaciti jednim nasim prijateljima vjernicima :lol: ). Vjeronauk je logican nastavak te price (mislim, daleko od toga da je logicno da se on odrzava u skoli, ali pokusat cu mu objasnit zasto je to tako, najbolje sto budem znala).
Znas, situacija u kojima je dijete po necem drugacije od ostalih sam se prije puno vise bojala. U meduvremenu sam naucila da je djeci vjerojatno najveci kompromitirajuci faktor u drustvu vrsnjaka - niska razina samopouzdanja, pa cu prvenstveno u tom smislu djelovati (kao i do sada). Moram priznati da mi je pao kamen sa srca kad sam se uvjerila da na Jerkovo snalazenje u drustvu uopce negativno ne utjecu neke nase i njegove specificnosti (npr. sto u kuci nemamo TV, sto mu se mama ne preziva kao ostatak obitelji, sto je zaljubljen u, za deckice atipicnu, crvenu boju, i sl...)
Inace, hvala ti na komplimentu :) , ali bez lazne skromnost cu ti reci da je najmnaji problem na Forumu ostaviti dojam "dobrog promisljanja i razradenih postupaka za svaku situaciju" :lol: . Kao sto nije problem niti nepromisljeno izvaliti neku nebulozu ili se jednostavno neprecizno izraziti... Ali praksa, e tu plivas kako znas i umijes :mrgreen:
a zakaj, ja sam isla provjeravati _englesku_ verziju izjave, imajuci na umu da su nasi novinari u stanju svasta napisati - ovaj put to nije bio slucaj :lol:
d. smo objasnili da neide na vrticki vj. a nece ni na skolski time sto ljudi mogu IZABRATI u sto ce vjerovati i kako ce vjeru prakticirati. mi ne vjerujemo u ono sto se govori na vjeronauku i to je to.
ona trenutno najvise vjeruje u Majku Prirodu ( a posebno u sumu i drvece) i bila mi je prekrasna kad je prije neki dan suocena sa smrcu meni bliske i drage osobe (koja je i njoj bila draga) mene tjesila i rekla mi - ona se raspala i sastala sa prirodom, usla je u svaki list, u svaki cvijet, u tebe i u mene...nije nestala - tu je samo drugacija...
totalno sam se na to rastopila :heart:
inace ucimo je tomu da ima razlicitih pogleda na svijet i trenutno ju jako zanimaju egipatski bogovi.
princeza ratnica :heart: :heart:
Mislim da Jerko trenutno najvise vjeruje u sebe :lol: , Tonka nalazi zabavnim vjerovati u carolije, a Relja u cudovista :)
huh, moj antun je jos uvijek na razvojnom stupnju tvog relje :roll:
:heart: !Citiraj:
flower prvotno napisa
:lol: :lol:Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
a slušaj, možda je bacija i đir do njih :mrgreen:
kanga
imaš potpuno pravo. :/ skroz sam to smetnula s uma. oprosti. :heart: fakat, jesam blesava!! :roll:
ajme flower, ne sjećam se da sam ikad pročitala/čula ljepše riječi utjehe.Citiraj:
flower prvotno napisa
:heart: za prinčipesu
:shock: :lol:Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
(jadni vanzemaljci kad nam dodju ako im ovaj lik bude u odboru za docek... :tele: )
flower, :heart:
Nekako mi je promaklo "upisati" se ovdje. :)
No, ne bih se kategorizirala jer mislim da ljudi koji sami biraju svoju percepciju sebe i svijeta - uvijek imaju neku neponovljivu (kategoriju).
Od malih nogu razmišljam o smrti, postanku, Bogu, zato nisam mogla biti jedna od onih koje usvajaju vjerovanje okoline. Riječ "Bog" zamrzila sam u crkvi (u kojoj bijah rijetko, tata je volio glumiti katolika svakog Bozica) jer je uvijek bila vezana uz uvjetovanu ljubav. Uvelike me pojam Boga podsjećao na viziju mog ljutog tate. Ne mogu voljeti ono čega se bojim, stoga mi niti "bog" nije mogao prirasti srcu. Ali pitanja su bila sve jača. Našla sam se sa svojih 6.g. u strašnoj krizi identiteta i pitanju "tko sam ja", zašto se mijenjam, sjedim pred ogledalom, gledam u svoje oči - doživljavam "nešto", možda sebe, ali ne shvaćam. Gledam svoje tijelo, promjenjivo i mislim si "hm, nisam ja to". Tu su se starci već malo zabrinuli, pa sam ta razmišljanja morala skrivati jer im nikako nije bilo jasno zašto mi nije jasno "tko sam ja"... pa ja sam A.A.imam toliko godina, A.tatu, I. mamu, živim u xx ulici i to sam ja! No, ono što sam ja tražila je da mi netko objasni od kud ovdje sve ovo i što sam ja ako se stalno mjenjam, a ipak osjećam suštinski da nešto ostaje uvijek istim - nešto što osjećam najbliže sebi - a to sam valjda ja, a što je to?! Još uvijek se sjećam sestrine primjedbe da sam luda i tatinog: "Kasno je. Odi spavati."
Cijelu osnovnu školu i dio srednje - provela sam u proučavanju psihologije, kvantne fizike, pa preko svih Platonovih djela, došla do Junga, Schopenhauera, Kanta... (i nažalost mnoga imena zaboravila do sad). U 1. srednjem su mi čak dopustili da umjesto obične lektire napišem lektiru sa pitanjima i odgovorima, po vlastitom izboru. Haha.
Uglavnom, te mentalne procese se nije dalo ugušiti nego silovitim čitanjem i gutanjem knjiga u nenormalnoj količini. Mislim da su antikvarijati živjeli od mojih đeparaca. I tako do negdje 15. godine kad sam od tolike analitičnosti i tolikih informacija počela osjećati beskonačan pritisak na svoju psihu. Tu sam otkrila meditaciju, pa Reiki, susrela se sa energijama koje su mi rekle više nego sve te knjige, zapravo, nekako su nadopunile sve te spoznaje, ali na neki miran način. Uglavnom, kad sam prvi put doživjela snagu otvaranja srca, otkrivanja te goleme tuge koju nosim od malih nogu u sebi bez nekog realnog razloga - tu sam se već približila nekim vlastitim zaključcima o sebi. Shvatila sam da sam ja ustvari ta energija i da sam dio iste takve, samo goooleme i daleko veće, čišće, punije, bogatije.... i da je ta ista energija u svima nama. Samo uvjetno kazem "energija" jer bolji termin ne mogu pronaći.
Tu sam se onda dotakla reinkarnacije. Ok, teorija stoji, ali što je s praksom? Ja ne mogu vjerovati u ono što doživjela nikad nisam. I tako sam krenula i na regresije. Od silnih regresija, trebalo ih je jedno 6. da se prisjetim sebe u jednom drugom obliku i tijelu. Od tada je znanje o reinkarnaciji jasno kao i znanje da mi mozak ima dvije polutke. Neupitno i jasno.
Sve što sam tada, kao maloljetna klinka, proučavala o sebi, u meni je budilo golemu količinu ljubavi prema ljudima i svijetu. Ona prijespomenuta energija najbliža je ljubavi, samo nekako intenzivna, jaka, šira od tijela... Sve se nadopunjavalo, meni je bilo sve sve jasnije, a ja sve manje jasna drugima i s vremenom mi je postalo jasno da sam previše zaglibila u sve to i da se trebam "vratiti na Zemlju". Pa se to polako s vremenom dogodilo. Istrazivanje duhovnosti, psihologije i raznih religija zamjenilo je nesto sto jedino moze zamjeniti sve = glazba i stvaralaštvo. Nakon toga zaljubljivanje u MM-a (vjerojatno me ljudi smatraju ludom kad kažem da sam doživjela prosvjetljenje prilikom prvog poljupca, ali jesam! U tom trenu bila sam SVE sa svime oko sebe. )
Da skratim priču, moje drugo veliko spiritualno iskustvo bio je dolazak naše kćeri. To što je ona napravila mojem duhu je nešto nemjerljivo veliko. Ponekad mi se čini kao da me život priprema za velike stvari i dosta mi treba da asimiliram tako jaka iskustva. MM, 1. dijete, pa nakon 7.g drugo, između jako puno darova stvaranja i sa svim tim iskustvima ja ne mogu negirati nešto jače, veće i sveobuhvatnije od vlastite svijesti. Sad već to nešto i mogu nazvati Bogom, jer sam u međuvremenu puno radila na tome da tu riječ prestanem tako intenzivno ne voljeti... ali preferiram ipak sve druge izraze ispred tog.
Kako se slazem sa svojom srednjoskolskom simpatijom Arhturom Schropenhauerom - "Vjera je kao i ljubav: ona se ne da nametnuti. Zato i jeste uzaludan svaki trud da se ona državnim mjerama uvede ili učvrsti." - tako i moja nastojanja da djeci prenesem vlastite mentalne procese i istraživanja - ustvari ne postoje. Učim ih ljubavi. Vjerujem u vlastiti primjer i u riječi, daleko, daleko manje. A sve što bi im o bilo čemu mogla reći - su samo riječi. Sretna sam što vidim da moja starija nema takva ispitivanja same sebe jer je to jako teško i nisi zadovoljan niti jednim ponuđenim odgovorom, jer ti ne treba odgovor već UVID, a kad će do njega netko doći, nitko ne zna, osim da je put do Uvida često bolan.
Sada, kad se već polako mogu smatrati "odraslom" osobom, iako mi izraz "gospođa" još uvijek zvuči kao da me netko postarao za 20.g barem - moram priznati da sam manje bliska svemu onome što sam ranije poznavala, malo sam više naslijedila sve ono što sam dobro izanalizirala i rekla da naslijediti neću. S ubrzanim životom moraš odabrati vrijeme za sve, pa čak i za ono o čemu ćeš razmišljati i uostalom, gdje ću se usmjeriti, gdje idem, gdje želim uložiti svoj život, svoju energiju, svoje darove, sebe. Taj put sam odabrala i jasan mi je. Ne toliko da ga mogu nacrtati, već toliko da ga mogu osjetiti i da jasno znam kada sam skrenula krivo, a kada putujem svojim putem, savršenim baš za sebe. Vodi me taj unutarnji osjećaj kroz sve. Osim kad ne. :) Kad ne poslušam, kad zablokiram, kad zaboli, kad se ljutim, kad razmišljam negativno.... sve je sasvim jasno na krivom kolosijeku. Pa se vratim, a sa povratkom na pravi put, vrati se i mir i spoznaja da radim stvari ok i osjećam beskonačnu zahvalnost na vlastitom dojmu života, svijeta, ljudi, obitelji, ljubavi, glazbe.....
"Nowhere is signpost for happiness".
"There is no sign for path you are already on."
Anita-AZ :love:
školski vjeronauk ogađuje vjeru
zanimljiv mi je upravo prvi komentar...Citiraj:
Zašto se ne uvede etika u osnovne škole? Pa da djeca mogu normalno razmišljati već od osnovne škole. Problem je u tome šta roditelji tjeraju svoju djecu na vjeronauk jer je to njihova religija koju su dobili od svojih roditelja, a da se zapravo nikad nisu ni zapitali o njoj. Zašto nije djeci omogućen uvid u ostale religije, pa bi shvatili kakva je banalnost svoje poglede temeljiti na takvim bajkama. Tko hoće neka samo izvoli, ali neka puste ostalu djecu na miru! Mislim da je krajnje vrijeme da se pozabavimo time, jer okrećemo djeci pogled prema svijetu i edukaciji, a ne prema strahu od vječne kazne i prema predrasudbama koje religije nose sa sobom. Zar se nikome ne čini bolesnim i sama pomisao da od ranog djetinjstva mora suzbijati glas razuma u sebi jer ga je crkva nazvala sotonom? Molim vas vaše mišljenje o tome.
Nepotpisano
(6-VI-2008)
Zar zaista mislite da bi nacija bila etički stamenija kad bi joj etiku tuvili u glavu od osnovne škole?
Iskreno rečeno, vjerujem da svaka, pa i najplemenitija ideja, kad se pretoči u školsku ili paraškolsku indoktrinaciju, izaziva kontraefekt i ogađuje djeci tu ideju. Da malo karikiram: vjerujem da je vrag definitivno odnio jugoslavenski socijalizam onog časa kad se u školama počeo predavati marksizam kao režimski vjeronauk. Ako zaista počnu predavati spolni odgoj, ako i od toga naprave predmet indoktrinacije, Hrvatska bi se naprasno mogla naći na razmeđi između manijakalne čednosti i opake perverzije, jer će klincima postati zanimljivo ama baš sve osim onoga "zdravog i moralnog seksa" kakav će im podastrti škola.
Ne pišem Vam ovo napamet, na temelju pukih pretpostavki, nego (i) na temelju osobnog iskustva.
Kad sam pošao u školu, prije 52 godine (ajojojojojojoj!), još je postojao Moralni odgoj – i to je bio jamačno najneuvjerljiviji predmet, iako mi je učitelj Milivoj Lončar ostao u pamćenju kao veoma moralna osoba (i danas sam mu zahvalan, kao i većini mojih nastavnika, svima koji su uložili strast i znanje u pouku). Apstraktno predavanje etike bilo je nama djeci poprilično neprivlačno, a nekako nismo mogli razabrati kakve to ima veze s opaskama i inim kaznama koje smo fasovali zbog nepodopština u ostatku tjedna.
E, naravno, nisam bio ni bez vjeronauka. Nitko nam onda nije znao ni prenijeti a kamoli protumačiti pakosnu talijansku poslovicu: "Čini što pop kaže, ne čini što on čini!". Naravno, ona je hiperbolična i karikirana, družio sam se kasnije i sa svećenicima koji bi mogli biti etički uzor Gandhiju i anđelima, nikad bez sumnje, krzmanja i propitivanja koji su sol proživljene etičke odluke. Pa ipak je meni glavni nauk iz vjeronauka bio upravo spoznaja o nepremostivu jazu između doktrine i prakse u Crkvi – što me odalečilo i od Crkve i od vjere, ali ne od nekih ključnih etičkih postavki sadržanih i u nauku Isusa Krista. Koliko bi bilo manje praktičnih ateista da nije bilo onakva vjeronauka, onakva katekizma i onakve pouke iz Starog zavjeta, začinjene američkim dijapozitivima?
Jahanje na školskom vjeronauku, pretvaranje vjere u praznu ljusku školske obaveze i u ambalažu društvene hipokrizije već u Hrvatskoj daje rezultate nad kojima i javno zdvajaju pametni svećenici: mlade koji formalno udovoljavaju svim obavezama do sakramenta potvrde (krizme, firme), a onda bježe od mise i crkve kao Đavo od tamjana.
A druge strane, posve sam suglasan s Vama da bi bilo nužno da mladi u školi dobiju osnovnu pouku o svim većim religijama i njihovim vjerama (vjerovanjima), jer je to ne samo važno za opću kulturu, nego je i dio imaginarija bez kojega je teško shvatiti svoga bližnjega čak i iz ove države, zvao se on Moše, Musa ili Mojsej. Mnogo štošta u imaginariju funkcionira kao da zbilja postoji (uzalud ćete u talijanskim avionima tražiti sjedala broj 13 ili broj 17, a raspela nema – praznovjerica je ekonomski efektnija od vjere koji put). Možemo to smatrati i bajkom – ali zar bajke ne postoje?
Oh, kako me oprao neki član CK kad sam se, u ono doba, zauzimao (u Vjesniku) za idejno neutralnu školu! I danas bih se zauzimao za nju, što znači da bih pledirao da se i ideologije i vjere poučavaju u njihovim prostorijama odnosno hramovima, da se informacije o kulturnoj baštini čovječanstva (uključujući doktrine) tretiraju u nastavi ravnopravno – a da se etika poučava primjerom a ne praznoslovljem.
U manjini sam, i to moram prihvatiti. Uostalom, ima razloga zašto se niste potpisali. Ali ne zaboravljam da indoktrinacija urađa otporom i kontraefektom, barem u onih koji se ne srame misliti svojom a ne vođinom glavom.
Citiraj:
Osobno mislim da je glavni "uspjeh" vjeronauka u skoli to sto djeca shvate da je licemjerje kljucna vjestina za prezivljavanje u nasem drustvu ako ne zele biti izopcenici i odbaceni od vecine. Tako i ona nauce da je bitna forma (odnosno deklarativni konformizam s "vecinom" u svim sluzbenim/javnim prilikama - a skolovanje je ocito takva prilika) dok se u privatnom zivotu moze normalno zivjeti u skladu sa stvarnim uvjerenjima - a smatram da bar 90% deklariranih katolika u ovoj zemlji ne postuje i ne vjeruje ucenjima RKC koja se direktno "uplicu" u njihov vlastiti zivot (kontracepcija, abortus, suzdrzavanje prije braka i sve ostalo cime bi "naskodili" sebi).
U sferi privatnog pak prevladava zdrav razum i normalna zelja za srecom.
Na zalost, zbog opceg licemjerja se svi prave kao da to nije tako, a kolateralne zrtve su oni kojima zatreba pomoc drzave u krsenju tih "pravila" a na njihovu zalsot nisu vecina pa da se njihovim potrebama i fomalno udovolji (npr. osobe koje trebaju umjetnu oplodnju i sl.)
Uh. Slažem se - zanimljiv je.
draga mama courage,
čitam tvoje topiće pa me to navelo da i ja kažem svoje mišljenje.
ja ne spadam u ateiste. ja vjerujem u boga, skeptična sam na CRKVENE zakone, jer su njih napisali ljudi poput nas koji se skrivaju pod nazivon svećeništvo.
svoju djecu odgajam u vjeri oba su krštena kao i mi, p pohađa vjeronauk. želim da što više sazna o našoj religiji ali i o drugim vjerama da ih zna prihvatiti i cijeniti. danas sutra kad odraste može birati, al tada će znati što je to biti katolik, musliman, protestant itd.
u današnjem svijetu ima puno licemjerja, al za to nije kriva naša vjeroispovjest nego ljudi koji ju intrepetiraju svaki na svoj način i kako im odgovara. ja svećanike uspoređujem sa liječnicima. svi nam oni govore što je dobro za nas, a sami se toga ne pridržavaju. zato ih ne smatram primjerom naše vjere i ne volim kad ih netko stavlja kao ogled kršćanstva.
oni bi trebali biti naši učitelji koji bi samo prenosili riječi pisane u bibliji, al oni to više nisu jer ubacuju svoje komentare, svoje interpretacije, a svi znamo da je svaki čovjek drugačiji i da ćemo neku rečenicu svaki shvatiti na svoj način. za svoju djecu želim da odrastu u poštene ljude koji će moći shvatiti svaku osobu, bilo koje vjeroispovjesti, da neće suditi nikoga po boji kože, spolu, socijalnom položaju itd. jer u krajnosti smo mi svi jednaki. rođeni, živimo i umremo. nadam se da ovim topićem nisam nikoga uvrijedila, a ako se i netko osjeća uvrijeđenim naka primi moju iskrenu ispriku :heart:
Na ovom topiću je bilo puno izrugivanja, zgražanja i govora netrpeljivosti prema Crkvi i vjernicima. Trebalo bi usporediti taj segment ovdje i na topiću Odgoj u duhu vjere pa da bude štošta jasno u vezi s toleriranjem različitosti. Bilo je ovdje divnih postova ateista i agnostika, ali jako puno postova :/
Što se same teme tiče, iako sam katolkinja i tako odgajam M, nikakav mi emocionalan problem ne predstavlja mogućnost da bude ateist ili agnostik. To bi mi bilo čak logičnije nego da pređe na neku drugu vjeru.
Ova zadnja rečenica ti baš odiše tolerancijom prema drugim vjerama.Citiraj:
Ivana2 prvotno napisa
Pa ne radi se o toleranciji, nego o logici. Meni su sve vjere jedako vrijedne - različiti oblici iste stvari. Nelogično mi je i da musliman prijeđe na kršćanstvo ili bilo koja druga kombinacija. Ne vidim u tome vjerskoga ili misaonoga pomaka (napredka), ne vidim duhovnu svrhu. To što ja ne vidim svrhu, ne znači da ne može postojati. Ne kužim što je tu netolerantno. :roll:
To je isto problem kod nekih postova - stavljanje u usta nekome nešto što nije rekao.
Da, recimo, na tom topicu Odgoj u duhu vjere se dalo procitati slijedece: "Eto, još jedan dokaz da i među nevjernicima ima poštenih ljudi ...". Tako da ne bih bas puno mahala tim argumentima.Citiraj:
Ivana2 prvotno napisa
meni je logično, ne nalazi odgovore u prvotnoj religiji i ide dalje, dok ne nađe onu koja mu bolje "sjeda"Citiraj:
Ivana2 prvotno napisa
Summer, mora se priznati da je to bila jedina nekorektna izjava radi koje se autorica, nekoliko sekundi potom, ispričala.
Samo to sam imala potrebu reći, ne ulazim u raspravu, reagiram samo na tvoj zadnji post. :)
preletila sam cijeli topic, jer - moram iskreno priznati - me štrecnulo što si napisala. i moram ti reći, kao postavljačica topica - da nije točno što si napisala. tema je takva da se neminovno "zadire" u teizam, u Crkvu i vjernike, jer se pokušavamo pronaći, ograditi od toga i jer živimo u takvom okruženju, da ne možemo ih ne spomenuti, al nitko to nije učinio na način i intenzitetom ("jako puno") koji ti navodiš. jer da jest, vjerujem da bi prve moderatorice skočile. ako te konkretno nešto zasmetalo, kvotiraj, pa da vidimo. (meni osobno ima jedan post koji je sporan, al pošto je ionako ostao neprimjećen, nisam reagirala)Citiraj:
Ivana2 prvotno napisa
....
inače da se vratimo temi... tj. da vam (kratko ovaj put) ispričam kako je bilo na konferenciji o međureligijskom dijalogu. bilo je jako zanimljivo. bilo je dosta ljudi, različitih vjera, iz različitih hrvatskih gradova i inače, zemalja (bih, srbija, makedonija, usa itd.)
ono što konkretno pamtim su riječi don ivana grubišića da je velika greška crkve što je pristala na vjeronauk u školama (kao i to da ju se financira iz proračuna). po njegovom mišljenju (a i mišljenju nekolicine drugih vjernika) vjeronauku nije mjesto u školi. jedan participant konferencije je naveo zanimljivu usporedbu: rekao je da je svrha vjeronauka u crkvi prenijeti vjeru u smislu da se u njoj živi, dok je svrha škole da obrazuje. pa s toga aspekta: što je svrha vjernauka u školama - da obrazuje o toj religiji ili ipak nešto više ?!
naravno spominjalo se i ispolitiziranost vjere u našim krajevima, bilo da se radi o hrvatskoj, bih ili srbiji.
indikativno je da od katoličke crkve nitko nije bio tko je u "sustavu", tko je "bitan"... tako da mi se čini (kao često u ovim stvarima) da se skupila šačica entuzijasta koja bi bila u međusobnom dijalogu, raspravljala, mijenjala svijet nabolje za svakoga - al' avaj, kad ionako nemaju tu (za početak konkretnu) moć promjeniti bilo što. a ovi koji imaju moć - pa, eto nitko ni iz ministarstva il državnih tijela nije bio nazočan - nemaju potrebe za ovakvim raspravama, kad im je ionako sve po volji, a što nije - ionako dobiju.
još jedna zanimljivost - po meni je bila da je grubišić spomenuo da smo svi (znači i ateisti i agnostici) u biti vjernici - jer vjerujemo... u određen sustav vrijednosti. :/ ne znam što točno misliti o ovome, nekako mi je to (mada vjerujem skroz dobronamjerno) patroniziranje. ako vjerujem u određen sustav vrijednosti i morala - znači li to da sam "vjernik" ?! ne znam, neke druge osobe s kojima sam razgovarala suglasile su se s tom definicijom - da smo svi "vjernici", al ja nikako da je provarim, a premalo sam filozofski "potkovana" da se sad počnem razbacivati znanjem.
Meni osobno to ima smisla i istinito je - to, da svatko vjeruje u neki sustav vrijednosti, da li, kao što je gore navedeno, vjeruje u "sebe", vjeruje u kozmičku snagu prirode, (ne znam na kojem je to topicu nedavno bilo - a, da, mislim u "Odgoju rodoljuba"), vjeruje u dobro, vjeruje u ljubav. Ono gore što je netko citirao da je rekao vč. Sudac mi se čini patronizirajuće, ali ne i ovo od don Grubišića. Doduše, možda sam pristrana, sve obrede u obitelji - sestrino vjenčanje, krštenje milih mi nećakinja, vodio je on, i to su bili prekrasni obredi u kojima sam svom dušom mogla sudjelovati, premda formalno nisam vjernik. I inače mi je don Grubišić inspirativna osoba - duhovnik, širokih pogleda. Ali, on je, koliko sam skužila, a ne znam pametnije formulirat, negdje "na rubu" službene Crkve tj. prilično odskače i odudara i pleše po rubu sa svojim sveobuhvatnim definicijama. Ja sam nekako i sama takva, čini mi se, ne znam ionako sebe definirati - šta sam ja - a i nemam neku potrbu baš za definicijama, niti su mi bitne, pa mi je i zbog toga ta izjava - onako, bliska. Na ovom topicu ne vidim sebe, a niti taj topic, kao suprostavljen bilo čemu, a super su mi neki od postova u smislu kako pomoći verbalizirati djetetu taj svoj sustav vrijednosti i odnos prema religiji.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Ti se moraš, za početak, malo opustiti. Evo, ja ću ti platiti masažu. :*Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Dozvoli si povjerovati da biti vjernik u onom klasičnom smislu, vjerovati u Isusa Krista, je samo jedna od mogućnosti pri kojoj nisi slijepac kod zdravih očiju, kakve se, uz klasično vjerništvo, konotacije vežu.
Dozvoli da vjernik, poput don Grubišića, može biti i jest tolerantan prema ateistima i agnosticima. Tada se, možda, nećeš osjećati u vječitom stand by-u od možebitnih, skrivenih značenja. :)
Don Ivan Grubišić :heart: je u pravu, i ovaj puta. mc, zašto ga direktno ne pitaš šta je mislio pod tim vjerovanjem ne-vjernika ? Sigurna sam da bi ti drage volje objasnio.
Mislim da međusobne tolerancije u vjerama u praksi - nema (generaliziram i gledam prosječno mišljenje), makar se kler poziva na nju, pa i pisani dokumenti. Bar u našem društvu.
Mislim da ćemo se još načekati da vidimo vjerski (da ne kažem rasno) miješane brakove, na koje će obje obitelji, kao i sredina, blagonaklono gledati. Ne znam da li je o tome bilo riječi na konferenciji ?
meni je don Ivan Grubišić jedan toliko svijetli predstavnik Crkve, da se stvarno ne bih zamarala s njegovom definicijom vjernika. pa imala ona i skrivene konotacije, što čisto sumnjam.
a što se tiče mog razmišljanja...pa kad svojoj zxuji kažeš "vjerujem ti" - opet upotrebljavaš isti termin. da li se iz glagola vjerovati, može onda izvesti i imenica vjernik? ili je obrnuto? hm, najbolje bi bilo konzultirati se s klaićem.
Ne ulazim ni ja u raspravu, ali sad i ja imam potrebu nesto reci :) Nisam ni napisala da izjava nije bila jedina, ali eto, navela sam tocno sto me zasmetalo, mogla bi tako i Ivana2, umjesto generaliziranja, koje me je i povuklo za jezik/prste.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
O isprici, citiram, 'Onda oprosti ako je uvredljivo' - i skoro dva sata a ne nekoliko sekundi kasnije, kad su se neki forumasi pobunili, kad vec zelimo biti precizni, ne bih.
Tesko je bez potpuno otvorenog srca citati bilo koji od ova dva topica, jer se sve receno moze protumaciti na vise nacina, iako je misljeno dobronamjerno. Pa se tako npr. hvaljenjem smisla koji covjek dobija vjerom i svime sto iz nje crpi cesto kroz postove moze iscitati i paralela da ga onda nevjernici nemaju, da ateisti zive 'isprazno' i povrsno, neprosvijetljeno... A vjerujem da nije tako misljeno i pisano. Sigurno postoji i kontraprimjer, samo ga ja, naravno, teze uocavam na ovom topicu. Ali vjerujem da ni jednima ni drugima (ni neopredjeljenima) nije to na umu i mislim da bi tako trebalo citati postove, bez trazenja nekog negativnog znacenja (osim kad je ocito, jelte :mrgreen:). Eto, to je bila moja potreba, dalje necu OT.
Ne slazem se s konstatacijom da sam 'vjernik', jer nisam. Ne odnosi se to na vjerovanje u bilo sto, to ipak svi znamo. Jer po toj istoj logici smo svi i nevjernici, jer svatko od nas u nesto ne vjeruje.
I ja cijenim don Ivana Grubisica, on mi je bas jedna pozitivna licnost.
Slažem se, summer, vjerojatno će Ivana2 i sama reći na što je točno mislila.
Nisam znala, ali ako toliko bode u oči na Odgoju u duhu vjere to što vjernik crpi snagu iz vjere i vjera mu daje jedan poseban smisao životu, (što učiniti kad tako je?) možda bi bilo bolje da ste otvorili topic o tome što vas ispunjava, iz čega crpite snagu i u čemu vidite smisao? Nego što se stalno i stalno proteže kako u vjeri ne vidite.
Tako se neće dogoditi da moje ispunjenje vjerovanjem bude nigdje rečena niti ispisana tvoja ispraznost, površnost i neprosvijetljenost.
Svaka ploča ima dvije strane, a ja vas i previše cijenim da bih zaglavila u ovakvim i sličnim raspravama. :)
Znimljiva mi je i logika po kojoj je netko po difoltu vjernik ili nevjernik...
Osobno, negacija mi sama po sebi narušava optimizam, mada je zdrava doza skepse ponekad neizbježna, rekla bih poželjna.
Pogledajmo negaciju na jednom banalnom primjeru boje, recimo: zelena. Ja u njoj vidim puno, neiscrpno puno. Probajte zamisliti.
Gledaj sada: ne zelena.
Prvo pitanje koje mi se nameće jest: A da kakva?! A odgovora nema.
Ni ja nisam filozofski potkožena, ali eto jednog školskog pokušaja. :mrgreen:
Iz ovog nekako imam osjecaj da si me krivo shvatila. Nista ne bode oci, dapace, htjela sam, ocito nespretno, reci da onome tko trazi trn, moze bosti. Ali onda je problem u njemu. I to vrijedi za sve teme gdje postoje suprotna misljenja, pa i za ovu.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
upravo zbog ovog ne razumijem do kraja nacin na koji ovaj topic pokusava "kontrirati" Odgoju u vjeri. velim, kontrirati jer ga je MC otvorila kao direktan odgovor na otvaranje topica o vjeri.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
ali me to jako podsjeca na onu: sloboda od vs. sloboda za
cini mi se da je ovaj topic ostao na slobodi od, a nije definirao svoje vlastite ideale i srecu/ispunjenje koje donosi sljedbenicima atesticke/agnosticke filozofije...
Summer, ne znam jesam li te shvatila, ti prozivaš Ivanu2 za nešto što sam napisala ja. Objasnit ću još jednom jer mi nije teško.
Kad sam se susrela s ovim forumom, odmah sam vidjela da je specifičan po tome što je u nekim stvarima kategoričan npr. ne jednokratne pelene, ne carski rez, ne drip i epiduralna, a moj dojam, oprostite ako griješim, je bio da je velika većina i protiv razgovora o vjeri. Svaki pokušaj da se o vjerskim osjećajima roditelja i djece raspravlja završio je zaključavanjem teme. Zašto, pitala sam se, kad vidim da ima dosta roditelja kojima vjerski osjećaj nije stran? Zašto mi ne bismo smjeli izmjenjivati svoja iskustva na Rodi? Meni je npr. razgovor o vjeri i Bogu nakon stresnog radnog dana u stresnoj radnoj sredini bolji melem za tijelo i dušu nego fitness. To mi omogućuje da budem svjesna što je najbitnije u životu i da svojoj obitelji dam najbolje od sebe.
I onda kad je topic „odgoj u duhu vjere“ krenuo ka zaključavanju, ugodno me iznenadila moderatorica (neka je dragi Bog čuva i blagoslivlja iz dana u dan) koja je zatražila da se ovaj topic ostavi kao mala oaza vjernika (iako ona sama nije vjernik). Naime, ne možete poreći da je bilo nekoliko forumaša koji nisu mislili i pisali na način koji bi pokazivao da im je stalo da se topic održi. Smatrala sam da ti forumaši ne postupaju fer time što svojim postovima produbljuju jaz i time vode topic ka zaključavanju. (Zašto – pa ne moraju se svi ljudi u svemu složiti. Bila bi katastrofa kad bismo svi bili isti.) I pogriješila sam što nisam odmah verbalno razlučila nefer postupak od nepoštenja kao osobine. I pogriješila sam što sam naljepila svim nevjernicima etiketu. I uvidjela pogrešku. I ispričala se. I prihvatila sve etikete koje su kasnije priljepili meni (a zašto i ne bih, i ja sam samo čovjek, puna sam manjkavosti). I naučila nešto iz toga. A od prije znam da će ti ponekad bližnji grešku jako dugo pamtiti, a ono dobro neće tako dugo. Bog je drugačiji. On prašta i ljubi.
Neka vas sve dragi Bog blagoslovi i čuva.
ljiljan, shvacam o cemu pricas :love:
cini mi se da je MC zamislila (nek me ispravi ako grijesim) da ovaj topic bude mala oaza nevjernika, agnostika i njima slicnih, pa mozda ne bi bilo lose da tako i ostane. naravno, tolerantni razgovori izmedu vjernika i nevjernika su i vise nego pozeljni, ali mozda ni ovo nije pravi topik za to :/, ne znam...
ajme, potpuno si me pogrešno razumjela. don grubišića izrazito, izrazito cijenim (mada zna malo razvući priču :lol: ) i uvijek uživam u njegovim riječima i uopće ne sumnjam da je ovo bilo rečeno u pozitivnom smislu (nek te ne začudi da se s njegovim mišljenjem usuglasila jedna "baba"), čak u nekom smislu da nas sve - koliko god bili različiti - poveže zajedničkim nazivnikom, sve u svrhu tolerancije... no kako volim svašta nešto propitkivati :saint: to mi dođe kao "sklekovi za mozak" :mrgreen: morala sam se zapitati (kad bi ti znala što ja svašta propitujem :lol: )...Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
recimo... rekao je da smo i mi vjernici jer ne vjerujemo da bog postoji. ne možemo reći da znamo da bog ne postoji. jer ništa ne može znati sa stopostotnom sigurnošću. ooookeeeeej, mislim si... (dok žvakučem štrukle za ručak)... al' ako je glagol "znati" problematičan... onda volim za sebe reći da MISLIM da bog ne postoji. jer glagol "misliti" za mene implicira da sam razmišljala o tome i došla do zaključka da nema boga.
to ne znači da ću odbiti masažu :P
pa to i je jedan od (praktičnih) problema s kojima se susreću ateisti/agnostici (bilo gdje u svijetu) - previše smo individualni da se možemo "organizirati" pod jedan krov, a sama "ireligioznost" je premalo da bude temelj nekog novog filozofskoj smjera. naši ideali nisu sigurno po ničem drugačiji nego ideali velike većine vjernika.Citiraj:
nije definirao svoje vlastite ideale i srecu/ispunjenje koje donosi sljedbenicima atesticke/agnosticke filozofije...
al' to shvatiti i pokušati naći rješenje je također jedna od naših briga. :)
upravo na ovo sam mislila! ne velim time da sam u pravu u svojim razmišljanjima, da to mislim, ne bih vas (sve - vjernike i nevjernike) pitala što i kako vi gledate na taj pojam.Citiraj:
Ne slazem se s konstatacijom da sam 'vjernik', jer nisam. Ne odnosi se to na vjerovanje u bilo sto, to ipak svi znamo. Jer po toj istoj logici smo svi i nevjernici, jer svatko od nas u nesto ne vjeruje.
pa da... radi se o konkretnim problemima s kojima se susrećemo i zbog kojeg ovaj topic postoji (ovo filozofiranje o "bogu i svijetu" :aparatic: je ono usputno). saznanje da ne šalju svi hrvatski građani svoju djecu na vjeronauk ili saznanje da ne moraju sva djeca sjediti sama u hodniku je meni jako bitna.Citiraj:
a super su mi neki od postova u smislu kako pomoći verbalizirati djetetu taj svoj sustav vrijednosti i odnos prema religij
koliko se sjećam nije.Citiraj:
Mislim da ćemo se još načekati da vidimo vjerski (da ne kažem rasno) miješane brakove, na koje će obje obitelji, kao i sredina, blagonaklono gledati. Ne znam da li je o tome bilo riječi na konferenciji ?
svrha ovog topica je da se (prije svega) problemi s kojima se ateistic/agnostici (svakodnevno) susreću u svijetu teista objedine na jednom topicu. da svaki roditelj koji je ateist/agnostik shvati da sa svojim problemom nije sam (evo cvijeta je nedavno saznala da nije jedini roditelj koji očigledno razmišlja da ne šalje dijete na vjeronauk). tko će odgovarati tj. dati savjet, ponudit rješenje - je nebitno i svi sa foruma su dobro došli! svaki vjernik je naravno slobodan da i na ovom topicu objavi neku svoju nedoumicu ili problem.Citiraj:
cini mi se da je MC zamislila (nek me ispravi ako grijesim) da ovaj topic bude mala oaza nevjernika, agnostika i njima slicnih, pa mozda ne bi bilo lose da tako i ostane
ovo nije topic o načelnom pitanju treba li ili ne biti religiozan, svi smo takvi kakvi smo - raspravljamo o zajedničkom suživotu i problemima koji se javljaju i kako ih rješiti na obostrano zadovoljstvo. :love:
Redovito škicnem na ovaj topik - zanima me sam fenomen ateizma i argumenti koje ljudi imaju za to, a ima i zanimljivih forumašica ovdje koje i i inače volim čitati (uključujući i pokretačicu :) ) Ne miješam se u diskusiju nego radije pratim sa strane, jer želim da oba topika žive. Nije loše da se barem povremeno malo "pomiješamo", ali iskustvo govori da to najčešće dovodi do zaključavanja topika. Ne želim da itko izgubi svoju malu oazu.
Sad se javljam iznimno, jer vidim da se u premoćnom broju postova na ovom topiku koji ima već 7-8 strana govori o Bogu, vjeri, vjernicima, blagdanima, sakramentima, Crkvi, svećenicima... Nemojte ovo shvatiti kao provokaciju, to je naprosto opažanje, u kojem se slažem s AM i HS.
Čitam vas i dalje! :*
Potpuno isto, samo je fenomen vjere u pitanju. :*Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
A ne znam zasto se cudite da se pise o svemu navedenom kad zivimo u vecinskom katolickom drustvu, vjeronauk je usao u vrtice, skole... meni se cini logicno da se to spominje. Pa necu valjda pisati petsto postova o tome kako ne osjecam prazninu koju treba popuniti vjera, ne mislim da zivim isprazno, kako sam inace osoba cvrsto na zemlji u svojim stavovima, realist-optimist, kako uzivam u ljubavi prema djetetu, obitelji, nekim svojim zadovoljstvima, miru...
ljiljana, nisam te imala namjeru prozvati, nisam ni navela tvoje ime, a Ivani2 sam replicirala radi generalizacije, po mom misljenju netocne.